Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1548/2019-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji po sucu tog suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dalii Kanceljak, odvjetnici u Rijeci, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćniku Jakovu Delipetar, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 3. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika te tužitelja osobno, temeljem objave od 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I-Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su, odredbe u Ugovoru o kreditu broj 9010654045 od 26. srpnja 2005. sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika i to

članak 4

4.1.

“Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…”

II-Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.029,43 EUR s osnove promjenjive kamatne stope, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče na:

na iznos od 39,13 € od 2.10.2007 do isplate,

na iznos od 38,44 € od 3.11.2007 do isplate,

na iznos od 38,36 € od 27.11.2007 do isplate,

na iznos od 39,28 € od 5.1.2008 do isplate,

na iznos od 39,05 € od 1.2.2008 do isplate,

na iznos od 39,26 € od 1.2.2008 do isplate,

na iznos od 71,36 € od 4.3.2008 do isplate,

na iznos od 72,17 € od 1.4.2008 do isplate,

na iznos od 70,21 € od 1.5.2008 do isplate,

na iznos od 69,49 € od 1.6.2008 do isplate,

na iznos od 69,74 € od 1.7.2008 do isplate,

na iznos od 69,21 € od 1.8.2008 do isplate,

na iznos od 69,11 € od 2.9.2008 do isplate,

na iznos od 69,40 € od 1.10.2008 do isplate,

na iznos od 73,11 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 71,95 € od 1.12.2008 do isplate,

na iznos od 77,05 € od 3.1.2009 do isplate,

na iznos od 79,17 € od 1.2.2009 do isplate,

na iznos od 80,01 € od 1.3.2009 do isplate,

na iznos od 78,31 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 78,89 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 77,12 € od 1.6.2009 do isplate,

na iznos od 76,76 € od 5.7.2009 do isplate,

na iznos od 76,92 € od 5.8.2009 do isplate,

na iznos od 77,31 € od 4.9.2009 do isplate,

na iznos od 76,81 € od 6.10.2009 do isplate,

na iznos od 76,76 € od 8.11.2009 do isplate,

na iznos od 77,79 € od 23.12.2009 do isplate,

na iznos od 78,57 € od 19.2.2010 do isplate,

na iznos od 79,32 € od 19.3.2010 do isplate,

na iznos od 79,73 € od 19.3.2010 do isplate,

na iznos od 80,59 € od 17.4.2010 do isplate,

na iznos od 82,15 € od 23.5.2010 do isplate,

na iznos od 82,15 € od 15.7.2010 do isplate,

na iznos od 85,82 € od 20.8.2010 do isplate,

na iznos od 88,44 € od 21.9.2010 do isplate,

na iznos od 89,16 € od 19.10.2010 do isplate,

na iznos od 89,11 € od 19.10.2010 do isplate,

na iznos od 89,64 € od 20.11.2010 do isplate,

na iznos od 78,24 € od 24.12.2010 do isplate,

na iznos od 75,11 € od 25.1.2011 do isplate,

na iznos od 75,99 € od 23.3.2011 do isplate,

na iznos od 76,11 € od 20.4.2011 do isplate,

na iznos od 75,84 € od 20.4.2011 do isplate,

na iznos od 77,82 € od 24.5.2011 do isplate,

na iznos od 67,04 € od 20.7.2011 do isplate,

na iznos od 71,56 € od 20.7.2011 do isplate,

na iznos od 75,02 € od 13.8.2011 do isplate,

na iznos od 52,43 € od 15.10.2011 do isplate,

na iznos od 51,09 € od 26.11.2011 do isplate,

na iznos od 51,40 € od 26.11.2011 do isplate,

na iznos od 51,24 € od 16.12.2011 do isplate,

na iznos od 52,66 € od 31.1.2012 do isplate,

na iznos od 55,53 € od 31.7.2012 do isplate,

na iznos od 55,13 € od 31.7.2012 do isplate,

na iznos od 55,01 € od 31.8.2012 do isplate,

na iznos od 54,96 € od 29.9.2012 do isplate,

na iznos od 54,93 € od 27.4.2013 do isplate,

na iznos od 54,66 € od 21.5.2013 do isplate,

na iznos od 54,41 € od 27.6.2013 do isplate,

na iznos od 53,77 € od 24.7.2013 do isplate,

na iznos od 54,43 € od 19.9.2013 do isplate,

na iznos od 54,46 € od 19.9.2013 do isplate,

na iznos od 54,54 € od 19.10.2013 do isplate,

na iznos od 53,96 € od 12.11.2013 do isplate,

na iznos od 54,09 € od 12.11.2013 do isplate,

na iznos od 54,31 € od 18.12.2013 do isplate,

na iznos od 54,03 € od 21.1.2014 do isplate,

na iznos od 53,45 € od 13.2.2014 do isplate,

na iznos od 53,61 € od 15.3.2014 do isplate,

na iznos od 53,48 € od 18.3.2014 do isplate,

na iznos od 53,69 € od 16.4.2014 do isplate,

na iznos od 53,64 € od 14.5.2014 do isplate,

na iznos od 53,76 € od 15.5.2014 do isplate,

na iznos od 53,75 € od 15.5.2014 do isplate,

na iznos od 53,89 € od 15.5.2014 do isplate,

na iznos od 53,54 € od 15.5.2014 do isplate,

sve kamate od dospjeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III-Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su, odredbe u Ugovoru o kreditu broj 9010654045 od 26. srpnja 2005. godine sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika i to:

1. IZNOS KREDITA

u dijelu

"….86.338,98 CHF (slovima: osamdesetšesttisućatristotridesetosam CHF i devedesetosam C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita"

4. KAMATA NA KREDIT

"Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njim"

5. INTERKALARNA KAMATA

"Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."

7. OTPLATA KREDITA

u dijelu

"Kredit u iznosu od 86.338,98 CHF (slovima: osamdesetšesttisućatristotridesetosam CHF i devedesetosam C)……., plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF….."

IV-Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 5.096,18 EUR s osnove ništetne valutne klauzule, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče na:

na iznos od 7,50 € od 23.9.2005 do isplate,

na iznos od 7,50 € od 1.10.2005 do isplate,

na iznos od 6,17 € od 1.11.2005 do isplate,

na iznos od 6,73 € od 1.12.2005 do isplate,

na iznos od 4,70 € od 1.1.2006 do isplate,

na iznos od 3,63 € od 2.2.2006 do isplate,

na iznos od 1,11 € od 3.3.2006 do isplate,

na iznos od 0,11 € od 1.6.2006 do isplate,

na iznos od 2,04 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 15,42 € od 3.1.2009 do isplate,

na iznos od 15,08 € od 1.2.2009 do isplate,

na iznos od 17,89 € od 1.3.2009 do isplate,

na iznos od 12,41 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 14,40 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 8,67 € od 1.6.2009 do isplate,

na iznos od 7,59 € od 5.7.2009 do isplate,

na iznos od 8,18 € od 5.8.2009 do isplate,

na iznos od 9,55 € od 4.9.2009 do isplate,

na iznos od 7,99 € od 6.10.2009 do isplate,

na iznos od 7,89 € od 8.11.2009 do isplate,

na iznos od 11,38 € od 23.12.2009 do isplate,

na iznos od 14,03 € od 19.2.2010 do isplate,

na iznos od 16,57 € od 19.3.2010 do isplate,

na iznos od 18,01 € od 19.3.2010 do isplate,

na iznos od 20,94 € od 17.4.2010 do isplate,

na iznos od 26,19 € od 23.5.2010 do isplate,

na iznos od 26,29 € od 15.7.2010 do isplate,

na iznos od 38,48 € od 20.8.2010 do isplate,

na iznos od 39,30 € od 21.9.2010 do isplate,

na iznos od 41,73 € od 19.10.2010 do isplate,

na iznos od 41,68 € od 19.10.2010 do isplate,

na iznos od 43,49 € od 20.11.2010 do isplate,

na iznos od 66,08 € od 24.12.2010 do isplate,

na iznos od 53,72 € od 25.1.2011 do isplate,

na iznos od 57,39 € od 23.3.2011 do isplate,

na iznos od 58,08 € od 20.4.2011 do isplate,

na iznos od 57,16 € od 20.4.2011 do isplate,

na iznos od 65,30 € od 24.5.2011 do isplate,

na iznos od 75,97 € od 20.7.2011 do isplate,

na iznos od 98,20 € od 20.7.2011 do isplate,

na iznos od 130,53 € od 13.8.2011 do isplate,

na iznos od 85,08 € od 15.10.2011 do isplate,

na iznos od 76,66 € od 26.11.2011 do isplate,

na iznos od 78,92 € od 26.11.2011 do isplate,

na iznos od 78,10 € od 16.12.2011 do isplate,

na iznos od 87,58 € od 31.1.2012 do isplate,

na iznos od 88,82 € od 31.7.2012 do isplate,

na iznos od 86,61 € od 31.7.2012 do isplate,

na iznos od 86,19 € od 31.8.2012 do isplate,

na iznos od 86,14 € od 29.9.2012 do isplate,

na iznos od 86,26 € od 27.4.2013 do isplate,

na iznos od 84,83 € od 21.5.2013 do isplate,

na iznos od 83,55 € od 27.6.2013 do isplate,

na iznos od 79,91 € od 24.7.2013 do isplate,

na iznos od 84,28 € od 19.9.2013 do isplate,

na iznos od 84,74 € od 19.9.2013 do isplate,

na iznos od 85,61 € od 19.10.2013 do isplate,

na iznos od 82,27 € od 12.11.2013 do isplate,

na iznos od 83,35 € od 12.11.2013 do isplate,

na iznos od 85,07 € od 18.12.2013 do isplate,

na iznos od 83,68 € od 21.1.2014 do isplate,

na iznos od 80,33 € od 13.2.2014 do isplate,

na iznos od 81,66 € od 15.3.2014 do isplate,

na iznos od 81,17 € od 18.3.2014 do isplate,

na iznos od 82,78 € od 16.4.2014 do isplate,

na iznos od 82,86 € od 14.5.2014 do isplate,

na iznos od 83,95 € od 15.5.2014 do isplate,

na iznos od 84,25 € od 15.5.2014 do isplate,

na iznos od 85,51 € od 15.5.2014 do isplate,

na iznos od 83,64 € od 15.5.2014 do isplate,

na iznos od 83,61 € od 14.6.2014 do isplate,

na iznos od 85,36 € od 17.7.2014 do isplate,

na iznos od 85,70 € od 12.9.2014 do isplate,

na iznos od 84,27 € od 14.10.2014 do isplate,

na iznos od 85,22 € od 8.11.2014 do isplate,

na iznos od 87,52 € od 17.12.2014 do isplate,

na iznos od 88,68 € od 6.3.2015 do isplate,

na iznos od 88,98 € od 6.3.2015 do isplate,

na iznos od 89,34 € od 23.4.2015 do isplate,

na iznos od 90,41 € od 20.5.2015 do isplate,

na iznos od 91,03 € od 25.6.2015 do isplate,

na iznos od 91,03 € od 8.7.2015 do isplate,

na iznos od 91,23 € od 21.8.2015 do isplate,

na iznos od 91,23 € od 25.9.2015 do isplate,

na iznos od 91,23 € od 30.10.2015 do isplate,

na iznos od 91,23 € od 17.11.2015 do isplate,

na iznos od 91,23 € od 16.12.2015 do isplate,

V-Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.006,74 EUR na ime razlike pogrešno obračunate glavnice, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2015. godine do isplate, u roku od 15 dana.

