Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Trogiru

Put Mulina 1, Trogir

Poslovni broj: Pp-3842/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji Željki Matkov, uz sudjelovanje sudske savjetnice Josipe Grga i Milenke Vičić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PU, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine Republike Hrvatske broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23, dalje u tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), povodom optužnog prijedloga podnesenog od strane Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Klasa: 211- 07/25-5/5340, Urbroj: 511-12-33-25-1 od 12. ožujka 2025., nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 19. prosinca 2025., u nazočnosti okrivljenika, a u izočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja te objavljene u izočnosti stranaka 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. P i L, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], završena MBA, gradski vijećnik, mjesečnih primanja cca 2.500,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, dobrog imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je dana 28. veljače 2025. u 14:30 sati na ulici, u mjestu [adresa], remetio javni red i mir na način da se u čekaonici ordinacije obiteljske medicine vičući obratio doktorici LU govoreći: „Treba mi uputnica, napisat ćeš mi uputnicu, neću izać odavne dok mi uputnicu ne napišeš“, a da bi potom ušao za njom u ordinaciju te joj se unio u lice vičući joj: „Nećeš tu radit, ja san reka da nećeš radit, nećeš ti meni govorit da ja izađen odavne, neću izać odavne, ti ćeš ići vani, maloga si mi potirala nekidan“, a što se čulo ispred i u čekaonici ambulante, čime je uznemiravao ostale pacijente i slučajne prolaznike,

dakle, na javnom mjestu vikao i na drugi način remetio javni red i mir,

čime je okrivljenik počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

I. Na temelju odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljeniku se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) eura.

Na temelju odredbe članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

Ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude uplati 2/3 (dvije trećine) novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti novčani iznos od 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 30 (trideset), dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir pod brojem navedenim u uvodu presude podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Okrivljenik PU saslušan pred ovim Sudom na glavnoj raspravi 25. lipnja 2025. u svojoj obrani je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Predmetne prigode, kao pacijent liječnice dr. LU, čekao je u čekaonici njezine ordinacije svoj red, a da bi je zamolio za izdavanjem uputnice koja mu je potrebna za pregled. Bio je treći na redu, te kada je došao na red, ona je izašla na vrata svoje ordinacije, pitala što mu treba, a on da joj je odgovorio da mu treba ispustiti uputnicu. Ista mu je odgovorila da dođe u ponedjeljak po uputnicu jer da ima prioritetnijeg posla. Potom je zamolio da mu pusti uputnicu na e-mail, što je ona odbila i samo ponavljala da dođe u ponedjeljak. On da je nastavio pitati za uputnicu jer za istu nije potrebna njegova prisutnost, doktorica je može uputiti elektronski KBC-u. Međutim, ona da ga je ignorirala. Budući mu je sin tjedan dana prije bio kod nje na pregledu, tom prilikom je istom rekla da ga ne može pregledati jer je debeo i da ga neće pregledati dok ne skine kilograme, on je potom upitao: „Možete li mi samo reći zašto ste mi sina izbacili prošli tjedan?“. Navedeno je nju očito trigeralo, te je ona izgubila kontrolu u svojoj komunikaciji i vičući mu se obratila riječima: "Marš vani iz moje ordinacije!", pri tom gestikulirajući rukom. Njezin ispad njega je isprovocirao na način da je reagirao tako što je rekao: "E sada baš neću otići, dok mi ne date uputnicu!"; ona je na to rekla da će zvati policiju na što je on bio suglasan. Apsolutno negira da bi tom prigodom vikao iako ton njegovog glasa je uobičajeno „glasan“, ali se nije derao, niti je ušao za njom u ordinaciju i unio joj se u lice, dakle on da je cijelo vrijeme stajao u hodniku, odnosno ispred vrata njezine ordinacije. Navedeno ponašanje doktorice, ne samo te prilike, već i duže prethodno vrijeme kada joj se pokušavao bezuspješno obratiti putem e-mailova i putem telefonskih poziva, je postalo nepodnošljivo. Smatra da je tom prilikom njegovo zdravlje bilo ugroženo jer je doveden u pitanje pregled specijalista, a koji se ne bi mogao izvršiti bez prethodno izdane uputnice. Dakle, imenovana doktorica neosnovano i bez razloga da krši njegova temeljna prava pacijenta i time izaziva ovakav odgovor.

