REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2

23210 Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1044/2022-31

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Vinka Pavića, u pravnoj stvari tužiteljice ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković&partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Sanje Kelave Zorice, odvjetnice u Zadru, i zamjenika punomoćnika tuženika GT, odvjetničkog vježbenika kod Zlatka Jurline, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava temeljem zahtjeva za ovrhovoditelja-tuženika za izravnu naplatu tražbine podnesenim Financijskoj agenciji na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića br. Ovr-7249/2010 od dana 08. 11. 2010. godine.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.179,16 (tisućustosedamdesetidevet eura i šesnaest centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 26,54 (dvadesetišest eura i pedesetičetiri centi) koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica zahtijeva da sud proglasi nedopuštenom pljenidbu i prijenos sredstava temeljem zahtjeva za ovrhovoditelja-tuženika za izravnu naplatu tražbine podensenim Financijskoj agenciji na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića br. Ovr-7249/2010 od dana 8. studenog 2010. godine. Zahtjev temelji na tvrdnjama da je na temelju zaključka Općinskog suda u Zadru broj Ovr-212/2022 od 6. svibnja 2022. tužiteljica upućena, da u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga što je tražbina temeljem či. 50 st. 1. toč.10. Ovršnog zakona u zastari budući je protekao rok od 10 godina, a budući jerješenje o ovrsi navodno postalo pravomoćno i ovršno dana 24. studenog 2010. to je nastupila i zastara naplate i iznosa zateznih kamata i to dana 24. studenog 2013. godine, s obzirom na protek zakonom određenog roka od 3 godine. pa je nastupila zastara sukladno čl. 233 ZOO.

2. Tužiteljica predlaže da sud izvede dokaze uvidom u spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-494/21 poslovni broj Ovr-212/2022.

3. Tuženik se protivi tužbi i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Prijedlog temelji na tvrdnjama da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika bilježnika Branka Jakića br. Ovr-7249/2010 doneseno 8. studenog 2010. godine te je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti steklo 24. studenog 2010.; da je nakon pravomoćnosti i ovršnosti cit. rješenja o ovrsi, isto dostavljeno FINA-i 19. travnja 2012. te je nakon provjere ispravnosti evidentirano u Očevidnik redoslijeda plaćanja sukladno zakonskim propisima; da je, sukladno obavijesti FINA-e, predmetna osnova isknjižena iz redoslijeda naplate sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 4. kolovoza 2018. do kad je bilo evidentirano u Očevidniku FINA-e; da je tuženik kao ovrhovoditelj ponovno dostavio predmetno rješenje o ovrsi na naplatu FINA-i 5. siječnja 2022. budući potraživanje ovrhovoditelja nije bilo podmireno te da, budući se radi o potraživanju koje proizlazi iz ovršne isprave, i to poslovni broj Ovr-7249/2010 doneseno 8. studenog 2010., to sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima takve tražbine zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, a da tužitelj pri računanju zastarnog roka nije uzeo u obzir pravila o prekidu zastare propisana čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, koji glasi: “Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.”; da je kogentnom zakonskom odredbom sadržanom u čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano: “Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.”; da tuženik napominje kako je čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru; da tuženik dodatno napominje kako se prekid zastare odnosi na određenu tražbinu, dakle u konkretnoj situaciji postoji kontinuitet prekida zastare, a koji prekid u odnosu na tražbinu koja je predmet ovog postupka traje od 19. travnja 2012. te sve dok je rješenje o ovrsi bilo evidentirano u redoslijedu naplate FINA-e jasno je da je trajao prekid zastare; da je slijedom svega navedenog, matematički neupitno kako nije prošao vremenski period od deset godina potreban za zastarijevanje tražbine utvrđene pravomoćnom odlukom budući da je zastara bila u prekidu od podnošenja predmetnog rješenja o ovrsi na naplatu 19. travnja 2012. do 4. kolovoza 2018., odnosno do isknjiženja iz Očevidnika FINA-e, te je zastara ponovno prekinuta aktivacijom istog rješenja o ovrsi 5. siječnja 2022. 2021. godine da je dostavio zahtjev za povrat osnove, a radi opasnosti od uništenja osnove protekom roka od tri godine od dana prestanka postupanja po predmetnoj osnovi.

