REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-364/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa]/7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Bojanu Zustoviću, Marini Matanović i Zoranu Slokoviću, odvjetnicima u Pazinu, protiv tuženika „Hrvatska lutrija“ d.o.o., iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu „Lovrić & Klobučar“ j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-39/2025-9 od 30. lipnja 2025., dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr- 39/2025-9 od 30. lipnja 2025.

a) u dijelu pod točkom I. izreke,

b) u dijelu pod točkom II. izreke do dosuđenog iznosa od 375,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr- 39/2025-9 od 30. lipnja 2025. i to u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 375,00 eura do iznosa od 500,00 eura (dakle za razliku od 125,00 eura) na način da se u ovom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 182,79 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 398,17 eura neto sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 15. rujna 2023. do isplate. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da tužitelju s ovog osnova isplati iznos od 500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., dalje ZPP). Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 398,17 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a s osnova jubilarne nagrade.

6. Prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Između parničnih stranaka nije sporno kako su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac u radnom odnosu na temelju ugovora o radu. Također nije sporna ni činjenica kako je tužitelj kod poslodavca na dan 22. veljače 2023. ostvario radni staž u trajanju od 25 (dvadeset i pet) godina. Sporno je imali li tužitelj pravo na isplatu jubilarne nagrade u iznosu od 398,17 eura za navršenih dvadeset i pet godina radnog staža kako je to propisano Kolektivnim ugovorom, dalje KU, koji je 1. kolovoza 2023. zaključen između Sindikata trgovine Hrvatske, Republičkog sindikata Hrvatske i Hrvatske lutrije d.o.o. (tuženika). Naime tužitelj smatra da mu je na temelju odredbe članka 61. KU-tuženik u obvezi isplatiti iznos od 398,17 eura s osnova jubilarne nagrade za dvadeset i pet godina ukupnog radnog staža kod poslodavca, dok tuženik drži kako nije u obvezi isplatiti taj iznos. Ovo stoga jer da je tužitelj dvadeset i pet godina radnog staža navršio kod tuženika 22. veljače 2023., dok da se predmetni KU-a primjenjuje tek od 1. kolovoza 2023.

8. Zaista, odredbom članka 61. KU-a koji se odnosi na radnike tuženika, pa tako i tužitelja, određeno je kako radnik ima pravo na jubilarnu nagradu za ukupni radni staž ostvaren kod poslodavca i to za 25 (dvadeset i pet) godina 397,17 eura neto. Već je navedeno kako je tužitelj dvadeset i pet godina radnog staža ostvario kod poslodavca 22. veljače 2023. Prijelaznim i završnim odredbama KU-a i to baš odredbom članka 83. stavak 3. KU-a propisano je kako se KU zaključuje na određeno vrijeme u trajanju od 3 (tri) godine i primjenjuje se od dana potpisivanja ugovora.

9. Slijedom navedenog, a prema pravilnom teleološkom i jezičnom tumačenju odredbe članka 83. stavak 3. KU-a proizlazi kako je tužitelj pravo na isplatu jubilarne nagrade ostvario 1. kolovoza 2023. (dan potpisivanja KU-a), a koje je pravo stekao 22. veljače 2023. na temelju odredbe članka 61. KU-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio zahtijevani iznos.

10. Pored toga za reći je i slijedeće. Sve i da postoje kakve dvojbe oko pravilnog tumačenja odredbe članka 83. stavak 3. KU-a trebalo bi je tumačiti u korist radnika tj. u konkretnom slučaju tužitelja. Naime, u pravilu, cilj sklapanja kolektivnih ugovora je zaštita prava i interesa radnika. Također, tuženik je kao poslodavac i potpisnik predmetnog KU-a imao mogućnost da utječe na preciznost i jasnoću odredbi predmetnog KU-a. Tako je primjerice mogao ugovoriti kako prava radnika koja se reguliraju predmetnim KU-om, radnik neće moći ostvariti ako su stečena prije sklapanja KU-a. U takvom bi hipotetskom slučaju jasno bilo da radniku ne pripada pravo na isplatu jubilarne nagrade ako je potrebne godine staža ostvario prije stupanja KU-a na snagu. Međutim, u konkretnom slučaju to nije propisano.

11.

Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu i to u dijelu pod točkom I. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. a) izreke ove drugostupanjske presude.

12.1. Prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku u točki II. izreke na način da je naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama pozivajući se pri tome na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a i odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje „Tarifa“). Međutim prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio trošak od ukupno 125,00 eura za sastav podneska – zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja upućenog tuženiku prije pokretanja postupka. Prvostupanjski se sud pri tome pozvao na odredbu T. br. 32. „Tarife“. Naime odredbom T. br. 32. stavak 1. „Tarife“ propisane su određene situacije kada tužitelju pripada prava na trošak sastava podneska prije pokretanja parničnog postupka.

12.2. Odredbom članka 133. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje ZR) propisano je kako zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. U konkretnom slučaju tužitelj od tuženika potražuje isplatu s osnova jubilarne nagrade pa je jasno da se tužitelj u smislu navedene odredbe ZR-a nije bio u obvezi obraćati poslodavcu – tuženiku nikakvim zahtjevom.

12.3. Dakle, kako zahtjev za mirno rješenje spora tužitelj nije bio obvezan podnijeti tuženiku prije podnošenja tužbe, te kako trošak sastava ovog podneska nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio i ovaj parnični trošak u ukupnom iznosu od 125,00 eura. Stoga je odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude trebalo djelomično preinačiti te odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

12.4. U ostalom dijelu odluka o parničnom trošku pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. b) izreke drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

13. Kako tuženik u žalbi nije uspio niti u jednom dijelu s obzirom na odluku o glavnoj stvari, to je njegov zahtjev za naknadom parničnog troška sastava žalbe i sudskih pristojbi koje se plaćaju na žalbu trebalo kao neosnovan odbiti u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 22. prosinca 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi