98. P-1578/24
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari I. tužitelja/protutuženika ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelja/protutuženika ĐRM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Frano Štura, odvjetniku u Zagrebu, Lovinčićeva 1a, protiv I. tuženika/protutužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika/protutužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Ljubomiru Vukoviću, odvjetniku u Zagrebu, Domagojeva 4, radi isplate 96.229,17 € i radi poništaja i isplate 20.000,00 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. prosinca 2025., u nazočnosti I. i II. tužitelja ĐR i ĐRM uz punomoćnika Franu Šturu, odvjetnika i u nazočnosti punomoćnika tuženika Ljubomira Vukovića, odvjetnika, donio je i objavio, 22. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se I. tuženiku/protutužitelju, isplatiti I. tužitelju/protutuženiku iznos od 19.510,93 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 08.02.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 08.05.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.08.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.11.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.02.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.05.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.08.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.11.2025,
do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se II. tuženiku/protutužitelju, isplatiti I. tužitelju/protutuženiku iznos od 19.510,93 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 08.02.2024,
Stranica 1 od 20
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 08.05.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.08.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.11.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.02.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.05.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.08.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.11.2025,
do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se I. tuženiku/protutužitelju, isplatiti II. tužitelju/protutuženiku iznos od 19.510,93 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 08.02.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 08.05.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.08.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.11.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.02.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.05.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.08.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.11.2025,
do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Nalaže se II. tuženiku/protutužitelju, isplatiti II. tužitelju/protutuženiku iznos od 19.510,93 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 08.02.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 08.05.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.08.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.11.2024,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.02.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.05.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.08.2025,
− na iznos od 2.438,87 €, od dana 07.11.2025,
do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Stranica 2 od 20
V. Nalaže se I. tuženiku/protutužitelju i II. tuženiku/protutužitelju isplatiti I. tužitelju/protutuženiku i II. tužitelju/protutuženiku iznos od 6.018,38 €, uvećan za zakonske zatezne kamate, koje teku:
− na iznos 333,89 € od 09.03.2024.,
− na iznos 339,44 € od 03.04.2024..
− na iznos 362,98 € od 04.05.2024.,
− na iznos 236,57 € od 08.06.2024.,
− na iznos 340,96 € od 04.06.2024.,
− na iznos 367,99 € od 02.07.2024.,
− na iznos 344,69 € od 02.07.2024.,
− na iznos 242,00 € od 08.08.2024.,
− na iznos 887,78 € od 07.11.2024.,
− na iznos 1.051,68 € od 27.02.2025.,
− na iznos 1.490,49 € od 11.03.2025.,
− na iznos 19,91 € od 14.03.2025.,
do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
VI. Nalaže se I. tuženiku/protutužitelju i II. tuženiku/protutužitelju isplatiti I. tužitelju/protutuženiku i II. tužitelju/protutuženiku iznos od 10.210,79 €, uvećan za zakonske zatezne kamate, koje teku:
− na iznos 604,49 € od 09.03.2024.,
− na iznos 616,84 € od 03.04.2024.,
− na iznos 605,28 € od 04.05.2024.,
− na iznos 613,85 € od 14.05.2024.,
− na iznos 624,96 € od 03.06.2024..
− na iznos 383,46 € od 08.06.2024,
− na iznos 613,44 € od 03.07.2024..
− na iznos 392,27 € od 07.08.2024..
− na iznos 1.351,66 € od 06.11.2024.,
− na iznos 835,26 € od 07.03.2025.,
− na iznos 3.569,28 € od 10.03.2025.,
do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se I. tuženiku/protutužitelju nalaže u roku od 8 dana platiti I. tužitelju/protutuženiku iznos od 489,07 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
− na iznos od 61,13 €, od dana 08.02.2024,
Stranica 3 od 20
− na iznos od 61,13 €, od dana 08.05.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.08.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.11.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.02.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.05.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.08.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.11.2025,
do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
VIII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se I. tuženiku/protutužitelju nalaže u roku od 8 dana platiti I. tužitelju/protutuženiku iznos od 489,07 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
− na iznos od 61,13 €, od dana 08.02.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 08.05.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.08.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.11.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.02.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.05.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.08.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.11.2025,
do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IX. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se I. tuženiku/protutužitelju nalaže u roku od 8 dana platiti II. tužitelju/protutuženiku iznos od 489,07 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
− na iznos od 61,13 €, od dana 08.02.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 08.05.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.08.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.11.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.02.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.05.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.08.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.11.2025,
do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje
Stranica 4 od 20
referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
X. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se II. tuženiku/protutužitelju nalaže u roku od 8 dana platiti II. tužitelju/protutuženiku iznos od 489,07 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
− na iznos od 61,13 €, od dana 08.02.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 08.05.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.08.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.11.2024,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.02.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.05.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.08.2025,
− na iznos od 61,13 €, od dana 07.11.2025,
do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
XI. Odbija se u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev I. i II. tuženika/protutužitelja koji glasi:
„I Utvrđuje se da su: Ugovor o međusobnim pravima i obvezama vezano uz kupoprodaju trgovačkog društva Saturo d.o.o. Zagreb od 23. listopada 2023. g. zaključen između JR iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužitelja- protutuženika i ĐRM iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj] ovdje tužiteljice- protutužene kao Prodavatelja i tuženog-protutužitelja SR iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], te tuženog-protutužitelja GR iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], kao kupaca, te Ugovor o prijenosu poslovnih udjela društva Saturo d.o.o. od dana 08. studenog 2023. g. zaključen između tužitelja-protutuženika JR iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj] kao Prenositelja i tuženog-protutužitelja SR iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj] kao Stjecatelja I i tuženog-protutužitelja GR iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], kao Stjecatelja II, ništetni, te ne proizvode nikakve pravne učinke.
II Utvrđuje se da su tužitelji-protutuženici ĐR iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljica-protutužena ĐRM iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], u obvezi solidarno isplatiti s osnova naknade štete iznos od 20.000,00 eura tuženom- protutužitelju FR iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj] i tuženom-protutužitelju RR iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od dana presuđenja sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 17.000,00 eura od dana 24.10.2023. g., te na iznos od 3.000,00 eura od dana 31.10.2023. g. pa do isplate.“.
XII. Nalaže se I. i II. tuženiku u roku 15 dana naknaditi I. i II. tužitelju parnični trošak u
iznosu od 8.955,12 €.
XIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 331,50 €.