4. Tuženik predlaže da sud izvede dokaze uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, zahtjev za naplatu od 5. siječnja 2022., zahtjev za naplatu od 19. travnja 2012.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: Zaključak Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr- 212/2022 od dana 06. svibnja 2022. (list spisa 5), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje datumom primitka 19. travnja 2012. i 5. siječnja 2022. (list spisa 29-30), podnesak FINE od 3. listopada 2025. s prilozima (list spisa 71-82), podnesak FINE od 31. listopada 2025. s specifikacijama izvršenja za plaćanje (list spisa 95-98), putem e komunikacije izvršio uvid u spis ovog suda posl. br. Ovr-212/2022. Sud je izvršio uvid u spis posl. br. Ovr-494/2021, ali je utvrdio da se ne odnosi na parnične stranke.

6. Sud je odbio ponovljeni zahtjev tuženika na ročištu održanom 25. studenog 2025. za dostavom točnog isknjiženja osnove od FINA budući je isti zatražen od FINA-e u dva navrata te je ista dostavila dopis od 30. listopada 2025. u kojem se navodi datum i razlog prestanka postupanja FINA-e po predmetnoj osnovi.

7. Na temelju uvida u ovršnu ispravu - rješenje o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića br. Ovr-7249/2010 od dana 8. studenog 2010. godine utvrđeno je da je isto postalo pravomoćno i ovršno dana 24. studenog 2010.

8. Među strankama je sporno da li je nastupila zastara tražbine, odnosno jeli došlo do prekida zastare.

9. Prema odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. S obzirom da je ovdje ovršna isprava pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika na nju se, kao odluku drugog nadležnog tijela, primjenjuje desetogodišnji rok zastare.

11. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno članku 214. stavku 1. ZOO-a što znači da se zastarjelo pravo ne može prisilno, putem suda ili kod drugog nadležnog tijela ostvariti.

12. Prema odredbi članka 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. Odredbom članka 241. st. 1. ZOO propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Stavak 2. istog članka propisuje da se smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačena ili odbijena, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage

14. Sukladno odredbi članka 284. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) ovrhovoditelj, ovdje tuženik, može na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, kao ovršne isprave, izravno zatražiti od Agencije (FINE) da banci izda nalog da iznos koji je određen ovrhom zaplijeni i prenese na račun ovrhovoditelja i u tom slučaju se radi o tzv. izvansudskoj ovrsi.

15. Temeljem OZ-a, kao i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020, dalje: ZPONS) s obzirom da se pojam nadležno tijelo temeljem ZPONS definira na način da je nadležno tijelo ono tijelo koje je na temelju zakona ovlašteno donositi, odnosno izdavati osnovu za plaćanje i voditi postupak radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, a ovrhu na novčanim sredstvima na temelju ovoga Zakona provodi između ostalog i Financijska agencija (FINA), kao nadležno tijelo sukladno Zakonu.

16. Tuženik (kao ovrhovoditelj) je predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića br. Ovr-7249/2010 od dana 8. studenog 2010. godine prvi puta, uz zahtjev za izravnu naplatu, dostavio Financijskoj agenciji (FINI) dana 19. travnja 2012., unutar zastarnog roka od 10 godina za tu ovršnu ispravu - rješenje o ovrsi javnog bilježnika po članku 233. ZOO-a.

17. Iz pročitanog dopisa FINA-e, posl. br.: Klasa: 034-011/25-07/13, Ur.br.:

08-5301-25- od 30. listopada 2025. utvrđeno je da je FINA po osnovi OVRV-7249/10 zaprimljenoj dana 19. travnja 2012. prestala postupati dana 29. srpnja 2021. temeljem zaprimljenog zahtjeva ovrhovoditelja za obustavom ovrhe. Ista je ponovno dostavljena 5. siječnja 2022. te je evidentirana u Očevidnik redoslijeda naplate predmetnog ovršenika.

17.1. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje izdane od FINA-e, Klasa:

034-011/25-07/13, Ur.br.: 08-5301-25- od 30. listopada 2025. utvrđeno je da je FINA po osnovi OVRV-7249/10 zaprimljenoj dana 19. travnja 2012. utvrđen ukupni iznos duga 6.812,49 eura uz primjedbu o obustavi/opozivu duga.

18. Sukladno citiranim odredbama ZOO-a zastara ne teče dok je ovrha na provedbi kod FINE jer su poduzete druge radnje vjerovnika (ovdje tuženika) kod drugog nadležnog tijela (FINE).

19. Taj postupak izravne naplate kod FINE kao nadležnog tijela je trajao od 19. travnja 2012. kada je FINA blokirala račune (novčane tražbine) ovdje tužiteljice, po zahtjevu za izravnu naplatu ovdje tuženika (vjerovnika, ovrhovoditelja), pa sve do 29. srpnja 2021. temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za obustavom ovrhe.

20. Članak 12. ZOPONS-a propisuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

21. Iz navedenog proizlazi da je u predmetnom postupku nastupio prekid zastare svakom drugom vjerovnikovom (ovdje tuženika) radnjom poduzetom protiv dužnika (ovdje tužiteljice) pred drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine, a sukladno članku 241. ZOO-a.

22. Prema odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a određeno je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a u stavku 5. da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. U članku 245. stavku 6. ZOO-a je određeno da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

23. Rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika (kao vjerovnika, ovrhovoditelja) počinje teći od dana okončanja ovršnog postupka tj. u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova (ovršna isprava- rješenje o ovrsi javnog bilježnika) isknjižena iz redoslijeda naplate tj. do obustave postupka izravne naplate kod FINE do kojeg je došlo iz razloga za koje nije odgovoran tuženik kao vjerovnik.

24. Tuženik je Zahtjev za naplatu dostavio FINI ponovno 8. ožujka 2022. te je FINA predmetnu osnovu za plaćanje upisala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, te se taj dan vodi kao ponovni početak provođenja ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice te je ovom radnjom ovdje tuženika ponovno prekinuta zastara njegovog potraživanja prema ovdje tužiteljici iz te osnove za plaćanje.

25. U odnosu na to ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare, potrebno ocijeniti razlog zbog kojeg je došlo do obustave ovršnog postupka te pitanje učinka prekida zastare vezati uz razlog obustave postupka. Naime, u situaciji kada je na primjer ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanja ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno, a u situaciji kada je ovrhovoditelj odgovoran za obustavu ovršnog postupka tada pokretanje tog ovršnog postupka (koji je okončan obustavom postupka) nema za posljedicu prekid zastare (tako i Vrhovni sud u odluci posl. br. Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017.).

26. Na temelju navedenog, u konkretnom slučaju, s obzirom da je Financijska agencija prestala provoditi predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika kao ovršne isprave na zahtjev tuženika (ovrhovoditelja) te obustavila provođenje ovrhe 29. srpnja 2021., a isto nije obustavljeno temeljem članak 12. ZOPONS-a na osnovu na koju se poziva tužitelj, sud je zaključio da razlog obustave leži na tužitelju (ovrhovoditelju) te se stoga samim time smatra da prekid zastare izvršen podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu, dostavljen Agenciji (FINI) dana 19. travnja 2012. nije ni nastupio.

27. Budući je rješenje o ovrsi Branka Jakića br. Ovr-7249/2010 od dana 8. studenog 2010. postalo pravomoćno i ovršno dana 24. studenog 2010., to je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 5. siječnja 2022. nastupila zastara tražbine sukladno članku 233. st. 1. ZOO-a te je stoga odlučeno kao u izreci.

28. Na temelju članka 154. stavka ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

29. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu 30. rujna 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu 27. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu 25. studenog 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1. OT) što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % u odnosu na trošak zastupanja na ročištima iznosi 950,00 EUR. Ujedno dosuđenom iznosu valjalo je i pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 114,58 EUR i sudsku pristojbe na presudu u iznosu od 114,58 EUR, što sveukupno iznosi EUR.

30. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak razlike sudske pristojbe na presudu i tužbu u ukupnom iznosu od 26,54 EUR, budući je isti zatražio naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 127,85 EUR i za presudu u iznosu od 127,85 EUR . Temeljem Tar.br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/2023, dalje: Uredba) sudska pristojba za tužbu, plaća se prema vrijednosti predmeta spora, i to za vrijednost predmeta spora preko 1.990,84 eura plaća se pristojba u iznosu od 66,36 eura i još 1% na razliku iznad 1.990,84 eura, ali ne više od 663,61 euro, dok je temeljem Tar.br. 2. određeno da se za prvostupanjsku presudu i za rješenje u sporovima zbog smetanja posjeda plaća se, prema vrijednosti predmeta spora, pristojba iz citirane odredbe stavka 1. Tar. br. 1. Uredbe. Budući je vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju 6.812,49 EUR, temeljem citiranih odredbi iznos sudskih pristojbi iznosi kako je to navedeno u toč. 29. obrazloženja ove presude. Stoga, primjenjujući čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u visini preko dosuđenog iznosa (odnosno za iznos od 26,54 EUR).

U Biogradu na Moru 23. prosinca 2025.

Viši sudski savjetnik-specijalist

S u d a c

Vinko Pavić

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici pp

2. Tuženiku pp