REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč – Parenzo
Posl. br. P-518/2025-63
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku iz Poreča, protiv tuženika: 1. ŽN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tihani Slivar Curilović, odvjetnici u Poreču, i 2. Benevolus semper d.o.o., OIB:97639865287, iz Rovinja, V. Švalbe 49, zastupanog po punomoćniku Marini Mraković, odvjetnici iz Buzeta, radi upisa vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 20. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i prvotuženika osobno, dana 22. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Dužni su tuženici 1. ŽN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BENEVOLUS SEMPER d.o.o., OIB 97639865287, Rovinj, V. Švalbe 49 trpjeti da se temeljem ove presude provede u zemljišnim knjigama upis vlasništva tužitelja JN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na nekretnini upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – etažna knjiga, 10. suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] povezan s vlasništvom stana na II. katu zgrade, ulaz desno, u planu označen kao posebni dio „J“; uz istodobno brisanje upisa vlasništva 1.- tuženika i predbilježbe prava vlasništva 2. - tuženika."
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
III Dužan je tužitelj naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 2.700,00 eura, a drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 4.375,00 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 20. prosinca 2021. godine podnio tužbu s prijedlogom za zabilježbu spora protiv CN i Benevolus semper d.o.o. radi donošenja presude kako je to odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude. U tužbi tvrdi da CN dolazi upisana kao vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – etažna knjiga, 10. suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] povezan s vlasništvom stana na II. katu zgrade, ulaz desno, u planu označen kao posebni dio „J“. Za korist drugotuženika da dolazi u istoj knjizi upisana predbilježba prava vlasništva, a temeljem Ugovora o prodaji stana sklopljenog dana 20. svibnja 1996. godine i preslike povijesnog izvatka iz sudskog registra. Nadalje navodi da je tužitelj početkom 2000. godine ugovorio s drugotuženikom kupnju stana opisanoga u izreci i platio kupoprodajnu cijenu, te je od tada do danas u neprekinutom poštenom posjedu te nekretnine. Ističe da do danas nije priskrbio drugotuženik isprave potrebne za zemljišnoknjižni upis najprije svojega, pa potom vlasništva tužitelja.
Tužitelj tijekom postupka ističe da je s drugotuženikom ugovorio kupnju spornog stana od cca 30 m2 2000. godine, te je članu uprave drugotuženika NNN izvršio isplatu na ime ugovorene cijene – od tog člana uprave drugotuženika da je primio i ključeve i time posjed predmetnog stana. Od tada pa do danas, niti drugotuženik Benevolus Semper d.o.o., niti pravna prednica prvotuženice ĆN, niti prvotuženica CN nisu ni na koji način dovodili u pitanje pošten i savjestan posjed tužitelja; slijedom kojega je tužitelj stekao vlasništvo sporne nekretnine. Nadalje tvrdi da prvotuženica nikada nije bila posjednica sporne nekretnine. Pravna prednica prvotuženice ĆN da je bila ugovorila s preddruštvom (čl. 6. Zakona o trgovačkim društvima) Benevolus Semper d.o.o. kupoprodaju sporne nekretnine u lipnju 1996. godine, te je nakon primitka kupoprodajne cijene predala tom preddruštvu (današnji drugotuženik) posjed sporne nekretnine. Od strane drugotuženika da nije taj ugovor bio potpisan, ali ugovor o kupoprodaji ako je pretežnim dijelom izvršen – nije ništetan; tako proizlazi iz odredbe čl. 326. st. 2. ZOO/2005, te iz sudske prakse formirane u primjeni analogne odredbe sadržane u ĉl. 73. bivšeg ZOO/1991. Dok je bila živa, pok. ĆN da nije nikada zatražila da joj se vrati posjed prodanog stana, tj. nije uopće dovodila u pitanje svoj dio izvršenja ugovora o kupoprodaji iz 1996. godine. Ako drugotuženik i tužitelj i nisu stekli vlasništvo upisom u zemljišnu knjigu (čl. 119. st. 1. ZVDSP), stečeno je najprije na strani drugotuženika vlasništvo dosjelošću - uz primjenu uračunavanja vremena dosjedanja (čl. 160. st. 2. ZVDSP) kod pok. ĆN kao svojega pravnog prednika; a na strani tužitelja stečeni bi bili uvjeti za stjecanje dosjelošću čak i bez takvoga uračunavanja (čl. 159. st. 3. ZVDSP).
Tužitelj tvrdi da je kupnju spornog stana ugovorio u ljeto 2000. godine s tuženikom, a putem člana njegove uprave i osnivača drugotuženika ŽNN. Tužitelj da je tom članu uprave drugotuženika izvršio i isplatu s osnova cijene, te od njega primio stan u posjed. Nakon toga da tužitelj nije od strane drugotuženika – i od nikoga drugoga – duže od 20 godina ni na koji način osporavan ili smetan u poštenom i savjesnom posjedu tog stana od 30 m2 na adresi [adresa].
2. U odgovoru na tužbu CN je osporila da je tužitelj s drugotuženikom ugovorio kupnju predmetnog stana početkom 2000. godine, osporava da je isplatio kupoprodajnu cijenu kao i da je od tada u neprekinutom poštenom posjedu predmetne nekretnine. Ističe da tužitelj ne navodi tko mu je predmetnu nekretninu prodao, kada, s kime je pregovarao, kome je i koliko isplatio, tko mu je predao predmetnu nekretninu u posjed, pa da su takve tvrdnje neistinite i paušalne. Dalje navodi da drugotuženik nije nikada bio vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine, već da je to isključivo CN sama i putem svojih pravnih prednika. Ističe da u vrijeme kada je drugotuženik navodno prodao predmetnu nekretninu tužitelju da drugotuženik nije bio vlasnik niti je imao predbilježeno pravo vlasništva jer za to da nije imao pravnog temelja. Ističe da ugovor o kupoprodaji između pravnih prednika drugotuženika i pravnih prednika prvotuženice nije bio sklopljen. Dalje navodi da su pravni prednici prvotuženice i pravni prednici kao osnivači drugotuženika sastavili Ugovor o prodaji stana 20. svibnja 1999. godine, a ističe da Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisuje obvezan pisani oblik za ugovor o kupoprodaji nekretnina, predmetni ugovor da nije potpisan, nije ispunjena obvezna pisana forma pa da nije ni sklopljen. Također da predmetna nekretnina nije nikada predana u posjed drugotuženiku od strane pravnih prednika CN sve do današnjeg dana, niti je isplaćena kupoprodajna cijena što da isključuje mogućnost konvalidacije ugovora. Nadalje, drugotuženik da je tek 14. prosinca 2011. godine podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva temeljem ugovora o prodaji stana, a koja uknjižba da je bila odbijena jer je drugotuženik priložio nepotpisani ugovor, a kao predloženika je označio pravnog prednika prvotuženice koji da je umro još 2004. Dana 09. ožujka 2015. godine drugotuženik da je ponovno podnio prijedlog za uknjižbu i ponovno priložio nepotpisani ugovor i opet naznačio kao predloženika preminulu osobu. Ali taj puta da je protuzakonito drugotuženiku dopuštena predbilježba prava vlasništva Rješenjem Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Poreč od 09. travnja 2015. godine posl.br. Z-1001/15, te je u točki II navedenog Rješenja izrečeno da će dopuštena predbilježba prava vlasništva biti brisana na prijedlog ovlaštene osobe ukoliko predlagatelj istu ne opravda na način da dostavi potpisani ugovor i izvornik povijesnog izvatka iz sudskog registra. Ističe da drugotuženik predbilježbu ne može opravdati potpisom Ugovora o prodaji stana, jer potpisom se sklapa ugovor, a pravni prednik prvotuženice je preminuo. Predbilježba je dopuštena protiv preminule osobe, a što je razlog za brisanje iste. Poziva se na odredbe čl. 43. i 56. Zakona o zemljišnim knjigama. Slijedom svega navedenog da drugotuženik nije nikada postao vlasnikom predmetne nekretnine, pa da tužitelj nije ni mogao steći predmetnu nekretninu od nevlasnika. Prvotuženica da je jedina vlasnica predmetne nekretnine koju je stekla na temelju Zakona o nasljeđivanju pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju na zakonit, istinit, pošten način i u posjedu da je sama i putem svog pravnog prednika, računajući i majku svog pokojnog supruga gotovo oduvijek.
3. U odgovoru na tužbu drugotuženik je prigovorio prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora. Naime, iz Ugovora o kupoprodaji da proizlazi da sporni stan ima cca 30 m2, te da se isti nalazi u [adresa]. Na toj poziciji vrijednost takvog stana da iznosi barem 2.000-3.000 EUR/m2. Navodi da je drugotuženik nekretninu od pravnog prednika prvotužene uredno kupio, isplatio i stupio u posjed iste. Od trenutka kupnje na dalje, drugotuženik odnosno osobe koje su bile ovlaštene zastupati istog da su boravile u više navrata i više sezona u navedenoj nekretnini. Drugotuženi da nema nikakvih saznanja o tome da bi on, niti njegovi zakonski zastupnici, prodali navedenu nekretninu. U odnosnu na činjenicu posjeda, drugotuženiku da nije poznato po kojem je osnovu tužitelj ušao u posjed (ako je uopće ušao). Drugotuženik tužitelju nije nikada dao svoje ključeve stana, a režije za stan da uredno plaća drugotuženik. Ističe da je za stjecanje prava vlasništva nad nekretninom, potrebna pisana forma ugovora. Obzirom da tužitelj istu ne dostavlja, očigledno da ona ne postoji, niti je takav ugovor ikada postojao. Usmenu formu ugovora o kupopordaji nekretnine zakon ne poznaje niti priznaje kao valjanu, pa predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu u cijelosti. Tijekom postupka je naveo da ako je tužitelj u zadnje vrijeme ušao u posjed navedene nekretnine, to se dogodilo bez znanja i dopuštenja drugotuženika, što isključuje bilo kakvu savjesnost, istinitost i poštenje. Drugotuženik zadnjih godina da nije bio u nekretnini zbog korone, te iz razloga što u Republici Hrvatskoj ima druge nekretnine u kojima boravi, no isti oduvijek da ima ključ navedene nekretnine, te ključ, niti posjed, nikad nije dao tužitelju. Drugotuženiku podnesena tužba predstavlja prvo saznanje da bi netko treći bio navodno u posjedu navedene nekretnine. Drugotuženi se cijelo vrijeme, od kupnje nekretnine drži jedinim vlasnikom i posjednikom iste. U tom smislu isti plaća i potrošnju električne energije.
4. Ovosudnim Rješenjem posl.br. P-934/2021-5 od 28. siječnja 2022.godine određena je zabilježba spora na predmetnoj nekretnini.
5. O prigovoru drugotuženika na prenisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora ističe se da je prema čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP-a) kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. U tužbi je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora 11.000,00 kn. Međutim, drugotuženik je istakao prigovor prenisko označene vrijednosti predmeta spora. U ovoj pravnoj stvari tužitelj traži upis prava vlasništva na nekretnini, u naravi stanu u [adresa], u starogradskoj jezgri, u [adresa], veličine cca 30 m2. Prigovor drugotuženika je osnovan, jer vrijednost po m2 stana na navedenoj poziciji nije manja od 7.000,00 kn, te je na pripremnom ročištu sud utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 210.000,00 kn.
6. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari tužbu podnio 20. prosinca 2021. godine i u istoj je postavio tužbeni zahtjev kako je to odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude.
Tužitelj je podneskom od 06. svibnja 2022. godine preinačio tužbu kojom je tužbeni zahtjev glasio:
"I Utvrđuje se da je tužitelj JN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću stekao vlasništvo posebnog dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Etažna knjiga, neodvojivo povezanog s 10. suvlasničkim dijelom k. č. br. [katastarska čestica], koji u naravi predstavlja stan na II katu zgrade, ulaz desno, u Planu označen kao posebni dio "J".
II Dužni su tuženici 1. CN, OIB [osobni identifikacijski broj] IZ [adresa]. BENEVOLUS SEMPER d.o.o., OIB 97639865287, [adresa] trpjeti da se temeljem ove presude provede u zemljišnim knjigama upis vlasništva tužitelja na nekretnini upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – etažna knjiga, 10. suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] povezan s vlasništvom stana na II. katu zgrade, ulaz desno, u planu označen kao posebni dio „J“; uz istodobno brisanje upisa vlasništva 1. - tuženice i predbilježbe prava vlasništva 2.- tuženika.
III Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak, uvećan za zatezne kamate u visini obračunatoj korištenjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za polugodište koje prethodi polugodištu obračuna, uvećane za pet postotnih poena, za razdoblje od donošenja ove presude pa do isplate."
Time je tužitelj promijenio istovjetnost zahtjeva, a prema čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest, uz ostalo, i promjena istovjetnosti zahtjeva.
7. Tuženici su se protivili preinaci ističući da je tužitelj već i u ranijem parničnom postupku koji se vodio pod posl.br. P-536/2021 bio postavio isti tužbeni zahtjev kako ga je postavio u tužbi od 20. prosinca 2021. godine, te da nije jasno iz kojeg razloga tužitelj sada pokušava postaviti novi preinačeni tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je preinaku tužbe izvršio nakon što je tužba dostavljena tuženicima. Odredba čl. 190. st. 3. ZPP-a propisuje da je, nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, da sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsihodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Sud nije dopustio preinaku tužbe jer ne smatra da bi to bilo svrsihodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
Naime, tužitelj je u srpnju 2021. godine bio podnio identičnu tužbu kao i tužbu u ovoj pravnoj stvari, u postupku koji se vodio pod posl.br. P-536/2021, a u kojem postupku je dana 04. studenog 2021. godine donijeto Rješenje da se smatra da je tužba tužitelja povučena, te da je tužitelj dužan naknaditi tuženicima parnični trošak.
8. Tijekom postupka CN je umrla, a njezin nasljednik je ŽN, koji je preuzeo postupak iza pokojne majke CN. Tako su u ovoj pravnoj stvari kao tuženici označeni ŽN kao prvo tuženik i Benevolus semper d.o.o., kao drugotuženik.
9. Tijekom postupka tj. prije zaključenja glavne rasprave utvrđeno je da u zemljišnim knjigama se kao vlasnik predmetne nekretnine vodi upisan drugotuženik. Drugotuženik je upisan temeljem pravomoćne presude na temelju priznanja donijete pod poslovnim brojem P-602/2023-5 od 28. rujna 2023.
10. Tužitelj nije ispravio, niti precizirao, niti uskladio tužbeni zahtjev iako je prije zaključenja glavne rasprave znao za promjene nastale u zemljišnoj knjizi, za predmetnu nekretninu (vjerojatno zbog odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a).
11. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za upis prava vlasništva na nekretnini opisanoj u točki I izreke ove presude i trpljenje tuženika, uz istodobno brisanje upisa prava vlasništva prvotuženika i predbilježbe prava vlasništva drugotuženika.
12. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i Vrhovni sud RH, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992. godine).
13. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.
14. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (6-7), Rješenje (8), Ugovor o prodaji stana (10-14), povijesni izvadak iz sudskog registra (16-25), prijedlog za ovrhu (60-72), Ugovor o prodaji stana (73-75), rješenja (92-98), ovosudni spis P-536/2021 (99-114), u djelomični povjesni izvadak iz sudskog registra (189-191), u rješenje (192), u presudu na temelju priznanja (193-195), u račune (196- 215), u izvadak iz zemljišne knjige-povjesni prikaz (224-231), u izvadak iz BZP-a povjesni prikaz (241-242), u izvadak iz zemljišne knjige (267-268), saslušana je svjedokinja GN (supruga tužitelja), KN, PN, ŽN koji je saslušan u svojstvu svjedoka dok je ranije prvotuženica CN bila živa, te tužitelj kao parnična stranka i JNN, zakonska zastupnica drugotuženika.
14.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka TN, iz razloga jer tužitelj nije dostavio adresu za navedenog svjedoka, osim adrese [adresa], a tužitelj je izjavio da taj svjedok niti ne žive u [adresa] na adresi [adresa], već u Skopju. Sud nije proveo ni dokaz očevida lica mjesta, jer između stranaka nije ni sporno o kojem se stanu radi.
15. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
16. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, kao i povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetna nekretnina tj. nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva označena je kao 10. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-10) stan na II katu zgrade, ulaz desno, u Planu označen kao posebni dio "J" izgrađen na k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] Etažne knjige k. o. [katastarska općina] bila upisana u zemljišnim knjigama u vlasništvu ranije prvotuženice CN, na temelju pravomoćnog Dopunskog rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-267/04-25 UPP- OS-85/04 od 22. srpnja 2019. godine (iza pok. CN ON (supruga CN) iz [adresa]), a da je ranije bila upisana kao vlasništvo ON iz [adresa]. Na predmetnoj nekretnini je od 09. ožujka 2015. godine, Rješenjem Z-1001/15, zabilježena dopuštena predbilježba prava vlasništva u korist drugotuženika, a na temelju Ugovora o prodaji stana sklopljenog 20. svibnja 1996. godine i izvornika povijesnog izvatka iz sudskog registra od 14. studenoga 2014. godine. U vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu utvrđeno je da se predmetna nekretnina vodi upisana u samovlasništvo drugotuženika. Dugotuženik je kao vlasnik upisan temeljem presude na temelju priznanja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-602/2023 od 28. rujna 2023.
16.1. Već iz naprijed navedenog je utvrđeno da navodi tužitelja iznijeti tijekom postupka vezani za pravno prednika prvotuženice nisu točni jer je pravni prednik prvotuženice bio njezin suprug FN, a ne kako to tužitelj tvrdi da se radilo o pravnoj prednici kao ženskoj osobi (iako je navedeno irelevantno za ovu pravnu stvar).
17. Uvidom u Ugovor o prodaji stana (10-14) utvrđeno je da je dana 20. svibnja 1996. godine sastavljen Ugovor o prodaji stana između ON iz [adresa], u svojstvu prodavatelja i CNN, ĆNN, VN i HN kao osnivača u ime i za račun trgovačkog društva Grofica d.o.o. za turizam i usluge, kao kupca, a predmet kojeg je bio stan u [adresa], u [adresa], na drugom katu zgrade sagrađene na k.č.br. dio 114 k. o. [katastarska općina], čestica k) iz z.k.ul. E-32 (k. č. zgr. [katastarska čestica] stara oznaka), a koji je u Planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "J", u površini od 30,50 m2, za kupoprodajnu cijenu od 18.000,00 dem sa rokom otplate 31. svibnja 1996. godine. Ugovorom su ugovorne strane ugovorile i druge uvjete. Ugovor koji je u spisu priložen na listovima 10 do 14 potpisan je od strane prodavatelja i ovjeren 12. lipnja 1996. godine kod javnog bilježnika Davora Dušića u [adresa] pod brojem OV- 2392/96, a nije potpisan od strane kupaca.
17.1. I iz navedenog proizlazi da je pravni prednik CN bio FN, a ne neka druga ženska osoba (iako je navedeno irelevantno za ovu pravnu stvar).
18. Uvidom u Ugovor o prodaji stana (73-75) utvrđeno je da je dana 20. svibnja 1996. godine sastavljen Ugovor o prodaji stana između ON iz [adresa], u svojstvu prodavatelja i CNN, ĆNN, VN i HN kao osnivača u ime i za račun trgovačkog društva Grofica d.o.o. za turizam i usluge, kao kupca, a predmet kojeg je bio stan u [adresa], u [adresa], na drugom katu zgrade sagrađene na k.č.br. dio 114 k. o. [katastarska općina], čestica k) iz z.k.ul. E-32 (k. č. zgr. [katastarska čestica] stara oznaka), a koji je u Planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "J", u površini od 30,50 m2, za kupoprodajnu cijenu od 18.000,00 dem sa rokom otplate 31. svibnja 1996. godine. Ugovorom su ugovorne strane ugovorile i druge uvjete. Ugovor koji je u spisu priložen na listovima 73 do 75 potpisan je od strane prodavatelja i kupaca, a na istome nema ovjere potpisa.
19. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra (16-25), utvrđeno je da je za tvrtku Grofica d.o.o. za turizam i usluge temeljni akt društveni ugovor zaključen 25. travnja 1996. godine, a za tvrtku Benevolus Semper d.o.o. [adresa] odlukom člana društva od 23. prosinca 2011. godine izmijenjen društveni ugovor od 25. travnja 1996. godine u čl. 1., čl. 2., čl. 4. i 6., a odlukom članova društva od 29. prosinca 2011. godine izmijenjene su odredbe glede članova društva, sjedišta društva, tvrtke društva i imatelja temeljnih uloga i poslovnih udjela.
20. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (267-268) utvrđeno je da je u zemljišnim knjigama na dan zaključenja glavne rasprave 20. studenog 2025. kao vlasnik predmetnog stana upisan drugotuženik.
20.1. Prvotuženik je s obzirom na tu činjenicu istakao prigovor pasivne legitimacije.
20.2. S obzirom na nesporno utvrđenje da prvotuženik ne dolazi upisan kao vlasnik predmetnog stana prigovor o promašenoj pasivnoj legitimaciji je osnovan. Dakle, neosnovani zahtjev tužitelja kojim traži da prvotuženik trpi da se tužitelj upiše kao vlasnik predmetne nekretnine i dr.
21. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetni stan kupio početkom 2000. godine, zatim tijekom postupka tvrdi da ga je kupio u ljeto 2000-te godine od drugotuženika, da je predmetni stan ugovorio putem člana uprave drugotuženika i to osnivača ĆNN, da je istome isplatio kupoprodajnu cijenu i od istog da je primio predmetni stan u posjed i nakon toga da od nikoga nije smetan u poštenom i savjesnom posjedu. Tužitelj je upravo na te okolnosti predložio očevid lica mjesta, te saslušanje svjedoka TN, GN i LN. Međutim, tijekom postupka tužitelj je izjavio da svjedok TN ne živi na adresi [adresa] već da živi u [adresa], ali nije dostavio adresu, zato nije saslušan/a. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se izvrši očevid lica mjesta, uz sudjelovanje vještaka građevinske struke iz razloga jer se navedenim dokaznim prijedlogom ne može utvrditi ono za što je tužitelj i predložio taj dokazni prijedlog, a to je da je tužitelj kupio predmetni stan 2000. godine, da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetni stan i da je tužitelj primio predmetni stan u posjed, a također niti da bi tužiteljev posjed bio pošten odnosno savjestan više od 20 godina.
22. Uvidom u prijedlog za ovrhu (60-72) utvrđeno je da je Stan d.o.o. za upravljanje nekretninama dana 29. svibnja 2020. godine podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (kartica kupaca) protiv ovršenika CN radi isplate pozivom na vjerodostojnu ispravu radi plaćanja na ime sredstava zajedničke pričuve i druge troškove za stambeni prostor na adresi [adresa]. Dana 16. studenog 2020. godine pod posl.br. Ovrv-176/2020 javni bilježnik Tanja Ferenc iz [adresa] donio je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Iz ispisa naloga (67) utvrđeno je da je CN dana 09. prosinca 2020. godine isplatila vjerovniku Stan d.o.o. iznos od 3.075,69 HRK temeljem Rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-176/2020 donijetom po javnom bilježniku Tanji Ferenc.
23. U postupku je saslušana svjedokinja GN, supruga tužitelja, te je iskazala da je tužitelj njezin muž, JN, a njegov otac da se zvao IN. IN da je umro prije otprilike 4 godine. Njezin muž i njegov otac da su razgovarali sa N i sa niti jednom drugom osobom da nisu stupili u kontakt. Oni da su dogovarali kupnju predmetnog stana i to stana u [adresa] na kbr. 16, na istoj adresi gdje tužitelj i ona žive, a koji stan da je na drugom katu i ima oko 30 m2. Oni žive na toj adresi [adresa], na kojoj da imaju prvi, drugi i treći kat, i još jedan mali stan kojeg su kupili nedavno. Njezin muž i njegov otac da su dogovorili sa N, kupoprodaju predmetnog stana, još u vrijeme dok su postojale njemačke marke. Njezin muž i njegov otac da su Ž čak dali i kaparu za taj stan, prije otprilike 20 godina i od tada da se J, ni itko drugi nikada nije javio, sve do pretprošle godine. J da se predmetni stan nije svidio, vjerojatno zato jer da su u stanu iznad u to vrijeme bila djeca i jer je sve bilo trošno i stan se renovirao. Vjerojatno zbog toga je J dogovarao sa njezinim mužem i njegovim ocem o prodaji tog stana. Tom prilikom kada su se dogovarali, J da je dao ključ njezinom pokojnom svekru, a bio je prisutan i njezin muž i taj ključ oni da i danas imaju. Predaja ključa od strane Ž i predaja kapare Ž
- talijan od strane njezinog svekra i muža da je izvršena u njihovom lokalu u prizemlju kada su bili prisutni njezin muž JN i njezin svekrv IN. Nakon toga, da su počeli uređivati taj stan. Pred dvije godine odnosno za Novu godinu, kada je njezin muž ugradio stent za srce i bio je bolestan, njihova kćerka da je vidjela iz stana preko puta u kojem žive i koji je veličine oko 100 m2, da u predmetni stan tj. sporni stan koji je preko puta stana u kojem žive, da su došle 3 osobe i da su imale psa i da su pokušale ući u predmetni stan. Te osobe da su bile od strane obitelji CN. Ona da ne zna te osobe, i ne zna da li je netko od tih osoba prisutan u sudnici. Kćerka da im je rekla da se jedan predstavio kao sin gospođe CN. Nakon dogovora između njezinog muža i svekra i talijana Ž, oni da su taj stan koristili tako što je u njemu spavala njihova kćerka i imala svoje stvari u njemu. Taj stan da su i renovirali. Zidovi da su bili jako derutni, kao i plafon i kupaona. Radi se o staroj zgradi. Nakon toga da su stan i krečili puno puta. Pričuvu ne plaćaju, niti su plaćali za predmetni stan, već samo za njihove stanove. U predmetnom stanu da su stalno živjeli sezonci, u njemu da je trenutno još jedan sezonac. Posljednje dvije godine u predmetnom stanu da žive sezonci - muškarci koji rade u njihovom lokalu. Predmetni stan ima i struju i vodu. I u vrijeme kada je predmetni stan dogovaran između njezinog muža i svekra, te talijana Ž također da je imao struju i vodu. U zadnje vrijeme tj. zadnjih 4 do 5 godina oni plaćaju troškove struje za predmetni stan jer su taj stan prespojili struju sa njihovim stanom. Prije toga ne zna tko je plaćao struju za predmetni stan jer ništa nije dolazilo. Njihova kćerka je samo spavala u predmetnom stanu i ostavljala svoje stvari, a ostalo je bila kod njih, stalno jela kod njih i bili su zajedno jer se radi o stanu kojeg dijeli samo hodnik. Na ime CN nisu dolazili nikakvi računi. Niti na ime FN. Nisu dolazili niti na ime Grofica d.o.o. Kada dolazi pošta na njihovu adresu, sandučić je dolje i provjeravaju svu poštu. Na upit punomoćnika prvotuženika iskazala je da su i njezin muž i svekrv zajedno dogovarali prodaju predmetnog stana sa N. Kaparu je dao njezin svekrv, ona da nije vidjela, ali po pričanju muža i svekra oni da su talijanu dali kaparu 30.000,00 njemačkih maraka. Na upit koliko je iznosila kupoprodajna cijena iskazala je da je bilo govora o nekih 50.000,00 ili 60.000,00 njemačkih maraka. U trenutku kada je J živio u predmetnom stanu, oni su već bili živjeli u toj zgradi u kojoj su već 48 godina. Ne može se sjetiti koliko dugo je talijan živio u predmetnom stanu, on je povremeno dolazio, viđali su se na stepeništu, pozdravljali se kao susjedi. Ne može se sjetiti koliko je npr. Novih godina prošlo odnosno koliko je Novih godina bilo da su se pozdravljali kao susjedi. C je znao dolaziti u njihov lokal u prizemlju. J nije ulagao u predmetni stan u smislu da ga je renovirao. Susjedi su se interesirali za taj stan, ali oni su im rekli da su oni taj stan uzeli, da su u dogovoru, da su platili kaparu.
24. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da su i njezin svekar i muž sa jednim talijanom dogovarali kupoprodaju predmetnog stana i da su njezin svekar i muž talijanu dali kaparu u iznosu od 30.000,00 dem, a da je bilo govora o kupoprodajnoj cijeni od 50.000,00 ili 60.000,00 dem. Dakle, iz iskaza svjedokinje, supruge tužitelja, proizlazi da je između njezinog muža i svekra s jedne strane i talijana s druge strane, bilo samo dogovora o kupoprodaji i da je plaćena samo kapara, ali da do kupoprodaje nije došlo. Do kupoprodaje nije došlo jer talijan nikada više nije kontaktirao sa njezinim mužem i svekrom. A iskazivala je samo o dogovoru oko kupoprodaje i o predanoj kapari, ali ne i o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni i sklapanju kupoprodajnog ugovora. Također iz iskaza te svjedokinje proizlazi da je predmetni stan koristila samo njihova kćerka za prespavati u njemu, iz čega sud zaključuje da predmetni stan tužitelj nije nikada koristio.
25. Svjedok LN, nesrodan sa strankama, iskazao je: "Ja živim na adresi [adresa] i sada sam trenutno podstanar u stanu na adresi [adresa] i to u stanu na prvom katu desno. Ranije sam bio vlasnik tog stana na prvom katu, vlasnik sam bio do prošle godine. Stan na prvom katu kupio sam oko 1994. ili 1995. godine, nisam sasvim siguran. Ja ne znam tko je živio u stanu na drugom katu desno, tj. točno iznad mojeg stana, ali čuo sam "rekla-kazala" da je to stan od nekog talijana. To sam čuo prve godine kada sam ja kupio stan na prvom katu, tj. to sam čuo 1994. ili 1995. godine. Ja nisam vidio tog talijana da je on živio u tom stanu ili da je on bio u tom stanu. Poslije nekoliko godina, ne znam točno koliko poslije, tri ili četiri godine poslije, čuo sam "rekla-kazala" da je taj stan na drugom katu desno iznad mojeg kupio JN ili UN, oni su sin i otac. Ja samo mogu reći da ja sam čuo, ali ne znam sa kojeg kata se je čulo, da li trećeg ili petog kata da se nešto čulo. Ja ne znam koje godine se je to nešto čulo iz mog stana. To što sam čuo, te zvukove, čuo sam negdje do 2000-ite godine. Ne sjećam se da li su se radili i ako jesu koji popravci u stanu iznad mojeg stana. Meni su i JN i IN rekli da su oni kupili stan od talijana, ali meni nisu pokazali ugovor da su kupili. Meni nisu rekli koliko su platili. Nisu mi rekli niti kome su platili. Oni su meni rekli da su kupili, rekla-kazala. Ja nemam bolji riječnik za to objasniti. Nisu mi spominjali niti kaparu. Ja nisam imao puno mogućnosti razgovarati sa JN ili IN. U predmetnom stanu, prema onome što sam čuo "rekla-kazala" živjeli su zet od JN i kćerka. Ja ne potvrđujem da sam njih vidio da su živjeli u predmetnom stanu jer ja živim na prvom katu. Pričalo se, a ja nisam vidio jer sam radio po cijele dane, ujutro sam izašao a kasno se vratio u svoj stan. Ja sam vidio zeta i kćerku od JN da idu gore i da silaze dolje, ali ja nisam točno vidio gdje su oni odlazili. JN ima svoj stan u istoj zgradi [adresa] i u prizemlju i na prvom i drugom katu, odnosno stvarno ne znam jer ja nisam nikada odlazio na drugi kat i dalje gore jer sam živio i moj stan je bio na prvom katu. Tužitelj ili njegov otac IN su već od ranije bili kupili stanove na lijevoj strani zgrade u zgradi [adresa] i u prizemlju i na prvom katu i drugom i možda trećem, ali ja to znam samo kao "rekla-kazala". "
25.1. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je bio vlasnik stana, a sada je podstanar na adresi [adresa] (u zgradi gdje je predmetni stan), da je čuo da je predmetni stan bio od talijana kao i da je čuo da je tužitelj kupio predmetni stan i da su u predmetnom stanu živjeli zet od tužitelja i kćerka. Iz iskaza tog svjedok sud nije utvrdio da bi upravo tužitelj bio u posjedu predmetnog stana, već da su u posjedu bili zet tužitelja i kćerka. Dakle zaključno iz iskaza tog svjedoka ne proizlazi da bi tužitelj uopće bio u posjedu predmetnog stana.
26. ŽN, koji je saslušan u svojstvu svjedoka jer u to vrijeme nije bio stranka u postupku već sin tadašnje prvotuženice, iskazao je: " U vezi stana na drugom katu zgrade ulaz desno koji se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], ja imam saznanja zato jer je vlasnik tog stana bio moj očuh FN, a nakon njegove smrti vlasnica tog stana bila je moja majka CN. Negdje u ljeti 2019. ili 2020. gospodin JN sa još jednim prijateljem, koji ima poslovni prostor u prizemlju, čini mi se da se preziva Ć, došli su kod moje majke u [adresa] i rekli joj da bi oni kupili stan od nje. Moja majka se začudila na taj njihov dolazak i to njihovo pitanje. Moja majka je to meni prenijela. Ja sam nakon toga otišao u gruntovnicu i vidio da se taj stan još vodi na ime mog očuha. Nakon toga kroz dopunsko rješenje o nasljeđivanju moja majka je naslijedila taj stan na svoje ime. Nakon toga ja sam počeo skupljati papire i vidio sam da postoji neki ugovor u kojem se navodi ime mog očuha i tvrtke Benevolus Semper, ali kako taj ugovor nije bio potpisan pa sam ja htio razjasniti si što je sada s tim stanom glede vlasništva. Nakon toga tužitelj- JN me u više navrata zvao vezano za predmetni stan, nudio mi je novce za njega, ali ja nisam htio ništa rješavati s njim dok ne izvidim što je u svezi tog stana. JN je samnom razgovarao u vezi predmetnog stana i rekao mi je da je dao akontaciju nekom talijanu pod imenom G. JN mi je također rekao da čeka tog talijana da mu isplati i ostatak za predmetni stan. Ali nakon toga mi je JN rekao da je taj talijan umro i zato da neće doći. Ja sam pitao JN da li ima neke papire da je to kupio od talijana i JN mi je odgovorio da nema. JN je meni jednom prilikom za predmetni stan nudio tridesettisuća eura, a drugom prilikom mi je nudio pedesettisuća eura. Ja sam bio u predmetnom stanu i kad sam bio dijete, a i kasnije u više navrata. Posljednjih cca dvadeset ili dvadesetdvije godine, ponavljam cirka, nisam bio u predmetnom stanu. Ja se ne sjećam, ne znam da li je moj očuh FN prodavao predmetni stan. Mi smo nekad živjeli u gradu, tj. ja sa majkom i očuhom do 1982. godine, a nakon toga smo išli živjeti u [adresa], odnosno ja sam kasnije otišao živjeti u [adresa]. Moj očuh FN umro je 2004. godine. Moja majka je bila iznenađena jer je njoj u sjećanju bilo da je FN bio prodao predmetni stan. Ja sam tek kasnije kad sam našao te papire, vidio da se u ugovoru navodi tvrtka Benevolus Semper. Kada sam zadnji put bio u predmetnom stanu, bio sam isključivo da vidim stan jer sam znao da je naš. Stan je bio naš prije dvadeset i više godina, zato kada sam ja zadnji puta bio u stanu, stan je tada još bio naš. Nakon što mi se pokazuje ugovor o prodaji stana (u spisu na listu 10-15) iskazujem da upravo taj ugovor na kojem je potpis samo od ON, a ne i potpisi od kupca i koji je ovjeren 12.06. 1996., ja sam taj ugovor bio našao u papirima. Ja mislim da nisam išao pregledavati stan nakon datuma u tom ugovoru. Kada sam u svezi predmetnog stana razgovarao sa JN, kako sam prije iskazivao, to je moglo biti 2019. ili 2020. godine. U vrijeme kada je predmetni stan upisan na ime moje majke ja sam bio došao pred vrata tog stana i pokušao ući u predmetni stan, ali je tom prilikom JN došao na stepenice i rekao je da je u tom stanu on ili netko njegovi i ja sam odustao ući u taj stan. JN je meni nudio novce za kupnju stana, kako sam prije iskazivao, prije nego što sam ja htio ući u predmetni stan kada me je na stepenicama sreo JN. Poslije toga je sudu sve poznato jer postoje papiri da su bile rasprave na sudu. Tužitelj je u više navrata inzistirao da razgovara sa mnom u vezi prodaje predmetnog stana. Tek tijekom sudskih postupaka ja sam vidio da postoji ugovor o prodaji stana koji je i potpisan od strane kupaca".
26.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je vlasnik predmetnog stana bio njegov očuh FN, a nakon njegove smrti njegova majka CN. U ljeti 2019. ili 2020. tužitelj da se obratio njegovoj majci sa upitom da želi kupiti stan od nje. Dalje proizlazi da je tužitelj i njemu osobno nudio novce za predmetni stan, ali on nije htio ništa poduzimati dok ne izvidi papire vezane za predmetni stan. Nadalje proizlazi da mu je tužitelj rekao da čeka talijana da mu plati ostatak kupoprodajne cijene za stan jer da je prethodno dao akontaciju. Međutim, C da se tužitelju nikada nije javio. Dakle i iz iskaza proizlazi da je je tužitelj znao da nije vlasnik predmetnog stana i da je znao da nije platio kupoprodajnu cijenu za predmetni stan. Konačno iz iskaza proizlazi da je iza pokojnog FN proveden ostavinski postupak, a dopunskim rješenjem o nasljeđivanju predmetna nekretnina je dodijeljena njegovoj supruzi CN (CN je 29.03.2019. podnijela prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanja iza pok. FN). U ukupnosti svih saslušanih nesporno je utvrđeno da je tužitelj već početkom 2019., (iako je i ranije znao da nije vlasnik predmetnog stana) znao da stan nije njegov te je i sam nudio CN i sadašnjem prvotuženiku 2019. godine novac za predmetni stan, stoga tužitelj ne može biti pošten posjednik.
27. Svjedok PN nesrodan sa strankama, iskazao je: "Ja znam u svezi koje nekretnine ćete me ispitivati. Ja sam po struci ekonomist i za drugotuženika obavljam poslove vođenja njegovih poslovnih knjiga, a drugotuženik je ranije poslovao pod nazivom "Grofica". To društvo je osnovano 1996. i od samog početka ja vodim knjige za drugotuženika. U početku je postojao pravni akt o osnivanju tvrtke i već tada je drugotuženik odnosno njegov pravni prednik meni dostavio svu poslovnu dokumentaciju među kojom je bio i kupoprodajni ugovor iz 1996. kojim je pravni prednik drugotuženika kupio predmetnu nekretninu od gospodina CN, Moguće da je kao prodavatelj bila njegova supruga, ali ipak mislim da je prodavatelj bio gospodin CN jer je on ovjerio potpis. Predmetna nekretnina predstavlja u naravi stan u [adresa] na adresi [adresa]. Već tada 1996. ili početkom 1997. mi smo, mislim na drugotuženika odnosno njegovog pravnog prednika promijenili ime korisnika i to prijavili HEP-u, Vodovodu, Upravi grada Poreča i od tada sva dokumentacija i uplatnice za predmetnu nekretninu dolazi meni kao voditelju poslovnih knjiga za tuženika i podmirujemo režije i ostalo potrebno. Od tuženika, i njegovog pravnog prednika dobio sam sve ključeve za nekretnine koje on ima, pa tako sam dobio i ključeve od predmetnog stana i ti ključevi se i dan danas nalaze u mom posjedu. U predmetnom stanu bio sam jednom, možda dva puta. U stan sam ušao s ključem kojeg sam dobio od tuženika. U stanu sam bio nakon što je tuženik renovirao stan, to je bilo odmah na početku budući da je tuženik odmah nakon kupoprodaje renovirao stan. Drugotuženik je taj predmetni stan i u naravi koristio u početku dok nisu renovirali drugi stan u [adresa]. U [adresa] stan koriste zato jer je puno veći i kada je predstavnik drugotuženika dobio malu djecu pa mu je bilo komotnije koristit stan u [adresa]. Osnivači tuženika odnosno pravnog prednika zovu se K, CNN, P i T. Nije mi poznat C po imenu G. Za predmetni stan plaćena je kupoprodajna cijena jer je isplata kupoprodajne cijene bila uvjet za potpisivanje kupoprodajnog ugovora. Tuženik nije nikada prodao stan, bar mene nije nikada obavijestio da je prodao stan. Na upit pun. tužitelja da li mi je poznato da je 2000. netko koristio predmetni stan, iskazujem: meni je poznato da je K svako toliko nekome dao predmetni stan da ga koristi, da mogu boraviti u njemu nekoliko dana, za ferije ili sl. Čini mi se da je njegovo puno ime ĐN".
27.1. Tužitelj putem punomoćnika je prigovorio iskazu tog svjedoka jer da mu je nevjerojatno da netko može reći da osobu koju zovu K, da joj pravo ime možda glasi ĐN.
27.2. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da drugotuženik nije prodao predmetni stan tužitelju, da je drugotuženik za predmetni stan plaćao režije u utuženom razdoblju, da svjedok i dan danas ima ključeve od predmetnog stana jer da vodi poslovne knjige za drugotuženika, da je drugotuženik renovirao predmetni stan nakon kupnje 1996. ili početkom 1997., te da je 2000-te. predmetni stan Kosnivač tuženika odnosno pravnog prednika svako toliko dao predmetni stan nekom da ga koriste i da u njemu borave nekoliko dana, dok su na odmoru.
28. Tužitelj je iskazao: "Ja sam u [adresa] sa svojim roditeljima došao 1976. godine. Moj otac je te godine kupio stan na prvom katu površine 100 m2 na adresi [adresa], s lijeve strane, nešto kasnije kupio je i prostor ispod prvog kata s lijeve strane tj. podrum i na tom mjestu smo napravili radnju koja je u naravi restoran "Sarajevo". Kasnije kada sam ja već bio oženjen i kada mi je starija kćerka imala oko 12 godina kupili smo stan na drugom katu lijevo, tj. stan iznad prvog kata lijevo i to od SN. Prije otprilike dvije do tri godine kupili smo stan na trećem katu sa lijeve strane od O iz [adresa], nisam točno siguran o imenu ali inače je prodavatelj bio iz Zagreba. Ta gospođa iz Zagreba je taj stan na trećem katu lijevo inače iznajmljivala turistima. Također prije otprilike dvije godine moja kćerka AN kupila je prostor iznad drugog kata desno. Moja obitelj je sa ON i CN bila u dobrim i prijateljskim odnosima. FN je bio prodao talijanu predmetni stan 1996. godine. C pod imenom G imao je želju prodati taj stan zbog buke koju su mu stvarali neki drugi sa trećeg kata. Taj talijan je prodavao stan za pedeset ili šezdeset dem. Moj otac je tom talijanu G dao kaparu u iznosu od 30.000,00 DEM 2000-te godine. Taj talijan je rekao da će se vratiti za otprilike sedam dana i da će nakon toga moj otac njemu dati još ostatak za kupoprodajnu cijenu i kada taj talijan donese papire za kupoprodajni ugovor. Moj otac je imao odvjetnika iz [adresa] (koji je bio bez ruke – odvjetnik Kalabrić) i advokat od mog oca je rekao da će se ugovor o kupoprodaji potpisati kada dođe talijan i kada moj otac isplati talijanu kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Taj talijan je mom ocu dao ključeve predmetnog stana te dvijetisućite godine kada je moj otac dao talijanu kaparu tridesettisuća Dem. Telefonskim putem talijan G je zvao mog oca i rekao mu da će doći za daljnjih sedam dana. Od toga dana kada je talijan samo telefonski rekao mom ocu da će doći za daljnjih sedam dana, talijan nije došao niti smo ga nakon toga više čuli ni vidjeli. Ja ne znam da li se tom talijanu nešto desilo, da li je na primjer bio bolestan, imao sudar ili slično, ja ne znam. Mi smo imali, a i dan danas ja imam taj broj telefona na kojeg smo ranije bili kontaktirali tog talijana koji je bio iz Vincenze. Mi smo ga puno puta pokušali zvati na taj broj, ali nam se nikada nije javljao, tj. nije odgovarao na naše pozive. Nakon par mjeseci od toga mi smo otišli kod našeg odvjetnika i pitali smo šta da radimo kad se taj talijan ne javlja i ne dolazi. Odvjetnik nam je rekao da mi možemo slobodno ostati u tom stanu dok taj talijan ne dođe i dok se ne napiše ugovor. Nikada nam nitko nije dolazio na vrata u smislu da nas tjera van ili da nam brani da mi koristimo taj stan. 2019. godine, krajem te godine došao je ŠN, ja mislim da je unuk od CN, zapravo ne znam točno, ali je unuk od CN i on je te 2019. godine sa jednom ženom i jednim dečkom i psom došli i htjeli su provaliti u stan, razbili su bravu, ali nisu uspjeli ući u stan jer sam ja došao. Moja kćerka je vidjela da netko provaljuje u stan pa je mene nazvala, ja sam bio u svojoj sobi i odmah sam otišao i nakon što sam došao, pitao sam ih šta rade, i rekao mi je da je došao vidjeti stan od bake. Rekao je da je baka prodala, ali da ne zna da li je uzela lovu. Moja kćerka je to vidjela jer je ona htjela u taj stan. Ona je inače živjela u tom stanu, sama. Ono što je iskazivao ŽN da sam ja odlazio kod njegove majke CN to nije istina. Ja tvrdim da je unuk od CN sa ženom htio provaliti u stan. Ja sam samo rekao im da otiđu i istjerao sam ih. Krajem turističke sezone 2000. godine krajem desetog mjesece te godine sam adaptirao taj stan generalno i od tada koristimo taj stan. Koristimo ga tako da su nekada, do 2007. godine u njemu spavali radnici koji su radili u našem restoranu, zatim taj stan koristimo tako da u njega ide moja kćerka F spavati. Moja kćerka V kada se vjenčala (2007. godine) je živjela u tom stanu oko osam godina dok nisu dobili djecu. Nakon toga su oni sa djecom preselili u naš stan na drugom katu lijevo koji je površine 100 m2. Kada je bila provala u predmetni stan kako sam gore opisao ja sam prije toga bio u bolnici, bio sam na operaciji srca, ugrađena su mi tri stenta, imao sam dva srčana udara i dva moždana udara. Ta provala je bila ubrzo prije izlaska iz bolnice. To je bilo 2019. Ja sam inače srčani bolesnik i imam problema sa srcem. Kada je talijan G bio vlasnik stana on bi dolazio samo tijekom sezone po deset do petnaest dana, ostao je tako sezonski i bio je sam i zatim je otišao. Dakle, kada je on bio vlasnik dolazio je samo sezonski. Nakon što je talijan G kupio predmetni stan ni FN ni itko drugi više nisu dolazili u stan osim talijana. Dok FN nije prodao stan talijanu, on je dolazio u taj stan. 2001. godine bio je veliki požar u stanu susjedne zgrade i taj požar je prijetio i mojem stanu. Požar je bio par mjeseci nakon što sam ja kupio predmetni stan. Ja kod sebe nisam imao papir na kojem bi bio potpis da je moj otac dao kaparu, taj papir je je potpis mog oca da je dao kaparu bio je kod odvjetnika koji je tada zastupao mog oca. Ja sam pokušao naći taj papir, ali nisam ga našao. Našao sam samo broj telefona od talijana. Na upit da li plaćam pričuvu za predmetni stan iskazujem da mi plaćamo za cijelu kuću. Taj čovjek koji je htio provaliti u predmetni stan rekao je da oni dvije godine plaćaju pričuvu. Meni ON nije rekao kome je prodao stan. Kada je ON prodao stan mi smo bili na Kosovu, kada smo se vratili mi smo u predmetnom stanu vidjeli talijana. ON nama nije nudio stan za prodati. U vrijeme kada je bila provala ja sam onima koji su htjeli provaliti rekao da je moj tata dao kaparu za predmetni stan. Ja sam bio prisutan kada je moj otac dao kaparu talijanu, a bila je prisutna i moja mama i odvjetnik i to u našem restoranu. C nije ništa pečatirao, potpisali su samo moj otac i on i talijan je rekao da će za sedam dana ponovno doći. Mi smo mu vjerovali. Uplatnice za struju za predmetni stan dolaze na moje ime na moj stan jer sam produžio kabel od svog stana na predmetni stan. Za predmetni stan plaćam i vodu već dvadeset godina. Za predmetni stan pričuvu na način da plaćam pričuvu za cijelu zgradu. Za sve stanove koje smo kupili u zgradi, a imamo ukupno četiri stana za sve imamo ugovore i za sve te ugovore imali smo i advokata. U cijeloj zgradi ukupno ima šest stanova, tri stana od po 100 m2, a tri stana od po 30 m2. Jedan susjed u istoj zgradi koji ima radnju u prizemlju-suvenirnicu, on je bio otišao kod CN da se raspita da li je predmetni stan prodan. To je bilo 2019. godine. Taj susjed koji ima suvenirnicu kada je vidio da je taj stan prodan jer mu je CN rekla da je stan prodan, on se više nije raspitivao za predmetni stan".
28.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegov otac dao kaparu talijanu H u iznosu od 30.000,00 DEM 2000. godine, da je u stanu živjela njegova kćerka sama, zatim da su u stanu do 2007. godine spavali radnici, da su od 2007. godine, kada se udala njegova kćerka V, pa narednih 8 godina da su u stanu živjeli kćerka V i njezin muž sve dok nisu dobili djecu. Iz svega navedenog nesporno je utvrđeno da tužitelj nije bio u samostalnom, kontinuiranom posjedu predmetnog stana. Nadalje iz njegovog iskaza proizlazi da je njegov otac dao kaparu za predmetni stan i da je njegov otac trebao isplatiti ostatak kupoprodajne cijene (a otac tužitelja je umro 2017., a njegovom nasljednicom je proglašena je BN, supruga ostavitelja, a ne ostavitelj).
29. GNN rođena GNN, zakonska zastupnica drugotuženika, iskazala je da točno zna o kojem stanu iskazuje: "Ljeti sam boravila u [adresa] zbog mora. Prijatelji iz Vičenze stanovali su u toj zgradi u stanu na lijevoj strani. Zvali su se L. Kada je predmetni stan ušao u prodaju mojim prijateljima je ponuđen ali njih nije zanimao. Oni su već imali veliki stan. Ja i muž nismo imali djece i odgovarao nam je taj predmetni stan koji je bio manji. Stan se sastoji od jedne male prostorije, stolom, četiri stolice i dijelom za kuhanje. Slijeve strane je kupaonica, a s desne strane je soba čiji prozor gleda na ulicu. FN je prodavao stan. Moj muž ĐN je sam kupio predmetni stan, ali budući da je bio talijanski državljanin nije mogao kupiti već je morao osnovati društvo preko kojeg bi se kupio predmetni stan. Društvo je osnovano čiji su članovi ja, moj suprug, moj brat I i suprugova sestra VN. Predmetni stan smo otplatili sa kupoprodajno cijenom u cijelosti i izvršili prijenos vlasništva preko odvjetnika. To je bilo 1996. godine u svibnju. Predmetni stan su renovirali ubrzo nakon kupnje, u lipnju ili srpnju 1996. Postavili smo nove podove po cijelom stanu osim u kupaonici, novi namještaj kuhinje sa električnim kuhalom, postavili smo nove pločice u kupaonici, nove sanitarije, novi tuš, lavandin, wc školjku i sve novo. Također smo promijenili prozor koji gleda na stepenište zgrade. Postavili smo novi kauč na razvlačenje, krevet za jednu osobu, dvije fotelje i element za odjeću-ormarić. Nakon kupnje koristila sam stan tri ili četiri godine kada smo dobili dvoje djece, stan je postao premali, stoga smo u [adresa] kupili veći stan. Predmetni stan su nakon toga koristili naši prijatelji talijani (MN, ČN, kolega od brata) koji su dolazili vikendom na more a ključevi su bili u [adresa] kod osoba od povjerenja (komercijalist PN koji je u stvari naš knjigovođa). U ured našeg komercijalistu odnosno knjigovođe pristizali su i računi za predmeti stan za struju i vodu. Naš računovođa je plaćao te račune. Mi koji smo kupili predmetni stan, nitko od nas, apsolutno nikada nismo prodali predmetni stan tužitelju ni njegovom ocu. Moj brat nije dolazio u predmetni stan. U posljednje vrijeme mi ne dolazimo u predmetni stan. Do 2017. godine u predmetni stan je sigurno dolazila moja prijateljica tijekom ljeta (DN). Do 2020 je moj muž ĐN dolazio u predmetni stan, čak i zimi. Naš knjigovođa je sve radio za nas pa tko i za uknjižbu predmetnog stana u zemljišne knjige. Nisam osobno provjeravala brojilo, već sam plaćala račune koji glase na moje ime i za struju i za vodu. Meni nije poznato da bi netko prijavljivao HEP-u stvarno stanje na brojilu jer sam čula da se tužitelj bespravno priključio na struju. To sam čula tijekom ovog sudskog postupka. Meni nije poznato da bi se u stanu promijenilo brojilo".
29.1. Iz iskaza zakonske zastupnice drugotuženika proizlazi da tužitelj nije bio u posjedu predmetnog stana već da su u posjedu predmetnog stana bili ona i njezin muž ĐN dok nisu dobili djecu, odmah od vremena kada su kupili predmetni stan 1996., a kasnijih godina (do 2017.) da su u stan dolazili prijatelji, ljeti vikendom. Za predmetni stan da su plaćali račune za struju i vodu.
30. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je on vlasnik predmetne nekretnine, da je tu nekretninu stekao početkom 2000. godine kupnjom od drugotuženika, odnosno dosjelošću jer da je od tada do podnošenja tužbe u neprekinutnom poštenom posjedu te nekretnine.
31. Sve čak i da je (ali nije) tužitelj temeljem kupoprodaje stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine (ali ugovora o kupoprodaji nema, isti ne postoji, niti tužitelj tvrdi da je postojao ugovor o kupoprodaji u pisanom obliku), tužbeni zahtjev, kako ga je postavio tužitelj, nije osnovan.
32. Prema čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a) kada se pravo vlasništva stječe na temelju pravnog posla, pravo vlasništva nekretnine se stječe zakonom propisanim upisom u zemljišnoj knjizi. Dakle, potrebne su dvije pretpostavke i to pravni temelj (titulus) stjecanja prava vlasništva koji može biti kupoprodajni ugovor, te način (modus) stjecanja upis u zemljišnu knjigu, kojeg tužitelj nema. Prema tome, tužitelj samo na osnovi tvrdnje da je početkom 2000. godine sa drugotuženikom ugovorio kupnju predmetnog stana i da je platio kupoprodajnu cijenu, koju tvrdnju apsolutno ničime nije dokazao, niti je predložio dokaze za dokazati tu tvrdnju, (a svjedokinja koju je predložio iskazala je da je bilo samo dogovora o kupnji i da je samo plaćena kapara), tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva kojim traži da su tuženici dužni trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik predmetnog stana, a kojeg drugotuženik zapravo nikad nije bio ni upisan, niti je sada upisan kao vlasnik.
33. Zbog navedenog nema osnove da bi tužitelj bio vlasnik i da bi tuženici bili dužni trpjeti upis vlasništva predmetnog stana na ime tužitelja, a niti istodobno brisanje upisa vlasništva prvotuženice i predbilježbe prava vlasništva drugotuženika.
34. Iz iskaza svjedoka i tužitelja i z.z. drugotuženika, ali i svih ostalih materijalnih dokaza u spisu nije utvrđeno da bi tužitelj bio u poštenom, samostalnom, kontinuiranom posjedu predmetnog stana, a sama činjenica da je tužitelj imao ključ predmetnog stana ne dokazuje da je uopće bio u posjedu predmetnog stana i da bi bio pošten posjednik, tim više što je sam tužitelj iskazivao da su u stanu živjeli njegov zet i kćerka najmanje 8 godina, a i supruga tužitelja je iskazala da nikada nisu plaćali ni struju, ni vodu, ni pričuvu za predmetni stan sve do tek prije 4 do 5 godina kada je tužitelj prespojio struju za predmetni stan, na stan u kojem tužitelj živi, a koji je preko puta predmetnog stana odnosno koje stanove dijeli hodnik.
35. Tužitelj nije dokazao da je predmetni stan kupio od drugotuženika tj. nije dokazao da je predmetni stan stekao na temelju pravnog posla-kupoprodaje.
36. Tužitelj nije dokazao da je predmetni stan stekao dosjelošću.
37. Stjecanje vlasništva putem dosjelosti je originarni način stjecanja, a stjecatelj ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, nego ga neovisno o njegovom pravu stječe onoliko koliko ga posjeduje, u konkretnom slučaju stječe pravo vlasništva bez eventualnih tereta koji bi ga mogli teretiti. Iako je redoviti način stjecanja prava vlasništva upis u zemljišne knjige na temelju pravnog posla, zakon dopušta i drukčiji način stjecanja, kao što je u konkretnom slučaju primjenom instituta dosjelosti. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja tim putem. Međutim, u konkretnom slučaju stvarno stanje je takvo da tužitelj nije koristio predmetnu nekretninu najmanje 20 godina prije podnošenja tužbe, odnosno uopće ju nije koristio budući da su predmetnu nekretninu kako je i sam iskazao koristio do 2007. podstanari, a od 2007. pa narednih osam godina da su u predmetnom stanu živjeli zet i kćerka dok nisu dobili djecu, dakle, tužitelj nije koristio predmetnu nekretninu, bar ne na način koji je potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Iskazi samog tužitelja da je u predmetnom stanu živio njegov zet i kćerka, da "talijanu" nije nikada ni on ni njegov otac platio kupoprodajnu cijenu jer se talijan nije javljao, kao i iz iskaza njegove supruge da predmetni stan koristi samo njihova kćerka kako bi prespavala u njemu, nesporno je utvrđeno da tužitelj nije bio 20 godina u poštenom, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine kakav posjed se traži za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona tj. dosjelošću.
38. Prema čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine, samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost) prema st. 3. istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost).
Prema čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed).
39. Dakle, da bi tužitelj na temelju odredbe čl. 159. st. 3. stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću potrebno je, uz ispunjenje ostalih uvjeta, da je njegov posjed barem pošten. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), a temeljem odredbe st. 2. čl. 18. ZV-a posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, postajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kada osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. A na temelju st. 3. čl. 18. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali to poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu to pravo na posjed ne pripada. St. 5. istog članka propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Tuženici su dokazali da posjed tužitelja nije pošten.
40. Za redovitu dosjelost potrebno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten posjeduje neprekidno 20 godina. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da tužitelj nije bio u neprekidnom i samostalnom posjedu najmanje 20 godina, a sud smatra da tužitelj nije mogao ne znati ni posumnjati da predmetni stan ne bi bio njegovo vlasništvo budući da je sam izričito iskazao da nije platio kupoprodajnu cijenu niti je bio u samostalnom posjedu, kako je sam iskazao.
41. Uvažavajući sve provedene dokaze ovaj sud zaključuje da posjed tužitelja nije bio kontinuiran, samostalan niti pošten, te da nisu ispunjeni uvjeti ni za redovnu ni za izvanrednu dosjelost.
42. Naime, uvidom u tužbu utvrđeno je da sam tužitelj tvrdi da je s drugotuženikom ugovorio kupnju stana i da je platio kupoprodajnu cijenu, a uvidom u njegov iskaz utvrđeno je da sam tužitelj tvrdi da je njegov otac platio kaparu i otac da je trebao isplatiti ostatak kupoprodajne cijene, ali u iskazu tvrdi da nije platio kupoprodajnu cijenu i da nije zaključen kupoprodajni ugovor, a za svo to razdoblje tužitelj je znao da nije u samostalnom i kontinuiranom posjedu, niti u poštenom posjedu jer je znao da nije vlasnik niti da mu pripada pravo na posjed kakvog ovom tužbom i potražuje. Dakle, tužitelj je znao, a kako je iskazao glede utuženog razdoblja imao je punomoćnika odvjetnika, te mu nije moglo ostati nepoznato da nije vlasnik predmetnog stana i da nije pošteni posjednik.
43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti izgubio u ovom postupku, pa mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tužitelj je dužan naknaditi tuženicima parnični trošak. Prvotuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 18. svibnja 2022., 28. rujna 2022., 16. svibnja 2024. i 20. studenog 2025., za svaku radnju po 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 9. studenog 2022. i za sastav podneska od 3. srpnja 2025. za svaku radnju po 100,00 eura, a što sveukupno iznosi 2.700,00 eura. Drugotuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 22. travnja 2022. i 10. svibnja 2022., za zastupanje na ročištima 18. svibnja 2022., 28. rujna 2022., 16. svibnja 2024. i 20. studenog 2025., za svaku radnju po 500,00 eura plus PDV u iznosu 875,00 eura, a što sveukupno iznosi 4.375,00 eura. Dugotuženiku nije priznat trošak za sastav podnesaka od 2. travnja 2024. i 9. srpnja 2025. jer isti nisu bili nužni za odlučivanje u ovom postupku. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tarifnom broju 8., 9., 46., 52 i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).
44. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, 22. prosinca 2025.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. prvotuženika,
3. Pun. drugotuženika.