Poslovni broj: P-3862/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKA

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, kojega iz rada zastupa punomoćnica KL, dipl. iur., protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. (OIB: 29743547503), Zagreb, Antuna Heinza 4,, kojega zastupa punomoćnica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika ĆL, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 13.686,57 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Triglav osiguranje d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik istoga NL teško tjelesno ozlijeđen u prometnoj nezgodi od 29.5.2016., a za izazivanje koje nezgode je okrivljen IL koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika i protiv kojega se vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Puli-Pola. Rješenjem br. 545708 od 11.5.2018. ispravljenim rješenjem od 13.6.2018., spomenutom osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu, a uzrok invalidnosti su ozljede pretrpljene u predmetnoj prometnoj nezgodi. Po toj osnovi tužitelj je istom osiguraniku isplaćivao mirovinu pa je tako za razdoblje od 1.7.2022. do 30.4.2025. isplatio ukupno iznos od 13.686,57 EUR, a koji iznos za tužitelja u konkretnom slučaju predstavlja štetu. Tužitelj je odštetnim zahtjevom od tuženika zatražio naknadu naznačene štete, a što je tuženik otklonio. Slijedom toga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata gornjeg iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 31.5.2025. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, kao i da je u predmetnom štetnom događaju osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih je istom zbog ozljede izvan rada priznata invalidska mirovina. No, osporava osnovu zahtjeva tužitelja, podredno visinu, a budući da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu te se opseg i visina štete koju bi eventualno tuženik bio dužan naknaditi tužitelju utvrđuje prema odredbama tog zakona, a što tužitelj ne čini u ovom postupku.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u policijski zapisnik o očevidu, dopis Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 12.10.2018. br. KMP-DO-230/16-IX, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 11.5.2018. br. 545708 s rješenjem o ispravku od 13.6.2018., nalaz i mišljenje Vijeća vještaka o radnoj sposobnosti osiguranika tužitelja s mišljenjem vještaka-revizora, odštetni zahtjev tužitelja od 15.5.2025. s odgovorom tuženika od 3.6.2025., obračun izvršenih isplata.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja NL stradao u prometnoj nezgodi od 29.5.2016., a za izazivanje koje nezgode je okrivljen IL koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika i protiv koga se vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Puli-Pola pod br. Kmp-8/2017.

7. Iz dostavljenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 11.5.2018. br. 545708, ispravljenog rješenjem od 13.6.2018. utvrđeno je da je istim spomenutom osiguraniku tužitelja kod kojeg je zbog ozljede izvan rada (predmetna nezgoda) nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, određena počev od 3.1.2018. invalidska mirovina u svoti od tadašnjih 1.243,09 kn. Iz dostavljenog obračuna izvršenih isplata proizlazi da je tužitelj u skladu sa svojim rješenjem osiguraniku NL vršio isplate invalidske mirovine pa mu je tako za razdoblje od 1.7.2022. do 30.4.2025. ukupno isplatio iznos od 13.686,57 EUR (po razdobljima od 1.7.2022. do 31.12.2022. iznos od 2.040,53 EUR, od 1.1.2023. do 30.6.2023. iznos od 2.214,72 EUR, od 1.7.2023. do 31.12.2023. iznos od 2.400,30 EUR, od 1.1.2024. do 30.6.2024. iznos od 2.500,26 EUR, od 1.7.2024. do 31.12.2024. iznos od 2.685,84 te od 1.1.2025. do 30.4.2025. iznos od 1.844,92 EUR), a koji iznos tužitelj od tuženika potražuje u ovom postupku. Nesporno je i da se tužitelj tuženiku 15.5.2025. obratio s odštetnim zahtjevom potražujući isplatu tog iznosa, a koji zahtjev je tuženik otklonio.

7. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

8. Prema odredbama čl. 161. st. 1. i 2. ovdje primjenjivog Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP- a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Slijedom izloženoga, sud nalazi da bi u konkretnom slučaju obveza tuženika na naknadu štete tužitelju postojala samo u slučaju ukoliko bi iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od iznosa mirovine koja bi se isplaćivala da je do umirovljenja došlo zbog povrede na radu, i to samo u visini razlike tih mirovina. S obzirom da tužitelj u ovom postupku ne dokazuje visinu štete za naknadu koje bi eventualno u obvezi bio tuženik sukladno odredbama čl. 27. ZOOP-a, a teret dokazivanja te činjenice kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu je svakako na tužitelju, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen nesnovanim i stoga odbijen kao pod toč. I. izreke presude.

11. Sud nije provodio daljnje predložene dokaze, a s obzirom da su činjenice koje bi se utvrđivale istima između stranaka nesporne, odnosno kraj gornjih utvrđenja više nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

12. Trošak tuženika odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav odgovora na tužbu – 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za zastupanje na ročištu 9.12.2025. – 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište za objavu ove presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 13.686,57 EUR, što ukupno čini 550 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.100,00 EUR EUR, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25 % iznos od 1.375,00 EUR. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i presudu budući da za istoga taj trošak nije nastao.

13. Kako je tuženik u cijelosti uspio u parnici, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naložiti tužitelju nadoknaditi troškove tuženiku u cijelosti.

14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA:

tužitelju

tuženiku po pun.