3. Na glavnoj raspravi održanoj 19. prosinca 2025. ispitani su svjedoci LU i VU.

3.1. Svjedok VU je izjavio kako se predmetne prigode zatekao u ordinaciji doktorice LU u svojstvu pacijenta, a odlučio je ostati i pomoći joj, budući da je doktorica bila bez medicinske sestre, a kao kolega liječnik i ranije je znao mijenjati, odnosno kod nje je i odradio staž. Toga dana imali su na previjanju jednu gospođu kada je doktorica izašla u čekaonicu ordinacije i prisutnim pacijentima, a radilo se o njih možda 6, 7, 8, kazala kako moli da ukoliko nema hitnoća vrate se idući dan ili joj se obrate putem e-maila, budući da je bez medicinske sestre i ne može primiti sve redovne pacijente, već samo hitne. U tom trenutku ovdje okrivljeni počeo je negodovati, točnije vikati, a tu viku čuo je i on u drugoj prostoriji koja se nalazi unutar ordinacije. Gospodin je bio izričito nezadovoljan kazivanjem doktorice, tražio je da bude primljen i da mu se napiše uputnica. Doktorica je u tom trenutku u ordinaciju uvela pacijente koji su bili stranci, bračni par V, a potom je ovdje okrivljeni prešao prag čekaonice, ušao u ordinaciju, rukom pokazao M da izađu vani jer da će on sada biti primljen, a povišenim tonom glasa dao doktorici izričitu naredbu, ukazujući na to i kažiprstom, da on odavde neće izaći dok mu se ne napiše uputnica. Navodi kako situacija nije bila ni malo ugodna, on da je prvi bio uznemiren zbog istog, nisu znali koji će biti njegov idući potez, a vidio je da su i B bili vidno uznemireni situacijom koja nije bila primjerena mjestu na kojem su se nalazili. Istina je da je i doktorica povisila ton na ovdje okrivljenog, a nakon što joj se on na takav način drsko obratio. Zbog cjelokupne neugodne atmosfere i nepredvidivosti u ponašanju ovdje okrivljenog, a koja nije bila u ugodnom tonu, doktorica i on zaključali su se u drugu prostoriju unutar ordinacije, odakle su pozvali policiju. Ostali pacijenti iz čekaonice otišli su kući, a kada su naknadno došli na pregled kazali su kako su bili zatečeni viđenim te nisu htjeli biti dio postupka kada ih je policija ispitivala na okolnosti predmetnog događaja. U odnosu na spornu situaciju, a na poseban upit Suda, navodi kako se radilo o izričito nelagodnoj situaciji koja je za posljedicu zasigurno imala uznemiravanje javnosti, a to može posvjedočiti jer se i sam tako osjećao.

3.2. Okrivljenik upitan ima li pitanja za svjedoka VU navodi da nema pitanja, ali prigovara iskazu svjedoka u dijelu u kojem navodi da bi kritične prigode ikome prijetio već tvrdi da je izjavom „ja ću biti tu dok mi ne napišete uputnicu“, samo htio ostvariti svoje pravo kao pacijenta koji je bio na redu.

4. Svjedokinja LU je izjavila kako se predmetne prigode nalazila u svojoj ordinaciji i toga dana je bila bez medicinske sestre. U čekaonici je bilo sedam, osam pacijenata, a između ostaloga sa njom u ordinaciji i kolega VU koji je toga dana došao kao pacijent, ali kada je vidio da je bez medicinske sestre i u strašnoj gužvi odlučio je pomoći. U prostoriji za previjanje nalazila se gospođa koja je imala veliko postoperativno krvarenje. Izašla je u čekaonicu kako bi nazočnim pacijentima objasnila situaciju koja se zatekla toga dana, da je bez medicinske sestre, da je petak poslijepodne i da mora primarno riješiti hitnoće. Zamolila je naručene da sačekaju, kazala im kako radi u ponedjeljak ujutro zajedno sa sestrom te da se vrate u ponedjeljak ujutro i da će svi biti namireni, osim hitnoća koje je poimenice navela da ostanu. Pacijent, točnije ovdje okrivljeni, u tom trenu naprasno traži odmah uputnicu jer navodi kako "ima termin u utorak". Kako joj u tom trenutku nije poznato o kojoj se uputnici radi, a termin je u utorak, zamolila ga je da se javi u ponedjeljak sestri i da će to biti na vrijeme riješeno. Revoltiran odbija dolazak u ponedjeljak i navodi kako će poslati e-mail. Kako je u mnoštvu pristiglih e-mailova (budući je ordinacija par dana bez medicinske sestre) moguće da se e-mail previdi, a naveo je termin u utorak, ponovno ga je zamolila da bilo tko od njegovih članova kućanstva ili on sam dođe u ponedjeljak kako bi vidjeli što točno treba i kako bi dobio traženo. U tom trenutku počinje vrijeđanje osobno i profesionalno liječnika, točnije nje, mahanje papirima ispred njenog nosa, uz upozorenje da će uputnica biti napisana odmah i sada i da pri tome nitko drugi neće ući u ordinaciju. Kako nikakvo objašnjenje nije dopiralo do pacijenta, a isti je poznat njenom timu kao osoba sklona konfliktima i do sada, zatražila je od pacijenta da napusti ordinaciju i dopusti joj nastavak rada s bolesnicima. Omalovažavanje, vika, vrijeđanje i unošenje u lice postaje gore, strah od fizičkog nasrtanja postaje veća, verbalno izbacuje pacijenta sa novootkrivenim metastazama karcinoma u pratnji supruge van iz ordinacije i kreće prema njoj sa novim vrijeđanjima i zahtjevima da istog časa piše traženo. U strahu od fizičkog napada zatvara se u drugi prostor i poziva 112. Policija je došla nakon pola sata, a cijelo to vrijeme pacijent (ovdje okrivljeni) je nastavio vrijeđati, uznemirujući pri tome pacijente koji su ga pokušali smiriti. Dio njih se povukao iz mučne situacije jer su i sami teško bolesni. Ona da je bila vidno uznemirena, tresla se cijelo vrijeme, a navodi kako je i današnje svjedočenje na nju djelovalo retraumatski te kako u svojih 30 godina rada nikada nije doživjela sličnu situaciju i smatra kako da ista nije priličila potrebi pozivanja policije zaista to ne bi napravila, jer posebno ističe činjenicu da su ovdje okrivljeni i njegova obitelj bili njeni pacijenti zasigurno 25 godina i da se nije osjećala doista ugroženom ne bi ni posegnula za pozivanjem policije i traženjem zaštite na takav način. U bitnome navodi kako je isti kritične prigode bio izrazito neugodan, vikao je, nasilno ušao u prostor ordinacije pri tome se unoseći njoj u lice i naredbenim tonom diktirao što mu je potrebno. Smatra da je istom okidač bio taj što odmah i sada nije dobio ono što je tražio, a na što je on očito do sada uvijek navikao. Ona je nakon navedenog događaja, osim što je kontaktirala policiju, obavijestila HZZO, komoru i svog odvjetnika o navedenom događaju i zatražila da isti više ne budu njeni pacijenti.

4.1. Okrivljenik upitan ima li pitanja za svjedokinju LU, navodi da nema pitanja, ali prigovara iskazu svjedokinje navodeći kako osporava da je kritične prigode bio nasilan, iako je istina da je bio glasan, jer da ga je ista istjerala vani riječima: "Marš vani!". Navodi kako je navedenim samo htio ostvariti svoja prava kao pacijenta i da mu se izda uputnica jer mu po prethodnim e-mailovima ista nije bila izdana.

5. U toku dokaznog postupka Sud je izvršio uvid i pročitao Optužni prijedlog Policijske postaje Trogir, Klasa: 211-07/25-5/5340 od 12. ožujka 2025., Obavijest o počinjenom prekršaju serijskog broja: 00567596 od 28. veljače 2025., Službenu zabilješku o dojavi od 28. veljače 2025., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, droga ili lijekova u organizmu serijskog broja: [serijski broj] od 28. veljače 2025. s Naredbom o određivanju mjere opreza serijskog broja: [serijski broj] od 28. veljače 2025. te potvrdu Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije iz koje proizlazi da okrivljenik nije prekršajno osuđivan, a izvršen je uvid i u cjelokupan spis.

6. Nakon završenog dokaznog postupka Sud je dao završnu riječ strankama, te je okrivljenik u završnom govoru naveo: " Ne osjećam se krivim."

7. Na osnovu provedenog dokaznog postupka, ocjenom obrane okrivljenika, savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, Sud je ocijenio kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršajima.

8. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano je da tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

8.1. Prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Vika mora biti tako glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno uznemiruje javnost.

