P-957/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja outdoor akzent d.o.o., Zagreb, Krapinska ulica 27, OIB: 31759630177, zastupan po punomoćniku Marinu Domjanoviću, odvjetniku u Zagrebu, III Pile 23, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja i isplate 19.231,67 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marina Domjanovića, odvjetnika i u nazočnosti punomoćnice tuženika, ZG, zaposlenice, donio je i objavio 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra: 336173, klasa: 363-02/2009-016/65, urbroj: 251-13-32-7-09-2, od 28.4.2009., zaključen između tužitelja, kao korisnika, i tuženika, kao Grada, pa stoga taj ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 19.154,94 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 95,52 EUR od 20. kolovoza 2009.,

- na iznos od 95,52 EUR od 22. listopada 2009.,

- na iznos od 95,52 EUR od 20. studenoga 2009.,

- na iznos od 95,52 EUR od 22. listopada 2009.,

- na iznos od 95,52 EUR od 23. listopada 2009.,

- na iznos od 95,52 EUR od 25. studenoga 2009.,

- na iznos od 95,52 EUR od 20. ožujka 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 8. srpnja 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 13. kolovoza 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 28. listopada 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 17. studenoga 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 25. studenoga 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 16. siječnja 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 22. travnja 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 1. lipnja 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 5. ožujka 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 27. ožujka 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. listopada 2010.,

- na iznos od 95,52 EUR od 2. veljače 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 26. srpnja 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 2. kolovoza 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 3. studenoga 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 20. siječnja 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 26. studenoga 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 11. svibnja 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. svibnja 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. travnja 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. lipnja 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 5. svibnja 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 4. listopada 2011.,

- na iznos od 78,40 EUR od 3. rujna 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 31. prosinca 2011.,

- na iznos od 95,52 EUR od 24. veljače 2012.,

- na iznos od 95,52 EUR od 7. lipnja 2012.,

- na iznos od 9,87 EUR od 7. lipnja 2012.,

- na iznos od 95,52 EUR od 14. kolovoza 2012.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. studenoga 2012.,

- na iznos od 95,52 EUR od 22. svibnja 2012.,

- na iznos od 95,52 EUR od 1. lipnja 2012.,

- na iznos od 95,52 EUR od 1. veljače 2012.,

- na iznos od 111,01 EUR od 3. travnja 2012.,

- na iznos od 95,52 EUR od 26. travnja 2012.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. rujna 2012.,

- na iznos od 95,52 EUR od 16. listopada 2012.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. prosinca 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 17. siječnja 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 26. veljače 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 30. kolovoza 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 13. rujna 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 25. listopada 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 26. studenoga 2013.,

- na iznos od 6,31 EUR od 17. siječnja 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. travnja 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. lipnja 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 9. srpnja 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 13. veljače 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 11. travnja 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 27. rujna 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 27. rujna 2013.,

- na iznos od 24,91 EUR od 2. listopada 2013.,

- na iznos od 95,52 EUR od 5. veljače 2014.,

- na iznos od 1,47 EUR od 31. prosinca 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 17. svibnja 2014.,

- na iznos od 2,44 EUR od 21. lipnja 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 14. lipnja 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 24. srpnja 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 13. studenoga 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 17. prosinca 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. ožujka 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. travnja 2014.,

- na iznos od 1,48 EUR od 5. veljače 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 22. veljače 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 5. kolovoza 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 19. rujna 2014.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. listopada 2014.,

- na iznos od 4,86 EUR od 10. prosinca 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 10. srpnja 2015.,

- na iznos od 3,48 EUR od 4. lipnja 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 13. kolovoza 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 13. studenoga 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 17. prosinca 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 31. ožujka 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 19. svibnja 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 29. svibnja 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 20. siječnja 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 13. veljače 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 17. rujna 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 16. listopada 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 29. listopada 2015.,

- na iznos od 95,52 EUR od 11. ožujka 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 5. travnja 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 14. travnja 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 16. lipnja 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 7. srpnja 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 29. srpnja 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 20. kolovoza 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 27. rujna 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 20. listopada 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 10. studenoga 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 16. studenoga 2016.,

- na iznos od 13,24 EUR od 6. prosinca 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. prosinca 2016.,

- na iznos od 95,52 EUR od 10. ožujka 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 13. travnja 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 22. travnja 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 19. svibnja 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 15. lipnja 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 5. srpnja 2017.,

- na iznos od 6,96 EUR od 6. srpnja 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 30. rujna 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 14. listopada 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 7. studenoga 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 15. studenoga 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 30. studenoga 2017.,

- na iznos od 6,38 EUR od 23. prosinca 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 23. prosinca 2017.,

- na iznos od 95,52 EUR od 17. veljače 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 7. travnja 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. travnja 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 22. svibnja 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 15. lipnja 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. srpnja 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 9. kolovoza 2018.,

- na iznos od 4,90 EUR od 15. rujna 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 15. rujna 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 15. rujna 2018.,

- na iznos od 2,82 EUR od 15. rujna 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. listopada 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 23. studenoga 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 14. prosinca 2018.,

- na iznos od 95,52 EUR od 19. siječnja 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. veljače 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 22. ožujka 2019.,

- na iznos od 1,18 EUR od 22. ožujka 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 19. travnja 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 29. svibnja 2019.,

- na iznos od 0,58 EUR od 29. svibnja 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 16. srpnja 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 24. srpnja 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 5. rujna 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 24. rujna 2019.,

- na iznos od 1,91 EUR od 18. listopada 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. listopada 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 26. studenoga 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. prosinca 2019.,

- na iznos od 95,52 EUR od 16. siječnja 2020.,

- na iznos od 0,70 EUR od 22. veljače 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 22. veljače 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 14. ožujka 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 26. lipnja 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 23. srpnja 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 8. rujna 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 23. rujna 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 12. prosinca 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 12. prosinca 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 23. prosinca 2020.,

- na iznos od 95,52 EUR od 6. veljače 2021.,

- na iznos od 95,52 EUR od 11. ožujka 2021.,

- na iznos od 95,52 EUR od 20. travnja 2021.,

- na iznos od 12,10 EUR od 20. travnja 2021.,

- na iznos od 95,52 EUR od 6. svibnja 2021.,

- na iznos od 95,52 EUR od 26. svibnja 2021.,

- na iznos od 95,52 EUR od 24. lipnja 2021.,

- na iznos od 3,21 EUR od 24. lipnja 2021.,

- na iznos od 95,52 EUR od 16. srpnja 2021.,

- na iznos od 3,39 EUR od 11. rujna 2021.,

- na iznos od 95,52 EUR od 23. rujna 2021.,

- na iznos od 95,52 EUR od 20. listopada 2021.,

- na iznos od 85,88 EUR od 13. studenoga 2021.,

- na iznos od 95,52 EUR od 24. prosinca 2021.,

- na iznos od 95,52 EUR od 18. siječnja 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 11. veljače 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 19. ožujka 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 29. travnja 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 14. svibnja 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 15. lipnja 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 14. srpnja 2022.,

- na iznos od 0,06 EUR od 14. srpnja 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 3. rujna 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 16. rujna 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. listopada 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 26. studenoga 2022.,

- na iznos od 2,12 EUR od 26. studenoga 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 15. prosinca 2022.,

- na iznos od 95,52 EUR od 24. siječnja 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 17. veljače 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 21. ožujka 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 4. svibnja 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 12. svibnja 2023.,

- na iznos od 1,67 EUR od 16. svibnja 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 19. srpnja 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 6. rujna 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 6. rujna 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 28. rujna 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 19. listopada 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 22. studenoga 2023.,

- na iznos od 4,88 EUR od 1. prosinca 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 13. prosinca 2023.,

- na iznos od 95,52 EUR od 17. siječnja 2024.,

- na iznos od 95,52 EUR od 14. veljače 2024.,

- na iznos od 95,52 EUR od 8. ožujka 2024.,

- na iznos od 95,52 EUR od 12. travnja 2024.,

- na iznos od 95,52 EUR od 17. svibnja 2024.,

- na iznos od 95,52 EUR od 12. lipnja 2024.,

- na iznos od 95,52 EUR od 11. srpnja 2024.,

- na iznos od 95,52 EUR od 10. kolovoza 2024.,

- na iznos od 95,52 EUR od 10. rujna 2024.,

- na iznos od 95,52 EUR od 8. listopada 2024.,

- na iznos od 846,75 EUR od 24. listopada 2024.,

- na iznos od 215,91 EUR od 9. studenoga 2024.,

- na iznos od 215,91 EUR od 11. prosinca 2024.

do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. pa do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 %, od 1. siječnja 2020., do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.233,17 €.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu za iznos od 76,73 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da su tužitelj kao korisnik i tuženik zaključili Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra: 336173, klasa: 363-02/2009- 016/65, urbroj: 251-13-32-7-09-2, od 28.4.2009. Tim ugovorom je ugovoreno tužiteljevo plaćanje naknade tuženiku za postavljanje 2 velika reklamna panoa, sveukupne reklamne površine 47,98 m2, na zemljištu u privatnom vlasništvu, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u iznosu od 719,70 tadašnjih hrvatskih kuna mjesečno (95,52 eura /EUR/ po tečaju konverzije nakon uvođenja EUR kao službene valute Republike Hrvatske od 1.1.2023. godine), a temeljem članka 39. tada važeće Odluke o komunalnom redu (,,Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 4/08 i dr.). Nakon sklapanja tog ugovora tuženik je donio Rješenje klasa: UP/I-363-02/08- 01/1270, urbroj: 251-13- 31/100-09-8, od 15.7.2009., kojim je odobreno postavljanje reklamnog panoa. Ukazuje da predmetni čl. 39. Odluke ne razlikuje situaciju kad se reklama postavlja na privatnoj nekretnini (u vlasništvu fizičke ili pravne osobe) od situacije kad se reklama postavlja na zemljištu u vlasništvu tuženika, odnosno jedinice lokalne samouprave. U oba slučaja, budući da su nerazlikovani, plaća se naknada tuženiku koja se regulira ugovorom (u konkretnom slučaju ugovorom opisanim u točki I ove tužbe), a taj je ugovor preduvjet za izdavanje rješenja tuženika o odobrenju postavljanja reklame. Ističe da je tuženik ovlašten donijeti podzakonski propis kojim će regulirati, među inim, i uređenje naselja, u što svakako spada i postavljanje reklama te da je ovlašten i propisati da se za postavljanje reklama na površinama u njegovom vlasništvu plaća naknada , m eđutim smatra da naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na privatne nekretnine nikako ne može ući u djelokrug komunalnog reda budući da to ne proizlazi iz odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu niti odredaba Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave a niti odredaba Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te je stoga navedena odredba u nesuglasju s navedenim zakonima. Nadalje ukazuje da je Visoki upravni sud ukinuo istovjetnu odredbu opće akta Grada Velike Gorice te navodi da je navedena odredba i neustavna jer ograničava tržišne slobode poduzetnika zaštićene odredbama 49. i 50. Ustava RH budući da tužitelj za postavljanje reklame već plaća naknadu vlasniku nekretnine, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku), ali to ograničenje nije propisano zakonom (kako traži članak 50., stavak 2 Ustava), već podzakonskim aktom (OKR 2005.), a nije opravdano ni zaštitom interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, ni zaštitom prirode, a niti ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Slijedom toga, takvo je ograničenje apsolutno protuustavno. Stoga smatra da je navedena odredba ništetna jer je protuzakonita i protuustavna. Također ukazuje da ispravnost navedenog stava potvrđuju i odluke VTS-a, PŽ-4343/2024 od 12.3.2025. i Pž-1736/2024 od 18.9.2024.) S obzirom da je tužitelj tuženiku temeljem ništetnog ugovora dosad platio iznos od 19.231,67 EUR, u više navrata, što s naslova redovne zakupnine, što s naslova kamata, tuženik je po ništetnom ugovoru navedeni iznos stekao bez pravne osnove pa stoga sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, potražuje predmetni iznos od 19.231,67 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje navodi da predmetni Ugovor sklopljen u skladu s propisanim postupkom za postavljanje reklame temeljem članka 39. tada važeće Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 4/08– u daljnjem tekstu: Odluka) i temeljem odredaba tada važećeg Pravilnika o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje natpisa, plakata, reklama i reklamnih panoa (Službeni glasnik Grada Zagreba 08/08 - u daljnjem tekstu: Pravilnik). U cilju održavanja komunalnog reda jedinice lokalne samouprave provode mjere uređenja naselja, a koje se odnose na vanjski izgled zgrade, zelene površine, izloge, postavljanje privremenih građevina, otvorenih terasa, reklama, reklamnih panoa na krovne površine, pročelja zgrada i građevinske skele, jer isto utječe na izgled i vizuru grada te je opravdano i pravno utemeljeno propisati obvezu plaćanja naknade za reklame koje se postavljaju ne samo na javnim već i na nekretninama u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba. Upravo to pitanje se smatra pitanjem koje ulazi u djelokrug komunalnog reda, jer uređenje naselja, korištenje javnih površina i briga o javnom gradskom prostoru spada u djelokrug komunalnog gospodarstva o kojem odlučuje jedinica lokalne samouprave unutar svog samoupravnog djelokruga s obzirom da se na opisani način neposredno utječe na svakodnevni život i potrebe građana. Ovdje se radi o korištenju javne površine u svrhu oglašavanja posredno, dakle, bez obzira što je reklama postavljena na površinu u privatnom vlasništvu - ona koristi javnu površinu budući da je upućena na korisnike te javne površine te postiže svoju svrhu jedino u slučaju vidljivosti s površine javne namjene. Slijedom navedenoga, iz navedenih prisilnih propisa nedvojbeno proizlazi da je prihod jedinica lokalne i područne samouprave naknada i to, između ostalog, ona za uporabu javnih površina što je u cijelosti u skladu is prisilnim propisima kojima se uređuje samoupravni djelokrug jedinica lokalne i područne samouprave u smislu komunalnog gospodarstva. Također ističe da ovaj sud nije ovlašten ispitivati ni utvrđivati ustavnost i zakonitost Odluke o komunalnom redu niti pojedinih odredaba iste. Navodi da zakonitost naplate naknade za postavljanje reklama na površini u privatnom vlasništvu te posljedično tome zakonitost ovdje spornog ugovora nedvojbeno proizlazi iz važećih propisa, odredbe kojih do danas nisu ukinute niti poništene ni odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske niti odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Osporava i tijek zateznih kamata.

3. Podneskom od 12. svibnja 2025., tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev te je potraživao iznos od 19.155,03 €. Dodatno je naveo da utvrđenje ništetnosti ugovora koji je predmet spora temelji ne samo na tome da je utemeljen na odredbi OKR koja je protivna najmanje trima zakonima, već je i sam taj ugovor protivan istim tim trima zakonima.

4. Potom je tužitelj na ročištu održanom 1. prosinca 2025. naveo da je pravilno tuženik ukazao u zadnjem podnesku da je tužitelj krivo zbrojio pojedinačne iznose te da ovime ispravlja ukupni zbroj, tako da isti pravilno iznosi 19.154,94 eur umjesto omaško navedeno 19.155,03 eur. Na istom ročištu tuženik je naveo da visina tužbenog zahtjeva kako je tužitelj ispravio, nije sporna.

5. Budući da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sukladno odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame (list 10-12 spisa), Rješenje Grada Zagreba od 15. srpnja 2009. (list 13-15 spisa), Konto kartica Outdoor Akzent d.o.o. (list 22-29 spisa), Analitičke kartice od 25. travnja 2025. (list 128-133 spisa), Analitičke kartice za Ugovor 336173 (list 134-149), izvadak iz katastra (list 487 spisa), Ugovor o plaćanju naknade (list 488-490 spisa), Ugovor o plaćanju naknade (list 506-508 spisa), Ugovor o plaćanju naknade (list 515-517 spisa).

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra: 336173, klasa: 363-02/2009-016/65, urbroj: 251-13-32-7-09-2, od 28.4.2009., zaključenog između tužitelja kao korisnika i tuženika te za isplatu iznosu od 19.154,94 € zajedno sa zateznim kamatama koje je tužitelj platio tuženiku temeljem tog Ugovora.

9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, a koja činjenica među strankama nije sporna, da su stranke 28. travnja 2009., sklopile Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje 2 velika reklamna panoa, sveukupne reklamne površine 47,98 m2, na zemljištu u privatnom vlasništvu, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kojim su ugovorile plaćanje naknade za postavljanje reklame u ukupnom iznosu od 719,70 tadašnjih hrvatskih kuna mjesečno (sada 95,52 €). Nesporno je da je reklama postavljena na nekretnini u privatnom vlasništvu te nije sporno niti da je tužitelj isplatio tuženiku utuženi iznos na temelju predmetnog ugovora.

10. No, Između stranaka je sporno je li predmetni Ugovor ništetan, odnosno da li je isti sklopljen sukladno zakonu i tada važećim propisima te je sporno je li utuženo potraživanje u zastari.

11. Uvidom u Ugovor o plaćanju naknade za postavljenje reklame na listu 10-12 spisa, utvrđeno je kako su stranke člankom 1. Ugovora, utvrdile da će korisnik, ovdje tužitelj postaviti 2 velika reklamna panoa, sveukupne reklamne površine 47,98 m2 na zemljištu u vlasništvu HŽ-HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o. te da je za njegovo postavljenja korisnik dužan temeljem čl. 39. Odluke o komunalnom redu, plaćati naknadu tuženiku. Odredbom čl. 2. ugovorena je naknada u visini od 719,70 kn mjesečno dok je odredbom čl. 3. ugovoreno da je korisnik, ovdje tužitelj dužan ugovorenu naknadu plaćati Gradu mjesečno unaprijed, sve dok je reklama na nekretnini i postavljena.

12. Predmetni Ugovor, stranke su zaključile na temelju odredbe čl. 39. (čl. 1. Ugovora) tada važeće Odluke o komunalnom redu koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 04/08, 05/08 i 08/09) koja je bila važeća u vrijeme sklapanja Ugovora i prema kojoj je tužitelj za postavljanje reklama dužan tuženiku plaćati naknadu, a radi čega je predmetni Ugovor i zaključen.

13. Odredbom čl. 39. Odluke o komunalnom redu bilo je propisano da se za postavljanje natpisa, plakata, reklama i reklamnih panoa na javne površine, zemljište i objekte plaća naknada koju pravilnikom određuje Gradsko poglavarstvo, ovisno o zoni u kojoj se postavljaju, o njihovoj reklamnoj površini, odnosno veličini, vrsti i tipu. Stavkom 2. bilo je propisano kako podnositelj zahtjeva i gradonačelnik odnosno osoba koju on ovlasti sklapaju ugovor o plaćanju naknade, a što su stranke nesporno i učinile, odnosno sklopile predmetni ugovor sukladno važećim propisima.

14. Kao što je navedeno, zgrada na kojoj je postavljena predmetna reklama nije u vlasništvu tuženika, već je u privatnom vlasništvu, a što među strankama nije bilo sporno.

15. Odluka o komunalnom redu predstavlja opći akt (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem U-II-5157/2005 i dr. od 5. ožujka 2012., "Narodne novine" broj 41/2012.). Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kojim je propisano da predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom. Prije nego što stupi na snagu opći akt obavezno se objavljuje u službenom glasilu jedinice. Ako općina i grad nema svoje službeno glasilo, opći akt općine i grada objavljuje se u službenom glasilu županije. Opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Iznimno, općim se aktom može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu prvog dana od dana objave. Opći akt ne može imati povratno djelovanje.

16. Prema odredbi čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24.) predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu. O Zakonitosti općih akata, u skladu čl. 12. navedenog Zakona, odlučuje Visoki upravni sud, s time da, prema odredbi čl. 158. Zakona o upravnim sporovima postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osoba ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom ako je pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela koja se temelji na općem aktu došlo do povrede njihova prava ili pravnog interesa. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dostave odluke. Postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud može pokrenuti po službenoj dužnosti, na temelju obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda. Prema odredbi čl. 162. st. 3. i 4. ovog Zakona sud će presudom ukinuti opći akt, ili pojedine njegove odredbe, ako utvrdi da nije suglasan sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela, s time da ukinuti opći akt prestaje važiti, odnosno ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u Narodnim novinama. Kad prestanu postojati pretpostavke za vođenje postupka, sud će isti rješenjem obustaviti (čl. 165. st. 2. navedenog Zakona).

17. Dakle, s obzirom na sadržaj zakonskih odredbi kojima je reguliran postupak ocjene zakonitosti općeg akta od strane Visokog upravnog suda, nedvojbeno je da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje navedenog postupka u situaciji kad je osporavani opći akt stavljen izvan snage, odnosno kad je prestao važiti. Navedeno proizlazi iz same svrhe i smisla navedenog postupka prema kojem njegov ishod, za slučaj prihvaćanja zahtjeva, može biti ukidanje općeg akta ili njegovih pojedinih odredbi s učinkom od objave u Narodnim novinama. Prema tome, ukoliko opći akt nije na snazi, nema pretpostavki za vođenje postupka ocjene njegove zakonitosti jer se taj opći akt više ne bi mogao ukinuti u skladu s čl. 83. st. 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima. Navedeno proizlazi i iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-150/2012 od 30. lipnja 2014. kojom je obustavljen postupak za ocjenu zakonitost Odluke o komunalnom redu iz 2008., koji zahtjev je prvotno bio podnesen Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je rješenjem pod brojem U-II-2493/2011 od 5. ožujka 2012. ustupljen na rješavanje Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

18. Suprotno tvrdnjama tuženika, ovaj sud ima ovlaštenje (i dužnost) preispitati zakonitost općeg akta u situaciji kad navedeni opći akt više nije na snazi, kako je to slučaj u ovoj konkretnoj situaciji, odnosno u situaciji kad se opći akt ne može preispitivati pred nadležnim Visokim upravnim sudom prema odredbama Zakona o upravnim sporovima iz razloga što isti više nije na snazi, ali on i dalje proizvodi pravne učinke među parničnim strankama. Naime, radi se o općem aktu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora te njegov sadržaj ima učinka na valjanost pravnog posla koji je temeljem njega sklopljen.

19. O ovom je pitanju stajalište izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-949/2022 od 8. ožujka 2022. i Rev-2169/2019 od 1. ožujka 2023., Rev 2550/2019-3 od 29. kolovoza 2023., Rev 901/2022-2 od 19. listopada 2022., te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4024/2019, U-III-4025/2019 i U-III-4026/2019 od 14. srpnja 2021., kao i u odlukama Visokog trgovačkog suda, Pž- a na koje se poziva i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-1736/2014 od 18. rujna 2024. i Pž-4343/24-1 od 12. ožujka 2025. Svako suprotno tumačenje dovelo bi do nerazmjernog ograničenja prava na pristup sudu (čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, "Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.).

20. Spornom Odlukom o komunalnom redu propisan je komunalni red i mjere za njegovo provođenje radi uređenja naselja, održavanja čistoće, čuvanja i korištenja javnih površina, skupljanja, odvoza i postupanja sa skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanja snijega i leda te uklanjanja protupravno postavljenih predmeta na području Grada Zagreba (čl. 1. navedene Odluke).

21. Kao što je navedeno, tužitelj ne spori tuženiku pravo da svojim podzakonskim propisima pa tako i predmetnom Odlukom regulira i uređenje naselja, u što svakako spada i postavljanje reklama te da je ovlašten i propisati da se za postavljanje reklama na površinama u njegovom vlasništvu plaća naknada, ali je sporno je li tuženik ovlašten navedenom Odlukom urediti pitanje plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na površinama koje nisu javne, odnosno koje su u privatnom vlasništvu i za koje korisnik, u pravilu, plaća naknadu vlasniku nekretnine, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku.

22. Prema ocjeni ovog suda, takov ovlaštenje ne pronalazi iz odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu, jednako kao što navedeno ne proizlazi niti iz propisa kojima je reguliran djelokrug i financiranje jedinica lokalne samouprave.

23. Naime, odredbom čl. 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“ br. 117/1993, 92/1994, 69/1997, 33/2000, 73/2000, 127/2000, 59/2001, 107/2001, 117/2001, 150/2002, 147/2003, 132/2006, 26/2007 i 73/2008) je propisano da vlastiti izvori sredstava općine i grada jesu prihodi od vlastite imovine, u smislu čl. 68. st. 3. toč. 1., 2., 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi; općinski, odnosno gradski porezi u skladu s ovim Zakonom; novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sami propišu; upravne pristojbe u skladu s posebnim zakonom, boravišne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom; komunalne naknade, doprinosi i druge naknade utvrđene posebnim zakonom; naknade za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina te drugi prihodi utvrđeni posebnim zakonom.

24. Prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004 i 38/2009 – ZKG) komunalna je naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave, a sredstva komunalne naknade namijenjena su financiranju obavljanja djelatnosti odvodnje atmosferskih voda, održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, održavanja javnih površina, održavanja nerazvrstanih cesta, održavanja groblja i krematorija i javne rasvjete.

25. Iz navedenih odredbi ne proizlazi da bi jedinica lokalne samouprave bila ovlaštena općim aktom urediti pitanje naplate naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na nekretninama u privatnom vlasništvu odnosno na nejavnim površinama. Štoviše, u pravilu korisnik plaća naknadu u vidu zakupnine vlasniku nekretnine na koju je postavljena reklama, a vlasnik nekretnine plaća jedinici lokalne samouprave komunalni doprinos.

26. Obzirom na navedeno, stav je ovog suda da je Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 39. Odluke kojom je propisana obveza plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na zemljište i objekte (koji nisu javni) u suprotnosti sa zakonom.

27. Navedeno utvrđenje nije suprotno niti utvrđenjima i ocjeni Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je odlučivao o zakonitosti općih akata drugih jedinica lokalne samouprave, a koji su po svom sadržaju bitno slični ovdje spornom općem aktu (odluke broj Usoz-8/2016 od 13. lipnja 2016., Usoz-118/2020 od 25. travnja 2022.).

28. Dakle, ovaj je sud kao prethodno pitanje utvrdio da je nezakonita Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 39. Odluke, koja odredba, iako je prestala važiti, je proizvodila učinke u razdoblju za koje tužitelj traži isplatu naknade temeljem Ugovora koji su stranke sklopile temeljem te Odluke radi postavljanja reklamnog panoa na zemljištu u Zagrebu koje je u vlasništvu drugih.

29. S obzirom da je odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 – dalje: ZOO) određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a imajući u vidu naprijed navedene zaključke, ocijenjeno je da je Ugovor od 28. travnja 2009. ništetan i da kao takav ne proizvodi pravne učinke. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. (tako i VTS, Pž-4343/2024-4 od 12. ožujka 2025)

30. Visina konačno uređenog tužbenog zahtjeva nije bila sporna među strankama, kako je to tuženik i naveo na ročištu održanom 1. prosinca 2025.

31. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (čl. 323. st. 1. ZOO).

32. Kako je predmetni ugovor utvrđen ništetnim, tužitelj je ovlašten, po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. ZOO), tražiti vraćanje svega što je na osnovu tog ugovora dao. Budući da nije sporna visina naknade koju je na ime ništetnog ugovora tužitelj isplatio tuženiku, valjalo je tuženika obvezati na isplatu tog novčanog iznosa i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od trenutka stjecanja jer je tuženik, prema ocjeni suda, nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO). (točka II. izreke presude) Naime, tuženik je znao, odnosno morao znati, da kao jedinica lokalne samouprave nema, u relevantnim zakonima, uporište za propisivanje općim aktom obveze plaćanja naknade korisnicima s kojima sklapa ugovore za postavljanje reklama na nejavnim površinama.

33. Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose jer se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, već o plaćanju s osnove stečenog bez osnove. (točka I. izreke presude)

34. S obzirom na to da je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka, dok u odnosu na djelomično povučeni tužbeni zahtjev tuženiku nisu uopće nastali troškovi pa stoga u tom dijelu nema pravo na naknadu parničnih troškova.

35. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/23 nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročište održano 1. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. t. 1. Tarife) kao i za sastav tužbe od 28. ožujka 2025. te za sastav podneska od 12. svibnja 2025. (obrazloženi podnesak) u iznosu od 500,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 1.875,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 119,39 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 238,78 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 2.233,17 € (točka IV. izreke presude).

Zagreb, 22. prosinca 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 238,78 €

- tuženiku

- kal. 30 dana