Stranica 5 od 20
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka protutužbe I. i II. tuženika/protutužitelja od 23. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su kao prodavatelji i tuženici kao kupci, sklopili 23. listopada 2023. „Ugovor o međusobnim pravima i obvezama vezano uz kupoprodaju trgovačkog društva SATURO d.o.o.“ kojim se I. -tužitelj kao prodavatelj i jedini član društva, obvezao sve svoje poslovne udjele koji predstavljaju 100% ukupnog temeljnog kapitala trgovačkog društva Saturo d.o.o., OIB: 43847475162, prenijeti tuženicima i to na način da svaki od tuženika kao kupac stekne poslovne udjele koji predstavljaju 50% temeljnog kapitala Društva, odnosno da tuženici zajedno postanu imatelji svih poslovnih udjela Društva (100% ukupnog temeljnog kapitala Društva). Navode da je I.-tužitelj kao prodavatelj u cijelosti ispunio svoju ugovorom preuzetu obvezu, te sukladno Ugovoru na tuženike kao kupce prenio sve poslovne udjele u Društvu. Ističe da su se stranke sporazumjele kao naknadu za ustupljene poslovne udjelu u Društvu, člankom 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama isplatiti tužiteljima na ime kupoprodajne cijene iznos od 26.897,92 € od kojeg iznosa su tuženici isplatiti iznos od 20.000,00 € te su se obvezali pristupiti dugu koje društvo Saturo d.o.o. ima prema ĐR (I. tužitelju) s osnova povrata pozajmice a koja obveza je na dan sklapanja ugovora iznosila 16.324,91 €, zatim pristupiti dugu koje društvo Saturo d.o.o. ima prema ĐRM (II. tužiteljica) s osnova povrata pozajmice u iznosu od 49.787,78 € te s osnova dospjele i neplaćene zakupnine iznos od 5.051,10 € te pristupiti dugu koje društvo Saturo d.o.o. ima prema društvu Value-ist d.o.o. s osnova povrata pozajmice u iznosu od 1.956,29 €. Sukladno tome, temeljem čl. 4. Ugovora tuženicu su se s osnova naknade za ustupljeni poslovni udjel, obvezali tužiteljima isplatiti iznos od 80.000,00 € i to na način da su se obvezali isplatiti navedeni iznos u osam jednakim rada od kojih svaka iznosi 10.000,00 € i dospijeva svaka tri mjeseca. Navode da je prva rata dospjela u roku od 90 dana od trenutka prijenosa vlasništva pa kako je Ugovor sklopljen 8. studenog 2023. to je prva rata dospjela 7. veljače 2024. a druga 7. svibnja 2024. koji iznosi su dospjeli u trenutku podnošenja tužbe. Nadalje predlažu da sukladno odredbi čl. 186.c. ZPP-a, sud, naloži tuženicima isplatu ugovorenih rata u vrijeme njihove dospjelosti. Također ukazuju da o pravim motivima tuženika za stjecanje poslovnih udjela u društvu Saturo d.o.o., odnosno za zaključenje ovdje predmetnog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama vezano uz kupoprodaju trgovačkog društva SATURO d.o.o. od 23. listopada 2023., kao i o njihovoj stvarnoj namjeri da izvrše isplatu kupoprodajne cijene za stečene poslovne udjele, govori činjenica kako je društvo Saturo d.o.o., neposredno nakon što je došlo do upisa promjene članova društva u sudskom registru (07.02.2024.), prestalo plaćati svoje dospjele obveze, te je došlo do blokade računa društva. Ukazuje kako su odredbom čl. 7. Ugovora stranke ugovorile da Saturo d.o.o., kao dužnik, ima obvezu otplate dva kredita prema Zagrebačkoj banci d.d., kao kreditoru, te kako su ovdje tužitelji jamci platci i založni dužnici u tom ugovornom odnosu. Navodi da se radi o dva Ugovora o dugoročnom kreditu (dalje: Ugovori) u kojima je Zagrebačka banka d.d. kreditor, korisnik kredita društvo Saturo d.o.o., a ovdje tužitelju su jamci platci. Prema prvom Ugovoru o kreditu (potpisan od strane tužitelja 27.04.2022.), broj partije: 5100624277, kredit je iznosio 205.000,00 kn, a rok otplate je 9 (devet) godina. Ovdje tužitelji su kao jamci platci potpisali i zadužnicu solemniziranu 26.04.2022. po
Stranica 6 od 20
javnom bilježniku Vesne Kelečić iz Zagreba, pod brojem: OV-5671/2022. Drugi Ugovor o kreditu, tužitelji su potpisali 30.01.2023. (broj partije: 5100624277). Taj kredit je iznosio 37.000,00 Eur, a rok otplate je 7 (sedam) godina. I za taj kredit su ovdje tužitelji kao jamci platci potpisali zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Vesne Kelečić iz Zagreba, 30.01.2023, pod brojem: OV-1160/2023. Ističu da su se tuženici navedenom odredbom čl. 7. Ugovora, obvezali preuzeti otplatu preostalog iznosa navedenih kredita, kreditoru (Zagrebačka banka d.d.) predati zadužnice na svoje ime, upisati založna prava u korist kreditora na nekretnine u svojem vlasništvu, kako bi kreditor, Zagrebačka banka d.d., izdala brisovno očitovanje za založna prava upisana na nekretninama I. -tužitelja i II.-tužiteljice, kao založnih dužnika, ali da tuženici to nisu učinili te je također i društvo Saturo d.o.o. prestalo podmirivati obveze po predmetnim kreditima, slijedom čega je Zagrebačka banka d.d. kao kreditor započela prisilnu naplatu po predmetnim kreditima od I. i II. tužitelja kao jamaca plataca na način da je predala obje zadužnice na naplatu. Tužitelji navode da su navedenim Ugovorom odnosno odredbom čl. 7. Ugovora tuženici preuzeli ispunjenje sukladno odredbi čl. 103. ZOO-a, pa budući da je Zagrebačka banka od tužitelja kao jamaca plataca naplatila iznos od 1.272,88 € po zadužnici br. OV- 5671/22 te iznos od 2.210,07 € po zadužnici OV-1160/23, to također i navedeni iznos od 3.472,92 € potražuju od tuženika.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da je točno da su stranke sklopile predmetni ugovor o prijenosu poslovnih udjela i ugovor o međusobnim pravima i obvezama te da su tuženici samo djelomično ispunili obvezu plaćanja naknade za ustupljene udjele i to isključivo i jedino iz razloga što je I. tužitelj neistinito i lažno prikazao stanje dugovanja društva Saturo d.o.o. prema trećima i time prevario tužene. Ističu da je I. tužitelj neistinito prikazao kako obveze društva, tako i stanje zaliha robe, dugovanja i potraživanja društva. Tuženici pojašnjavaju da društvo našlo u financijskim problemima, likvidnošću i plaćanju svojih obveza puno prije sklapanja Ugovora pa je 1.-tužitelj zatražio financijsku pomoć od 1-tuženog koji mu je u više navrata davao pozajmice i kao fizička osoba, ali i kao član ili ovlaštena osoba svojih trgovačkih društava Teleadria d.o.o. i Charta d.o.o.. Pozajmice Društvu dala je i supruga 2. - tuženika AR. Navode da od samog početka tuženici nisu imali nikakve namjere steći udjele u Društvu nego su isključivo na zahtjev 1-tužitelja dali financijsku pomoć Društvu koju im je Društvo trebalo vratiti. No, kako niti nakon 9- 10 mjeseci od danih pozajmica Društvo iste nije vraćalo, tuženici su počeli zahtijevati povrat svojih sredstava te je 1.-tužitelj tada počeo nuditi udjele u Društvu pa je dogovoreno da tuženici preuzmu Društvo pod uvjetima naznačenim u Ugovoru. Kako tuženici nisu imali nikakvog znanja o poslovima web prodaje robe koja je bila pretežita, ako ne i jedina djelatnost Društva, usmeno su dogovorili da 1. - tužitelj nastavi raditi i voditi poslovanje Društva kroz naredni period od 2 godine. Ovo je bio jedan od temeljnih uvjeta tuženika da kupe poslovne udjele od 1. -tužitelja jer sami nisu imali nikakvog znanja o načinu poslovanja društva koje se bavi web prodajom. Također navode da im tužitelj nikada prije sklapanja Ugovora nije dao na uvid cjelokupnu dokumentaciju Društva, osim već naznačenih podataka iz Tablice
– Prilog 1. te da su odredbom čl. 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, tužitelji “ pod materijalnom i kaznenom odgovornošću jamčili da predmet prodaje nema obveza prema trećima osim onih koji su prikazane u Prilogu 1 koji je sastavni dio ovoga ugovora te obveza po troškovima tekućeg poslovanja.“. Stoga smatraju da je I. tužitelj postupao prijevarno prilikom prodaje poslovnog udjela budući da je tek nakon sklapanja Ugovora omogućio tuženicima uvid u listu robe na skladištu i
Stranica 7 od 20
knjigovodstvo te da protiv Društva i 1. - tužitelja kao odgovorne osobe vođeno više inspekcijskih postupaka zbog toga što su kupcima prodali robu koju nikada nisu isporučili. Ističu da nakon što su tuženici preuzeli poslovanje Društva, utvrdili su da ništa od tvrdnji tužitelja o iznosima dugovanja Društva, obvezama prema Kupcima i državi nije istinito te tuženici pojedinačno navode dugovanja prema 21 što fizičkoj što pravnoj osobi koja je tužitelj prešutio i koja nisu navedena na Prilogu 1. Navode i da je I. tužitelj već šest dana nakon sklapanja Ugovora dao otkaz i da je odmah nakon raskida ugovora, pokrenuo internetsku prodaju iste robe kao i društvo Saturo d.o.o. Zaključno navode da je očito da su tužitelji prilikom prodaje poslovnih udjela i sklapanja oba Ugovora (od 23. listopada 2023. g. i 08. studenog 2023. g.), doveli tužene u zabludu i to bitnu zabludu u vezi sa objektom Ugovora, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjerama stranka smatraju odlučnim, jer tuženici inače ne bi sklopili takav ugovor. Stoga smatraju da su oba ugovora pobojni su tuženici predmetnim podneskom podnijeli i protutužbu kojom traže od suda da predmetne ugovore poništi zbog bitne zablude sukladno odredbi čl. 280. ZOO-a, odnosno 330.-335. ZOO-a te potražuju povrati već isplaćenog iznosa od 20.000,00 € na ime kupoprodajne cijene.
3. Podneskom od 18. prosinca 2024. tuženici su dopunili odgovor na tužbu na način da su dodali dodatnih 8 vjerovnika koji nisu navedeni na Prilogu 1. Ugovora.
4. U nastavku postupka tužitelji su u svom odgovoru na protutužbu od 1. travnja 2025., naveli da osporavaju sve navode protutužbe i ukazuju na kontradiktornost navoda tuženika budući da iznose tvrdnju da u trenutku sklapanja ugovora nisu imali nikakva saznanja u pogledu dugovanja društva, da bi potom naveli kako njihov međusobni poslovni odnos počinje cit. „...puno prije sklapanja Ugovora“ i da je društvo Saturo d.o.o. i prije bilo u financijskim problemima i da su tuženici posuđivali novac društvu Saturo d.o.o., što ukazuje da su znali za probleme sa likvidnošću društva Saturo d.o.o. Također navode da je nelogično da tuženici kao kupci pristupe sklapanju pravnih poslova sa ciljem stjecanja poslovnih udjela u Društvu za koje znaju da ima probleme sa likvidnošću, odnosno da je te iste godine kada kupuju poslovne udjele bilo blokirano, a da pri tome ne traže detaljnu poslovnu i knjigovodstvenu dokumentaciju o financijskom stanju Društva te ističe da su tuženici bili dužni upoznati se sa stvarnim stanjem i poslovanjem Društva prije preuzimanja obveza prema drugoj ugovornoj strani. Također ukazuju da do podnošenja protutužbe tuženici nisu prigovarali tužiteljima na bilo koji način niti su tražili otklanjanje eventualnih materijalnih ili pravnih nedostataka. Nadalje ukazuje da je I. tuženik osnivač i direktor društva Teleadria d.o.o. koje se bavi istom djelatnošću kao i društvo Saturo d.o.o. slijedom čega je netočna tvrdnja tuženika kako je uslijed njihovog neiskustva sa web prodajom, jedan od „temeljnih uvjeta“ za kupnju poslovnih udjela u Društvu, bio da I.-tužitelj nastavi raditi i voditi poslovanje Društva kroz naredni period od 2 godine pri čemu taj uvjet nije naveden u Ugovoru. Ukazuju da su tuženici bili upoznati sa svim dugovanjima društva pa i navedenih 29 vjerovnika te ukazuju da se pojedina dugovanja iz odgovora na tužbu i kasnijeg podneska preklapaju odnosno da se radi o istim vjerovnicima te da su neka potraživanja podmirena a neka sporna potraživanja. Zaključno ukazuju da je dug po partiji kredita 5100624277, a temeljem ovršne isprave (osnove za plaćanje – zadužnice OV-5671/22) od II.-tuženice naplaćen u iznosu od 1490,49 € i za iznos od 19,91 € i da je dug po partiji kredita 5100663020, a temeljem ovršne isprave (osnove za plaćanje – zadužnice OV-1160/23) od II.-tuženice naplaćen dodatno u
Stranica 8 od 20
iznosu od 3.569,28 €, slijedom čega tužitelji potražuju od tuženika naknadu štete po partiji kredita broj: 5100624277 (OV-5671/22), u ukupnom iznosu od 6.018,38 Eur, a po partiji kredita broj: 5100663020 (OV-1160/23), u ukupnom iznosu od 10.210,79 Eur.
5. Budući da su tužitelji predmetnim podneskom od 1. travnja 2025. preinačili tužbu i to zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (plaćanje rata kredita koje su dospjele nakon podnošenja tužbe) to je sud raspravnim rješenjem od 9. listopada 2025. dopustio preinaku tužbe od 1. travnja 2025., budući da se sukladno odredbi čl. 191. st. 2. ZPP-a tuženik takvoj preinaci ne može niti protiviti a i iz razloga što je sud sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a, smatrao da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
6. Na ročištu održanom 23. travnja 2025. tuženik je naveo da je očito omaškom u pisanju u petitu protutužbe naveo da predlaže da sud predmetne ugovore utvrdi ništetnim već da predlaže da ih sud poništi a na što je tužitelj na tom ročištu odmah istaknuo prigovor prekluzije protutužbe. Na istom ročištu tuženici su naveli da nije sporna visina tužbenog zahtjeva, a tužitelji su naveli također da nije sporna visina protutužbenog zahtjeva.
7. Budući da su tuženici na ročištu održanom 23. travnja 2025. naveli da je očito omaškom u pisanju u petitu protutužbe navedeno da predlažu da sud predmetne ugovore utvrdi ništetnim već pravilno predlažu da ih sud poništi, ovaj sud je smatrao da je takvom procesnom dispozicijom od strane tuženika protutužba preinačena te je stoga također sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a, a budući je smatrao da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sud dopustio predmetnu preinaku protutužbenog zahtjeva, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
8. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze: izvršio uvid u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 23.10.2023. (list 11-16 spisa), Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 08.11.2023. (list 17-20 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 21-28 spisa), Ugovor o zajmu (list 29-42 spisa), uplate po računu (list 43-54 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 55-59 spisa), email korespondencija (list 60-61 spisa), dopis (list 62 spisa), opomena pred tužbu (list 64-66 spisa), zahtjev za provedbu skraćenog stečajnog postupka (list 67 spisa), godišnji financijski izvještaj (list 68-72 spisa), podaci o imovini (list 73 spisa), ugovor o dugoročnom kunskom kreditu (list 74-84 spisa), ugovor o dugoročnom kreditu (list 85-96 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 97-100 spisa), dopis banke (list 101-102 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 103-154 spisa), očevidnik FINE (list 155-161 spisa), , privatna tužba (list 188-199 spisa), izvod otvorenih stavki (list 207 spisa), račun broj 593/1/1 (list 208 spisa), prijedlog za ovrhu (list 209-210 spisa), kartica kupaca (list 211 spisa), prigovor trgovcu (list 212 spisa), izvod otvorenih stavaka (list 217 spisa), pregled dugovanja (list 218 spisa), obavijest o stanju duga (list 219-220 spisa), prijedlog za ovrhu (list 230-231 spisa), račun broj 4497/0024000009/1 (list 232 spisa), ispis otvorenih stavki (list 236 spisa), kartice partnera (list 241-243 spisa), rješenje o ovrsi (list 244-245 spisa), dopis (list 246 spisa), kartice partnera (list 247- 248 spisa), ponuda broj 1469 (list 249 spisa), specifikacije FINE (list 268-280 spisa), izvještaj o poslovanju (list 290-293 spisa) te saslušanje stranaka ĐRM, SR i GR (list 294-301 spisa). te saslušanje svjedoka ĆR, ER i NR (list 303-307 spisa).
Stranica 9 od 20
9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 80.000,00 € temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama vezano uz kupoprodaju trgovačkog društva Saturo d.o.o. od 23. listopada 2023., i to na temelju odredbe čl. 4. Ugovora i tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 16.229,17 € sukladno odredbi čl. 7. tog Ugovora. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika da sud poništi Ugovor o međusobnim pravima i obvezama vezano uz kupoprodaju trgovačkog društva Saturo d.o.o. od 23. listopada 2023., i Ugovor o prijenosu poslovnih udjela društva Saturo d.o.o. od 8. studenog 2023., kao i protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.000,00 €.
11. U odnosu na tužbeni zahtjev.
12. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama vezano uz kupoprodaju trgovačkog društva Saturo d.o.o. od 23. listopada 2023. (dalje: Ugovor o međusobnim pravima) i Ugovora o prijenosu poslovnih udjela društva Saturo d.o.o. od 8. studenog 2023., (dalje: Ugovor o prijenosu). Jednako tako među strankama nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva kao niti visina protutuženog zahtjeva te nije sporno da su tužitelji platiti iznos od 6.018,38 € odnosno iznos od 10.210,79 € kao što nije sporno niti da su tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 20.000,00 €.
13. Uvidom u Ugovor o međusobnim pravima ovaj sud je utvrdio da je odredbom čl. 4. Ugovora ugovoreno da je cijena za predmet prodaje 26.879,92 € od čega je iznos od 20.000,00 € isplaćen prodavateljima prilikom potpisa Ugovora te da su se predmetnim čl. 4. Ugovora o međusobnim pravima, tuženici obvezali ostatka kupoprodajne cijene (iznos od 6.879,92 €) kao i povrat zajmova (iznos od ukupno 73.120,08 €) platiti u 8 jednakih tromjesečnih rata u iznosu od 10.000,00 €.
14. Odredbom čl. 7. Ugovora o međusobnim pravima stranke su ugovorile da društvo Saturo d.o.o. ima obvezu otplate dva dugoročna kredita kod Zagrebačke banke i to po kreditnim partijama br. 5100624277 i 5100663020 po kojemu su tužitelji jamci platci te su predmetnom odredbom tuženici preuzeli obvezu otplate preostalih dijelova kredita kao i predaju zadužnica na svoje ime te upisati založna prava za osiguranje navedenih kredita na drugu nekretninu.
15. Imajući u vidu navedene odredbe i činjenicu da među strankama nije sporna aktivna legitimacija niti pasivna legitimacija stranaka, te da nije sporna visina tužbenog zahtjeva, to je ovaj sud utvrdio da tuženici, a što su potvrdili i sami tuženici u odgovoru na tužbu, nisu ispunili svoju ugovornu obvezu iz čl. 4. i čl. 7. Ugovora o međusobnim pravima, slijedom čega je sud i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za iznos 71.163,79 € pa je stoga upravo sukladno odredbi čl. 4. i čl. 7. Ugovora o međusobnim pravima i naloženo tuženicima ispuniti obveze preuzete predmetnim odredbama Ugovora. (točka I.-VI izreke)
Stranica 10 od 20
16. Naime, u odnosu na preostali iznos kupoprodajne cijene od 6.879,92 €, među strankama nije bilo sporno da je tuženik glede iznosa od 26.879,92 € prilikom potpisa ugovora isplatio tužiteljima iznos od 20.000,00 € te da preostali iznos od 6.879,92 € koji tužitelj ovom tužbom potražuje, nije plaćen. Slijedom toga, a budući da visina tužbenog zahtjeva nije bila sporan i budući da isplata navedenog iznosa nesporno proizlazi iz predmetne odredbe čl. 4. Ugovora o međusobnim pravima, to je u tom dijelu sud našao osnovanim tužbeni zahtjev.
17. U odnosu na dio kupoprodajne cijene koji se odnosi na povrat pozajmice I. tužitelju u iznosu od 16.324,91 € te povrat pozajmica II. tužitelju u iznosu od 49.787,78 € i isplate iznosa od 5.051,10 € s osnova neplaćene zakupnine II. tužitelju, a imajući u vidu da visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna i budući da isplata navedenih iznosa nesporno proizlazi iz predmetne odredbe čl. 4. Ugovora o međusobnim pravima, to je i u tom dijelu sud našao osnovanim tužbeni zahtjev.
18. Nadalje, i u odnosu na potraživanje tužitelja s osnova isplaćenih rata kredita u iznosu od 6.018,38 € i 10.210,79 € s osnova preuzimanja ispunjenja ugovorenog odredbom čl. 7. Ugovora o međusobnim obvezama, a polazeći od činjenice da tuženici nisu osporavali da su tužitelji navedene iznose doista i podmirili Zagrebačkoj banci d.d. kao kreditoru te s obzirom na to da visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna, i budući da isplata navedenog iznosa nesporno proizlazi iz predmetne odredbe čl. 7. Ugovora o međusobnim pravima, to je i u tom dijelu sud našao osnovanim tužbeni zahtjev
19. Međutim, u dijelu za iznos od 1.956,29 €, ovaj sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Naime, tužitelji u ovom postupku su ĐR i ĐRM. Uvidom u predmetni Ugovor o međusobnim pravima ovaj sud je utvrdio da su stranke odredbom čl. 4. Ugovora, ugovorile da će se kupoprodajna cijena platiti između ostaloga i kroz isplatu iznosa od 1.956,29 € društvu Value-ist d.o.o., a ne tužiteljima. Slijedom navedenog, kako su stranke ugovorile takvu obvezu tuženika na isplatu predmetnog iznosa društvu Value-ist d.o.o, to je tužitelj legitimiran za podnošenje tužbe za isplatu, ali ne može tužbom zahtijevati isplatu predmetnog iznosa sebi odnosno tužiteljima, jer takva obveza nije ugovorena, već su tužitelji jedino mogli zahtijevati od tuženika, isplatu tog iznosa u korist društva Value-ist d.o.o., odnosno upravo kako je to i ugovoreno. No, budući da to nisu učinili to je u tom dijelu sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovani pa je odlučeno kao u točki VII.-X. izreke presude. Pri tome se ukazuje da je i navedeni iznos za koji je odbijen tužbeni zahtjev uračunat u svaku od 8 ugovorenih rata (2.500 €) pa je stoga sud isti na jednak način i raspodijelio na predmetnih 8 rata i na oba tuženika a prema oba tužitelja i na taj način i odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu.
20. Ovdje se napominje da je tužitelj tužbom predlagao da sud sukladno odredbi čl. 186.c. ZPP-a, naloži tuženicima platiti i ugovorene rate kupoprodajne cijene a koje nisu bile dospjele u trenutku podnošenja tužbe. Međutim, budući da su sve predmetne rate bile dospjele u trenutku zaključenja glavne rasprave, to je ovaj sud svakako, budući je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, dosudio tužitelju predmetne rate ali ne na temelju odredbe čl. 186.c. ZPP-a, budući da do primjene iste odredbe dolazi isključivo u slučaju dospijeća tražbine nakon zaključenja glavne rasprave. Stoga je u ovom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 326. ZPP-a, prema kojoj sud
Stranica 11 od 20
može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave pa imajući u vidu da su sva utužena potraživanja dospjela prije zaključenja glavne rasprave koja je zaključena 1. prosinca 2025. budući da je najkasnija tražbina dospjela 7. studenog 2025., to je ovaj sud i primijenio predmetnu odredbu čl. 326. ZPP-a.
21. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznose isplaćenih rata kredita u iznosu od 6.018,38 € i 10.210,79 € treba navesti da je odredbom čl. 103. ZOO-a, propisano da se ispunjenje preuzima ugovorom između dužnika i nekog trećega kojim se ovaj obvezuje ispuniti njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku (st.1.) On odgovara dužniku ako pravodobno ne ispuni obvezu vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika. (st.2.) Ali on ne preuzima dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikakvo pravo prema njemu.(st.3.) Slijedom navedenog, budući da su predmetnom odredbom čl. 7. Ugovora o međusobnim pravima, tuženici upravo preuzeli obvezu otplate kredita po predmetne dvije kreditne partije, pa kako to nesporno nisu učinili to su tužitelji ovlašteni isplaćene iznose s te osnove, potraživati od tuženika sukladno odredbi čl. 7. Ugovora o međusobnim pravima i odredbe čl. 103. st. 1. i 2. ZOO-a.
22. Napominje se da se u konkretnom slučaju vezano uz isplatu predmetnih potraživanja temeljem odredbe čl. 7. Ugovora o međusobnim pravima ne radi o solidarnoj obvezi kako je to smatrao tužitelj, budući da se ne radi o trgovačkom ugovoru (čl. 42. ZOO-a), a niti su stranke predmetnom odredbom ugovorile solidarnost tuženika te se u konkretnom slučaju ne radi niti o nedjeljivim obvezama već upravo suprotno, radi se o djeljivoj obvezi iz odredbe čl. 41. ZOO-a, slijedom čega je i naloženo tuženicima platiti predmetni iznos, ali ne solidarno već sukladno odredbi čl. 41. st. 2. ZOO-a.
23. U odnosu na protutužbeni zahtjev.
24. Glede protutužbenog zahtjeva tuženika kojim su isti tražili da sud poništi Ugovor o međusobnim pravima i obvezama vezano uz kupoprodaju trgovačkog društva Saturo d.o.o. od 23. listopada 2023., i Ugovor o prijenosu poslovnih udjela društva Saturo d.o.o. od 8. studenog 2023., i kojim su tražili isplatu iznosa od 20.000,00 €, ovaj sud je protutužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim u cijelosti.
25. Naime, tuženici su tvrdili da su tužitelji odnosno I. tužitelj doveli tuženike u bitnu zabludu iz odredbe čl. 280. ZOO-a.
26. Odredbom čl. 280. ZOO-a je propisano da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.
27. Odredbom čl. 280. st. 2. je propisano da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.
Stranica 12 od 20
28. Odredbom čl. 335. ZOO-a je propisano da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile.
29. S obzirom da su tuženici tek na ročištu održanom 23. travnja 2025. godine preinačili tužbu tako da su pravilno tražili da su predmetne ugovore poništi zbog bitne zablude, a ne kako su to prvotno tužbom tražili da se predmetne ugovore utvrdi „ništetnim“, te imajući u vidu da su sami tuženici odnosno II. tuženik naveli da su u trenutku kada su saznali da predmetna dodatna dugovanja prestali plaćati tužiteljima ugovorenu naknadu za poslovne udjele, to proizlazi da su tuženici saznali za svoju bitnu zabludu najkasnije kada je dospjela prva neplaćena rata odnosno 8. veljače 2024., pa kako je protutužba preinačena 23. travnja 2025., to je razvidno da je ista podnesena nakon proteka prekluzivnog roka od godine dana slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan.
30. Ovdje treba navesti da sud nije prihvatio navode tuženika da je omaškom u pisanju u petitu protutužbe naveo da zahtijeva utvrđenje predmetnih ugovora ništetnim umjesto da traži poništaj isti, budući da se isto očito ne može pripisati omašci u pisanju budući da oba instituta postoje te da su tuženici tek na predmetnom ročištu nakon ukazivanja suda da je posljedica postojanja bitne zablude poništaj ugovora, a ne utvrđenje ništetnim, punomoćnik tuženika preinačio tužbu na ranije opisani način. Slijedom navedenog ovaj sud nije prihvatio tvrdnje tuženika da se radilo o omašci u pisanju, već je smatrao da su takvom procesnom dispozicijom tuženici preinačili protutužbu.
31. No, čak i kada bi se smatralo da se u konkretnom slučaju radilo o omašci u pisanju i kada se ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva i kada slijedom toga ne bi došlo do prekluzije prava, ovaj sud je svakako ocijenio da protutužbeni zahtjev nije osnovan.
32. Sud je na spornu okolnost izveo dokaz saslušanjem stranaka i to I. tužitelja ĐR, II. tužitelja ĐRM, I. tuženika SR, II. tuženika GR te svjedoka ĆR i ER.
33. Prvotužitelj ĐR u svom iskazu je u bitnome naveo da su predmetni Ugovor potpisali kod javnog bilježnika te da tuženici nisu izvršili uplatu kako je ugovoreno i da su u Ugovoru navedena dugovanja društva Saturo osim možda nekih manjih dugovanja, te da u Ugovoru nije navedeno ni potraživanje društva Saturo prema Slovenskom partneru u iznosu od cca 1.600,00 eur. Naveo je da je tuženike upoznao i sa knjigovodstvenim servisom, te da je njegova namjera bila da se popiše i pregleda sva roba u skladištu društva kod preuzimanja, ali da je na traženje gosp. GR samo načelno popisana roba jer su žurili sa otpremom robe na drugo skladište, a na koje on nije imao pristup. Naveo je da su tuženici prije sklapanja Ugovora dali pozajmicu društvu a koja je utrošena za podmirenje porezne obveze i drugih dugovanja te da je postojao načelan dogovor da se pozajmica vrati čim prije ali da o tom nije bilo komunikacije s tuženicima oko godinu dana te da nakon toga on više nije mogao samostalno voditi društvo te je tada odlučio prodati 100% poslovnog udjela. Naveo je da je poslovanje društva u trenutku prije uzimanja pozajmice bilo u minusu i to upravo negdje u visini primljene pozajmice, te da je on i isprintao predmetno stanje i prezentirao ga tuženicima. Nadalje je naveo da u
Stranica 13 od 20
trenutku sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela društvo nije bilo blokirano. Također je naveo da kada su mu od strane suda predočeni vjerovnici iz t. 13. odgovora na tužbu na listu 179 i 180 spisa, da u odnosu na društva pod brojem 3, 14, 13, 15, 18, da nije bilo moguće postojanje dugovanja jer se roba plaćala unaprijed, te da u odnosu na vjerovnika pod brojem 2 i 19 da su mu predmetna društva nepoznata, te u odnosu na vjerovnika pod brojem 7 da od njega nije niti kupovano već da je jedino on mogao kupovati od društva Saturo. Nadalje je naveo kada su mu predočeni vjerovnici na listu 205 spisa, I da su vjerovnici pod brojevima 24, 26, 27, 28 i 29 već navedeni u prvotnom popisu iz odgovora na tužbu. Naveo je da je popis dužnika iz priloga 1 predan tuženicima kod potpisa Ugovora te da je u računalu postojala lager lista ali da je u stvarnosti bilo više robe od količine navedene na lager listi jer su se u skladištu nalazili i besplatni primjerci. Također je naveo kada mu je predočen popis obveza na listu 16 spisa da je predmetna pozajmica koja je od strane tuženika dana društvu Saturo evidentirana u stupcima CHARTA i SENKA NOVOSELEC.
34. Drugotužitelj SRM je u svom iskazu navela da je volja stranaka prilikom sklapanja predmetna dva ugovora bila upravo prodaja poslovnih udjela u društvu Saturo, te preuzimanje cjelokupnog poslovanja od strane tuženika. Navela je da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 100.000,00 eura od čega je 20.000,00 eura bilo dogovoreno isplatit odmah, a ostatak od 80.000,00 eura u 8 tromjesečnih rata po 10.000,00 eura, kao i pristupanje dugu od strane tuženika, a vezano uz pozajmice koje su dane od strane nje i supruga ĐR društvu Saturo. Navela je da ona osobno nije sudjelovala u pregovorima sa tuženicima već da je njen suprug ĐR pregovarao. Vezano uz činjenicu da su tuženici bili upoznati sa svim dugovanjima društva Saturo navela je da je njen suprug ĐR i prije sklapanja ugovora upoznao tuženike sa knjigovodstvenim servisom koji je obavljao knjigovodstvene usluge za društvo Saturo te su kod tog servisa i imali uvid u sve knjige te je VR i imao određenu dokumentaciju koju je dobio od servisa i temeljem koje je i tražio određena pojašnjenja od tužitelja. Vezano uz prilog 1. Ugovora navela je da su u istom navedena dugovanja koja nisu bila iz tekućeg poslovanja, a što je tuženicima bilo poznato budući da je knjigovodstveni servis imao podatke o svim poslovnim partnerima društva. Navela je da je njen suprug g. GR upoznao i sa pojedinim poslovnim partnerima i predstavio ga kao budućeg vlasnika društva, a radilo se o partnerima prema kojima je društvo imalo dugovanja i o čemu su tuženici imali saznanja. Navela je nadalje da su tuženici odnosno VR cca. mjesec dana prije sklapanja ugovora, skoro pa svakodnevno, dolazili u društvo te imali slobodan pristup u sve prostorije društva i računalo, te su također i odvozili dio robe sa skladišta. Također je navela da tuženik nije ukazivao da bi postojala druga dugovanja sve dok ga nisu pozvali na plaćanje prve tromjesečne rate kada je pun. tuženika naveo da postoje određena dugovanja i da stoga ne žele platiti, te niti tada nakon što smo tražili da navedu koja točno dugovanja, nismo dobili odgovor na isto. Navela je i da društvo Saturo nije prije imalo poslovni odnos sa tuženicima osim u dijelu da je njen suprug s njima razgovarao oko prodaje 50 % poslovnih udjela, te joj je poznato da su isti i uplatili određeni iznos na račun društva, te je potom njen suprug tražio da mu se i pomogne oko samog poslovanja društva da bi u konačnici s njima bilo dogovoreno da navedeni iznos predstavlja pozajmicu društvu i da će isti biti vraćen tuženicima u roku od godine dana, te da je isti iznos naveden u predmetnom prilogu 1. kod CHARTA d.o.o. Navela je da je predmetni novac bio uplaćen društvu Saturo zbog
Stranica 14 od 20
fin. poteškoća u kojima se društvo tada nalazilo. Navela je da je knjigovodstveni servis koji je bio angažiran od strane društva Saturo u trenu prodaje poslovnih udjela, već bio angažiran od strane društva Saturo otprilike godinu dana te je taj knjig. servis preuzeo svu arhivu od ranijeg knjig. servisa, te se sva predmetna knjig. arhiva nalazila u društvu Saturo na adresi u [adresa]. Nadalje je navela da su tužitelji tuženike upoznali sa dugovanjima iz tekućeg poslovanja na način da im je omogućen i pristup u knjigovodstvo i da nisu pojedinačno upoznavali tuženike sa pojedinim dugovanjima iz tekućeg poslovanja budući da se to mijena na dnevnoj osnovi. Svjedokinja je navela da su tuženici i prije potpisa ugovora odvozili robu sa skladišta budući je bilo dogovoreno da će oni preuzeti društvo Saturo te da je koliko je njoj poznato, dio robe odvezen u posl. prostor tuženika u Horvaćanskoj ulici dok je dio vožen u neko skladište za koje tuženici nisu htjeli otkriti lokaciju tužitelju. Navela je da joj nije poznato tko je pomogao I tužitelju krajem 2022. i početkom 2023., te tko je plaćao skladištara tri mjeseca te je navela da je i supruga g. GR dala pozajmicu društvu Saturo , a kako je navedeno u prilogu 1. Ugovora.
35. Prvotuženik SR je u svom iskazu naveo da tuženicima nije osim priloga br. 1. ugovora bilo poznato da postoje bilo kakva druga dugovanja društva te da iz podataka koje su dobilo od knjig. servisa, a radi se o jednom cd mediju koji nije bilo moguće uopće otvoriti, također nisu imali saznanja da postoje druga dugovanja od onih navedenih u prilogu 1, i da ih niti I. niti II tužitelj nisu upoznali sa postojanjem drugih dugovanja. Također je naveo da su u ovom postupku ukazali na 27 dugovanja koja nisu prikazana u prilogu 1. ili su veća od onih iznosa koji su prikazani u prilogu 1. Nadalje je naveo da su sklopili predmetne ugovore iz razloga što su već ranije bili dali pozajmice društvu Saturo pa su se bili bojali za sam povrat istih te iz razloga što su imali tvrtku koja se bavi prodajom mobilnih kućica pa im je društvo Saturo bilo zanimljivo i iz poslovnih razloga jer su mogli na navedeni način proširiti poslovanje na komoplementarnu djelatnost, te da tuženicima nije bio nikada cilj preuzeti 100 posto poslovnih udjela već samo 50 posto, ali je u konkretnom slučaju tužitelj inzistirao na prodaji 100 postotnih poslovnih udjela. Na izravan upit suda je naveo da je i prije kupovao poslovne udjele te je tako i kupljen poslovni udio u društvu Charta d.o.o. Nadalje je naveo na upit suda da nisu provodili dubinsko snimanje društva Saturo prije kupoprodaje posl. udjela te da je ĐR pod kaznenom i mat. odgovornosti naveo da su obveze društva samo one navedene u prilogu br. 1. ugovora te mu je bilo rečeno od I. tužitelja da su prihodi društva u 2023. iznosili 2.000.000,00 kuna, te da ne znam što je navedeno kao prihod društva u 2023., u izvješću koje je predano FINA-i od strane I. i II. tuženika 2025., te ne zna koliko je prihod društva bio u 2024. g. te da ne zna je li društvo Saturo uopće poslovalo u 2024.
36. Drugotuženik GR je u svom iskazu u bitnome naveo da su prije samog sklapanja predmetnog ugovora posuđivali društvu Saturo određene iznose i to na traženje ĐR, te da im je namjera bila ući u 50 posto suvlasništva i da bi nakon što bi dali određenu pozajmicu društvu, ĐR prestao s javljanjem i izbjegavao realizaciju dogovora da bi se potom opet javljao da ipak želi prodati poslovni udio te bi potom opet tražio pomoć u vidu pozajmica te su upravo iz tog razloga što su imali već plasiran veći iznos novaca i odlučili se za kupnju cjelokupnog posl. udjela kako bi zaštitili ranije dane pozajmice i kako bi također i imali predmetnu djelatnost koja bi im pomogla u njihovoj poslovnoj djelatnosti. Nadalje je naveo da je njegov moj sin ŽR godinu dana prije kupoprodaje radio
Stranica 15 od 20
odnosno bio zaposlen u društvu Saturo, te su ĐR i II. tužitelj kod potpisa ugovora naveli da društvo Saturo nema drugih dugovanja osim onih iz priloga 1. ugovora. Nadalje je iskazao da je prvotno ĐR trebao ostati 2 godine u društvu da bi potom netom prije potpisa ugovora I. tužitelj inzistirao da će raditi do kraja 11 mjeseca odnosno kako je već navedeno u ugovoru, da bi potom već nakon tj. dana nakon potpisa ugovora rekao da on više ne može raditi te da će ići na bolovanje te je stoga i potpisao sporazumni raskid ugovora o radu. Naveo je da je prije potpisa ugovora došao u knjig. servis koji je vodio knjigovodstvo i to od 1.1.2023. te je od njih saznao tko je vodio knjigovodstvo ranije i isti su mi predali CD od tog ranijeg knjigovodstva te da su registratori sa arhivom bili u kontejneru na lokaciji na [adresa], razbacani, te da iz podataka koje je dobio od knjigovodstva koje je vodilo knjigovodstvo družtva Saturo u 2023., nije mogao uočiti postojanje drugih dugovanja. Naveo je da je kontaktirao i knjig. servis koji je ranije vodio knjigovodstvo ali isti nisu htjeli predati bilo kakve podatke jer im društvo Saturo nije bilo platilo njihove usluge. Također je iskazao da nisu radili dubinsko snimanje jer za isto od trenutka kada se g. ĐR javio da bi ipak prodao društvo Saturo, nisu imali više niti vremena, a iz razloga jer su vjerovali da tužitelji govore istinu. Naveo je da nakon što smo utvrdili da postoje druga dugovanja i nakon što je društvo i bilo blokirano radi naplate tih drugih dugovanja , putem svog pun., obavijestili tužitelja da nemamo namjeru dalje ispunjavati ranije sklopljene ugovore. Naveo je i da su prije sklapanja ugovora tražili od I. tužitelja povrat pozajmica te je isti i obećavao vratiti pozajmice te je spominjao i prodaju svog osobnog vlasništva vidu apartmana na Pašmanu ali navedeno nije učinio. Nadalje je iskazao da nije dobio podatke o prihodima i rashodima za 2023., jer mu knjig servis nije htio dati predmetne podatke te da je isto tražio prije sklapanja ugovora. Svjedok je naveo da je stanje blokade od oko 50.000,00 eura, a da mu nije poznato stanje zaliha robe jer inventura nije nikada rađena, te da je roba koja se trenutno nalazi na skladištu, ev. 5 posto manje količinski od robe koja je bila na skladištu u trenu sklapanja predmetnog ugovora.
37. Svjedok ĆR je u svom iskazu u bitnome navela da je zaposlena u društvu Abacus a koje društvo je obavljalo knjigovodstvene usluge za društvo Saturo d.o.o. i da je predmetni posao obavljala sve do raskida suradnje koja je uslijedila zbog nepodmirenih računa te da je gosp. ĐR koliko se sjeća podmirio sve obveze do prodaje društva te da naknadno obveze nisu bile plaćene od strane novih vlasnika te je stoga došlo do prekida suradnje. Navela je da joj je gosp. VR dostavio predmetni Ugovor o kupoprodaji društva Saturo, te da do tog trenutka nije poznavala I. i II. tuženika, te da su tuženici nakon preuzimanja došli na upoznavanje, te joj je potom i dostavljen predmetni Ugovor. Navela je da su tuženici nakon preuzimanja tražili od nje podatke i to koliko se sjeća karticu kupaca, karticu dobavljača, te dugovanja prema poreznoj upravi, te da su iste isprave i predane gosp. GR, te da se ne sjeća da li bi tuženici tražili određena pojašnjenja vezana za pojedina dugovanja ili za eventualno ne knjiženi pojedinih dugovanja, te da je suradnja sa tuženicima prekinuta krajem 2023. godine. Također je iskazala da je kontakt s tuženicima ostvaren tek nakon zaključenja Ugovora odnosno nakon što je njoj isti dostavljen od gosp. GR, te da se ne sjeća da su bilo kakvi podaci davani tuženicima prije nego joj je Ugovor dostavljen.
38. Svjedok ER je u svom iskazu naveo da je on vlasnik društva Abacus koje je obavljalo knjigovodstvene usluge za društvo Saturo, ali da on nema neposrednih
Stranica 16 od 20
saznanja o predmetnom poslu budući da je sve poslove obavljala njegova supruga i zaposlenica ĆR.
39. Uvidom u Prilog br. 1. Ugovora o međusobnim pravima ovaj sud je utvrdio da je u istome navedeno stanje duga prema pravnim i fizičkim osobama te obveze prema „državi“.
40. Imajući u vidu navode tuženika iz odgovora na tužbu i dopune odgovora na tužbu i to u dijelu u kojem navede ukupno 29 vjerovnika koji nisu navedeni u predmetnom Prilogu 1., a polazeći od činjenice da su tužitelji osporili predmetne navode tuženika te na temelju iskaza stranaka i svjedoka, ovaj sud je ocijenio da tuženici nisu sukladno odredbi čl. 219. u svezi s odredbom čl. 221.a. ZPP-a, dokazali te svoje navode.
41. Naime, prvenstveno se ukazuje da nakon što je I. tužitelj pojedinačno osporio pojedine iznose po točno navedenim vjerovnicima iz točno i konkretno navedenih razloga, da tuženici nisu osporavali takve navode I. tužitelja te nisu na okolnost utvrđivanja doista je su li takva dugovanja doista i postojala u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o međusobnim pravima, predlagali odgovarajuće dokaze, kao što bi bilo provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ovdje se napominje da su tuženici navedeno vještačenje (financijsko-knjigovodstveno) bili predložili jedino na okolnost utvrđivanja da je tuženicima nastala šteta u iznosu od 20.000,00 €, a koji dokazni prijedlog je sud odbio, budući da su tužitelji visinu protutužbenog zahtjeva učinili nespornom pa je izvođenje navedenog dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično.
42. Slijedom navedenog, ovaj sud nije mogao iz izvedenih dokaza utvrditi je su li doista postojala dugovanja kako ih su naveli tuženici u odgovoru na tužbu i dopuni odgovora na tužbu te ako i jesu postojali u kojem točno iznosu su postojali, slijedom čega tuženici nisu dokazali osnovnu pretpostavku iz čl. 280. ZOO-a, odnosno da je postojala uopće zabluda glede objekta ugovora, a niti okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a da strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor, a kako su to tuženici tvrdili.
43. Ovdje treba ukazati da u odnosu na navod tuženika a koji se tiče zablude glede objekta ugovora, nije jasno u čemu bi se sastojala predmetna zabluda a posebno da bi ona bila bitna, budući da je objekt ugovora (poslovni udjeli u društvu Saturo d.o.o.) sasvim jasno određen pa tu nema mjesta tvrdnji o zabludi glede objekta ugovora. S druge strane, ukoliko tuženici pod zabludom glede objekta ugovora ili zabludom u odnosu na „okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor“ smatraju da su te „okolnosti“ odnosno taj „objekt ugovora“ upravo dodatni vjerovnici (njih 29) koji nisu navedeni na predmetnom Prilogu 1. Ugovora o međusobnim pravima, ovaj sud je takve navode ocijenio neosnovanim.
44. Naime, kao što je to već obrazloženo, tuženici nisu dokazali da su te „okolnosti“ uopće postojale niti su dokazali koji bi bio njihov značaj, gdje se pod značajem svakako smatra sama visina tih eventualnih potraživanja jer tek tada bi se i moglo eventualno prosuđivati predmetna zabluda glede takvih okolnosti budući da nije jednako i nema jednak značaj radi li se o dugovanju od 10,00 € ili o dugovanju od
Stranica 17 od 20
100,000,00 €, budući da je logično za pretpostaviti da tek u slučaju postojanja dugovanja koja nisu prikazana tuženicima a koja bi se po običaju u prometu (ili eventualno po namjeri stranaka) smatrala odlučnim, može doći do ispunjenja i druge pretpostavke a to je da u tom slučaju druga strana koja je u zabludi ne bi inače takav ugovor sklopila. Takvom zaključku doprinosi i činjenica da je sin II. tuženika ŽR bio zaposlen u društvu Saturo d.o.o. godinu dana prije sklapanja samog Ugovora pa nije životno niti logično da tuženici niti preko navedene osobe nisu imali saznanja o postojanju dodatnih vjerovnika osim onih navedenih u Prilogu 1.
45. Nadalje, čak i u slučaju da su tuženici dokazali navedene pretpostavke, prema ocjeni ovog suda ne bi se radilo o „bitnoj“ zabludi. Naime, iako odredbom čl. 280. ZOO-a, više nije propisana „neskrivljenost“ kao pretpostavka (ranijom odredbom je bilo propisano da strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, „osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva“, dok je sadašnjom odredbom čl. 280. st. 2. ZOO-a, propisano samo da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude, čime je u biti napušten koncept „neskrivljenosti“ kao pretpostavke za pobijanje. Međutim, time navedena „neskrivljenost“ nije u cijelosti napuštena već je sada inkorporirana u bitnu zabludu pa stoga kod ocjene radi li se o bitno zabludi ako se ona odnosi na „okolnosti koje se prema običajima u prometu li po nakani strana smatraju odlučnim“ tada svakako treba uzeti u obzir i ponašanje osobe koja tvrdi da je bila u zabludi odnosno treba cijeniti i navedenu neskrivljenost samo u tom kontekstu, a ne više kao pretpostavku za pobijanje.
46. Slijedom navedenog, a imajući u vidu navode stranaka i svjedoka, a posebno navode I. i II. tuženika koji su u svom iskazu potvrdili da su imali saznanja da je društvo Saturo d.o.o. i prije sklapanja predmetnih ugovora bilo u financijskim problemima te su upravo stoga i davali tom društvu pozajmice, zatim imajući u vidu činjenicu da je II. tuženik u svom iskazu naveo da nakon što bi dali određenu pozajmicu da bi se I. tužitelj prestao javljati te da bi se potom opet javio kada mu je trebala iduća pozajmica, zatim s obzirom na navod II. tuženika da su tuženici dobili CD od ranijeg knjigovodstva te navod I. tuženika da taj CD nisu uopće mogli otvoriti, zatim navod II. tuženika da su registratori sa arhivom bili u kontejneru na lokaciji na [adresa], razbacani, zatim iz navoda II. tuženika da nisu imali podatke o prihodima i rashodima za 2023., jer mu knjigovodstveni servis nije htio dati te podatke, ovaj sud zaključuje da tuženici kao gospodarstvenici nisu postupili niti sa minimumom pažnje koje bi se u ovakvom poslu zahtijevao iako su s obzirom na činjenice koje sami iznose itekako imali razloga posumnjati da je društvo možda u težem položaju od prikazanog, te su potpuno zanemarili svoje dužnosti i pažnju dobrog gospodarstvenika i pristupili kupoprodaji poslovnog udjela i preuzeli obvezu isplate kupoprodajne cijene od 100.000,00 € bez da su upotrijebili taj minimum pažnje i eventualno proveli „due diligence“ odnosno dubinsko snimanje, slijedom čega ovaj sud zaključuje da se tuženici nisu ponašali u skladu s odredbom čl. 10. ZOO-a, odnosno nisu postupali s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika), pa stoga ovaj sud ocjenjuje da se, čak i kada bi navodi tuženika o postojanju dodatnih vjerovnika u iznosima koje tuženici navode, ne bi radilo o „bitnoj“ zabludi na strani tuženika a vezano uz okolnosti koje se prema običajima u prometu li po nakani strana smatraju odlučnim, upravo iz razloga što se predmetna zabluda ne bi mogla
Stranica 18 od 20
smatrati bitnom imajući u vidu ponašanje tuženika koji nisu pokazali niti minimum pažnje koja se u prometu zahtijeva kod ovakvog posla.
47. U odnosu na navode I. i II. tuženika da je jedan od temeljnih uvjeta tuženika bio taj da I. tužitelj ostane u društvu kroz period od naredne dvije godine, ovaj su je navedene tvrdnje ocijenio neosnovanim. Naime, sami tuženici su naveli da je odmah nakon sklapanja predmetnih Ugovora, I. tužitelj predlagao sporazumni raskid ugovora a na što su tuženici pristali te je predmetni radni odnos i okončan upravo sporazumnim raskidom ugovora, slijedom čega predmetne tvrdnje tuženika da je to bio jedan od uvjeta sklapanja predmetnih ugovora, nije životna budući da tuženici zasigurno u slučaju da je to doista i bio uvjet za sklapanje predmetnih Ugovora (iako se taj uvjet uopće ne navodi u niti jednom od ugovora), ne bi pristali na sporazumni raskid ugovora i ne bi zasigurno ne koristili pravna sredstva koja su im na raspolaganju u slučaju otkaza ugovora o radu od strane I. tužitelja.
48. Slijedom navedenog, budući da je sud smatrao da nisu ispunjenje pretpostavke iz odredbe čl. 280. ZOO-a, ovaj sud je odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika slijedom čega je odlučeno kao u točki XI. izreke.
49. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva te da je u cijelosti uspio u odnosu na protutužbu, to u smislu čl. 154. st. 1. i 5. i čl. 155. ZPP-a tužitleju pripadaju troškovi postupka.
50. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročišta održana 23. travnja 2025., 9. listopada 2025. i 1. prosinca 2025. u iznosu od 1.592,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te za sastav podnesaka od 18. srpnja 2024. (tužba) u iznosu od 1592,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što se skupa uvećano za PDV iznosi 7.960,00 €. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 331,81 € i sudska pristojba na presudu uz iznosu od 663,31 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 - dalje ZSP). Slijedom navedenog tužitelji imaju pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od 8.955,12 € (točka XII. izreke).
51. S druge strane sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 331,81 € budući da je tužitelj platio predmetnu pristojbu upravo u tom iznosu, slijedom čega ima pravo na naknadu plaćenog iznosa predmetne sudske pristojbe. Slijedom navedenog, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 331,50 € (točka XIII. izreke).
Zagreb, 22. prosinca 2025.
SUDAC:
Josip Bilić
Stranica 19 od 20
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA:
- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 663,61€
- tuženiku po pun.
- kal. 30 dana
Stranica 20 od 20