8.2. Dakle, zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je vika, dok sam sadržaj riječi nije odlučan, odnosno zakonsko obilježje prekršaja moglo bi u konkretnom slučaju biti ostvareno i izvikivanjem nekih drugih riječi i izraza.

9. Prije svega treba naglasiti da navedeno mjesto gdje se odvio ovaj događaj je ordinacija doktora obiteljske medicine i čekaonica za vrijeme radnog vremena dana 28. veljače 2025. u 14:30 sati, što doista predstavlja ograničeno javno mjesto, a koje je u tom trenutku bilo otvoreno za javnost i namijenjeno neograničenom krugu osoba, pa je time ostvaren element javnosti kao bitan, konstitutivni, element predmetnog prekršaja.

10. Nije sporno da je kritične prigode došlo do verbalnog sukoba koji je proizašao u vezi s izvršenjem zdravstvene usluge između pacijenta, ovdje okrivljenog, PU i doktorice LU, zbog čega je intervenirala policija.

10.1. Sporno je da li je kritične prigode došlo do remećenja javnog reda i mira od strane okrivljenog PU onako kako mu se to stavlja na teret predmetnim optužnim aktom.

11. Iako okrivljenik negira počinjenje predmetnog prekršaja, u svojoj obrani opisuje protupravno postupanje pri tome ga pokušavajući bezuspješno opravdati navodima kako on „inače glasno priča“ i kako je kritične prigode samo htio ostvariti svoja prava kao pacijent te prebacujući odgovornost na oštećenicu, stoga Sud u tom dijelu nije prihvatio obranu okrivljenika, ocjenjujući ju manjkavom i usmjerenom k tome da se ekskulpira od prekršajne odgovornosti, već je odluku o prekršaju temeljio na uvjerljivim i vjerodostojnim iskazima svjedoka VU i LU, koji su potvrdili opisano protupravno postupanje okrivljenika, vikom na javnom mjestu.

11.1. Dakle, u postupku je isto nedvojbeno utvrđeno putem saslušanja svjedoka VU i LU, kojima je Sud poklonio vjeru u iskaze ocjenjujući iskaze istih kao detaljne, istinite, precizne, vjerodostojane i okolnosne, a koji iskazi su dani pod kaznenom odgovornošću, koji svjedoci su detaljno i okolnosno opisali konkretno postupanje okrivljenika, iz kojeg iskaza proizlazi da se radilo o prekršaju iz domene javnog reda i mira, vikom i galamom od strane okrivljenika.

12. Naime, iz provedenog dokaznog postupka nespornim proizlazi da se okrivljenik PU kritične prigode agresivnim tonom vičući obraćao liječnici LU, a što predstavlja odstupanje od uobičajene komunikacije građana s elementima neprimjerenog ponašanja.

12.1. Za istaknuti je kako činjenica koju okrivljenik navodi u svojoj obrani, da se doktorica LU neprofesionalno ponašala prema njemu, a prethodno i prema njegovom sinu, upućivanjem riječi neprimjerenog sadržaja, sve i da je istina, a što tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno nespornim, nije od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika, budući pojam „napada“ kod instituta nužne obrane podrazumijeva napad na život i tijelo i pod taj pojam se ne može podvesti nečije verbalno obraćanje, pa ni kada je počinjeno vikom ili vrijeđanjem (presuda Visokog prekršajnog suda poslovnog broja Jž-1794/2020 od 17. studenog 2020.).

13. Kod ovakvog stanja stvari, Sud smatra da su se u opisanom postupanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer je na javnom mjestu vikao te time remetio javni red i mir, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

14. Prilikom odmjeravanja novčane kazne okrivljeniku vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, pa je tako uzeta u obzir težina djela, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno i stupanj krivnje, kao i ranije ponašanje okrivljenika. Sud je kao olakotnom okolnosti na strani okrivljenika cijenio njegovu dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika Sud nije našao za cijeniti, stoga je Sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u okviru Zakonom propisanog minimuma, smatrajući da će se upravo izrečenom novčanom kaznom prema okrivljeniku postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog djela prekršaja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

14.1. Temeljem članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 (dvije trećine) novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3., a u svezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalne troškove ovoga Suda, a isti su odmjereni s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

16. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Trogir, 22. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Milenka Vičić, v.r.

Željka Matkov, v.r.

Sudska savjetnica

Josipa Grga, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda, bez takse, u roku od 8 (osam) dana od dana prijema iste, u dva istovjetna primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

- okrivljeniku,

- ovlaštenom tužitelju,

- za spis.