VI-Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.903,96 eur uvećane za zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 6. lipnja 2019., navodi da je s tuženikom 26. srpnja 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj : 9010654045 na iznos od 86.338,98 CHF prema sredbnjem tečaju HNB-a važećem na dan korištenja kredita te uz promjenjivu kamatnu stopu, uz valutnu klauzulu u CHF, a time da je na dan sklapanja ugovora bila ugovorena kamatna stopa od 4,30% godišnje.

2.Stranke su zaključile Anex Ugovora o kreditu kojim su, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, regulirali konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

3.Tužitelj navodi da je tuženik, predmetnim Ugovorom i Anexom, postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima, sklapajući ugovor i dodatak ugovoru uz ugovorenu valutnu klauzulu u kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franak te ugovarajući ništetne i nepoštene odredbe na način da se ugovorena redovna kamatna stopa mijenja sukladno Odluci banke o promjeni kamatne stope ili nekog drugog akta banke, odnosno tuženika.

4.Kamata da mora biti određena odnosno odrediva u smislu članka 268. stavak 2. i članka 277. ZOO-a te da je tuženik bez pravne osnove stekao iznose koje mu je tužitelj platio iznad ugovorene kamatne stope od 4,30% godišnje. Tuženik da je povrijedio kolektivne interese i pravo potrošača, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja ugovora tužitelj kao korisnik kredita nije s tuženikom pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa. Stoga da sukladno odluci Vrhovnog suda RH, Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. korinik ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.

5.Nadalje tužitelj navodi da se tijekom otplate tečaj CHF u odnosu na HRK značajno mijenjao što je imalo za posljedicu povećanje nominalnog iznosa pojedinog anuiteta i ukupne obveze izraženo u HRK. Osim promjene valutne klauzule, tuženik je u otplatnom razdoblju svojevoljno i jednostrano mijenjao i početnu ugovorenu kamatnu stopu u više navrata.

6.Tužitelj kao prosječni potrošač prilikom zaključenja ugovora nije mogao znati niti predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca jer u suprotnom ne bi pristao na zaključenje ugovora temeljem kojeg bi bio dužan otplaćivati mjesečnu ratu koja je u pojedinim razdobljima uvećana i za cca 40%.

7.Tuženik da je svojim postupanjem u znatnoj mjeri kršio niz temeljnih načela Zakona o obveznim odnosima, čime je tužitelju prouzročio štetu dovodeći ga u nepovoljan položaj. Prilikom ugovaranja lkredita tuženik e savjetovao i prezentirao da je ugovor s valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji. Odrednica valutne klauzule od strane tuženika u konkretnom slučaju da je primijenjena protivno člancima 323., 395., 11., 12., 13., 15., 16.,139., 141., 210. Zakona o obveznim odnosima, kao i drugim odredbama koje uređuju institut stjecanja bez osnove, odnosno bezrazložno bogaćenje, i članka 14. stavak 2. Ustava RH.

8.Sukladno ZOO-u, obnovom niti konverzijom se ne otklanjaju uzroci ništetnosti, odnosno ništetan ugovor / odredbe ugovora ne konvalidiraju. Time da tužitelj ima pravo povrata od tuženika novčanih sredstava koje je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi i to razliku stvarno uplaćenog i početnog anuiteta, kako do 30. rujna 2025., tako i nakon tog dana. Tužitelj je neosnovano platio razliku pojedinih anuiteta.

9.Tužbenim zahtjevom, konačno preciziranim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj predlaže kao što je odlučeno u izreci presude.

10.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

11.Tužitelj da tužbeni zahtjev temelji na presudi Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 te odluci Vrhovnog suda RH Rev-249/14.

12.Tuženik navodi da je tužitelj tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati, obzirom da je tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a kojim je izvršena konverzija osnonog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

13.Sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, interes za podizanje tužbe iz odredbe članka 131. toga Zakona da postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. U trenutku podizanja tužbe povrede više nema budući postupanje tuženika, a koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim, više ne postoji odnosno nije ga niti bilo. Prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu da prestaje pravo potrošača zahtijevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog ugovora. Ozirom da se konverzija odnosi i na period od trenutka sklapanja ugovora o kreditu pa nadalje te obuhvaća i utuženo razdoblje, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i potražuje naknadu parničnih troškova.

14.Tuženik ističe da je temeljem članka 22. ZOO-a valutna klauzula dopuštena, odnosno nije zabranjena niti je zakonski predviđeno da se konverzija provodi na način da se ugovara fiksna kamatna stopa, a ponajmanje da se ista ugovara bez valutne klauzule.

15. Nadalje, predmetni ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika i ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Isti da predstavlja stvarnu volju ugovornih strana. Tužitelj je poslovno sposobna osoba, nije prilikom razmatranja ponuđenog ugovora izdvojio niti jedno pitanje kao sporno, nije tražio razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Stoga da spornih odredbi nije niti bilo. Tužitelj je sam procijenio da ugovor odgovara njegovim potrebama i mogućnostima.

16.Tuženik navodi da tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik navodi da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, koja je i ugovorena te nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope.

17.Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorene kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi.

18.Tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope. Vraćanjem kamatne stope na prvotno ugovorenu, ugovor bi se pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana, a čime da bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba.

19.Sukladno članku 3.6. Općih uvjeta poslovanja, banka je mogla mijenjati kamatne stope te je imala obvezu da u slučaju promjene kamatnih stopa o tome prethodno obavještava klijente. Tuženik je učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke". Tužnik je tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te uz obavijesti dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je poštivao tada važeću zakonsku regulativu.

