REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1465/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 70A, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa Sofija Petković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. studenog 2025., s danom objave 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. pod nazivom OSTALI UVJETI Ugovora o kreditu broj ugovora: 069-50-3825610 od 04. prosinca 2006., sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 i DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, isplati iznos od 2.330,85 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim

-na iznos od 2.278,50 EUR počevši od dana 01. svibnja 2009.

-na iznos od 52,35 EUR počevši od od 07. travnja 2013.

pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos preko stope zatezne kamate dosuđene u točki I. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.187,05 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od 22. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 416,51 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos preko stope zatezne kamate dosuđene u točki I. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. lipnja 2025. ističe da je DL s tuženikom zaključio ugovor o kreditu od **.**.2006. DL je s tužiteljem zaključio Ugovor o cesiji od 10. lipnja 2023. kojim je na tužitelja prenio sva potraživanja s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog s tuženikom. Čl. 10. Ugovora određeno da korisnik kredita može prijevremeno otplatiti kredit samo uz suglasnost uz uvjete koje propisuje tuženik. S tim u svezi je korisniku kredita je dana 30. travnja 2009. prilikom prijevremene otplate kredita naplaćena naknada u iznosu od 2.278,50 EUR (17.167,37 kn), dok je istom dana 06. travnja 2013. prilikom prijevremene otplate kredita naplaćena naknada u iznosu od 52,35 EUR, prema tada važećim aktima tuženika. Tužitelj ističe da je ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor, unaprijed sročen i sastavljen od strane tuženika. Tužitelj ističe da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu o spornoj odredbi članka 10 Ugovora tuženik ni na koji način nije pružio korisniku kredita mogućnost pregovaranja, niti mu je ista predočena uz potrebno razjašnjenje značenja i smisla iste, a sve kako je predmetni ugovor već bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Štoviše, korisnik kredita prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj navedene odredbe, niti mu je ista bila objašnjena od strane tuženika, a što je, s obzirom na položaj istog kao potrošača i apsolutnog laika, nesporno bilo potrebno. Takvim postupanjem tuženika prouzročena je neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Korisnik kredita je kao fizička osoba koja je Ugovor o kreditu sklapala i kao potrošač, a u odnosu na tuženika kao banku koji postupa u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nesporno bio u podređenom, slabijem položaju, kako u pogledu pregovaračke moći, tako i zbog činjenice da ne posjeduje pravna ili financijska znanja potrebna za razumijevanje navedene odredbe Ugovora o kreditu. Sve navedeno dovelo je do pristanka korisnika kredita na odredbe ugovora koji je bio u cijelosti unaprijed sastavljen od strane tuženika. Tim isto, tuženik je izravno postupio protivno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i protivno načelu savjesnosti i poštenja. Stoga tužitelj ističe da sukladno članku 96. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14, dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, je određeno da ugovorna odredba o kojoj se pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kao što to i jest slučaj s Ugovorom o kreditu sklopljenim između korisnika kredita i tuženika. Uzimajući u obzir sve navedeno smatra ugovornu odredbu ništetnom. Tužitelj nadalje ističe da je ugovaranjem po njemu ništetne odredbe čl. 10 Ugovora o kreditu tuženik stekao korist u vidu naplaćivanja naknade za obradu i odobravanje kredita u iznosu od 2.330,88 EUR. Zaključno tužitelj predlaže sudu da utvrdi ništetnim odredbu članka 10. Ugovora o kreditu, naloži tuženiku isplatu iznosa od 2.330,85 EUR sa zateznim kamatama te da tuženik tužitelju naknadi troškove ove parnice sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 01. kolovoza 2025. tuženik prije svega prigovara visini tužbenog zahtjeva, osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer predmetni postupak nije pokrenuo potrošač, ističe prigovor zastare. Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 2.330,85 EUR.

3. U nastavku postupak tužitelj je ostao kod tužbe, a tuženik kod odgovora na tužbu.

4. Na ročištu dana 20. listopad 2025. sud je raspravnim rješenjem utvrdio da vrijednost predmeta spora iznosi 1.321,27 EUR za točku I. tužbenog zahtjeva i 2.330,85 EUR za točku II. tužbenog zahtjeva.

5. Na ročištu za glavnu raspravu od 28. studenog 2025. parnične stranke su ostale kod iznesenih navoda te je sud temeljem članka 304. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) zaključio glavnu raspravu.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se predmetni ugovor utvrdi ništetnim u dijelu članka 10 Ugovora o kreditu kao i zahtjev za isplatu iznosa od 2.330,88 EUR, sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

8. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to: sudsku praksu (list 9-24 spisa), obavijest tužitelja o učinjenom ustupu (list 25-26 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu ( list 27-30 spisa), Ugovor o ustupu (list 31-36 spisa), Ugovor o kreditu (list 40-46 spisa), zahtjev za prijevremenu otplatu kredita (list 48-49 spisa), tarifu naknada tuženika (list 60-65 i 75-113 spisa), izvadak iz zapisnika sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda (list 114 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka DL (list 125 spisa).

9. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim osim u dijelu zakonskih zateznih kamata zatraženih preko stope koja tužitelju sukladno zakonu pripada.

10. Budući da je tuženik u tijeku postupka nije sporio visinu tužbenog zahtjeva ovaj sud nije o provodio financijsko vještačenje koje je predložio tužitelj, a i tužitelj je odustao od tog dokaznog prijedloga .

11. U odnosu na aktivnu legitimaciju valja istaknuti kako je odredbom članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO-a) propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

12. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

13. Potrošačka prava vezana uz status potrošača te da potrošaču daju posebna prava predviđena Zakonom o zaštiti potrošača i drugim propisima. Međutim, novčana tražbina koja proizlazi iz ništetnosti (dijela) potrošačkog ugovora nije tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom potrošač može slobodno raspolagati. Pri tome prijenos tražbine nema utjecaja na identitet tražbine i primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, pa tako i u odnosu na tužitelja kao primatelja tražbine djeluje pravomoćnost presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača (Pž-5375/2020, Pž-4749/2020).

14. U odnosu na ustupljenu tražbinu temeljem Ugovora o ustupu valja reći da je navedena tražbina dovoljno određena i postojeća, da predmet ugovora o ustupu tražbine može biti svaka tražbina, dospjela i nedospjela, uvjetna i buduća tražbina, ako su takve tražbine dovoljno određene i postoji izvjesnost u pogledu dužnika. Sadržaj tražbine prenesene Ugovorom o cesiji u kojem je točno utvrđena osnova tražbine i konkretiziran ugovor o kreditu iz kojeg (eventualna) tražbina je dovoljno određen da individualizira predmetnu tražbinu, iako ne sadrži točno određen iznos.

15. U čl. 59. ZZP/07 propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju, te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. U čl. 96. st. 1. ZZP/07, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Nadalje člankom 102. stavkom 1. ZZP/07 je propisano da nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

16. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbi članka 10 Ugovora, prilikom sklapanja istog pojedinačno pregovaralo. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredit kreditor.

17. Između stranaka nije sporno da je naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 2.278,50 EUR naplaćena dana 30. travnja 2009. godine, a naknada također za prijevremenu otplatu kredita od 52,35 EUR naplaćena je 06. travnja 2013.

18. Korisnik kredita DL je na ročištu za glavnu raspravu od 28. studenog 2025. godine istaknuo da je predmetni kredit podigao u Raiffeisen banci te je isti iskoristio za kupnju vlastitog stana za svoju obitelj. U postupku podizanja i potpisivanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovaranja o bilo kojoj odredbi tog ugovora pa tako ni o odredbama koje se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Napominje da je u zahtjevu za kredit naveo da bi htio podići kredit u eurima no međutim kada je došao u banku djelatnici banke uvjerili su ga da mi je povoljnije podići kredit u švicarskim francima na što je pristao. Znao je da je bilo ugovoreno da može prijevremeno otplatiti kredit po uvjetima koje odredi banka, da je vršio dvije prijevremenu otplate uz naknadu i jednu bez naknade, dakle 2009. godine je izvršio veći dio otplate kredita i tada je platio značajan naknade otprilike 17.000,00 kn, a 2013. prijevremeno je otplatio manji dio kredita i tad je naknada iznosila nešto manje. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da mu nitko u banci nije obrazložio strukturu tih naknada niti način na koji je banka došla do tog iznosa, kao i da nije mogao pregovarati o visini naknade.

19. Sud je ocijenio iskaz svjedoka DL vjerodostojnim obzirom je isti logičan, životan i uvjerljiv.

20. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi ugovora. Isto tako u ugovoru nije navedeno koje su točno posljedice prijevremene otplate kredita, niti je navedeno da će u slučaju prijevremene otplate banka obračunati nekakvu naknadu, a pogotovo nije jasno navedeno od čega bi se konkretno sastojala naknada za prijevremenu otplatu, a pa iako iz Tarife naknada u poslovima građana proizlazi da naknada za prijevremenu otpčatu kredita iznosi 2,00% iznosa nedospjele glavnice min. 150,00 kn, a za prijevremenu konačnu otplatu 3,00% iznosa nedospjele glavnice, min. 300,00 kn, i dalje ostaje nejasno od čega bi se točno sastojala ta naknada, odnosno koje troškove je banka izračunala i naplatila prilikom prijevremene otplate kredita.

21. Sporna ugovorna odredbe, iako naizgled izgleda jasne i razumljiva, u smislu obveze tuženika da može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost tužitelja i uz uvjete koje odredi tužitelj, prema utvrđenju ovog suda ipak nije u cijelosti jasna, jer nije jasno i određeno navedeno kakvu to suglasnost treba ishoditi kod tužitelja i koji su to uvjeti koje određuje tužitelj, a pogotovo nije jasno da prijevremena otplata kredita ima za posljedicu obračunavanje naknade, niti je definirano koliko ta naknada iznosi, a nelogično je i da visina ovisi o visini iznosa kredita, jer ista nije od utjecaja na sve one troškove koje bi eventualno imao tuženik čega se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a kojom je predniku tužitelja temeljem te nejasne odredbe nametnuta obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo te je ista u cijelosti nejasna jer iz nje ne proizlazi po kojim se parametrima naknada određuje.

22. Slijedom navedenog, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je nametnula obvezu tužitelju kao potrošaču plaćanja neobrazložene naknade u iznosu koji svakako ne odgovara eventualnim stvarnim troškovima koji su mogli nastati prilikom prijevremene otplate kredita, koja odredba je stoga prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je ista ništetna. Ništetnost te odredbe ne povlači ništetnost samog ugovora, sukladno čl. 324. st. 1. ZOO-a, budući da on može opstati bez te odredbe, slijedom čega je sud odlučio kao pod toč. I. izreke i utvrdio ništetnost sporne ugovorne odredbe o naknadi i o prijevremenoj otplati kredita.

23. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, iz čega slijedi da se na predmetno potraživanje usmjereno na isplatu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO, dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, sukladno čl. 328. ZOO. Međutim, iako je od dana plaćanja predmetnog iznosa naknade do dana podnošenja tužbe proteklo više od pet godina, potraživanje tužitelja nije zastarjelo iz razloga što je tužitelj u ovom postupku tražio da sud spornu odredbu prijepornog Ugovora o kreditu, utvrdi ništetnom, pa njegovo potraživanje nije zastarjelo. Takvo pravno shvaćanje je zauzeto na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020., prema kojem u slučaju restitucijskog zahtjeva, koji je posrijedi u ovom postupku, zastarijevanje počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, iz čega slijedi da zastarijevanje tražbine tužitelja usmjerene na povrat isplaćenog iznosa ne počinje teći sve do pravomoćnosti ove odluke.

24. Stoga je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos naplaćene naknade od ukupno 2.330,85 EUR i to sa zateznim kamatama.

25. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o prijevremenoj otplati kredita i posljedicama istog ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome što ima za posljedicu prijevremene otplata kao i od kojih bi se konkretnih troškova sastojala naknada za prijevremenu otplatu , niti je to vidljivo iz ugovora. Nadalje upravo je tuženik taj koji je inzistirao na ugovaranju predmetne odredbe, bez mogućnosti odbijanja od strane druge strane, protivno načelu savjesnosti i poštenja, narušavajući pri tom ravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, što znači da je bio nepošten. Stoga se zatezne kamate obračunavaju od prvog dana nakon dana kada je tuženik predmetne naknade naplatio, stoga je sud odlučio sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

26. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora ne odnosi na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora (točka II. izreke) već je riječ o stjecanju bez osnove pa je stoga za kamatu zatraženu preko stope koja sukladno zakonu tužitelju pripada valjalo odbiti kao neosnovan (točka II. i III. izreke).

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. ZPP. S obzirom da je tužitelj osim u neznatnom dijelu uspio u ovom postupku, tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju troškove postupka koji su tužitelju nastali u vezi ovog spora i koji su bili potrebni za vođenje spora u cijelosti.

28. Parnični su troškovi odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od3.658,08 i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarife), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.). Naime, unatoč prigovoru tuženika, ovaj sud nije našao da bi vrijednost predmeta spora bila suviše visoko naznačena pa je stoga mjerodavna ona vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP) odnosno iznos od 1.327,23 EUR za deklaratorni dio tužbenog zahtjeva (čl. 37. Zakona o sudskim pristojbama) i iznos od 2.330,88 EUR za kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva (čl. 35. ZPP).

29. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, podneska od 26. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te troškovi zastupanja na ročištima 16. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.5. Tarife), trošak ročišta od 20. listopada 2025. i 28. studenog 2025. u iznosu od po 200,00 EUR, svako (Tbr. 9.1. Tarife), dakle ukupno 850,00 EUR, a što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.062,50 EUR, te za troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 41,52 EUR koliko je tužitelj i platio te za presudu u iznosu od 83,03 EUR. Dakle, ukupno priznati trošak tužitelja iznosi ukupno iznosi 1.187,05 EUR.

30. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište dana 16. rujna 2025. u iznosu od 187,50 EUR s uračunatim PDV-om jer mu za navedeno ročište pripada naknada po Tbr. 9.5. Tarife kako mu je to i dosuđeno, te mu nije priznat prekomjerno zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu od 41,50 EUR, te mu nije priznat trošak pribave potvrde o visini naknade za obradu kredita u iznosu od 62,50 EUR s PDV-om jer tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak nastao, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR s uračunatim PDV-om jer nje ni pristupio na ročište za objavu, dakle nepriznati trošak tužitelja iznosi 416,51 EUR, stoga je odlučeno kao u točki IV. i V. izreke.

31. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZOO i čl. 29. st. 1. ZOO. za ostale odnose.

32. Obzirom na navedeno, riješeno je kao pod točkama IV. I V. izreke.

U Zagrebu, 22. prosinca 2025.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

-tužitelju po odvj. rješenje za plaćanje sudske pristojbe

-tuženiku po odvj.