Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-910/2022-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja Športsko ribolovno društvo "Drava" Osijek, Krstova ulica 97 b, OIB: 55620687714, zastupanog po punomoćnici Mariji Lončarević Latković, odvjetnici u Osijeku, protiv I-tuženika CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Zlatku Zvonareviću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete i stjecanja bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 22. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženicima CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da solidarno isplate tužitelju Športsko ribolovno društvo "Drava" Osijek, Krstova ulica 97 b, OIB: 55620687714 iznos od 9.954,21 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 27. ožujka 2018. pa do potpune isplate i iznos od 2.654,46 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 8. prosinca 2022., pa do potpune isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade trošak ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.“
II/ Nalaže se tužitelju Športsko ribolovno društvo "Drava" Osijek, Krstova ulica 97 b, OIB: 55620687714 naknaditi tuženicima CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.306,25 eura (tisuću tristo šest eura i dvadeset pet centi), u roku od 15 dana.
III/ Odbija se zahtjev tuženika u preostalom dijelu zatraženog parničnog troška u iznosu od 2.818,75 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je Športsko ribolovno društvo „Drava“ Osijek bilo u posjedu nekretnine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica], u naravi zgrada u [adresa], površine 488 m od 1964. i izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine iako je, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, kao vlasnik predmetne nekretnine, bila upisana Osječka tvornica koža d.d. Osijek. Nadalje navodi kako je predmetna nekretnina prodana u stečajnom postupku iako je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine i tražio da se ista izuzme iz stečajnog postupka, budući da se pred Trgovačkim sudom u Osijeku vodio postupak radi priznanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a o čemu je u zemljišnim knjigama postojala zabilježba spora. Navodi kako su tuženici, nakon što su predmetnu nekretninu kupili u stečajnom postupku, pred Općinskim sudom u Osijeku podnijeli tužbu radi predaje nekretnine u posjed i isplate protiv tužitelja, iako je tužitelj tražio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred Trgovačkom sudu u Osijeku. U postupku koji se vodio radi predaje predmetne nekretnine u posjed tuženicima, Općinski sud u Osijeku je dana 1. ožujka 2017. donio presudu broj P-279/2016 kojom je naloženo Športskom ribolovnom društvu „Drava“, Osijek, Donjodravska obala 8, predati u posjed tužiteljima CE iz [adresa] i JE iz [adresa], nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], u naravi zgrada u [adresa], površine 488 m, slobodnu od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana, te na ime stjecanja bez osnove za korištenje njihove nekretnine zakupninu i trošak postupka u iznosu od 14.375,00 kuna. Navodi kako je tužitelj predao predmetnu nekretninu tuženicima i sukladno naprijed navedenoj presudi platio tuženicima ukupan iznos od 75.000,00 kuna u dvije rate po 37.500,00 kuna i to dana 26. siječnja 2018. prva rata i 26. ožujka 2018. druga rata. Nadalje u tužbi ističe kako je Trgovački sud u Osijeku dana 14. prosinca 2015. donio presudu pod poslovnim brojem P-482/15-7, kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđivanja prava vlasništva tužitelja kao vlasnika nekretnine u naravi zgrada u [adresa], ukupne površine 488 m2, kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Po uloženoj žalbi tužitelja, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlukom broj Pž-6849/2017 ukinuo je prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-482/2015-7 od 14. prosinca 2015. i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Osijeku vodio pod poslovnim brojem P- 78/2019 ponovno je dana 19. rujna 2019. donesena odbijajuća presuda u odnosu na tužitelja u pogledu priznanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom. Na naprijed navedenu presudu tužitelj je uložio žalbu, te je po uloženoj žalbi Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu broj Pž-1991/2020-5 od 24. lipnja 2021., a kojom presudom je djelomično potvrđena prvostupanjska presuda i to u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za izdavanje tabularne isprave, dok je u ostalom dijelu prvostupanjska presuda preinačena na način da je drugostupanjskom presudom utvrđeno da je ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO „DRAVA“ OSIJEK DONJI GRAD, Krstova 97 B, Osijek, OIB: 55620687714, vlasnik nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica], u naravi zgrada u [adresa], ukupne površine 488 m2 i to 4. suvlasnički dio: 548/11000 etažno vlasništvo (E-1), poslovni prostor koji se nalazi u suterenu, a sastoji se od ulaznog prostora, wc-a, wc-a, predprostora, ostave, restorana, kuhinje, ostave, hodnika, ostave, kupaonice, ostave i ostave, ukupne površine 227,90 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od spremišta u suterenu sa 24,84 m2 i terase u prizemlju sa 117,33 m2, te 5. suvlasnički dio: 146/1000 etažno vlasništvo (E-2), stan 1, koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od ulaznog prostora, sobe, kupaonice, ostave, kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka i sobe, ukupne korisne površine 67,48 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od tavana sa 110,59 m2, te 6. suvlasnički dio: 306/1000, etažno vlasništvo (E-3) stan 2, koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od ulaznog prostora, sobe, hodnika, wc-a, kupaonice, dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, ostave i ulaznog prostora, ukupne površine 141,23 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od natkrivene terase sa 11,86 m2 i tavana površine 110,59 m2, a sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina]. Temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 P-78/2019- 34 od 26. veljače 2020., tužitelj je podnio Općinskom sudu u Osijeku, zemljišnoknjižnom odjelu Osijek, zahtjev za uknjižbu prava vlasništva. Općinski sud u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel donio je Rješenje posl. br. Z-16340/2021, dana 28. rujna 2021. kojim je riješio da se dopušta upis na temelju presude Trgovačkog suda u Osijeku od 26. veljače 2020. br. 4 P-78/2019-34, pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1991/20-5 od 24. lipnja 2021., te se uknjižuje pravo vlasništva na nekretninama CE i JE ovdje tuženika. U tužbi nadalje navodi kako su tuženici, u periodu od kada su kupili predmetnu nekretninu pa do donošenja II. stupanjske presude i predaje predmetne nekretnine tužiteljima u posjed, istu doveli u stanje neodržavanja i uništenja. Predmetna nekretnina je u donjem dijelu bila stalno otključana, u istoj nema struje niti plina, te je tužitelju ovakvim neodržavanjem nanesena ogromna šteta. Tuženici su bili nesavjesni i samo uništili predmetnu nekretninu i izbacili tužitelje na ulicu, bez krova nad glavom, te isti nisu mogli ponijeti većinu svog namještaja, opreme i ostalih pokretnina. Zaključno, a kako je tuženicima otpala osnova za naplatu najamnine za predmetnu nekretninu, budući je tužitelj nakon vođenja postupka dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine, te kako tuženici predmetnu nekretninu nisu održavali, predlaže sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženike na plaćanje prouzročene štete tužitelju u iznosu od 20.000,00 kn/2.654,46 eura, te po osnovu stjecanja bez osnove plaćanje iznosa od 75.000,00 n/9.954,21 eura.
2. U odgovoru na tužbu tuženici su se u cijelosti protivili tužbi i tužbenom zahtjevu, kao neosnovanom. U odnosu na tužiteljev zahtjev postavljen prema tuženicima po osnovu stjecanja bez osnove, tuženi navode kako je netočna i neosnovana tvrdnja tužitelja da su tuženici iznos od 75.000,00 kuna stekli bez osnove, odnosno temeljem osnove koja je naknadno otpala. Tužitelj činjenicu upisa svog vlasništva u zemljišne knjige postavlja kao činjenicu zbog koje je otpala osnova tuženika za stjecanje navedenog novčanog iznosa, međutim neosnovana je tvrdnja da je pravna osnova stjecanja otpala kada se tužitelj upisao kao vlasnik nekretnine. Tuženici navode kako su nekretninu stekli temeljem rješenja Trgovačkog suda u Osijeku o dosudi i naknadnog zaključka o predaji nekretnine u posjed, a temeljem tih sudskih odluka je Općinski sud u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel, donio rješenje o upisu prava vlasništva tuženika u zemljišne knjige, čime se ostvario titulus i modus stjecanja vlasništva i tuženici su postali zakoniti vlasnici predmetne nekretnine. Navedene odluke Trgovačkog suda u Osijeku i rješenje o uknjižbi Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel nisu u zakonitom postupku stavljene izvan snage, te im nije poništen pravni učinak koji su te odluke proizvele, stoga je jasno da te odluke predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva i sva prava koja proizlaze iz prava vlasništva. Nadalje ističu kako su tuženici osnovano pokrenuli parnični postupak pred Općinskim sudom u Osijeku u predmetu koji se vodio pod brojem P-279/2016 protiv tužitelja, jer isti nije dobrovoljno predao nekretninu u posjed, stoga je Općinski sud u Osijeku u tom postupku donio pravomoćnu i ovršnu presudu broj: P-279/2016-23 od 01. ožujka 2017., te je tužitelju naložio platiti ukupnu zakupninu u iznosu od 64.208,53 kuna i trošak postupka 14.375,00 kuna, ukupno 78.583,53 kuna. Navedena presuda predstavlja pravnu osnovu za stjecanje navedenih novčanih potraživanja, a ista odluka, odnosno pravna osnova, nikada nije stavljena izvan snage i to sa učinkom od samog donošenja - ex tunc, u za to predviđenom postupku, stoga je jasno da su tuženici temeljem valjane i zakonite pravne osnove stekli navedeni novčani iznos. Uz navedeno, tuženici kao vjerovnici i tužitelj kao dužnik su radi naplate navedenih novčanih tražbina iz presude Općinskog suda u Osijeku broj:
P-279/2016-23 od 1. ožujka 2017. sklopili Izvansudsku nagodbu od 11. siječnja 2018., ovjerenu kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka broj: OV-373/2018, te je tužitelj u članku 2. Nagodbe izričito i bezuvjetno priznao dugovanje po citiranoj presudi i obvezao ga se podmiriti u skladu s Nagodbom. Točno je da je tužitelj platio iznos od 75.000,00 kuna kako se navodi u tužbi, ali se u tužbi ne navodi da je to platio ne samo temeljem citirane presude, nego je to plaćanje izvršio i temeljem sklopljene Izvansudske nagodbe, koja ima pravni karakter ugovora, što znači da je tužitelj slobodno disponirao svojim pravnim interesima i pravima, pa je predmetno plaćanje izvršio ne samo pod prisilom presude, nego i slobodnim disponiranjem temeljem sklopljene Izvansudske nagodbe. Nesporno je da niti Izvansudska nagodba nije stavljena izvan snage i da je izgubila pravno djelovanje od samog trenutka sklapanja, pa se i iz ovog razloga ne može govoriti o tome da su tuženici stekli predmetni novčani iznos bez osnove ili temeljem osnove koja je otpala. Ističu kako donošenjem presude Trgovačkog suda u Osijeku broj: P-78/2019-34 od 26. veljače 2020. i upisom vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini nije otpala pravna osnova za stjecanje tuženika, jer je tek u tom trenutku tužitelj postao vlasnik nekretnine, a do tada su to zakonito bili tuženici, stoga tužitelj do trenutka upisa u zemljišne knjige nema svojstvo vlasnika, niti upisom vlasništva u zemljišne knjige stječe bilo kakva prava u odnosu na period prije tog upisa. Uz navedeno, vidljivo je da pravne osnove za stjecanje predmetnog novčanog iznosa nisu otpale, jer da bi otpale, moralo bi doći do poništavanja citirane presude i nagodbe i to sa učinkom ex tunc, stoga se ne može govoriti o tome da bi tuženik stekao navedeni iznos bez osnove zato što je tužitelj 3 godine i 6 mjeseci nakon izvršenog plaćanja (plaćanje 26. ožujka 2018., upis 28. rujna 2021.) upisan kao vlasnik te nekretnine. Nadalje, tuženici su se odgovoru na tužbu u cijelosti protivili i zahtjevu za naknadom štete zbog navodnog neodržavanja i uništenja ističući kako su tuženici, u periodu od stupanja u posjed nekretnine pa sve do predaje iste u posjed tužitelju, bili zakoniti vlasnici nekretnine kojom su mogli raspolagati po svojoj volji. Iz tvrdnji tužitelja proizlazi da su tuženici uništavali nekretninu dok je bila njihovo vlasništvo i u njihovom posjedu, pa su time uzrokovali štetu tužitelju, što je činjenično netočno i pravno neosnovano. Uzrokovanje štete podrazumijeva da štetnik poduzima štetnu radnju na tuđoj imovini, a ne na svojoj, stoga je ovaj tužbeni zahtjev tužitelja potpuno neosnovan. Pored navedenoga tuženici navode kako su stupili u posjed nekretnine dana 27. listopada 2016., o čemu je sastavljen Zapisnik o posvjedočenju činjenica broj: OU- 685/17 po javnom bilježniku Mirjani Borić. Tom prilikom je nekretnina zatečena u iznimno lošem i zapuštenom stanju, bila je neodržavana i puna prljavštine i smeća. Tom prilikom su sačinjene i fotografije koje su sastavni dio Zapisnika, stoga je nesporno da su tuženici prilikom stupanja u posjed nekretnine istu zatekli u krajnje zapuštenom stanju kako u građevinskom smislu, tako i u estetskom i higijenskom smislu. Tužitelj je stupio u posjed nekretnine dana 2. studenog 2021., a sve do stupanja tužitelja u posjed nekretnine tuženici nisu ulazili u istu i njome se koristili, tako da je tužitelj stupio u posjed nekretnine u istom stanju u kojem ju je ostavio tužiteljima. Zaključno navode kako je netočno da su tuženici izbacili tužitelje na ulicu bez krova nad glavom, jer je tužitelj sam napustio nekretninu kada je našao zamjensku nekretninu, pa je kontaktirao tuženika da je nekretnina prazna i da ju tuženici preuzmu. Izbacivanje na ulicu podrazumijeva da se posjednika prisilno izvede iz nekretnine i ostavi na ulici bez drugog rješenja, međutim tužitelj je sam ishodio drugi prostor za svoje potrebe bez bilo kakve prisile od strane tuženika. Izraz „bez krova nad glavom“ bi podrazumijevao da su članovi tužitelja živjeli u tom prostoru, pa da su se odjednom našli na ulici, a što nije točno. Slijedom navedenog, predlažu sudu tužitelja u cijelosti odbiti sa postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, te istoga obvezati na plaćanje prouzročenog parničnog troška.
3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj je u podnesku od 6. studenog 2024. ustrajao na tužbenom zahtjevu ucijelosti ponavljajući navode iz tužbe, te ponovno ističući kako je na predmetnoj nekretnini stajala zabilježba spora, te da su stoga tuženici znali da kupuju nekretninu na kojoj stoji zabilježba spora i da je kupnja predmetne nekretnine rizik budući da sve što se odnosilo na upisanog vlasnika, tada Stečajna masa iza OSJEČKA TVORNICA KOŽA d.d. u stečaju, odnosi se i na nove vlasnike, a budući da zabilježba ima učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda. Isto vrijedi i kad je zabilježbom spora učinjeno vidljivim da se vodi postupak pred drugim nadležnim tijelom o čijem ishodu ovisi knjižno pravo. Suprotno navodima tuženika, tužitelj navodi kako smatra da je otpala osnova budući tuženici nisu vlasnici predmetne nekretnine, a tužitelj je platio tuženicima za svoju nekretninu, odnosno svoje vlasništvo, a tuženici nisu ostali upisani vlasnici. U podnesku ponovno navodi da je Općinski sud u Osijeku morao prekinuti postupak koji su vodili tuženici protiv tužitelja radi iseljenja, predaje u posjed i platež zakupnine i troškova postupka, budući je tužba radi priznanja prava vlasništva bila prethodno pitanje koje je sud ignorirao i zaključio postupak suprotno Zakonu o parničnom postupku i Zakonu o zamljišnim knjigama jer je stajala zabilježba spora. Ukoliko su navodi na koje se poziva tuženik istiniti, da je predmetna nekretnina bila zapuštena u lošem stanju i da nije bila za uporabu, postavlja se pitanje kako je onda Općinski sud u Osijeku donio presudu kojim im priznaje platež zakupnine za taj isti prostor, kada je tužitelj prostor koristio. Prostor koji je tužitelj koristio je imao vodu, struju, prostor je koristilo Športsko ribolovno društvo Drava – ŠRD koji je u svom prostoru održavao sastanke, ribolovne radionice, izdavalo svojim članovima ribolovne dozvole i članovi društva su se u tom prostoru okupljali, družili i svakodnevno provodili vrijeme. Prostor je bio opremljen namještajem i nikako se nije radilo o neuvjetnom prostoru.
4. Podneskom zaprimljenim na ovome sudu dana 15. travnja 2025. tuženici su se u cijelosti protivili svim navodima tužitelja ističući kako tužitelj pogrešno tumače pravno značenje i pravni učinak zabilježbe spora na nekretnini, te gubi iz vida da se radi o institutu zemljišno-knjižnog odnosno stvarnog prava, a ne o institutu obveznog prava, kao i da zabilježba spora ima učinak samo u pogledu sadržaja samog tog spora zbog kojeg je zabilježba učinjena. U konkretnom slučaju spor između ovdje tužitelja i Osječke tvornice kože d.d. se vodio u pogledu utvrđenja vlasništva, pa stoga zabilježba ima učinak prema trećima samo u odnosu na činjenicu vlasništva koje će biti utvrđeno po okončanju tog postupka. Dakle, takvom zabilježbom se upozorava treće osobe da bi po ishodu te parnice vlasništvo moglo preći na tužitelja, zbog čega će određena treća osoba koja bi stekla vlasništvo trpjeti gubitak istog, ako spor završi u korist tužitelja. Prema tome, ovakva zabilježba nije institut obveznog prava ili pak izvanugovornog prava, pa stoga ista nema nikakav učinak na međusobne obvezno pravne odnosno izvan ugovorne odnose tužitelja u čiju korist je zabilježba napravljena i određene treće osobe koja je upoznata s tom zabilježbom. Tužitelji tužbom potražuju povrat najamnina za korištenje nekretnine u periodu kada su ovdje tuženici bili vlasnici nekretnine, kao i naknadu štete zbog navodnog uništavanja nekretnine, pa je vidljivo da su ovi tužbeni zahtjevi obvezno pravnog karaktera zbog čega navedena zabilježba spora nema nikakav učinak na ove obvezno pravne odnose. Navodi kako tužitelj svojim navodima paušalno propituje pravomoćnu presudu iz postupka broj P-279/2016, a notorno je da se pravomoćne odluke ne mogu naknadno propitivat i dovoditi u pitanje, već se imaju protumačiti i primijeniti u neizmijenjenom sadržaju kako su donesene od strane suda. Uz navedeno, u tom postupku je provedeno vještačenje po sudskom vještaku građevinske struke koji je uzeo u obzir sve elemente radi utvrđivanja visine najamnine i utvrdio je visinu najma, a na čemu je sud utemeljio svoju presudu, prema tome za zaključiti je da je vještak uzeo u obzir stanje nekretnine kakvo je tada bilo, a kakvo stanje je vidljivo iz fotografija koje je dostavio tuženik u ovaj predmet, pa je stoga bespredmetno raspravljati o tome zbog čega i na što je obvezao sud ovdje tužitelje u tom postupku. Vidljivo je da tužitelji izbjegavaju očitovati se na zapisnik o primopredaji nekretnine s pripadajućim fotografijama u trenutku kada su ovdje tuženici stupali u posjed nekretnine, dakle kada su prvi put došli u kontakt s nekretninom, a iz kojih fotografija je jasno razvidno da je u tom trenutku nekretnina i u građevinskom i higijenskom i estetskom smislu bila krajnje zapuštena, a u istom stanju su ju tuženici predali u posjed ovdje tužiteljima, jer ju u međuvremenu nisu koristili jer su istu planirali obnavljati, pa su čekali izradu projektne dokumentacije. Da nekretnina nije bila u tako zapuštenom stanju tuženici bi možda i našli nekakvu praktičnu namjenu iste do početka građevinskih radova, međutim zbog stanja u kojem su nekretninu preuzeli istu nažalost nisu mogli koristiti. Obzirom da tužiteljima nije smetalo takvo stanje nekretnine, a koje su i sami stvorili dok su držali nekretninu, jasno je da im nebi trebalo smetati što ih je sud obvezao na plaćanje najamnine ovdje tuženicima u periodu do predaje nekretnine tuženicima. Zaključno navode kako tuženici nisu mogli uzrokovati štetu na nekretnini koja je tada bila njihovo vlasništvo jer definicija štete podrazumijeva da se ista uzrokuje drugome, a ne sebi, te da tuženici nisu ništa stekli bez osnove budući da pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku P-279/2016 nije u propisanom postupku stavljena izvan snage kako bi se radilo o tome da je otpala osnova temeljem koje su ovdje tužitelji platili najam i trošak postupka ovdje tuženicima.
5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju te je pročitao: izvod prometa po računu (list 6 spisa), presudu TS u Osijeku P-482/2015 od 14. prosinca 2015. (list 9-12 spisa), presudu VTS PŽ-6489/2014 (list 13-17 spisa), presudu TS u Osijeku P-78/2019 od 26. veljače 2020. (list 18-24 spisa), presudu Pž-1991/2020 od 24 lipnja 2021. (list 26-33 spisa), zahtjev za uknjižbu prava vlasništva i rješenje o uknjižbi (list 38-43 spisa), izvadak iz ZK (list 73-78 spisa), izvod prometa po računu (list 79 spisa), povijesni ZK izvadak (list 103-108 spisa), odluku Gž-697/2017 od 12. listopada 2017. (list 118-121 spisa) zapisnik o posvjedočenju činjenica (list 122-124 spisa), fotografije predmetne nekretnine (list 132-145 spisa), izvansudsku nagodbu o otplati duga (list 146-148 spisa), zapisnik o primopredaji nekretnine (list 151-152 spisa), izvršio je uvid u spis OS u Osijeku broj P-279/2016, te je proveden dokaz saslušanjem tuženika CE i JE te predsjednika društva tužitelja BE i tajnika društva tužitelja ĐE.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi naknade imovinske štete, a koji zahtjev tužitelj temelji na činjenici da su tuženici, za vrijeme dok su bili upisani kao vlasnici predmetne nekretnine, istu nesavjesno koristili, a zbog čega je tužiteljima nastala šteta, te zahtjev po osnovu stjecanja bez osnove usmjeren prema tuženicima radi povrata iznosa kojega je tužitelj isplatio tuženicima temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj P-279/2016.
8. Među parničnim strankama nije sporno da su tuženici, u stečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku iza Osječka tvornica koža d.d., kupili predmetnu nekretninu budući je u zemljišnim knjigama Osječka tvornica koža d.d. bila u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik, a nije sporna niti činjenica da su se tuženici, temeljem zaključka Trgovačkog suda u Osijeku broj St-31/2000, upisali kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama.
9. Među parničnim strankama nije sporna niti činjenica da su tuženici protiv tužitelja pred Općinskim sudom u Osijeku pokrenuli postupak radi predaje nekretnine u posjed i isplate, te da je tužitelj temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj P-279/2016 i zaključene izvansudske nagodbe o otplati duga, izvršio tuženicima plaćanje ukupnog iznosa od 9.954,21 eura.
10. Sporna je osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno spornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za povrat stečenog bez osnove, odnosno jesu li tuženici dužni tužitelju izvršiti povrat isplaćenog iznosa od 9.954,21 eura, kao i jesu li tuženici, u periodu dok su bili vlasnici predmetne nekretnine, nanijeli tužiteljima štetu u utuženom iznosu, odnosno sporno je jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu štete kao i zakonske pretpostavke za povrat stečenog bez osnove.
11. Iz izvatka iz zemljišne knjige-povijesni prikaz (list 103-108 spisa) proizlazi da je na predmetnoj nekretnini prvotno kao vlasnik bila upisana Osječka tvornica koža d.d., dok su se tuženici na predmetnoj nekretnini upisali kao vlasnici dana 20. studenog 2015. i to temeljem Zaključka Trgovačkog suda u Osijeku od 16. studenog 2015. St-31/2000- 64 i pravomoćnog rješenja Trgovačkog suda u Osijeku od 30. rujna 2015. broj St- 31/00-443. Iz navedenog ZK izvatka također proizlazi da se tužitelj na predmetnoj nekretnini upisao kao vlasnik 20. rujna 2021. i to na temelju presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-1991/2020. Dakle, iz navedenog ZK izvatka proizlazi da su tuženici bili upisani kao vlasnici predmetne nekretnine od 20. studenog 2015. pa sve do 20. rujna 2021., kada se kao vlasnik predmetne nekretnine upisao tužitelj.
12. Iz presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-482/15-7 od 14. prosinca 2015. (list 9-11 spisa) proizlazi da je tužitelj prvotno bio odbijen sa podnesenim zahtjevom radi utvrđivanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6849/2017-3 od 13. veljače 2019. (list 13-17 spisa) proizlazi da je prvostupanjska presuda po uloženoj žalbi tužitelja ukinuta, te je predmet vraćen na sudu na ponovno odlučivanje.
13. Iz presude broj P-78/2019-34 od 26. veljače 2020. (list 18-25 spisa) proizlazi da je tužitelj ponovno u cijelosti odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom radi utvrđivanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-1991/2020-5 od 24. lipnja 2021. proizlazi da je prvostupanjska presuda, po uloženoj žalbi tužitelja, preinačena na način da je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u kojemu je tužitelj odbijen sa zahtjevom za izdavanje tabularne isprave, dok je u ostalom dijelu preinačena na način da je drugostupanjskom presudom utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine.
14. Iz ovosudnog spisa broj P-279/2016 proizlazi da su tuženici, nakon što su postali zakoniti vlasnici predmetne nekretnine, protiv tužitelja dana 8. ožujka 2016. podnijeli tužbu radi predaje predmetne nekretnine u posjed, kao i radi isplate, te je navedeni postupak pravomoćno okončan donošenjem presude broj P-279/2013-23 od 1. ožujka 2017., a koja presuda je u cijelosti potvrđena drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-697/2017-2 od 12. listopada 2017., a kojom presudom je tužitelj obvezan predati tuženicima predmetnu nekretninu, slobodnu od osoba i stvari, te isplatiti tuženicima na ime korištenja predmetne nekretnine iznos od 64.208,53 kuna, kao i prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.375,00 kuna.
15. Iz izvansudske nagodbe o otplati duga (list 146-148 spisa) proizlazi da su tuženici sa tužiteljem postigli sporazum oko otplate duga utvrđenog pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda broj P-279/2016 od 1. ožujka 2017., na način da su postigli sporazum oko iznosa ukupnog duga, kao i u pogledu dinamike plaćanja istoga. Tako iz navedene nagodbe proizlazi da je ukupan dug sa obračunatim kamatama po pravomoćnoj presudi iznosio 85.525,91 kuna, ali su stranke nagodbom utvrdile iznos duga u iznosu od 75.000,00 kuna, te se sklopljenom nagodbom tužitelj obvezao podmiriti iznos od 75.000,00 kuna u dva obroka i to na način da se prvi obrok u iznosu od 37.500,00 kuna obvezao platiti najkasnije sa danom 30. siječnja 2018., a drugi obrok u iznosu do 37.500,00 kuna najkasnije sa danom 30. ožujka 2018.
16. Iz izvoda prometa po računu (list 6 spisa) proizlazi da je tužitelj prvu ratu u dogovorenom iznosu od 37.500,00 kuna uplatio dana 26. siječnja 2018., a iz izvoda prometa po računu (list 79 spisa) proizlazi da je plaćanje druge rate u iznosu od 37.500,00 kuna izvršeno dana 26. ožujka 2018.
17. Iz zapisnika o posvjedočenju činjenica sastavljenog 27. listopada 2016., uz sudjelovanje javnog bilježnika koji je na lice mjesta izašao na zahtjev tuženika kako bi se utvrdilo u kakvom stanju isti preuzimaju poslovni prostor, proizlazi da je poslovni prostor u vrijeme preuzimanja istoga od strane tuženika bio u dosta lošem stanju, pa je tako, između ostaloga, u zapisniku navedeno da se isti nalazi u zapuštenom stanju, da su na zidovima okom vidljive fleke, da su na podu pokidani dijelovi građe, te da se na zidovima nalaze rupe iz kojih vire električne instalacije. Iz zapisnika nadalje proizlazi da u navedenoj prostoriji nema namještaja osim jedne zapuštene vitrine, te tri radijatora uza zid. Nadalje iz zapisnika proizlazi da se i druga soba (kuhinja), nalazi u zapuštenom stanju, da se u istoj nalaze dva kredenca, vitrina-hladnjak, plinski štednjak, te oplata nape bez motora, friteza i nekoliko praznih boca. Na podu se nalazi smeće, u spremištu razbacane plastične boce, oko dvjesto komada, i na njima nabacane stolice u uništenom i oštećenom stanju, kao i namještaj u potpuno uništenom stanju, sve pokriveno prljavštinom i žbukom koja pada sa stropa. U izbi se nalaze elementi starog kuhinjskog namještaja, kao i kartonske kutije sa zapakiran posuđem u lošem stanju.
18. Iz fotografija koje su sastavni dio zapisnika o posvjedočenju (list 132-145 spisa) proizlazi da se predmetna nekretnina nalazila u lošem i zapuštenom stanju.
19. Iz zapisnika o primopredaji nekretnine tužitelju (vraćanju nekretnine u posjed) proizlazi da je tužitelj sa danom 2. studenog 2021. stupio u posjed nekretnine, te da je tužitelju predan veći dio ključeva, dok se na donju etažu ušlo bez ključeva budući da ista nije niti bila zaključana zbog provaljivanja nepoznatih osoba. U navedenom zapisniku nije bilo konstatirano stanje predmetne nekretnine prilikom vraćanja u posjed.
20. Na ročištu održanom 12. studenoga 2025. saslušani su tuženici kao stranke, te predsjednik društva tužitelja TE kao i tajnik ĐE.
21. Predsjednik društva tužitelja TE je u svom iskazu naveo da je predsjednik ŠRD Drava od 1997., te da je ŠRD Drava bilo u posjedu predmetne nekretnine koja se nalazi u Osijeku, u ulici Donjogravska obala 8, od 1964., a kada je predmetnu nekretninu dobilo od bivšeg Saveza za fizičku kulturu, a koja nekretnina im je dana na trajno korištenje. Navodi kako su tijekom 2015. saznali iz novina da se predmetna nekretnina prodaje, te su odmah kontaktirali tvornicu koža kako bi provjerili o čemu se radi. Navodi kako njemu osobno nije bilo poznato tko je u ZK bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Nakon što je kontaktirao tvornicu kože, isti su mu rekli da se predmetna nekretnina nalazi u njihovom vlasništvu, a nakon čega ih je pitao kako je moguće da ih nikada nisu kontaktirali, dolazili i obilaziti prostor, te eventualno tražili najamninu, međutim na postavljeno pitanje nije dobio konkretan odgovor. S obzirom da je nad tvornicom koža bio otvoren stečaj, a stečajni postupak se vodio pred Trgovačkom sudom u Osijeku, navodi kako je tužitelj tražio da se predmetna nekretnina izuzme iz stečajne mase, ali su sa navedenim prijedlogom odbijeni. Navodi kako je također iz novina saznao da je predmetna nekretnina prodana tuženicima CE i JE, a o čemu su ga i oni osobno izvijestili, nakon što su kupili predmetnu nekretninu. Navodi kako su tuženici bili nekoliko puta kod njih u društvu, zajedno sa odvjetnikom i predložili su da ostanu u predmetnoj nekretnini 6 mjeseci za 1 kunu, a ukoliko žele ostati nakon toga, da će im naplaćivati najamninu. Navodi kako su tuženike obavijestili da pred Trgovačkim sudom u Osijeku vode postupak radi priznanja vlasništva, te da ne žele napustiti predmetnu nekretninu dok taj predmet ne bude pravomoćno okončan, a nakon čega će onda postupiti po pravomoćnoj odluci. U međuvremenu su tuženici pred Općinskim sudom u Osijeku podnijeli tužbu u kojem postupku su tražili od tužitelja plaćanje najamnine i predaju u posjed predmetne nekretnine. Navedeni postupak je pravomoćno okončan na način da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tužitelju da predmetnu nekretninu preda u posjed, te da tuženicima plate najamninu zbog korištenja predmetne nekretnine. Navodi kako su, po primitku pravomoćne presude pokušavali sa tuženicima postići dogovor, međutim
1 0
kako su pregovori ostali bezuspješni, u konačnici su izvršili plaćanje sukladno pravomoćnoj presudi. Nakon što su kontaktirali pun. tuženika, dogovorili su plaćanje sukladno pravomoćnoj presudi na način da je zaključena izvansudska nagodba kojom je dogovoreno plaćanje pravomoćno dosuđenih iznosa u dvije rate, budući da nisu bili u mogućnosti izvršiti plaćanje odjednom zbog financijske situacije društva. Nakon toga je sa tuženicima dogovoren i datum predaje nekretnine, koji je bio dogovoren za dan 4. studenog 2017., te je nekretnina predana tuženiku JE, odnosno navodi kako je predan samo gornji dio budući je donji dio bio zaključan. Navodi kako je predmetna nekretnina bila u tzv. "radnom stanju", obzirom da je tužitelj navedeni prostor koristio, s tim što nije bilo struje i plin je bio isključen. Navodi kako, nakon što je predao ključeve, više nisu koristili predmetnu nekretninu. Kako je u međuvremenu pravomoćno okončan i postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku radi priznanja vlasništva, te kako je u konačnici VTS u Zagrebu utvrdio da je ŠRD Drava vlasnik predmetne nekretnine, tužitelj se, temeljem pravomoćne presude, upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine, a nakon čega su od tuženika tražili da im vrate nekretninu u posjed. Kontaktirali su pun. tuženika, a nakon čega je dogovorena predaja nekretnine, odnosno vraćanje u posjed. Navodi kako je osobno, uz tajnika društva, bio prisutan prilikom predaje nekretnine u posjed, kao i punomoćnik tuženika, te navodi kako je objekt bio u jako lošem stanju, jer ga tuženici nisu održavali, nije bilo vode jer su popucale cijevi i nije bilo ni grijanja. Navodi kako još uvijek nisu ušli u prostor jer je isti potrebno urediti, te da je nekretnina, za vrijeme dok su tuženici bili u prostoru etažirana, a što im sada stvara velike probleme. S obzirom da sada postoje dvije etaže, nisu u mogućnosti urediti potkrovlje. Zaključno u iskazu je naveo kako je tužitelj, dok je bio u posjedu predmetne nekretnine, koristio samo jednu prostoriju od oko 30 m2, te da ga nije kontaktirao sudski vještak Vilim Capić, vezano uz postupak koji se vodio pred OS u Osijeku, radi plaćanja najamnine, a niti je isti mogao ući u prostor s obzirom da su ključevi bili kod njega.
22. Saslušan kao svjedok ĐE je naveo kako je od 2016. izvršni tajnik ŠRD Drava Osijek. U odnosu na neodržavanje predmetne nekretnine od strane tuženika naveo je, kako je, za vrijeme dok su tuženici bili u posjedu predmetne nekretnine, odneseno 30m metalne ograde, a koja ograda se nalazila na terasi ispred doma. Naveo je kako su sve stvari prilikom predaje nekretnine u posjed tuženicima morali prebaciti u zgradu ribarskog doma, a u koju je netko naknadno provalio, te su sve stvari odnesene. Iako se nije radilo o stvarima velike vrijednosti, to je za njih bio dodatan udarac, uz sve što su doživjeli vezano uz predmetnu nekretninu. Naveo je kako su predmetnu nekretninu koristili do zadnjeg dana, točnije koristili su 30m2, dok je preostali dio prostora bio neiskorišten. Dok su bili u najmu koristili smo prostor, ali su im tuženici bili isključili struju, te su radili pod akumulatorskom rasvjetom. Zaključno u iskazu je naveo da je nekretnina, kada su je ponovno preuzeli, zbog nekorištenja bila u lošem stanju, te smatra kako tuženici predmetnu nekretninu nisu ni koristili.
23. Saslušan kao stranka, tuženik CE je iskazao kako je iz novina saznao da se predmetna nekretnina prodaje, a kako je II-tuženika JE poznavao od ranije, odlučili su zajedno kupiti predmetnu nekretninu. Istu su kupili u stečajnom postupku, koji se vodio protiv Osječke tvornice koža, te je naveo da su, koliko se sjeća, istu platili oko 450.000,00 kuna. Nakon što su kupili predmetnu nekretninu, u zemljišnim knjigama su se uknjižili kao vlasnici nekretnine, a nakon toga su kontaktirali tužitelja, koji je bio u posjedu predmetne nekretnine, kako bi dogovorili postupak oko primopredaje nekretnine. Nakon što su nekretninu kupili, otišao je zajedno sa C
1 1
tuženikom JE pregledati predmetnu nekretninu, te su prilikom pregleda utvrdili da se ista nalazi u izrazito lošem stanju, te da se zapravo radi o ruševnoj zgradi. Prilikom pregleda predmetne nekretnine predložili su tužitelju da ostane u predmetnoj nekretnini, bez plaćanja naknade, nekih 6 mjeseci, dok se ne snađu, a sve s obzirom da su oni imali namjeru rušiti predmetnu zgradu, te ne predmetnoj lokaciji graditi hotel. Kada su došli na dogovoreni sastanak navodi kako je tamo bilo nekih 7-8 osoba, između ostalog i predsjednik i tajnik društva, koji su ih počeli napadati i prijetiti USKOK- om, a nakon čega su otišli sa navedenog sastanka bez dogovora. Navodi kako je smatrao da su predmetnu nekretninu kupili na zakonit način u sudskom postupku, te nije bilo razloga za takve prijetnje. S obzirom da nije postignut dogovor, pred OS u Osijeku su podnijeli tužbu radi predaje nekretnine u posjed i radi plaćanja najamnine, a sve s obzirom na činjenicu da je tužitelj i dalje koristio nekretninu koja je bila u njihovom vlasništvu temeljem odluke suda. Po pravomoćnom okončanju navedenog postupka u kojemu je utvrđeno da im je tužitelj dužan predati nekretninu u posjed, te platiti najamninu za korištenje, navodi kako ih je tužitelj, putem jednog njihovog zaposlenika, a koji je bio i njihov kolega, molio da im se izađe u susret oko plaćanja dosuđenog iznosa, odnosno da im se omogući otplata u ratama, s obzirom da isti nisu bili u mogućnosti izvršiti jednokratnu uplatu, te su im izašli u susret tako da je sa tuženikom sklopljena izvansudska nagodba kojom je dogovoreno obročna otplata pravomoćno dosuđenog iznosa. Navodi kako predmetnu nekretninu, nakon što im je od strane tužitelja predana u posjed, nisu koristili, nego su radili na sređivanju papira i ishođenju građevinske dozvole, a s obzirom na prethodnu namjeru gradnje hotela. Na kraju su došli do zaključka da bi predmetnu nekretninu bilo najbolje etažirati na 3 etaže i ići u rekonstrukciju, a za što su ishodili dokumentaciju i projekte. Nakon što je II- tuženik preuzeo od tužitelja ključeve predmetne nekretnine, za 1 etažu, navodi kako su kontaktirali javnog bilježnika kako bi sa istim zajedno ušli u prostor (suteren), a prilikom čega je sastavljen zapisnik o posvjedočenju, koji se nalazi u spisu. Navodi kako je prostor bio u jako lošem i zapuštenom stanju i nije bio funkcionalan. Navodi kako u sobu koju je tužitelj koristio i koja se nalazila u prizemlju nije ulazio, ali ju je vidio kada je bio na uvodno spomenutom sastanku, te ja naveo kako mu je izgledala kao soba iz "doba komunizma". Naveo je kako se ne može sjetiti je li u predmetnoj nekretnini bilo struje, vode i plina, odnosno misli da je vode bilo, jer zna da su plaćali nešto od režija, ali se nije mogao sjetiti što. Što se tiče postupka koji se vodio pred TS u Osijeku, a koji je tužitelj pokrenuo radi priznanja vlasništva, naveo je kako mu tu mnoge stvari nisu jasne, zna da je bilo nekoliko odluka doneseno i u konačnici je "netko presjekao" i donio odluku kojom je tužiteljima priznao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Za odluku kojom je tužiteljima priznato pravo vlasništva je saznao tek kada je zaprimio rješenje o uknjižbi prava vlasništva u korist tužitelja. Navodi kako nakon toga on osobno više nije kontaktirao nikoga iz društva tužitelja, te je vraćanje nekretnine u posjed tužitelju izvršeno posredstvom punomoćnika. Naveo je i kako je, u periodu dok su vodili postupak radi predaje nekretnine u posjed i dok su predmetnu nekretninu koristili tužitelji, došlo do pucanja cijevi, a što se tiče navoda tužitelja da su im isključili struju za to vrijeme, naveo je kako je moguće da su im isključili struju i to prvenstveno zbog sigurnosti. U odnosu na iskaz tajnika društva vezano uz ogradu koja je odnesena naveo je kako postoji mogućnost da su djelatnici tuženika maknuli ako je predstavljala ugrozu, a moguće da ju je maknuo i grad Osijek, koji je koristio prostor za Osječko ljeto kulture. Zaključno naveo je kako je donji dio predmetne bio u izuzeto lošem stanju i pun smeća, a na upit punomoćnice tužitelja je li mu bilo poznato da je na predmetnoj nekretnini postojala zabilježba spora, naveo je kako mu je to bilo poznato.
1 2
24. Saslušan kao stranka, II-tuženik JE je naveo kako je za prodaju predmetne nekretnine saznao iz novina, te je u dogovoru sa I-tuženikom CE odlučio kupiti predmetnu nekretninu, a što su i učinili, na način da su predmetnu nekretninu kupili u stečajnom postupku nad Osječkom tvornicom koža, za iznos od 450.000,00 kuna. Nakon što su platili kupoprodajnu cijenu u zemljišnim knjigama su se uknjižili kao vlasnici nekretnine. Nakon što su se uknjižili kao vlasnici u zemljišnim knjigama kontaktirali su tužitelja kako bi dogovorili način i vrijeme predaje nekretnine u posjed, te su istima ponudili da ostanu u nekretnini nekih 6 mj. bez naknade dok se ne snađu. Nakon izvjesnog vremena tužitelj je našao drugi prostor u koji su se preselili. U međuvremenu navodi kako su, dok je tužitelj još bio u prostoru, pokrenuli pred OS u Osijeku parnični postupak radi predaje nekretnine. Nakon što je navedeni postupak pravomoćno okončan na način da je tužitelju naloženo da im preda nekretninu u posjed, te da im za korištenje najma isplati određeni iznos, dobio je ključeve od tužitelja, te je, prvi puta, u navedeni prostor, ušao sa suprugom. Naveo je kako je prostor bio u jako lošem stanju, nije bilo struje, plina ni vode, odnosno vodovodne cijevi su bile pokidane. Naveo je kao se sjeća da im je došao račun za vodu na par tisuća kuna, koji se morao platiti, a nakon čega su zatvorili vodu u objektu. Što se tiče same nekretnine naveo je kako je krovište bilo razbijeno na više mjesta, te je kroz navedeno krovište voda prodirala u objekt. U objektu od namještaja nije bilo ništa, objekt je bio prepun otpada, smeća i nekih papira. Instalacija plina koja je bila u objektu (plinske peći) je bila počupana, te je bočna mogućnosti ulaska vlage u objekt bila dodatno naglašena. Nakon što su preuzeli objekt, naveo je kako se sjeća da su odvezli nekih pet kamiona raznoraznog smeća iz objekta, te je iskazao kako se toga jako dobro sjeća s obzirom da je to radio zajedno sa predstavnicima HNK, obzirom da je istima dao gratis prostor na korištenje u trajanju od 2 dana, kako bi isti mogli napraviti predstavu Donjogradska obala, a prije predstave je bilo potrebno očistiti objekt od smeća. Instalacija struje je bila u kritičnom stanju i istu nije bilo moguće koristiti, nego je za potrebe snimanja predstave morao biti korišten agregat. U odnosu na vodu, sjeća se da je zbog puknuća cijevi iscurilo 140 kubika vode. Naveo je kako navedeni prostor nisu uopće koristili, osim što su ga očistili od smeća. Naveo je kako je zajedno sa I- tuženikom imao namjeru srušiti navedeni objekt, za potrebe izgradnje novog hotela, te je, za vrijeme dok su bili vlasnici predmetne nekretnine, radio na ishođenju projektne i druge dokumentacije za navedeni projekt. Navodi kako mu nije bilo poznato da se pred TS u Osijeku vodi postupak radi priznanja vlasništva tužitelja, te je za činjenicu da više nisu vlasnici predmetne nekretnine saznao nakon što je primio od ZK odjela OS u Osijeku, rješenje o uknjižbi iz kojega je proizlazilo da je sada kao vlasnik upisan tužitelj odnosno ŠRD Drava. Naveo je kako se sjeća da ga je nakon toga kontaktirao punomoćnik i rekao da je predmetnu nekretninu potrebno vratiti tužitelju, budući da ista više nije u njihovom vlasništvu. Naveo je kako je tužitelj koristio samo 3% predmetne nekretnine, budući su koristili samo 30m2. Zaključno naveo je kako je, za svo vrijeme, dok su bili vlasnici predmetne nekretnine, istu obišao 2 do 3 puta i to uglavnom kada je istu čistio, a razlog tome je bio taj da su on i I-tuženik, kao što je uvodno iskazao, planirali navedenu nekretninu rušiti, jer ista nije bila podobna za korištenje. U odnosu na uništenu, odnosno odnesenu ogradu koju tužitelj spominje, naveo je da je navedenu ogradu odnijela Gradnja Osijek, budući su isti radili javni kolektor uz Dravu, pa im je navedena ograda smetala za obavljanje navedenih radova. Na upit punomoćnice tužitelja u odnosu na zabilježbu spora, naveo je kako mu to nije bilo poznato ili je možda zaboravio na to, ali samo zna da je bio šokiran nakon što je saznao da nekretnina nije više u njihovom vlasništvu.
1 3
25. Iskaze tuženika kao i iskaze predsjednika i tajnika društva tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojemu su isti iskazivali vezano uz stjecanje vlasništva nad predmetnom nekretninom, kako od strane tuženika tako i od strane tužitelja, budući su isti većim dijelom suglasno iskazivali o navedenim činjenicama, a što je u skladu i sa materijalnom dokumentacijom u spisu, dok je iskaze istih u pogledu samoga stanje predmetne nekretnine ocijenio subjektivnim.
26. Temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ocjenom svakoga dokaza posebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
27. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete za koju tužitelj tvrdi da su mu tuženici prouzročili za vrijeme dok su bili vlasnici predmetne nekretnine, kao i povrat stečenog bez osnove u odnosu na iznose koje je tužitelj prethodno isplatio tuženicima temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku broj P-279/2016-23 od 1. ožujka 2017.
28. Ocjenjujući sve provedene dokaze, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu štete, kao i zakonske pretpostavke za povrat stečenog bez osnove, te je stoga tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim u cijelosti.
29. U odnosu na postavljeni zahtjev tužitelja po osnovu naknade štete, za istaći je da prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- u nastavku ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
30. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost. Naknada štete je obveza jedne strane da nadoknadi drugoj strani štetu koju je prouzročila svojim postupkom pa stranka, u ovom slučaju tužitelj, koji traži naknadu štete mora dokazati postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi postojala obveza naknade štete.
31. Imajući u vidu provedene dokaze i činjenicu da se tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženicima u odnosu na naknadu štete temelji na tvrdnji da su tuženici, nakon što su kupili predmetnu nekretninu i postali njezini zakoniti vlasnici, tužitelju nanijeli imovinsku štetu, budući su nekretninu doveli u stanje neodržavanja, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu štete i to prije svega iz razloga što su tuženici u navedenom periodu bili vlasnici predmetne nekretnine, a ne tužitelj, pa stoga u navedenom periodu, čak i da su osnovane tvrdnje tužitelja da su isti zbog neodržavanja predmetne nekretnine istu doveli u stanje neupotrebljivosti, ne daje pravo tužitelju da potražuje štetu od tuženika jer je predmetna nekretnina u navedenom periodu bila u vlasništvu tuženika. Naime,
1 4
uzrokovanje štete podrazumijeva da štetnik poduzima štetnu radnju na tuđoj imovini, a ne na svojoj, te je slijedom navedenoga, evidentno da je postavljeni zahtjev tužitelja po osnovu naknade štete prema tuženicima neosnovan.
32. Osim toga, iz provedenih dokaza ne proizlazi da su tuženici predmetnu nekretninu, za vrijeme dok su bili vlasnici, doveli u stanje neodržavanja budući je iz zapisnika o posvjedočenju (list 122-124 spisa), kao i iz fotografija sačinjenih prilikom preuzimanja predmetne nekretnine od strane tuženika (list 132-144 spisa), evidentno da je predmetna nekretnina i u trenutku preuzimanja od strane tuženika bila u izuzetno lošem stanju, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je ista, prilikom preuzimanja od strane tužitelja, bila u lošijem stanju u odnosu na stanje kakvo je bilo utvrđeno prilikom preuzimanja nekretnine od strane tuženika.
33. Slijedom navedenog, sud je u smislu odredbe čl. 219., a u vezi sa čl. 7. ZPP-a, utvrdio da tužitelj nije dokazao niti osnovanost, a niti visinu postavljenog zahtjeva u odnosu na naknadu štete, te je stoga tužitelje sa navedenim dijelom zahtjeva odbijen u cijelosti.
34. U odnosu na drugi dio postavljenog zahtjeva, a koji tužitelj temelji na institutu stjecanja bez osnove, za istaći je da je odredbom članka 1111. ZOO propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. navedenog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti, nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
35. Imajući u vidu sadržaj navedene zakonske odredbe i činjenice utvrđene u ovom postupku sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene niti pretpostavke za povrat stečenog bez osnove.
36. Naime, tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika da mu vrati iznose koje je isti prethodno isplatio tuženicima temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku broj P-279/2016 od 1. ožujka 2017., obrazlažući navedeno činjenicom, kako je tuženicima otpala osnova za naplatu najamnine koju je tužitelj platio temeljem uvodno spomenute pravomoćno presude, pa stoga od tuženika potražuje povrat stečenog bez osnove.
37. Sud je ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim iz razloga što u konkretnom slučaju nije otpala osnova, kako to tvrdi tužitelj, temeljem koje je tužitelj izvršio plaćanje tuženicima.
38. Iz provedenih dokaza, a osobito izvršenim uvidom u ovosudni spis broj P-279/2016, sud je utvrdio da su tuženici osnovano, kao tadašnji vlasnici predmetne nekretnine, pokrenuli parnični postupak radi predaje nekretnine u posjed, te radi plaćanja najamnine, te je u navedenom postupku Općinski sud u Osijeku dana 1. ožujka 2017. donio presudu broj P-279/2016, a kojom presudom je naloženo tužitelju platiti tuženicima ukupnu zakupninu u iznosu od 64.208,53 kuna, kao i prouzročene parnične troškove uz iznosu od 14.375,00 kuna. Navedena presuda je postala pravomoćna 12. listopada 2017., a ovršna 9. studenoga 2017.
1 5
39. Kako je uvidom u navedeni spis utvrđeno da navedena presuda ni na koji način nije stavljena izvan snage, niti je na bilo koji drugi način utvrđeno da je bez učinka, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za povrat stečenog bez osnove, te je slijedom navedenog utvrđeno da je tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika traži povrat iznosa koje je platio tuženicima temeljem uvodno spomenute pravomoćne i ovršne presude, neosnovan u cijelosti.
40. Naime, činjenica što je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-1991/2020 od 24. lipnja 2021. u postupku koji je pokrenuo tužitelj protiv Osječka tvornica koža d.d. u stečaju, Osijek, utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, kao i činjenica da se tužitelj temeljem navedene presude u zemljišnim knjigama naknadno i to dana 20. rujna 2021. upisao kao vlasnik predmetne nekretnine, ne daje tužitelju pravo da potražuje od tuženika u ovom postupku iznose koje je isti isplatio tuženicima temeljem pravomoćne i ovršne presude koja nije ukinuta, niti je na bilo koji način stavljena izvan snage.
42. Navode tužitelja da je sud morao prekinuti postupak koji su tuženici pokrenuli protiv tužitelja radi predaje u posjed predmetne nekretnine i plaćanja zakupnine, kao i navode da su u navedenom postupku pogrešno utvrđene činjenice, ovaj sud je ocijenio neosnovanim jer je je nezakonito i nedopušteno bilo kakvo preispitivanje pravomoćne i ovršne presude koja nije ukinuta. Za istaći je da je tužitelj, po primitku pravomoćne presude kojom je utvrđeno da je isti vlasnik predmetne nekretnine, mogao podnijeti prijedlog za ponavljanjem postupka u smislu odredbe čl. 421. ZOO, a što tužitelj nije učinio.
43. Sud je ocijenio neosnovanim i navode tužitelja da su tuženici dužni vratiti sve što su primili temeljem pravomoćne presude dok su bili upisani kao vlasnici, budući da je na predmetnoj nekretnini bila upisana zabilježba spora, a sve s obzirom na činjenicu da se zabilježbom spora, u smislu odredbe čl. 86. Zakona o zamljišnim knjigama, upozorava treće osobe da se glede knjižnog prava pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vodi postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava.
44. Naime, nije sporno da je na predmetnoj nekretnini postojala zabilježba spora za koju su u konačnici i tuženici znali, te su na neki način i preuzeli rizik, a što je u konačnici dovelo do toga da se, po pravomoćnom okončanju postupka koji je pokrenuo tužitelj radi utvrđivanja prava vlasništva, isti upisao umjesto njih kao vlasnik predmetne nekretnine. Međutim navedena činjenica i dalje ne znači da tužitelji imaju zakonsko pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koje su tuženici primili temeljem pravomoćne i ovršne presude koja nije stavljena izvan snage.
45. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, te je stoga odlučeno kao u točki I/ izreke.
46. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa). S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, istome je priznat trošak za
1 6
sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima od 5. lipnja 2025. i 12. studenoga 2025., za svako ročište iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 7. svibnja 2025. u iznosu od 100 eura, budući se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), zastupanje na ročištu održanom 23. rujna 2025. iznos od 50 eura, budući je navedeno ročište odgođeno (Tbr. 8. toč. 5. Tarife), te za sastav podneska od 15. travnja 2025. iznos od 200 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a što uvećano za PDV, te uvećano za 10% za zastupanje više osoba (Tbr. 40. Tarife) predstavlja ukupno dosuđeni trošak u iznosu od iznos od 1.306,25 eura, kao u točki II/ izreke.
46.1. Tuženik je odbijen sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška u iznosu od 2.818,75 eura, budući da preostali zatraženi trošak nije osnovan, a sve imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu, te je stoga u odnosu na preostali zatraženi trošak odlučeno kao u točki III/ izreke.
Osijek, 22. prosinca 2025.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
DOSTAVITI:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