20.Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da nije nepoštena. Kamatna stopa mijenjana je sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Tuženik nije ugovarao promjenjivu kamatnu stopu, niti mijenjao kamatne stope samostalno, bez adekvatnih kriterija, a svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita kao i način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni.

21.Na cijenu kredita utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Svi ti elementi javno su dostupni i nisu proizvoljni.

22.Tuženik nije teretio klijente za ukupni iznos povećanja troškova financiranja. HNB nije kod tuženika uočila niti istakla bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti s pozitivnim propisima. U slučaju primjene promjenjive kamatne stope radi se o uobičajenom i zakonitom poslovanju banaka u potpunosti usklađenom s regulativom HNB-a. U postupanju tuženika nema protupravnosti. Promjenama kamatne stope da tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja.

23.Ugovorna volja stranaka da je bilo ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope.

24.Tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnih troškova.

25.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 9010654045 od 26. srpnja 2005., solemniziran kod javnog bilježnika 27. srpnja 2005., u Otplatnu tablicu, u Plan otplate, u pregled uplata, u knjigovodstvenu karticu, u Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010654045 od 12. prosinca 2015., solemniziran 31. prosinca 2015. kod javnog bilježnika, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, te osobnim saslušanjem tužitelja.

26.Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem osobnog bankara i javnog bilježnika.

27.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i založni dužnik FF te tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 9010654045 od 26. srpnja 2005. . sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama:

-U članku 1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 86.338,98 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita.

-U članku 2. ugovorena je namjena kredita i to za kupnju stambenog objekta k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], pod br.3, k.č. br. 3932

-U članku 4. ugovoreno je da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30% godišnje. Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita.

-U članku 7. ugovoren je rok otplate kredita od 360 mjeseci, u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.

28.Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić – Dekleva u Rijeci, 27. srpnja 2005., pod br. OU-1516/2005.

29.Vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju, prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

30.Stranke su sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010654045 od 12. prosinca 2015., solemniziran 31. prosinca 2015. kod javnog bilježnika, kojim na temelju prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita dan 30. rujna 2015. iznosi 45.812,98 eur. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos preplate iznosi na dan 30. rujna 2015. iznosi 3.068,90 kn.

31.Osobnim saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je imao namjeru kupnje stana. U to vrijeme "gurali" su se krediti u CHF. On je s 23 godine bez jamca i sudužnika dobio taj kredit. Govorili su mu u banci da je CHF godinama najstabilnija valuta. Možda su mu nešto i pojašnjavali o razlozima zbog kojih bi moglo doći do promjene visine anuiteta, ali to su rekli da se može desiti u svakoj valuti, isto tako on to nije previše ni razumio. Prva rata mu je iznosila 1.800,00, kuna, a narasla je vremenom do cca 3.600,00-3.700,00 kuna. Ne zna da li je primao od banke obavijesti o povećanju kamatnih stopa, ali se sjeća da je dobivao opomene pred ovrhu. To je postalo nemoguće plaćati. Imao je malo dijete, rata je divljala. Postalo je javno što se događa s tim švicarcem.

32.Kada je tražio stan, agentica mu je pokazala jedan stan za 75.000,00 eura za koji bi mu rata kredita iznosila oko 3.500,00 kn. On si to nije mogao priuštiti, pa je kupio stan u [adresa] s ratom kredita od 1.800,00 kuna, da bi mu vremenom rata narasla preko 3.000,00 kn. Da je znao da će se to dogoditi ne bi se odlučio za taj ugovor. Ugovor je prije potpisa pročitao, nije ga u potpunosti razumio pogotovo s 23 godine. Službenica mu je govorila da mi je to super, za njih mlade savršeno. Tim novcem je kupio taj jednosobni stan u kojem i danas živi. Nijem imao u stanu obrt niti firmu.

33.Odlučio se za konverziju samo da se ta rata smanji. Nije se nigdje odrekao prava na obeštećenje, ni usmeno ni pismeno.

34.U vrijeme konverzije nije znao da bi neke odredbe ugovora bile ništetne. Nije znao da je to preplate došlo po nekoj zakonskoj osnovi.

35.Bio je u situaciji da mu je u banci konstantno dug od 8-10.000,00 kn, da mu se prijetilo ovrhom i bilo mu je samo bitno da mu ta rata padne. Time odgovara na pitanje da li je dobio izračun konverzije. Ne zna što je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. To mu je bio prvi kredit u životu. Ne sjeća se da li mu je rečeno da će tečaj valute tijekom otplate kredita biti nepromjenjiv. Otplatio je u cijelosti predmetni kredit.

36.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., koji je nalaz i mišljenje izradio na temelju relevantne financijske dokumentacije kako slijedi : Ugovor o kreditu broj 9010654045 od 26. srpnja 2005., Inicijalni otplatni plan, Realizirani otplatni plan, Pregled uplata po kreditu na dan 09.01.2018., Knjigovodstvena kartica, Opći uvjeti poslovanja PBZ, Preliminarni izračun. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu tuženika, dostupnu na web stranici www.pbz.hr U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

37.Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužitel dana 26.07.2005. godine sklopio ugovor o kreditu broj 9010654045 s Privrednom bankom Zagreb d.d. (solemniziran 27.07.2005.) sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita JF

Kreditor Privredna banka Zagreb d.d.,

Ugovor/ kreditna parija 9010654045

Datum ugovora 26.7.2005.

Iznos kredita 86.338,98 CHF/402.039,01 HRK

Jednokratna otplata sa zadnjom ratom kredita

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 86.338,98 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 29.7.2005.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,656518

Rok otplate (mjeseci) 360

Rok otplate godine 30

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,300%

Efektivna kamatna stopa 4,390%

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 427,27 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 1.989,59 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan plaćanja

Zatvaranje kredita / konverzija konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 30.09.2015.

Stanje nedospjelog duga na dan otplate / konverzije 69.617,14 CHF

38.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 4,30 % godišnje, sa primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 86.338,98 CHF, što na dan isplate 29.07.2005 (utvrđeno prema podatku na knjigovodstvenoj kartici stranica ) iznosi 402.039,01 HRK, prema srednjem tečaju banke na dan 4,656518HRK za 1 CHF.

39.Prema ugovoru i otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 360 mjesečnih anuiteta u visini od 427,27 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 1.989,59 HRK.

40.S danom 30.09.2015 provedena je konverzija kredita sa valutnom klauzulom CHF u kredit sa valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu.

41.Tuženik je u periodu otplate kredita do konverzije jedanaest puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

29.07.2005 do 01.07.2006 4,30% 31.08.2005 427,27 CHF

01.07.2006 do 01.08.2007 4,25% 31.07.2006 424,79 CHF

01.08.2007 do 01.02.2008 5,25% 31.08.2007 474,14 CHF

01.02.2008 do 01.01.2009 6,00% 29.02.2008 512,37 CHF

01.01.2009 do 01.07.2010 6,05% 31.01.2009 514,91 CHF

01.07.2010 do 01.11.2010 6,10% 31.07.2010 517,35 CHF

01.11.2010 do 01.05.2011 5,75% 30.11.2010 500,51 CHF

01.05.2011 do 01.07.2011 5,50% 31.05.2011 488,82 CHF

01.07.2011 do 01.08.2011 5,45% 31.07.2011 486,51 CHF

01.08.2011 do 01.01.2012 5,20% 31.08.2011 475,08 CHF

01.01.2012 do 01.01.2014 5,25% 31.01.2012 477,32 CHF

01.01.2014 do 30.09.2015 3,23% 31.01.2014 396,52 CHF

42.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirale kamatnu stopu na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF.

43.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

44.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.08.2005 do 31.05.2015. godine (posljednji u cijelosti podmiren anuitet do konverzije). Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 9010654045 od 26. srpnja 2005., Inicijalni otplatni plan.

45.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.08.2005 do 31.05.2015. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Realizirani otplatni plan, Pregled uplata po kreditu na dan 09.01.2018., Knjigovodstvena kartica (Tablica 4 )

46.Prva zadaća vještaka jest izračunati razlike te visine preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatu stopu od 4,30 % godišnje sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije.

47.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu. Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio.

48.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

49.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala jedanaest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,10 postotnih bodova. U prvi obračun su sukladno traženome u zadaćiuzeti pozitivni, preplaćeni iznosi iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje.

50.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu 4,30%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno , te ih prikazuje u tablici 5. Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

51.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je do konverzije kredita preplatio na ime kamate iznos od 5.029,43 € .

52.Slijedeća zadaća vještaka bila je da utvrdi visine pretplata po osnovi povećanja iznosa anuiteta, a koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan puštanja kredita u tečaj, sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije.

53.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita, a u nastavku su navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita. Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,656518 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

54.Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/15), na snazi od 27.01.2015. godine utvrđen je tečaj u iznosu 6,39 kn za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se do 27.01.2016. godine.

55.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika do konverzije kredita iznos od 5.096,18 €, a razlike se prikazuju u tablici 6. U nastavku su informativno navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,656518 HRK za 1 CHF).

56.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 251,25 €. a iznos po mjesecima se prikazuje u tablici 7.

57.Posljednja zadaća vještaku je da analizira provedenu konverziju i utvrdi:

- je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), na način da :

- izvrši izračun na okolnost razlike glavnice, odnosno nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji, tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.g. iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015, i stanja neotplaćene glavnice u CHF, stvarno zatečene na dan 30.09.2015.g. obračunato u kunama prema tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita

-izvrši izračun je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015. i u kojem iznosu te

- napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015. na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti, eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO/05 čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. uračunavanje kamata i troškova, imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene

58.Vještak je analizirao provedenu konverziju temeljem slijedeće dokumentacije: Knjigovodstvena kartica. Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15).

59.Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

- Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 402.039,01 kn, odnosno 55.225,14 €

- Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

- Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite

60.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije.

61.Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u obračunu konverzije na dan 30.09.2015. jest 45.812,98 €, odnosno 349.896,63 kn po primijenjenom tečaju 7,637500 kn za 1 €. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom € kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu 69.617,14 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/kn na dan isplate kredita 324.173,47 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 349.896,63 kn - 324.173,47 kn, što iznosi 25.723,16 kn / 3.414,05 € na dan 30.09.2015. i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji , odnosno tablično u Tablici 8.

62.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 136.901,29 kn (sa 486.797,92 kn na 349.896,63 kn), no sa pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 25.723,16 kn / 3.414,05 € kao što je navedeno u tablici 8.

63.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, te ih stavio u odnos sa uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedinih uplata tužitelja. (Tablica 9)

Razlika - više uplaćeno EUR (Preplata) 401,82 €

Tečaj pretvorbe (30.09.2015) EUR/HRK 7,637500

Razlika - više uplaćeno HRK (Preplata) 3.068,90 kn

Razlika - EUR po tečaju pretvorbe 7,5345 (Preplata) 407,31 €

64.Tužitelj je tako sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata (navedena u dodatku ugovora) iznosi 3.068,90 kn / 401,82 € (407,31 €) na dan 30.09.2015 (utvrđeno prema dokumentu izračuna konverzije i čl.3 Dodatka ugovora o kreditu). Iskazana preplata veća je u EUR prikazu, jer se prvobitno pretvorila u HRK prema tečaju pretvorbe na dan 30.09.2015. sukladno aneksu (7,637500 HRK za 1 EUR), a potom je pretvoren u EUR prikaz sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023. ( 7,5345 HRK za 1 EUR).

65.Vještak ističe da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. No svakako valja istaknuti da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa kreditom sa valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega je predmet prethodna točka zadaće vještačenja.

66.Pri takvome gledanju, uzevši sve efekte provedene konverzije u obzir, treba imati u vidu i vremenski tijek, odnosno kada se događala svaka pojedina uplata, odnosno razlika na temelju više plaćene kamate ili tečajna razlika, te to staviti u odnos sa preplatom i razlikom glavnice, sukladno ZOO čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. Uračunavanje kamata i troškova. Pa tako kod rekapitulacije svih zadaća imamo slijed:

1.Razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan i tečajne razlike u odnosu na inicijalni tečaj nastaju prije 30.09.2015. i na svaku pojedinu se obračunavaju zatezne kamate do 30.09.2015.

2.30.09.2015. nastala je razlika glavnice

3.Tuženik je na dan 30.09.2015. kroz preplatu iz konverzije priznao dio duga, pa za sve navedeno valja sačiniti obračun na isti dan, kako bi se vidjelo koliko je ukupno potraživanje na dan 30.09.2015.

4.Tražbine se zatvaraju na način da se prvo zatvara razlika glavnice, zatim zatezne kamate koje su obračunate do 30.09.2015., pa tek potom razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan i tečajne razlike u odnosu na inicijalni tečaj.

67.Budući da je u konkretnom primjeru razlika glavnice veća od priznate preplate, nije potreban obračun zateznih kamata. Slijedom gore navedene metodologije, u slijedećoj tablici daje se prikaz na predmetnom kreditu Tablica 10 – Rekapitulacija stanja na dan 30.09.2015.

1 Razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan 5.029,43 € 37.894,16 kn 2 Tečajne razlike u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj (više plaćeno) 5.096,18 € 38.397,17 kn

3 Razlika u iznosu preostale glavnice na dan konverzije HRK 3.414,05 € 25.723,16 kn 4(1+2+3) Potraživanje 30.09.2015 (Glavnica) 13.539,66 € 102.014,49 kn 5 Razlika na dan konverzije - više uplaćeno HRK (Preplata) 407,31 € 3.068,90 kn 6 = 3 - 5 Razlika glavnice nakon umanjenja za preplatu 3.006,74 € 22.654,26 kn 7=1+2 + 6 Potraživanje tužitelja (glavnica)na dan 30.09.2015 13.132,35 € 98.945,59 kn

68.Nakon obračuna preplate po kamatnoj stopi i tečaju u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (razlike glavnice i priznate preplate), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosilo je 13.132,35 € ( 5.029,43 € preplate po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja pa do isplate, 5.096,18 € preplate po valutnoj klauzuli na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja pa do isplate, te 3.006,74 € preostale razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. pa do isplate).

69.Uvidom u mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće :

1.Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 5.029,43 €.

2.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 5.096,18 €.

3.Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 3.414,05 €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

4.Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 407,31 € na dan 30.09.2015.

5.REKAPITULACIJA - Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 2 u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 3 i 4 mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna.2015. iznosi 13.132,35 € od čega:

- 5.029,43 € preplate po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja pa do isplate

- 5.096,18 € preplate po valutnoj klauzuli na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja pa do isplate

- 3.006,74 € razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 pa do isplate.

70.Tuženik je osporavao predmetni nalaz i mišljenje navodeći da je isti baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj što niti je bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu. Tuženik navodi da je zadatak vještaka, a sukladno prijedlogu tužitelja odnosno rješenju suda, bilo utvrditi razliku preplaćenih kamata u slučaju da se kamatna stopa nije mijenjala, kao i preplatu kredita zbog promjena u tečaju. Uzimajući u obzir stavove koje je VSRH iznio u odluci Gos 1/2019 tuženik ističe kako je samo vještačenje bilo nepotrebno.

71.Tužitelj je kredit konvertirao sukladno kogentnim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. VSRH u posljednjem odlomku na 5. stranici odluke J 1- /2019 navodi: "... U svakom slučaju ne bi se moglo isključiti postojanje pravnog interesa kod onih razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK (npr. poslovna nesposobnost) ili u slučaju onih konverzija koje nisu provedene suglasnostrogim odredbama tog Zakona." Argumentum a contrario navodi na zaključak da korisnik konvertiranog kredita, koji je konvertiran u skladu s kogentnim odredbama ZPK, nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti. S obzirom da je ta ništetnost preduvjet za bilo kakav kondemnatorni tužbeni zahtjev, ako tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti, tada niti kondemnatorni tužbeni zahtjev nije osnovan. Dodatak ugovoru je izrekom utvrđen valjanim te isti prema 3. odlomku s 4. stranice predstavlja novu osnovu kojom je potrošač doveden u položaj kao da je od samog sklapanja ugovora imao sklopljen isključivo ugovor s valautnom klauzulom u EUR pa temeljem ranije osnove koja je u potpunosti i to s retroaktivnim učinkom zamijenjena novom osnovom, ne može potraživati nikakvu isplatu. Provedeno vještvo nije u skladu niti sa navedenim stavom VSRH niti s kogentnim odredbama ZPK.

72.Tuženik, navodi kako je predmetni nalaz i mišljenje vještaka neosnovan, promašen i nepotreban u smislu činjeničnih tvrdnji tuženika kako namjera ugovornih stranaka odnosno tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope što se implicira provođenjem predmetnog vještačenja. Davanjem takvog zadatka vještaku naslovljeni sud je de facto unaprijed zauzeo pravno shvaćanje koje uzima za činjenično dokazane isključivo tvrdnje tužitelja kako su ništetne sve promjene kamatne stope tuženika u utuženom razdoblju te kako se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa na cijelo vrijeme trajanja kredita. U tom smislu tuženik u cijelosti pobija nalaz i mišljenje vještaka kao dokazno sredstvo na temelju kojeg naslovljeni sud može utvrditi kao dokazane činjenice na koje se tužitelj u tužbi poziva, a pogotovo ne kao dokaz na temelju kojeg bi mogao usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

73.Uzimajući u obzir nespornu činjenicu kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna već je ista zakonom određena kao dopuštena, tužitelj treba, uzimajući u obzir pravila o teretu dokaza, dokazati koja je to visina kamatne stope koja je nezakonita i koju je tuženik nezakonito odredio.

74.Tuženik ponovo ističe kako tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, obzirom da isti očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, što iz iste ni na koji način ne proizlazi. Kamata koja bi se odnosila na konkretni ugovor o kreditu nikako ne bi mogla biti fiksna, i iz razloga što je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Dakle, nesporno je da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te tu nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope. U tom smislu vještačenje provedeno po prijedlogu tužitelja da se utvrdi njegova obveza ukoliko bi kamata ostala na razini početno ugovorene, niti ima smisla prema presudi VTS (kojom je izričito odbijen prijedlog/zahtjev da se ponudi sklapanje ugovora sa fiksnom stopom) niti bi se time utvrdilo je li promjena stope opravdana.

75.Budući da niti jedna banka nije nudila kredite u CHF s fiksnom kamatnom stopom, potpuno je neosnovano sada tužitelju omogućiti položaj kao da su stranke sklopile kredit s fiksnom kamatnom stopom jer takav ugovor nije postojao u pravnomprometu. Na taj način se tuženiku gotovo nameće nemoguća činidba, a tužitelja se stavlja u povoljniji položaj od onog u kojem je bio u trenutku sklapanja samog ugovora o kreditu, što je u cijelosti protivno zakonu te u konačnici i Direktivi Vijeća EEZ 93/13.

76.U konkretnom slučaju stranke su ugovorile kamatu uz primjenu promjenljive kamatne stope koja će se obračunavati u skladu s odlukama banke. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i ugovaranja kamate između tuženika i tužitelja, najviša kamatna stopa iznosila je 15% godišnje. U razdoblju nakon toga, najviša dopuštena kamatna stopa iznosila je 14%. Vještak, međutim nije niti utvrdio koja je to visina kamatnih stopa bila primjenjivana u spornom razdoblju te se i u tom primjeru nalaz i mišljenje vještaka osporava i pobija kako nepotpuno.

77.Naime, sklapanjem navedenog ugovora o kreditu nastali su određeni pravni učinci između ugovornih stranaka, pa navedeni ugovor obvezuje stranke, dakle, stvara prava i obveze tako dugo dok ugovor ne prestane na jedan od zakonom predviđenih načina. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu prihvatio sve obveze iz tog ugovora, a jedna od obveza tužitelja, na koju je tužitelj pristao, jest i platiti promijenjenu kamatnu stopu, ukoliko dođe do promjene, a što je određeno ugovorom. S obzirom da je u konkretnom slučaju došlo do promjene kamatne stope, to je tužitelj, već i prema općem načelu iz čl. 9. ZOO-a dužan izvršiti svoju obvezu, dakle u konkretnom slučaju platiti i promijenjenu kamatnu stopu. Prema tome, nisu osnovane tvrdnje tužitelja da je mijenjanje kamatne stope nakon zaključenja ugovora o kreditu protivno prisilnim zakonskim propisima.

78.Budući da je kamatna stopa koju je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao manja od najviše zakonom dopuštene kamatne stope, takvo postupanje tuženika nije i ne može biti protivno prisilnim propisima. Ovo tim više što i Zakon o obveznim odnosima kao i Zakon o zaštiti potrošača te Zakon o bankama odnosno Zakon o kreditnim institucijama uređuju i prihvaćaju promjenjivu kamatnu stopu, a konačno i Vrhovni sud u presudi u predmetu „Potrošač“ ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu.

79.Slijedom svega navedenog, tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da isti ne odgovara utvrđenjima na kojima sud može utemeljiti svoju odluku u ovom predmetu, kao niti utvrđenjima iz relevantne presude Visokog trgovačkog suda te Vrhovnog suda, na koje se tužitelj u tužbi i poziva, niti odgovara na pitanje koja je kamatna stopa dopuštena sukladno odredbama relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima.

80.Konačno, u pogledu promjenjive kamatne stope, a koja je sadržana u konkretnom ugovoru, ista ne glasi tako kako to tužitelj tumači, tj. ista nije mijenjana jednostranom odlukom banke, na način da u odredbi nisu sadržani objektivni parametri za promjenu stope ugovorne kamate. Osim toga, promjenjivost kamatne stope u Republici Hrvatskoj zbog promjena tržišnih uvjeta, bila je posljedica jednostavne činjenice da u praksi nije postojala, a niti danas ne postoji jedinstvena referentna stopa koja bi objedinila sve troškovne komponente koje utječu na visinu kamatne stope u ugovorima o potrošačkim kreditima u kunskoj protuvrijednosti.

81.Tuženik navodi kako je time u cijelosti i zadatak i vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisi, te kao takav nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari.

82.Ponovo se ističe kako je u tužitelj sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu. Dodatak je sklopljen temeljem Zakona o izmjena i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim je u čl. 19.e.st.6. propisano slijedeće:

„…Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c stavka 1.točke 6. ovog Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima…“ Iz citirane odredbe proizlazi zaključak da, ukoliko je klijent, kao što je ovdje slučaj, prihvatio konverziju kredita i potpisao Dodatak tada isti više nema nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev za isplatu u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati.

83.Nastavno, budući da je potpisom Dodatka nesporno izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate.

84.Iz navedenoga Sporazuma da nedvojbeno proizlazi kako je tužitelju predmetni ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati sa osnove iznosa preplaćenih kamata uračunat prilikom konverzije. Budući da se Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređuju obveze vjerovnika i potrošača u svim ugovorima o kreditima vezanim uz valutnu klauzulu bez obzira na vrstu i namjenu u kojima dužnikova obveza iz kredita nije ispunjena ili prisilno ostvarena, a kao što je to slučaj i sa kreditom koji je predmet u ovome postupku, to je tužbeni zahtjev kojim se traži isplata „preplaćenih kamata po kreditu u CHF“, neosnovan u cijelosti jer niti navedenim zakonom niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je navedenim zakonom korisnicima kredita, kao dužnicima, jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF.

85.Naime, upravo je iz obrazloženja zakona vidljivo kako je predlagatelj zakona utvrdio da je zbog znatne aprecijacije tečaja CHF i porasta kamatnih stopa na CHF, te značajno manje aprecijacije tečaja EUR kao i pada kamatnih stopa na kredite u EUR, donesena odluka o ovakvom zakonskom rješenju, a kako bi se korisnici kredita u CHF izjednačili sa korisnicima kredita u EUR. Zakonodavac je kogentnim propisom - Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) detaljno definirao na koji se način utvrđuje preplata konvertiranih kredita, ne ostavljajući niti strankama mogućnost da prilikom konverzije postupe protivno tom prisilnom propisu, niti sucima da naloge za vještačenje daju protivno kogentnim odredbama ZPK-a, a niti je vještacima dopušteno vještačiti na način koji odudara od spomenutog kogentnog propisa. Novounesenim člankom 19.c ZPK (NN 102/2015) vrlo su detaljno definirani i mjerodavni tečajevi (čl. 19. c st. 1. toč. 1. ZPK) i mjerodavna kamatna stopa (čl. 19. c st. 1. toč. 2. ZPK) koja se ima primijeniti kod izračuna preplate pa se onda samo takvi (kogentnom odredbom propisani) tečajevi i kamatne stope smiju uzeti u obzir kod utvrđivanja iznosa preplate.

86.Slijedom svega navedenog tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka obzirom da isti ne odgovara utvrđenjima na kojima sud može utemeljiti svoju odluku u ovom predmetu.

87.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istome podneskom zaprimljenim 5. rujna 2024. konačno i uredio te precizirao tužbeni zahtjev.

88.Tuženik pak navodi da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev, na koje djelomično povlačenje tuženi ne pristaje.

89.Stranke nisu zahtijevale pozivanje vještaka na ročište radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja.

90.Ocjenom provedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

91.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

92.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

93.Tužbu je tužitelj podnio 6. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

94.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

– ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

95.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

96.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

97.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

98.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

99.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

100.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

101.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

102.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

103.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

104.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

105.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.

106.Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza je utvrđeno da mu je banka tuženika ponudila kredit u valuti CHF koja da je već godinama najstabilnija valuta. Možda su mu I pojašnjavani neki razlozi moguće promjene visine anuiteta, no nije ugovor u potpunosti razumio. Ne zna što je valutna klauzula ni promjenjiva kamatna stopa. Banka je sačinila ugovor, a bankarska službenica ga je uvjeravala da je to za njega kao mladu osobu najpovoljnije

107.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

108.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

109.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

110.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

111.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

112.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

113.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

114.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

115.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

116.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

117.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

118.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

119.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

120.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

121.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

122.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja.

123.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

124.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

125.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

126.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

127.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

128.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

129.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio i postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi ni o povlačenju tužbe ni o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

130.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, iz kojeg su utvrđeni utuženi iznosi, odnosno tužitelj se zahtjev za isplatu postavio sukladno ispravljenom nalazu i mišljenju vještaka, a koji je prethodno detaljno obrazložen.

131.Iz mišljenja vještaka je naime utvrđeno da :

2.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 5.096,18 €.

5.Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 2 u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 3 i 4 mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna 2015. iznosi 13.132,35 € od čega:

- 5.029,43 € preplate po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja pa do isplate

- 5.096,18 € preplate po valutnoj klauzuli na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja pa do isplate

- 3.006,74 € razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 pa do isplate.

132.Tužitelj je stoga navedene ukupne iznose osnovano utužio, odnosno s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelj osnovano potražuje isplatu ukupnog iznosa od 5.029,43 eur, s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelj osnovano potražuje iznos od ukupno 5.096,18 eur te s osnove razlike glavnice definirano od strane banke u postupku konverzije na dan 30. rujna 2015., osnovano potražuje iznos od 3.006,74 eur ukupno, a na svaki utuženi mjesečni iznos tužitelj osnovano zahtijeva i zateznu kamatu sukladno članku 29. ZOO- a.

133.Sklapanjem Dodataka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

134.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

135.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

136.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

137.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I- 3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

138.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda F ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

139.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

140.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

141.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

142.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

143.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

144.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

145.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

146.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

147.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

1458.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

149.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

150.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

151.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

152.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

153.Kao što je već navedeno, tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

154.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

155.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

156.U odnosu na tzv. negativne razlike, tužitelj nije ništa primio, da bi bio dužan vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njegovu tražbinu.

157.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

158.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava podnesaka od 25. siječnja 2021., 9. studenog 2023. i 5. rujna 2024. (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištima od 3. veljače 2021., 28. veljače 2021., 25. listopada 2023., 16. rujna 2025. i 3. studenog 2025. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji, ukupno 1.800,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25% - 450,00 eur, što ukupno iznosi 2.250,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od ukupno 500,00 eur, te sudske pristojbe na tužbu od 153,96 eur. Sveukupno to iznosi 2.903,96 eur, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

159.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 22. prosinca 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte