Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž -1079/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Inovator d.o.o. Šibenik, Ispod Vidilice 8, OIB:68707955163, zastupanog po punomoćniku Jasminu Avdagiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Robertu Grgiću, odvjetniku u Kninu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2019/2017 od 26. ožujka 2021., na sjednici vijeća 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2019/2017 od 26. ožujka 2021. u točki 1. izreke, u dijelu točke 3. izreke kojim je utvrđeno potraživanje tužitelja u iznosu od 11.175,26 eura, u dosuđujućem dijelu točke 4. izreke, u točki 5. izreke te u dosuđujućem dijelu točke 7. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki 6. izreke i točki 7. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 3.807,81 euro.

III. Preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke 4. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 11.175,26 eura za razdoblje od 17. srpnja 2015. do 3. travnja 2019. te se sudi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 11.175,26 eura za razdoblje od 17. srpnja 2015. do 3. travnja 2019., u roku od 15 dana.“

IV. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke utvrđeno je da tražbina tužitelja prema tuženiku iznosi 90.000,00 kn/11.945,05[1] eura. Točkom 2. izreke utvrđeno je da tražbina tuženika prema tužitelju iznosi 5.800,00 kn/769,79 eura. Točkom 3. izreke utvrđeno je da je prijebojem tražbina tužitelja i tuženika u cijelosti utrnula obveza tuženika prema tužitelju koja iznosi 5.800,00 kn/769,79 eura te da tužiteljevo potraživanje prema tuženiku sada iznosi 84.200,00 kn/11.175,26 eura. Točkom 4. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 84.200,00 kn/11.175,26 eura sa zateznim kamatama od 4. travnja 2019. do isplate, dok je u preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev odbijen. Točkom 5. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.780,25 kn/236,28 eura sa zateznim kamatama od 18. svibnja 2015. do isplate. Točkom 6. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.977,50 kn/1.722,41 eura sa zateznim kamatama od 18. svibnja 2016. do isplate. Točkom 7. izreke obvezan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 28.689,94 kn/3.807,81 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv te presude žalbu podnose obje stranke.

2.1. Tužitelj žalbom pobija odbijajući dio prvostupanjske presude u točki 4. izreka u odnosu na zatezne kamate na iznos glavne tražbine od 11.175,26 eura za razdoblje od 17. srpnja 2015. do 3. travnja 2019, točki 6. izreke i sadržajno odbijajući dio točke 7. izreke, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:

- da je predmet ugovora o građenju izgradnja izgradnja stambene zgrade u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] prema Rješenju o uvjetima građenja Klasa:361-06/12-01/57, Ur.br:2181/1-16/13-12 od 16. travnja 2013.g. i arhitektonskom projektu izrađenom od Arhitektonskog biroa Prostor d.o.o. koji čini sastavni dio navedenog rješenja, odnosno sukladno glavnom projektu (čl. 1.), da je ugovorena cijena za izvođenje grubih građevinskih radova sa svim pregradnim zidovima prema dokumentaciji i glavnom projektu (čl. 2.) i to za iznos od 390.000,00 kn s uključenim PDV-om protuvrijednost u eurima prema srednjem tečaju HNB na dan potpisa ugovora u koju cijenu je uračunat sav materijal potreban za gradnju, da se isplata ugovorene cijene trebala izvršiti u roku od 15 dana od dana dostavljene situacije koju mora odobriti nadzorni inženjer, a situacija da će se dostavljati po izgradnji svake etaže objekta tj. da se investitor obvezao uplatiti na ime avansa iznos od 100.00,00kuna, a ostatak ugovorene cijene u dvije rate po 100.000,00 kn i zadnju ratu nakon završenih radova u iznosu od 90.000,00 kn (čl. 3.),

- da se tim ugovorom izvođač obvezao ugovorene radove završiti u roku od 75 dana od početka, a početak radova ugovara se s danom 8. travnja 2015. (čl. 6.) te da će sve građevinske radove izvoditi stručno u skladu s pravilima struke i upotrebljavati materijale i opremu koji zadovoljavaju uvjete propisane standardima, priloženim projektom i prema ponudbenom troškovniku (čl. 9.), a da se naručitelj obvezao osigurati izvođaču vodu i električnu energiju na gradilištu, te da se izvođač obvezao izdati rješenje o imenovanju voditelja gradilišta i po okončanju radova dostaviti izjavu o izvedenim radovima i potrebnu dokumentaciju za uporabnu dozvolu (čl. 11.),

- da je tužitelj tuženiku ispostavio račun 2. srpnja 2015. na iznos od 90.000,00 kn na ime grubih građevinskih radova, da je u postupku za osiguranje dokaza vještak građevinske struke MĆ sačinio nalaz i mišljenje 18. svibnja 2017. prema kojem da je tužitelj izveo dogovorene grube radove na predmetnom objektu s nekim nepravilnostima te da je izveo i vantroškovničke radove u ukupnom iznosu od 10.382,00 kn bez PDV-a,

- da ni jedna ugovorna strana nije tražila raskid ugovora zbog neispunjenja,

- da je tužitelj kao investitor radova osigurao nadzor nad izvođenjem radova od trgovačkog društva TRIAL j.d.o.o. po nadzornom inženjeru RĆ,

- da je nadzorni inženjer 2. srpnja 2015. obavijestio izvođača radova o nepravilnostima i nedovršenim radovima te ponovno dopisom 7. rujna 2015.,

- da su se 25. rujna 2015. sastali investitor, njegov sin TĆ, RĆ, JĆ i njegov odvjetnik Branko Gović kako bi obišli gradilište te da je izvođač dao prijedlog sanacije na kojeg se investitor mogao očitovati do 1. listopada 2015.g. i da je dopisom upućenim izvođaču 8. prosinca 2015.g. poslan zadnji poziv za otklanjanje nepravilnosti u izvedenim radovima,

- da je nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke PĆ utvrđeno da su postojali nedostaci radova (točno određeni i opisani u točkama 1-16) te da je izvršena procjena troškova za otklanjanje istih u iznosu od 5.800,00 kn,

- da je vrijednost radova jasno definirana sklopljenim ugovorom o građenju, ponudbenim troškovnikom i projektnom dokumentacijom, a da je od strane izvođača radova formiran zahtjev s popisom vantroškovničkih radova za koje je vještak u nalazu i mišljenju utvrdio da je vrijednost tih radova 10.382,00 kn bez PDV-a u koji iznos nisu uključeni troškovi građevinskog priključka i troškovi utrošene električne energije.

5.1. Cijeneći nesporno utvrđenje da tuženik nije isplatio tužitelju zadnju ratu za izvođenje radova u iznosu od 90.000,00 kn prvostupanjski sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u naznačenom iznosu, te prihvaćanjem nalaza i mišljenja građevinskog vještaka o visini troškova sanacije u iznosu od 5.800,00 kn prvostupanjski sud je utvrdio osnovanim potraživanje tuženika u tom iznosu i nakon međusobnog prebijanja tih tražbina, pozivom na čl. 338. st. 3. ZPP-a, prvostupanjski sud je obvezao tuženika na isplatu preostalog iznosa od 84.200,00 kn, pozivom na čl. 9., 620., 360., 604., 606. i 634. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO). Pritom je prvostupanjski sud na taj iznos tužitelju dosudio kamate od 4. travnja 2019. do isplate uz shvaćanje da su se u tom trenutku predmetne tražbine nesporno susrele jer da je toga dana tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja, dok je u odnosu na kamate zatražene za razdoblje prije toga (počevši od 17. srpnja 2015.) prvostupanjski sud zaključio da iz provedenih dokaza kao i očitovanja tužitelja nije mogao utvrditi kojeg dana su predmetni radovi uistinu završeni s obzirom da tužitelj u postupku nije dostavio građevinski dnevnik iz kojega bi to bilo razvidno kao i s obzirom na činjenicu da se u čl. 11. Ugovora o građenju izvođač obvezao po okončanju radova investitoru dostaviti izjavu o izvedenim radovima i potrebnu dokumentaciju za uporabnu dozvolu, a što da nije učinio ni tijekom postupka.

5.2. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu vantroškovničkih radova u iznosu od 12.977,50 kn, cijeneći da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 623. st. 1. i 2. ZOO-a s obzirom da je zaključio da investitor nije dao suglasnost izvođaču za izvođenje tih radova te za odstupanje projekta, kao i s obzirom da nije utvrđeno da se u tijeku izvođenja radova pokazalo neizbježnim prekoračenje proračuna od strane izvođača radova, niti da je izvođač o tome obavijestio naručitelja.

5.3. Prvostupanjski sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.780,25 kn na ime troška priključka i potrošene električne energije na gradilištu, cijeneći utvrđenje da je tužitelj kao kupac sklopio s HEP-Operatorom distribucijskog sustava d.o.o. ugovor o korištenju javne usluge na mreži niskog napona te da je potrošnja na temelju tog ugovora iznosila 1.780,25 kn i da se čl. 11. ugovora naručitelj radova obvezao osigurati izvođaču vodu i električnu energiju na gradilištu, na koji iznos su tužitelju dosuđene zatezne kamate počevši od 18. svibnja 2015., tj. od dana sklapanja citiranog ugovora s HEP-om, do isplate.

5.4. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka donio u primjeni čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje:Tarifa), te je odmjerio troškove tužitelju prema uspjehu u sporu od 82,08 % umanjenom za uspjeh tuženika od 17,92% i tužitelju su priznati troškovi postupka za razliku od 64,16%.

6. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, pa ni povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano tuženik upire u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Žalbeni prigovori tuženika koji se tiču naznačene bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno su prigovori činjenične naravi kojima tuženik iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana presuda. Tuženik neosnovano tvrdi da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. ZPP-a. Tuženik naime smatra da je ta povreda ostvarena zbog toga jer u postupku nije saslušan kao stranka, međutim protivno shvaćanju tuženika, time mu nije onemogućeno da se izjasni o činjenicama i dokazima na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, niti iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da bi tuženiku u postupku bilo uskraćeno pravo iz čl. 7. st. 3. ZPP-a.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno, osim u dijelu odbića zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade od 84.200,00 kn za razdoblje od dospijeća računa do 3. travnja 2019.

8. Riječ je o sporu iz ugovora o građenju (čl. 620. ZOO-a) u kojem tužitelj kao izvođač nastoji putem suda ostvariti pravnu zaštitu zahtjevom za isplatu neplaćenog dijela izvedenih radova. Nasuprot tome, tuženik kao naručitelj, takvom se zahtjevu usprotivio prigovorom sniženja naknade.

9. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da je tuženik ostvario pravo na sniženje naknade u smislu čl. 606. st. 2. ZOO-a. Tom odredbom propisano je pravo naručitelja da izvođačevu zahtjevu za isplatu cijene za obavljene radove, ako je izvođača pravodobno izvijestio o nedostacima djela, suprotstavi svoj zahtjev za sniženje naknade (uz eventualni zahtjev za naknadu štete), s time da tuženik u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o visini njegovog zahtjeva za sniženje naknade, koje je rezultat prihvaćanja nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke PĆ.

10. U tom pravcu tuženik u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog građevinskog vještačenja, pri čemu smatra da bi se time utvrdila stvarna vrijednost nedostataka posebno jer da je zbog proteka vremena došlo do novih situacija i nedostataka na samoj građevini, te da je logično i oportuno da se provede novo građevinsko vještačenje kako bi novi vještak korigirao mišljenje prethodnog vještaka ili ga potvrdio. Međutim, ti žalbeni navodi nisu prihvatljivi ovome sudu, niti je istima dovedeno u pitanje pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o opsegu nedostataka izvedenih radova i troškova njihovog otklanjanja. Naime, vještak je sukladno danom zadatku u postupku osiguranja dokaza za svaku primjedbu i nedostatak iznesen u dopisu stručnoga nadzora i investitora od 2. listopada 2015. izvršio analizu na predmetnoj nekretnini te je za sve primjedbe u 16 točaka opisan nedostatak, njegova opravdanost i konačno vrijednost otklanjanja, a kako je to detaljno izloženo u obrazloženju prvostupanjske presude (str. 9-11). Pri tome je vještak u predmetnom postupku 11. rujna 2020. dostavio očitovanje na prigovore tuženika iznesene u odgovoru na tužbu po stavkama nedostataka te je zaključno ostao kod danog obračuna vrijednosti uklanjanja nedostataka za koju je potrebno umanjiti konačnu vrijednost radova izvođača. S obzirom na izloženo, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio stručnim i potpunim dani nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke PĆ, posebno imajući na umu da se vještak detaljno referirao na sve primjedbe nadzornog organa koje su pismeno iznesene, a koje su se odnosile na nedostatke izvedenih građevinskih radova te je svaku cijenio te kvantitativno odredio trošak potreban za sanaciju istih, te je slijedom toga pravilno prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog građevinskog vještačenja.

11. Nastavno tome, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na plaćanje smanjene naknade tužitelju za utvrđenu vrijednost troškova otklanjanja nedostataka, cijeneći da je nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka potvrđeno da je vrijednost ugovorenih radova definirana sklopljenim ugovorom o građenju, ponudbenim troškovnikom i projektnom dokumentacijom slijedom čega je od obračuna radova po računu tužitelja od 2. srpnja 2015., kao zadnje rate prema čl. 3. Ugovora o građenju, u iznosu od 90.000,00 kn trebalo umanjiti iznos od 5.800,00 kn. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelj ne ostvaruje pravo na tu naknadu u primjeni čl. 613. st. 3. ZOO-a jer je u konkretnom slučaju tuženik pregledao djelo i istaknuo primjedbe, kako je to utvrđeno na temelju sadržaja dopisa o prijedlogu sanacije u vezi sastanka stranaka na gradilištu 25. rujna 2015. (list 128 spisa), zbog čega tuženik i ostvaruje pravo na sniženje naknade sukladno čl. 606. st. 2. ZOO-a.

12. Sukladno prednje iznesenom, osnovano tužitelj u žalbi prigovara zaključku prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od dospijeća predmetnog računa do 3. travnja 2019. Naime, Ugovorom u građenju u čl. 3. ugovoreno je da je tuženik kao naručitelj obvezan isplatiti zadnju ratu ugovorene cijene nakon završenih radova u iznosu od 90.000,00 kn, a u postupku nije utvrđeno da bi od strane stručnog nadzora ili investitora bili izneseni prigovori u odnosu na ugovorene i izvedene količine radova kako su utvrđene ponudbenim troškovnikom tužitelja kao izvođača, pa je slijedom toga tuženik obvezan isplatiti naznačenu, umanjenu, naknadu po dospijeću predmetnog računa te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja trebalo prihvatiti u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznos umanjene naknade i za razdoblje od dospijeća predmetnog računa do 3. travnja 2019.

13. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu troškova priključka i potrošnje struje na predmetnom gradilištu u iznosu 1.780,25 kn, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na čl. 11. Ugovora o građenju, obvezao tuženika na plaćanje predmetnih troškova, visina kojih je utvrđena na temelju računa HEP-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje određenim žalbenim navodima tuženika.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu vantroškovničkih radova, tužitelj u žalbi neosnovano osporava pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 623. st. 1. ZOO-a da bi tuženik dao suglasnost za izvođenje tih radova. Okolnost da su predmetni radovi izvršeni, protivno shvaćanju tužitelja, nije sama za sebe dostatna za prihvaćanje tog zahtjeva tužitelja, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijenio da tužitelj u tom pravcu nije dostavio odgovarajuću dokumentaciju, građevinski dnevnik na temelju kojeg bi se moglo utvrditi je li investitor dao odobrenje za obavljanje radova mimo ponudbenog troškovnika i u kojem opsegu.

15. Pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tarife odmjerio tužitelju troškove postupka, pri čemu tuženik neosnovano osporava tužitelju pravo na naknadu troškova postupka proizašlih iz postupka osiguranja dokaza jer tužitelj iste ostvaruje na temelju čl. 168. st. 2. ZPP-a sukladno uspjehu u sporu, kako je to pravilno odmjerio i prvostupanjski sud.

16. S obzirom na izloženo, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

17. Tužitelju nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer je u ovom stadiju postupka uspio u dijelu sporednog potraživanja s osnova isplate zateznih kamata u odnosu na koje nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a), a tuženik ne ostvaruje naknadu troškova žalbenog postupka jer u istom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Presuda suda prvog stupnja u točki 2. izreke i u odbijajućem dijelu točke 4. izreke za iznos glavne tražbine od 769,79 eura kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 22. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović