REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj Us I-1121/2018-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Andrijana Dodig, odvjetnica u Zagrebu, Ksaver 105, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u Zagrebu, UIica [adresa], OIB: 72910430276, uz sudjelovanje I - zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Savska 41/IV, OIB: 16488001145, II - zainteresirane osobe Grada Zagreba u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, III - zainteresirane osobe SP iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], IV - zainteresirane osobe VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i V - zainteresirane osobe CP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, Cankarova 1, radi naknade za oduzetu imovinu, 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/15-01/560, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-06, 27. veljače 2018., u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv točke 1. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka, KLASA: UP/I- 942-01/12-09/2, URBROJ: 251-14-11/703-15-71, od 19. lipnja 2015.

II. Poništava se točka 1. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/12- 09/2, URBROJ: 251-14-11/703-15-71, od 19. lipnja 2015.

III. Utvrđuje se suvlasnička zajednica te se:

- ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 2340/3576 dijelova;

- SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1133/3576 dijelova i

- CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 103/3576 dijelova;

vraćaju poslovni prostori, upisani u zemljišno knjižni uložak br. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno-knjižni odjel Zagreb, koji se nalaze u kući, sagrađenoj na zemljišno-knjižnoj čestici 2354 katastarske općine [katastarska općina], Ozaljska ulica, dvorište površine 123 m2, kuća, Zagreb, Ozaljska ulica 94, površine 134 m2, ukupne površine 257 m2. Suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) poslovi prostor površine 23,73 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika.

Suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) poslovi prostor površine 60,85 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika.

IV. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

V. Svaka strana snosi svoje troškove u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/12-09/2, URBROJ: 251- 14-11/703-15-71, od 19. lipnja 2015. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), utvrđuje se pravo na naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te se slijedom tog utvrđenja vraćaju u suvlasništvo: tužitelju 12/24 dijela, III - zainteresiranoj osobi Nikoli Caru 10/24 dijelova, IV - zainteresiranoj osobi VP 1/24 dijela i V - zainteresiranoj osobi CP 1/24 dijela nekretnina pobliže naznačenih izrekom tog rješenja. Istim rješenjem, u točki 10. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za povrat u vlasništvo podrumske prostorije, površne 20 m2, koja se nalazi u podrumu (zapadni dio zgrade) i koji prostor je, bez pravne osnove, u posjedu SP.

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je u nastavku postupka prvostupanjsko tijelo dužno odlučiti o zahtjevu podnositelja u odnosu na stambeni prostor u predmetnoj nekretnini, pridržavajući se uputa tuženika iz rješenja od 26. svibnja 2011.

3. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog rješenja tužitelj ističe kako mu je osporenim rješenjem ponovno oduzeta imovina, prvenstveno jer je odbijen sa zahtjevom za povrat u vlasništvo podrumske prostorije u površini od 20 m2 s desne strane, zapadni dio, a imajući na umu kako je po vještačkom nalazu sudskog vještaka Branka Vrkljana taj prostor bio nekomforna stambena cjelina sa stanom koji se sastoji od srednje ulične sobe na I katu. Dodaje kako se stav vještaka između ostalog temelji i na Ugovoru sa nosiocem stanarskog prava od 13. listopada 1970. te i kako je ŽP odbijena s zahtjevom o izuzimanju podrumske sobe desno, a što tada treba tumačiti i kako je taj prostor nacionaliziran. Ovom dodaje i kako je u vještačenju koje je prethodilo osporenom rješenju, jasno utvrđeno kako su kod nacionalizacije i izuzimanjem od iste, poremećeni raniji suvlasnički omjeri, iz kojeg razloga je kroz povrat ponovno potrebno uspostaviti stanje suvlasništva kako je ono bilo prije nacionalizacije. Ističe i kako su zainteresirane osobe u ovom predmetu uzurpirale nacionalizirani prostor te su odbijanjem plaćanja vještačenja prouzročile donošenje rješenja tužitelju na štetu. Predlaže sudu da poništi osporeno i Prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženo tijelo predlaže da se tužba odbije, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

5. I - Zainteresirana osoba, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, iako uredno pozvana na dostavu odgovora na tužbu, rješenjem Suda poslovni broj: UsI – 1121/18-13, od 23. kolovoza 2018., istog, do zaključenja rasprave u ovom upravnom sporu, nije dostavila.

6. II - Zainteresirana osoba, Grad Zagreb, iako uredno pozvana na dostavu odgovora na tužbu, rješenjem Suda poslovni broj: UsI – 1121/18-13, od 23. kolovoza 2018., istog, do zaključenja rasprave u ovom upravnom sporu, nije dostavila.

7. III - zainteresirana osoba NP u svom odgovoru na tužbu od 23. svibnja 2018. (list 12 – 13 spisa) navodi kako se u ovom postupku radi o suštinskoj manipulaciji Grada Zagreba, a koja je maskirana u osobi tužiteljeve opunomoćenice. Pojašnjavajući svoj stav ukazuje kako je ZP oduzeta poslovna sposobnost te da je Socijalna skrb Grada Zagreba za skrbnicu postavila opunomoćenicu koja štiti interese grada, a ne osobe koji je njen nominalni opunomoćitelj. Smatra kako su Grad Zagreb i opunomoćenica tužitelja, tijekom postupanja koji je prethodio osporenom rješenju, pokušali utjecati na vještaka u postupku te da se vještačenje u konačnici nije ni provelo. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

8. IV - zainteresirana osoba VP, u svom odgovoru na tužbu (list 185 spisa), navodi kako na niti jedan način ne želi sudjelovati u ovom upravnom sporu, imajući na umu da je svoj suvlasnički dio poklonila zainteresiranoj osobi SP.

9. V - zainteresirana osoba CP, u svom odgovoru na tužbu (list 31 – 32 spisa), navodi kako je presudom zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrđeno kako je postojala izvanbračna zajednica nje i JP te da je u ostavinskom postupku iza njenog izvanbračnog supruga utvrđeno njeno pravo u ovom postupku povrata imovine. Budući da postoji njen interes u ovom upravnom sporu predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

10. Sud je 12. lipnja 2019., 5. rujna 2019., 16. ožujka 2022., 11. svibnja 2022., 15. lipnja 2022., 1. veljače 2023., 26. ožujka 2025., 7. svibnja 2025., 17. rujna 2025., 9. listopada 2025., 12. studenoga 2025., 26. studenoga 2025. i 10. prosinca 2025., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, u prisutnosti III - zainteresirane osobe osobno, u prisutnosti opunomoćenice V - zainteresirane osobe CP te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i preostalih zainteresiranih osoba.

11. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave te je proveo očevid uz prisustvo vještaka procjenitelja te je na nekretnini koja je predmetom povrata odredio vještačenje utvrđenja poremećaja suvlasničkih omjera proizašlih postupkom nacionalizacije i određenja njihovog poravnanja.

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Sud u ovom predmetu odlučnim nalazi dvije okolnosti. Prvotno točno određenje suvlasničkih omjera koje je sadašnjim ovlaštenicima prava na naknadu potrebno odrediti s obzirom na predmet povrata, imajući na umu okolnost da su prednicima sadašnjih suvlasnika, a koji prednici su u vrijeme nacionalizacije bili u idealnim polovicama suvlasnici cijele zgrade, iz nacionalizacije izuzimani prostori koji su im tada dodjeljivani u samovlasništvo, a koji izuzimani prostori su bili različitih površina, čime je tada u odnosu na nacionalizirani dio došlo do poremećaja suvlasničkih omjera. Kao drugi prijepor ovog spora Sud nalazi zahtjev tužitelja da se ocjeni osnovanost odbijanja njegovog zahtjeva za povratom podrumske prostorije, površne 20 m2, a koja prostorija se nalazi u podrumu s desne strane (zapadni dio zgrade) i koji prostor, bez pravne osnove, posjeduje III – zainteresirana osoba.

14. S tim u vezi Sud uvodno polazi od sadržaja osporenog rješenja, a koje je doneseno nakon ranijeg poništavajućeg rješenja istog tijela i kojim je između ostalog jasno naznačeno da je „Prvostupanjskom tijelu već ukazano da u slučaju kao što je ovaj, u kojem je kod izuzimanja od nacionalizacije došlo do izuzimanja više stanova, a zgrada prije nacionalizacije nije bila fizički podijeljena među suvlasnicima, obvezatno se provodi vještačenje radi utvrđenja je li izuzimanjem od nacionalizacije došlo do poremećaja suvlasničkih omjera suvlasnika prema stanju iza i prije nacionalizacije te da se ne mogu zbrajati površine stambenih i poslovnih dijelova predmetne zgrade, jer nisu iste vrijednosti… Stoga se na tim stambenim dijelovima zgrade koji su ostali nacionalizirani trebaju ispravljati razlike u površinama do koje je došlo, jer su neki suvlasnici dobili iz nacionalizacije više stambenog dijela nego im pripada.“

15. Iako je u citiranom dijelu osporenog rješenja jasno zauzet pravni stav, a s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan i kojim je navedeno kako upravo poremećaj suvlasničkih omjera prouzročen izuzimanjem iz nacionalizacije mora biti uzet u obzir, Sud nalazi kako je izrekom osporenog rješenja sadržajno potvrđeno Prvostupanjsko rješenje koje taj poremećaj uopće ne uzima u obzir, budući sadašnjim ovlaštenicima vraća jednake dijelove nacionalizirane i to sljednicima obitelji ZP 12/24 i sljednicima obitelji SP 12/24 dijelova. Sud navodi kako je tužitelj u svojoj žalbi jasno ukazivao na taj nesrazmjer i tražio odluku upravo po tom prigovoru.

16. Člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

17. Imajući na umu naprijed citiranu odredbu Zakona o općem upravom postupku Sud ističe kako je osporenim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, bez da je uopće obrazložen razlog odbijanja navoda žalbe u dijelu koji se odnosi na raspodjelu suvlasničkih omjera nakon poremećaja izazvanog izuzimanjem iz nacionalizacije. S tim u vezi Sud navodi i kako osporeno rješenje u svom obrazloženju sadrži uputu da će u ponovnom postupanju prvostupanjsko tijelo ponovno odlučiti o zahtjevu (strana 7 osporenog rješenja), a što je u potpunoj suprotnosti s izrekom tog rješenja i koji nalog se daje u situaciji u kojem se Prvostupanjsko rješenje poništava, a ne kada se ono potvrđuje. Imajući na umu kako je osporeno rješenje u odlučnom dijelu neobrazloženo, odnosno i kontradiktorno samom sebi, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

18. Nadalje, razmatrajući zakonitost Prvostupanjskog rješenja, Sud nalazi kako istim uopće nisu vrjednovani poremećaji suvlasničkih omjera, iako je nalog za utvrđenjem i vrjednovanjem takvog poremećaja bio sadržan u rješenju Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942- 01/07-01/1178, URBROJ: 514-03-02-03/1-11-6, od 26. svibnja 2011., a kojim rješenjem je poništeno ranije rješenje prvostupanjskog tijela tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak, već je ponovno, pravnim sljednicima ranijih suvlasnika, uspostavljen omjer povrata u jednakim dijelovima, kao da poremećaja nije ni bilo.

19. Kao odlučan razlog takve odluke Sud nalazi kako je strankama postupka dostavljen poziv na plaćanje predujma za vještačenje te da je tužitelj svoj dio predujama, a kako mu je on bio prvotno određen, podmirio u cijelosti. Sud nalazi i kako ostali suvlasnici to nisu učinili, iz kojeg razloga je javno pravno tijelo i sukladno raspravnom Zapisniku Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/12-09/2, URBROJ: 251- 14-11/703-15-66, od 25. veljače 2015., donijelo Zaključak kojim se u točki 1. izreke odustaje od provođenja vještačenja. Nadalje i iako je već donijelo odluku kojom se „odustalo“ od provođenja vještačenja, javnopravno tijelo „obvezuje“ CP i tužitelja, da dostave obavijest o eventualnom podmirenju cjelokupnog preostalog iznosa predujma, uz upozorenje da će po isteku tog roka odluka biti utemeljena na stanju spisa.

20. Iako Sud smatra kako je nalog na podmirenje troškova nečega od čega se već „odustalo“ sadržajno pravno neprovediv, Sud ukazuje i kako su CP i tužitelj, svojim podnescima od 6. ožujka 2015., zatražili produljenje roka uz zahtjev CP da joj se odredi plaćanje predujma u ovisnosti o njenom suvlasničkom omjeru. Sud nalazi kako javno pravno tijelo o tom zahtjevu nije donijelo odluku, pa ni u izreci Prvostupanjskog rješenja, već je temeljem stanja spisa sačinilo osporeno rješenje, na način da su ponovno zanemareni poremećaji suvlasničkih omjera, dakle zanemarene jasne upute drugostupanjskog tijela.

21. Razmatrajući naprijed opisano stanje Sud polazi od činjenice da je tužitelj osoba lišena poslovne sposobnosti. Stoga cijeneći takvu nesposobnost tužitelja i dovodeći je u vezu s konkretnim postupanjem Prvostupanjskog tijela, Sud zauzima stav da tužitelj, odnosno njegovi skrbnici, a koji moraju ishoditi i dodatne dozvole, po logici ne mogu postupati u istoj hitnosti kao i osobe koja poslovnu sposobnost nesmetano posjeduju. Iz ovog razloga Sud zadane naloge Prvostupanjskog tijela, kao i propuštanje tog tijela da odluči o zahtjevu za produljenjem roka poslovno nesposobne osobe, ocjenjuje nezakonitim, što za sobom posljedično povlači i nezakonitost točke 1. izreke Prvostupanjskog rješenja. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

22. Nastavno je Sud, a imajući na umu složenost predmeta, kao i izričito traženje tužitelja, u sporu pune jurisdikcije proveo očevid na terenu uz prisutnost vještaka procjenitelja te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku prvotno na okolnost točnog utvrđenja površina koje su bile predmetom nacionalizacije i točnog utvrđenja površina koje su bile izuzimane u korist pojedinog suvlasnika.

23. U skladu s takvim vještačkim zadatkom Sud polazno ukazuje na grafički prikaz cjelokupne nekretnine koja je bila predmetom nacionalizacije, a koji grafički prikaz je sadržajno nacrt zgrade iz 1932 – 1937 godine te u kojem nacrtu je vještak prikazao zajedničke prostore, nacionalizirane prostorije, kao i prostore izuzete iz nacionalizacije u korist pojedinog ranijeg suvlasnika (list 130 spisa). Sukladno tom prikazu, u korist obitelji SP, iz nacionalizacije su izuzete nekretnine označene kao E1, E2, E3, E4, i E5, dok su u korist obitelji tužitelja iz nacionalizacije izuzete nekretnine označene kao E6 i E7., dok su nacionalizirani prostori označeni kao PP 1 i PP 2. Ostali prostori prikazani navedenim grafičkim nacrtom zajednički su prostori predmetne nekretnine. Sama okolnost o tome koji su prostori i kome izuzeti, odnosno koji prostori su nacionalizirani, a koji ne, nisu sporni. Spornim su se ukazivale površine iskazane u nalazu vještaka, odnosno i okolnost da li su pojedini zajednički prostori izuzeti iz nacionalizacije u korist nekog od suvlasnika, ili su i oni nacionalizirani, kao i način izravnanja vrijednosti izuzetih stambenih prostora s vrijednošću poslovnih prostora koji se trebaju vratiti, a koji poslovi prostori su, u vrijeme nacionalizacije, nesporno bili veće vrijednosti od izuzetog stambenog prostora.

24. Imajući navedene sporne okolnosti ovog predmeta na umu, Sud je zauzeo stav da je stanje i vrijednost prostora koji je postojao u trenutku nacionalizacije i izuzimanja iz nje, odlučni za utvrđenje omjera kojim su se upravo u to vrijeme narušili suvlasnički omjeri i koji omjeri suvlasništva se danas moraju ustanoviti na ranije nacionaliziranim prostorima, obrnuo proporcionalno onom što je kod nacionalizacije prednicima stranaka ovog spora izuzimano. S tim u vezi dan je nalog vještaku da odredi površine, namjenu i vrijednost nekretnina kakve su one bile u trenutku oduzimanja. Vještak je u svojoj dopuni nalazu i mišljenju od 26. studenoga 2025. (list 540 spisa) iskazao površine stanova umanjene i uvećane kroz koeficijent korisne vrijednosti, određujući površine pojedinih prostora kakve su one bile u trenutku nacionalizacije. Isto tako vještak u obzir nije uzimao zajedničke prostorije zgrade, jer oni kao takvi nisu bili predmetom nacionalizacije niti izuzimanja iz iste. Nakon određenja prostora svake od jedinica koje su bile predmetom nacionalizacije, ili iz nje izuzetih, vještak je uvećao površinu poslovnih prostora koeficijentom 1,67, a koji koeficijent odgovara većoj vrijednosti poslovnog prostora koji se treba vratiti i koji je u vrijeme nacionalizacije vrijedio 67 % više od stambenog prostora koji je iz nacionalizacije izuzet, a koji stambeni prostor je u izračunu izražen koeficijentom 1,00. Stavljajući tako određene vrijednosti u omjer i prikazujući ih kroz razlomak, vještak je utvrdio kako je prednicima obitelji SP iz nacionalizacije izuzeto 135/373 dijelova zgrade, prednicima obitelji ZP iz nacionalizacije izuzeto 89/373 dijelova zgrade te da je nakon izuzimanja nacionalizirano 149/373 dijelova predmetne zgrade. Upravo je razlomkom navedeni dio nekretnine, onaj dio koji je bio predmetom nacionalizacije i koji je stoga ujedno i predmet povrata.

25. Budući da se povrat imovine treba ustanoviti danas, dakle s obzirom na pravne sljednike ranijih suvlasnika, odnosno da razmjeran suvlasnički omjer obitelji SP treba podijeliti između III - zainteresirane osobe SP i V – zainteresirane osobe CP te imajući na umu kako su upravo te osobe sljednici obitelji kojoj je nacionalizirano pola predmetnih nekretnina, vještak je morao prilagoditi razlomke koji bi uvažavali takvu podjelu. S tim u vezi i svojom dopunom nalaza i mišljenja od 10. prosinca 2025. (list 562-564 spisa) i cijeneći nesporan nasljedni niz obitelji SP, kao i okolnost da se IV – zainteresirana osoba VP, odrekla svog suvlasničkog omjera u korist SP, vještak je odredio kako se nazivnik razlomka koji predstavlja udio nacionaliziranih nekretnina i koji se treba naturalno vratiti, odnosno 149/373 dijelova, treba prilagoditi tako da se on uveća za 24 puta te iznosi 3576/8952 dijelova nekretnine. S tim razlomkom u vezi i imajući na umu koeficijente ranije iskazanih vrijednosti proizašlih iz vrijednosti izuzetih prostora, vještak je konačno odredio kako se tužitelju treba vratiti 2340/3576 dijelova, III - zainteresiranoj osobi 1133/3576 dijelova i V - zainteresiranoj osobi 103/3576 dijelova predmetne nekretnine. Budući da stranke nisu prigovarale samom izračunu suvlasničkih omjera odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

26. U odnosu na prigovore stranaka iskazane tijekom ovog upravnog spora, Sud polazno navodi kako tužitelj i V - zainteresirana osoba, a kao jedna od slijednica obitelji SP, prigovore na rezultate vještačenja, odnosno na određenje površina prostora, uvećanje posebnim koeficijentom radi veće vrijednosti poslovnog prostora te metodologiju izračuna suvlasničkih udjela koji će biti vraćeni, nisu imali.

27. U odnosu na prigovore zainteresirane osobe SP, Sud navodi kako je na iste cjelovito odgovorio vještak u svojim brojnim iskazima tijekom ovog upravnog spora i konačno u svom iskazu evidentiranom na raspravnom zapisniku od 26. studenog 2025. (list 550 spisa). S tim u vezi Sud dodaje kako je osobno prisustvovao očevidu te kontrolirao mjere prostora koje je vještak izuzimao, a koja okolnost je jasno naznačena i u zapisniku o očevidu od 9. listopada 2025. (list 473 spisa). S tim u vezi Sud ukazuje kako je upravo u smislu izjednačavanja poremećenih suvlasničkih omjera zadan nalog vještaku da izuzme sve pregradne zidove koji nisu postojali u vrijeme nacionalizacije, a kako bi se dobio prostor koji je stvarno nacionaliziran, odnosno izuziman iz nacionalizacije pravnim prednicima stranaka ovog spora. Pri ovome Sud napominje i kako se sukladno članku 74. stavku 2. alineji 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 91/96., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) prigodom izračunavanja korisne vrijednosti zanemaruju razlike koje povećavaju ili smanjuju vrijednost, ako bi sve zajedno opravdale dodatak ili odbitak od manje 2% korisne površine stana ili druge prostorije, pri čemu Sud nalazi kako u konkretnom ikakvo odstupanje nije ni dokazano. Isto tako Sud navodi i kako se uvidom u nacrt zgrade u trenutku nacionalizacije, može primijetiti kako prostori na različitim katovima nisu jednaki te da postoji dislociranje zidova u ovisnosti o katu iste zgrade te da je i debljina zidova, kao uostalom i njihov broj, po pojedinom katu potpuno različit. Iz ovog razloga Sud posljedično zauzima stav da su potpuno razumljiva odstupanja u mjerenju prostorija po različitim katovima iste zgrade. Isto tako Sud navodi i kako nije utvrdio da bi na sjevernom pročelju zgrade postojala lođa, što proizlazi kako iz iskaza vještaka (list 514 spisa) tako i iz same foto dokumentacije sa provedenog očevida (list 499 spisa). Isto tako Sud navodi kako prostor na mansardi od stepenica desno, iskazane površine 3,69 m2, nije prostor koji bi pripadao stanu E7. Razlozi takvog utvrđenja jasno proizlaze i iz iskaza vještaka (list 514 spisa), a koji je naveo kako se iz ranijih nacrta ne može utvrditi bi taj prostor bio pripojen nekom stanu ali i iz logične posljedice okolnosti da raniji prostori na mansardi nisu imali WC te da je logično da je isti bio zajednički prostor navedenom.

28. U odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, odnosno u ocjeni zakonitosti Prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naturalnim povratom podrumske prostorije, površne 20 m2, a koja prostorija se nalazi u podrumu, (zapadni dio) i kojeg po navodu tužitelja bez pravne osnove, u posjedu drži NP, Sud uvodno ukazuje na sadržaj prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja temeljem članka 67. stavaka 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

29. Člankom 67. stavkom 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.

30. Budući da iz naprijed navedenog grafičkog prikaza jasno proizlazi kako je podrumski prostor označen kao Magazin, dakle kao zajednički prostor zgrade, Sud zauzima stav da tužitelj, izvan sumnje propisane naprijed citiranom zakonskom odredbom, nije dokazao da bi taj prostor bio nekomforna cjelina, bilo samostalna, bilo kao pripadajući dio nekog prostora. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

31. S tim u vezi Sud dodaje kako uopće ne nalazi prostornu smislenost da bi prostorija u podrumu, površine 20 m2 i koja je u nacrtima označena kao magazin, dakle samostalan zajednički prostor, bila dio bilo kojeg drugog stambenog prostora, a od kojih prostora je odvojena s nekoliko katova. Nadalje sama okolnost da je netko nekad ugovorio najam tog prostora, zajedno s nekim stanom, sama po sebi ne znači prostornu cjelovitost svih prostora koji se iznajmljuju. Isto tako okolnost da je prijedlog obitelji ZP, za izuzimanjem iz nacionalizacije baš tog prostora, odbijen, ne isključuje mogućnost da se radi o zajedničkom prostoru zgrade, budući da se zajednički dijelovi zgrade ionako ne mogu izuzimati iz nacionalizacije u korist pojedinog suvlasnika, primjerice stubište. Konačno Sud navodi da izravnanje okolnosti da je neko od suvlasnika uzurpirao zajedničke dijelove zgrade nakon provedene nacionalizacije, ne može biti predmetom ovog spora, ni postupka koji mu je prethodio.

32. Trebalo je stoga temeljem članka 116. stavka 1. i 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu poništiti pobijano rješenje, odnosno u preostalom dijelu ga odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

33. U odnosu na zahtjev tužitelja i V - zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog u njihovim troškovnicima od 10. prosinca 2025. (list 593 i 594 spisa), Sud navodi kako su oni utemeljeni na određenjima iz Zakona o upravnim sporovima.

34. Člankom 147. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

35. S tim u vezi Sud polazi od utvrđenja da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti sadržajno dvije različite odluke prvostupanjskog tijela tuženika (točka 1. i 10. izreke Prvostupanjskog rješenja), odnosno odluke kojom je to tijelo zanemario poremećaj suvlasničkih omjera, kao i odluke kojom je odbio zahtjev tužitelja za povratom dijela nekretnine, a što i tužitelj jasno navodi u svojoj tužbi, kao i na ročištu održanom 12. lipnja 2019. Razmatrajući uspjeh u tako razlomljenim odlukama u ovom višestranačkom sporu, Sud ukazuje kako je u odnosu na poremećaj suvlasničkih omjera tužitelj ostvario razmjeran uspjeh, a koji uspjeh je iskazan u ovoj presudi naznačenim razlomkom. Suprotno ovom i u dijelu ocjene zakonitosti odluke tuženika kojom je odbijen zahtjev tužitelja za povratom dijela nekretnine, Sud navodi kako je takav zahtjev tužitelja odbijen i u ovom sporu, čime je u tom dijelu uspjeh sadržajno ostvarila V – zainteresirana osoba, kao i tuženik. Sukladno takvom rezultatu ovog spora Sud zauzima stav kako je najprihvatljivije odrediti da svaka strana snosi svoje troškove ovog spora. Stoga je i sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi odlučeno kao u točki V izreke ove presude.

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

DNA:

1. Odvjetnica Andrijana Dodig, Zagreb, Ksaver 105,,

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, UIica [adresa],

3. Županijsko državno odvjetništvo, Zagreb, Savska 41/IV,

4. Grad Zagreb, Zagreb Trg Stjepana Radića 1,

5. NP, [adresa].,

6. VP, [adresa],

7. Odvjetnik Vlado Rebić, Zagreb, Cankarova 1,

8. U spis