Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-246/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Hajdeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2920/21-19 od 29. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2920/21-19 od 29. studenog 2022. u točki I. izreke za pobijani iznos od 1.087,90 eura/8.196,80 kuna[1] s kamatama i točki II. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.618,79 eura/12.196,80 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. listopada 2021. do isplate (točka I. izreke), kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.748,62 eura/13.175,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2022. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv točke I. izreke presude za iznos od 1.087,90 eura/8.196,80 kuna s kamatama te protiv točke II. izreke presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu na način da se odbije taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, uz naknadu troška pristojbe na žalbu.

2.1. U žalbi u bitnome navodi da je na nalaz vještaka stavio niz prigovora, posebice u odnosu na ocjenu smanjenja životne aktivnosti, a koja da znatno odstupa od objektiviziranih tegoba tužitelja u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Ističe da vještak svojim usmenim očitovanjem nije otklonio prigovore tuženika, a odbijanjem prijedloga tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja činjenično stanje da je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Navodi da je sud tužitelju dosudio prekomjerne i neprimjerene iznose na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pri čemu za svoju odluku da nije dao valjane razloge. Navodi i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zakonske zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege odredio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Ističe i da je pogrešna odluka o parničnim troškovima.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda. Predlaže odbiti žalbu tuženika u cijelosti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu i sudske pristojbe na istu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete koju tužitelj trpi uslijed štetnog događaja koji se dogodio 24. svibnja 2021. u Zagrebu, kada je ozlijeđen u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila naletom vozila osiguranika tuženika koji je skrivio prometnu nezgodu.

6. Tijekom spora nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika. Nije sporno ni da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio naknadu štete u visini od 1.871,82 eura/14.103,20 kuna, kao niti cijena sata tuđe pomoći i njege od 2,65 eura/20,00 kuna.

7. U ovoj fazi žalbenog postupka sporan je dio tužbenog zahtjeva u visini od 1.087,90 eura/8.196,80 kuna, s obzirom da tuženik žalbom nije pobijao dosuđujući dio presude u točki I. izreke za iznos od 530,89 eura/4.000,00 kuna s kamatama. Sporan je i tijek zakonskih zateznih kamata na iznos naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, kao i odluka o troškovima postupka.

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene. Također, nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, odnosno presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Isto tako, pismeno izrađena presuda udovoljava uvjetima iz odredbe članka 338. ZPP-a.

9. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, u postupku je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu doc.prim.dr.sc. Jakši Filipoviću te je na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno da je tužitelj zadobio trzajnu povredu vrata te natučenje prsne kosti i lijeve ključne kosti, a što tužitelju pričinjava poteškoće pri profesionalnim aktivnostima kao taksista. Utvrđeno je nadalje da su po provedenom liječenju tužitelja zaostale trajne posljedice od 7-8%, da je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 50 dana kumulativno, da je primaran strah bio jakog intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta da je trpio 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te blažeg 45 dana po štetnom događaju kumulativno, tuđa pomoć i njega da je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 45 dana, a do naruženja da nije došlo. Trajne posljedice da se očituju s medicinskog aspekta kao hipermobilnost dva segmenta kralježaka u vratu iz razloga verificirane ligamentarne ozljede, rehabilitacija da predstavlja dio algoritma kod liječenja trzajne povrede vratne kralježnice, a također i kod verificirane ligamentarne ozljede gdje dolazi do vježbanja i jačanja paravertebralne muskulature nakon što prođe bolni interval u dijelu nakon ozljeđivanja, tuđa pomoć da je tužitelju bila potrebna u periodu kad je postojala bolna faza koja je s vremenom postajala manja. Utvrđeno je i da se kod tužitelja javlja bolnost u svim prisilnim položajima vratne kralježnice, a da bolnost izaziva i opterećenje koje se odnosi na rameno područje odnosno korištenje ruku, kao i da je tužitelj imao bolove u području vrata pri aktivnim kretnjama te da je bilo kakva fizička aktivnost ili izometrička (stajanje na mjestu, duži položaj glave u jednoj poziciji) stvarala dodatnu bolnost.

10. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, te temeljem odredbe članka 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), a u vezi s člankom 1100. i člankom 1089. ZOO-a utvrđuje da tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

10.1. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli zbog nastanka trajnih posljedica kod tužitelja, prvostupanjski sud utvrđuje primjerenom novčanu naknadu u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna, za fizičke bolove iznos od 995,42 eura/7.500,00 kuna, strah 929,06 eura/7.000,00 kuna, a s osnove tuđe pomoći i njege u trajanju od 2 sata dnevno tijekom 45 dana, tj. ukupno 90 sati po 2,65 eura/20,00 kuna po satu, utvrđuje primjerenom novčanu naknadu u iznosu od 238,90 eura/1.800,00 kuna. Odnosno, s osnove neimovinske štete ukupan iznos od 3.251,71 eura/24.500,00 kuna, a kad se od tog iznosa odbije nesporno isplaćenih 1.843,94 eura/13.893,20 kuna, iznos od 1.407,76 eura/10.606,80 kuna. Nadalje, s osnove nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu utvrđuje primjerenim novčani iznos od 238,90 eura/1.800,00 kuna, tj. kad se odbije nesporno isplaćenih 27,87 eura/210,00 kuna, iznos od 211,03 eura/1.590,00 kuna.

10.2. Sveukupno je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan za iznos od 1.618,79 eura/12.196,80 kuna te mu je taj iznos i dosudio na teret tuženika. Sud je navedeni iznos dosudio tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2021. pa do isplate pozivom na odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje ZOOP) iz razloga što je to prvi slijedeći dan nakon dana kada je tužitelj tuženiku dostavio svoj odštetni zahtjev u mirnom postupku.

10.3. Odluku o parničnom trošku, prvostupanjski sud donosi pozivom na odredbe članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

11. Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, pa ih prihvaća i ovaj sud.

12. Sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, uglavnom ponavljanjem dosadašnjih prigovora iz prvostupanjskog postupka, te ustrajanjem na provođenju novog medicinskog vještačenja. Tuženik pritom iznosi stajalište da provedeno vještačenje znatno odstupa od medicinske dokumentacije priložene uz tužbu, kao i da ocjena vještačenja odstupa od uobičajene ocjene kod istih vrsta ozljeda.

13. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je medicinsko vještačenje u ovom predmetu provedeno sukladno odredbama članka 258. - 261. ZPP-a. Naime, sudski vještak- kirurg, doc.prim.dr.sc. Jakša Filipović, svoj je nalaz i mišljenje zasnovao na priloženoj medicinskoj dokumentaciji, dan je okolnosno, uvjerljivo i u skladu s pravilima medicinske struke, a prilikom očitovanja na glavnoj raspravi 3. studenog 2022. argumentirano je otklonio sve iznesene primjedbe tuženika. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje spomenutog vještaka, otklonivši istodobno zahtjev tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

14. Dodatno valja naglasiti da sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a, o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rješava sud, a provođenje novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku, i po ocjeni ovog suda nije bio potrebno jer su odlučne činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene i bez provođenja novog medicinskog vještačenja. Stoga se neosnovano iznosi u žalbi da je odbijanjem navedenog dokaznog prijedloga činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

15. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Naime, u odnosu na visinu neimovinske štete, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a vodio računa o utvrđenim kvalifikatornim okolnostima iz stavka 2. citiranog članka tj. jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i o konkretnim okolnostima slučaja. Stoga, imajući u vidu vrstu zadobivene ozljede tužitelja, njenu težinu i trajanje, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja (pregledi, fizikalna terapija, nošenje ovratnika), pretrpljene fizičke bolove, okolnost trajnog smanjenja životnog aktiviteta tužitelja, a što će trpjeti u svom predvidivom životnom i radnom vijeku (rođen 1979.), trajanje i intenzitet pretrpljenog straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom, to je i prema ocjeni ovoga suda tužitelju pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 530,89 eura/4.000,00 kuna, pravilno dosuđen i pobijani iznos od 1.087,90 eura/8.196,80 kuna.

17. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na iznos naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, ističe se da naknada štete pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti i naknada imovinske štete kod šteta počinjenih u prometu, gdje se primjenjuje ZOOP, kao što je ovdje slučaj, dospijeva od podnošenja zahtjeva osiguravatelju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 558/2021- 2 od 25. svibnja 2021.), pa je pobijanom presudom tijek zakonske zatezne kamate pravilno određen počev od 6. listopada 2021.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, utemeljena na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

18.1. Pri tome, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne bi pripadao trošak podnošenja odštetnog zahtjeva jer da isti nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi naknade štete. Iako podnošenje odštetnog zahtjeva nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi naknade štete, isto je potrebno za vođenje parnice (članak 155. ZPP) te tužitelj ima pravo na naknadu tog troška temeljem Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa).

19. Nisu osnovani niti žalbeni navodi u vidu dosuđenih troškova postupka u odnosu na utvrđenu vrijednost predmeta spora i primjenu istog pri obračunu troškova. To iz razloga što je Tbr. 48. točka 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno uspjeh u sporu odmjerio prema konačno postavljenom tuženom zahtjevu.

20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

21. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu jer nije uspio s podnesenom žalbom.

22. Tužitelju nije priznat parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka, a iz istog je razloga odbijen i njegov zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

23. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke za iznos od 530,89 eura/4.000,00 kuna, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 22. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović