Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-830/2023-4

51000 Rijeka

R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sidonija Grbavac, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Hodalić i Dino Gliha iz Zagreba, protiv tuženica 1. ŠE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, i 2. DE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama , poslovni broj P-421/2020-26 od 25. svibnja 2023. u sjednici vijeća 22. prosinca 2025.

r i j e š i o  je

I Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-421/2020-26 od 25. svibnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki u točki I izreke odbijen je kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ne ulaze nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od 4/6 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] s 218 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] s 281 čhv, upisane kao vlasništvo ĐE (Vid), Đurđekovec kbr. 69 u 1/1 dijela, i to upravo one koje su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. HE od 29. siječnja 1981. donijetom po Općinskom sudu u Zagrebu pod brojem O-300/77 pripale FE".

2. Točkom II izreke odbijen je kao neosnovan drugopostavljeni (eventualni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

“I. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ne ulaze nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od 4/6 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] s 218 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] s 281 čhv, upisane kao vlasništvo ĐE (Vid), Đurđekovec kbr. 69 u 1/1 dijela, i to upravo one koje su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. HE od 29. siječnja 1981. donijetom po Općinskom sudu u Zagrebu pod brojem O-300/77 pripale FE.

II. Utvrđuje se da je tužitelj HE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na temelju zakona – dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama iz toč. I presude što su I-tužena ŠE OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]-tužena DE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao pravni sljednici iza pok. FE (OIB [osobni identifikacijski broj]) dužne priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime i u svoju korist, u roku od 15 dana. "

3. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška dok je točkom III izreke tužitelju naloženo naknaditi I-tuženici parnični trošak u iznosu od 4.790,46 eur/36.093,75 kuna s zateznom kamatom.

4. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili podredno prinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženice na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

5. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

6. Žalba je osnovana.

7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja, prvopostavljeni i drugopostavljeni (eventualno kumulirani) u sadržaju pobliže navedenom u izreci rješenja.

8. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku u bitnom utvrdio i zaključio:

- da je tužitelj rješenjem ostavinskog suda broj O-1684/2019 od 21. rujna 2020. donesenom u ostavinskom postupku iza smrti tužiteljeve majke pok. FE uputio tužitelja na pokretanje parnice protiv 1-tuženice, bivše supruge tužitelja i 2- tuženice tužiteljeve sestre radi utvrđenja da 4/6 dijela predmetnih nekretnina, kč. br. [katastarska čestica]. upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne ulaze u ostavinu iza pokojne FE,

- da tužitelj prvopostaljeni tužbeni zahtjev u bitnom temelji na tvrdnjama da je vlasnik predmetnih nekretnina bio tužiteljev otac HE (pok. H) Turčin, da je iza njegove smrti vođen ostavinski postupak i doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-300/77 od 29. siječnja 1981. godine, kojim su, između ostalih i predmetne nekretnine kao njegova ostavinska imovina raspoređene njegovoj supruzi FE u 4/6 dijela i djeci, tužitelju (sinu) i 2-tuženici DE

Sruk svakome u 1/6 dijela.,

-da ovo rješenje o nasljeđivanju nije provedeno u zemljišnim knjigama te da je na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama kao njihov vlasnik još uvijek upisan tužiteljev otac HE,

- da tužitelj tvrdi da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju kuću i gospodarsku zgradu, sa dvorištem, da je tužitelj bio u dobrim odnosima sa svojom majkom koja je inače radila u Njemačkoj sve do svog umirovljena 1992. godine.,

-da tužitelj tvrdi da mu je majka 1983. godine darovala svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama o čemu da je bio sastavljen pisani ugovor o darovanju po odvjetniku, da je pisani ugovor o darovanju bio sastavljen u jednom primjerku, koji je tužitelj dao svojoj majci FE i da se taj pisani darovni ugovor nalazio u obiteljskoj kući,

- da je u međuvremenu ova isprava o darovanju zagubljene,

- da tužitelj također tvrdi da je uz suglasnost pokojne majke nakon izvršenog darovanja na predmetnoj nekretnini- kući dogradio kat, potkrovlje, i garažu, da je za izvođenje tih radova ishodio građevinsku dozvolu na svoje ime, a radovi da su dovršeni oko 1990. godine.,

- da tužitelj također tvrdi da je 2010. srušio staru gospodarsku zgradu i na istom mjestu izgradio novu te da se nalazi u posjedu tih nekretnina,

- da je 1-tuženica, tužiteljeva bivša supruga u odgovoru na tužbu u cijelosti osporila tužbu i zahtjeve tužitelja te u bitnom navela da je s tužiteljem bila u braku od 1976. do razvoda braka 2006., da ova tuženica osporava da je FE tužitelju 1983. godine darovala svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama, da osporava da bi tužitelj nakon darovanja te potom 2010. izvršio opisanu dogradnju na kući te izgradio novu garažu a uz to, istakla ako bi tužitelj dokazao da je izvršio opisanu dogradnju kuće da se tada radi o zajedničkoj bračnoj stečevini 1-tuženice i tužitelja jer da je spomenutu dogradnju financirala i 1-tuženica, koja je bila u radnom odnosu,

- da 1-tuženica osim toga ističe da je sve radove na dogradnji kuće financirala tužiteljeva majka FE, koja je do svog umirovljenja živjela i radila u Njemačkoj, da je ona imala vlastita sredstva, dok da tužitelj dogradnju i izgradnju na predmetnim nekretninama vlastitim sredstvima nije izvršio jer da vlastitih novčanih sredstava nije imao,

- da je 1-tuženica osim navedenog istakla da tužitelj i njegova majka nisu bili u dobrim odnosima, da tužitelj i njegova sestra, 2-tužena o majci uopće nisu brinuli, da je tužiteljeva majka zbog toga napustila obiteljsku kuću te otišla u Dom umirovljenika gdje je i umrla, te da je s obzirom na sve ove okolnosti FE **.**.2017. sastavila javnu oporuku kod javnog bilježnika Ignaca Vugera iz [adresa] broj Ou- 724/17 kojom je svu svoju imovinu ostavila bivšoj snahi, 1-tuženici, pri čemu da je u oporuci izričito navela da isključuje iz nasljedstva sina (tužitelja) i kćerku (2- tuženicu), te navela ju djeca ne posjećuju, ne pomažu joj niti novčano niti na bilo koji način s njom kontaktiraju, pa čak niti telefonski, te da je odredila da tužitelj i 2-tuženica nemaju pravo naslijediti ju, niti tražiti nužni dio,

- da je kod Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu u tijeku parnični postupak pod poslovnim brojem P-391/2020 po tužbi ovdje 1-tužene protiv tužitelja i ovdje 2-tužene, kao tuženika radi utvrđenja da su tužitelj i 2-tuženica nedostojni za nasljeđivanje pok. AE; da je 2-tuženica predložila spajanje predmetnog parničnog postupka s parničnim postupkom pod brojem P-391/2020, pri čemu je sud konstatirao da se tužitelj tom prijedlogu nije protivio, a da sudac zadužen za predmet broj P-391/2020 nije donio odluku o spajanju parnica,

- da je 2-tuženica u odgovoru na tužbu u bitnom potvrdila tužbene tvrdnje tužitelja, da joj je poznato da je tužitelj s majkom ... .... godine sklopio darovni ugovor u odnosu na predmetne nekretnine, što da je 2-tuženica čula iz njihovog razgovora kojem je nazočila, pri čemu da je 2-tuženica navela da je svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina također darovala tužitelju,

- da se ona inače udala 1975., kada je iz obiteljske kuće odselila, a s majkom da nije kontaktirala i da nije bila u dobrim odnosima,

- da tužitelj drugopostavljeni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekao i dosjelošću,

9. Na temelju ovih činjenica, uvidom u dokumentaciju u spisu, ocjenom iskaza saslušanih svjedoka te ocjenom stranačkih iskaza stranaka prvostupanjski sud je u bitnom zaključio da tužitelj nije dokazao da je između njega i pokojne majke ... .... godine zaključen pisani ugovor o darovanju u odnosu na suvlasnički dio FE na predmetnim nekretninama, pa je u bitnom zbog tih razloga odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev. Sud je također odbio i drugopostavljeni tužbeni zahtjev, uz obrazloženje, da tužitelj kao nepošten posjednik dosjelošću na predmetnim nekretninama pravo vlasništva nije mogao steći te stoga odlučio kao u izreci pobijane presude dok je o naknadi parničnog troška u odnosu na 1-tuženicu odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

10. Tužitelj u žalbi ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te slijedom toga pogrešnu primjenu materijalnog prava te u bitnom ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako između njega i njegove majke 1983. godine darovni ugovor nije zaključen. Ukazuje da su u to vrijeme, a i nakon toga njegovi odnosi s majkom bili dobri, da je nakon darovanja izvršio nadogradnju predmetne kuće, što da je majci bilo poznato i čemu da se ona nije protivila, tvrdi da je spomenutu dogradnju financirao vlastitim sredstvima a isto tako ustraje pri tvrdnjama da je 2010. izgradio novu garažu.

11. Tužitelj ukazuje da iz navoda i iskaza njegove sestre, II-tuženice, kao i iskaza njegove snahe KE proizlazi da je istima poznato i da su znale da je u obiteljskoj kući bio pohranjen primjerak pisanog ugovora o darovanju zaključenog 1983. godine te smatra da je sud pogrešno postupio kada je ove navode II-tuženice i spomenute svjedokinje ocijenio kao nevjerodostojne.

12. Ustraje pri tvrdnjama da mu je za spomenutu dogradnju i izgradnju garaže izdana i građevinska dozvola te smatra da je sud pogrešno otklonio kao nedokazane njegove tvrdnje da je građevinska dozvola izdana njemu, a ne njegovom ocu HE.

13. Opisani žalbeni navodi tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju su osnovani a zbog čega se za sada ne može ispitati pravilnost u primjeni materijalnog prava. Žalbeni navodi dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da tužitelj nije dokazao da je između njega i njegove majke 1983. godine zaključen ugovor o darovanju kojim je majka tužitelju darovala svoj suvlasnički dio (4/6) na predmetnim nekretninama.

14. Prema shvaćanju ovog suda, pa sve, ako bi se eventualno prihvatila kao dokazana tvrdnja 1-tuženice da između tužitelja i njegove majke darovni ugovor u pisanom obliku nije zaključen treba reći da je u to vrijeme u primjeni bio Opći građanski zakonik (OGZ). Prema sudskoj praksi nastaloj u primjeni OGZ-a u vezi valjanosti ugovora o darovanju, koji nije sastavljen u pisanom obliku treba reći da se ugovor o darovanju koji je sklopljen u usmenoj formi (obliku) također smatrao valjanim uz uvjet da je izvršena prava predaja nekretnine koja je predmet darovanja, pri čemu, se smatralo da je prava predaja izvršena u situaciji kada su darovatelj i daroprimac nakon toga nastavili živjeti (koristiti) nekretnine koje su predmet darovanja.

15. Prvostupanjski sud je propustio u provedenom dokaznom postupku ocijeniti i utvrditi sve relevantne činjenice za ocjenu je li u konkretnom slučaju u situaciji ako nije sklopljen pisani ugovor o darovanju između tužitelja i pokojne majke, je li sklopljeno usmeno darovanje te jesu li tužitelj i pokojna majka nakon izvršenog darovanja nastavili živjeti u predmetnoj obiteljskoj kući, kada bi se, ako to jesu imalo smatrati da je time izvršena prava predaja nekretnine slijedom čega bi se i takav usmeni ugovor o darovanju imao smatrati valjanim.

16. U tom kontekstu potrebno je u nastavku postupka ponovno ocijeniti sve do sada izvedene dokaze, pri čemu je potrebno utvrditi a s obzirom na činjenicu da je pok. FE do 1992. prema stanju spisa živjela i radila u Njemačkoj, je li FE svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina darovala tužitelju. Nije razjašnjeno do kada je FE boravila u predmetnoj obiteljskoj kući, odnosno kada je otišla u dom umirovljenika, pri čemu je osobito potrebno razjasniti i utvrditi kakvi su bili međusobni odnosi tužitelja i pok. majke u to vrijeme, 1983. a i nakon toga. Na ove okolnosti potrebno je detaljno saslušati parnične stranke, pri čemu, za sada iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da su njegovi odnosi s majkom bili dobri, dok 1- tuženica koja je brak s tužiteljem sklopila 1975. godine, tvrdi da je tužitelj konstantno bio u lošim odnosima s pokojnom majkom. U vezi toga potrebno je ocijeniti i sve ostale do sada izvedene dokaze.

17. U vezi toga potrebno je imati u vidu da je između stranaka po tužbi 1- tuženice, kao tužiteljice u tijeku parnični postupak kod Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-391/2020. u kojem parničnom postupku I- tuženica dokazuje da je isključenje tužitelja i 2-tuženice iz nasljeđivanja te prava na nužni dio u ostavini pok. FE bilo opravdano. Potrebno je utvrditi je li taj parnični postupak eventualno pravomoćno završen, ako jest na koji način, odnosno je li tužbeni zahtjev 1-tuženice prihvaćen ili je odbijen. Ukoliko, eventualno taj parnični postupak nije pravomoćno završen, prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti prijedlog 1-tuženice za spajanje tih parničnih postupaka, pri čemu treba imati u vidu odredbu čl. 313. ZPP-a, dok konstatacija suda o tome da prvostupanjski sudac koji vodi parnični postupak pod brojem P-391/2020 o tome nije donio odluku, je irelevantna i kao takva za sada neprihvatljiva.

18. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka sukladno ukazanim primjedbama upotpuniti dokazni postupak pri čemu će, ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocijeniti i zaključiti je li tužitelj dokazao osnovanost prvopostavljenog tužbenog zahtjeva koji temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu FE od 4/6 na predmetnim nekretninama stekao na temelju darovanja od strane majke, i da predmetne nekretnine u tom suvlasničkom dijelu ne ulaze u njezinu ostavinsku imovinu.

19. Tužitelj u tužbi te u svom stranačkom iskazu tvrdi da je nakon sklapanja darovnog ugovora s majkom, izvršio dogradnju kuće i izgradnju garaže, te potom 2010. izgradio novu gospodarsku zgradu, sve uz znanje i dozvolu pokojne majke. Prema shvaćanju ovog suda radilo bi se o zasebnoj pravnoj osnovi za stjecanje eventualno prava suvlasništva, međutim, barem za sada tužitelj u vezi ovih tužbenih tvrdnji, određeni tužbeni zahtjev nije postavio što je potrebno imati u vidu u nastavku postupka, a tužitelja je potrebno pozvati da se o tome određeno očituje, pri čemu će sud u ovisnosti o dispoziciji tužitelja odlučivati u daljnjem tijeku postupka.

20. Novu zakonitu odluku potrebno je obrazložiti u skladu sa zahtjevima iz odredbe članka 338. stavak 4. ZPP-a, kako bi se odluka mogla u svemu ispitati.

21. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

22. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, dok je o naknadi žalbenog troška sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno odlučiti u konačnoj odluci.

U Rijeci 22. prosinca 2025.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić