Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. Pn-21/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, Davora Bestvine, odvjetnika u Osijeku i punomoćnika tuženika po zaposlenju MP, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. tužiteljici AP isplatiti iznos od 1.377,00 (tisućutristosedamdesetsedam eura) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. tužiteljici AP na ime parničnih troškova isplatiti iznos od 9.846,88 EUR (devettisućaosamstočetrdesetšest eura i osamdesetosam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje na takav iznos teku od 22. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 29. studenog 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tuženika prouzrokovao prometnu nesreću 26. listopada 2019. u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, pretrpjela strah, fizičke bolove, smanjenje životne aktivnosti, naruženost, te je imala potrebu za tuđom pomoći i njegom. Slijedom navedenog, ista tužbom od tužitelja potražuje iznos od 353.650,00 HRK na ime pretrpljene neimovinske štete, iznos od 73.000,00 HRK s osnova tuđe pomoći i njege koja je pružana u razdoblju od 6. studenog 2019. do dana podnošenja tužbe, te na ime rente za tuđu pomoć i njegu od dana podnošenja tužbe iznos od 530,00 HRK mjesečno.

2. Tuženik je 8. veljače 2022. podnio odgovor na tužbu kojim je učinio nespornim svoju odgovornost, odnosno pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, no protivio se visini smatrajući ju previsoko postavljenom.

3. Naime, ovaj sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice donio prvostupanjsku presudu pod posl. br. Pn-51/2021-26 od 1. veljače 2024. koja glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužiteljici AP iz [adresa], na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, isplati iznos od 29.483,75 EUR1 / 222.145,31 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 29. studenog 2021. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 29. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužiteljici AP iz [adresa], isplati na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u razdoblju od 6. studenog 2019. pa do 29. studenog 2021. kao dana podnošenja ove tužbe ukupan iznos od 3.822,41 EUR1 / 28.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. veljače 2024. kao dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznos od 3.822,41 EUR2 / 28.800,00 kn za razdoblje od 29. studenog 2021. pa do 1. veljače 2024. kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužiteljici AP iz [adresa], na ime rente za tuđu pomoć i njegu od dana 29. studenog 2021. kao dana podnošenja tužbe pa do 3. svibnja 2023. platiti mjesečni iznos od 63,70 EUR2 / 480,00 kn najkasnije do 15. -tog u mjesecu za protekli mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakomjesečnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 29. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. S preostalim tužbenim zahtjevom za naknadom imovinske štete na ime rente za tuđu pomoć i njegu, tužiteljica se odbija kao neosnovanim.

VI. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužiteljici AP iz [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.125,00 EUR2 / 53.683,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. veljače 2024. kao dana presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

4. Odlučujući o žalbama stranaka na gore navedenu odluku, Županijski sud u Splitu je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je pod toč. I. izreke odbijen tužbeni zahtjev za više traženo na ime naknade neimovinske štete, odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom neimovinske štete preko iznosa od 17.902,75 EUR do iznosa od 29.483,75 EUR, te je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II., III., IV., V. i VI. izreke i u tom dijelu vratio predmet ovome sudu na ponovno suđenje. Dakle, u ponovljenom postupku ostalo je za odlučiti isključivo o potraživanju tužiteljice na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i na ime rente za tuđu pomoć i njegu, te o troškovima parničnog postupka.

5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i pročitao dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 8-141 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 148-150 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužiteljice od 9. studenog 2022. (str. 160- 202 spisa), dokumentaciju priložena uz podnesak tužiteljice od 14. veljače 2023. (str. 217-225 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (str. 228-232 spisa), očitovanje vještaka od 31. svibnja 2023. (str. 240-241 spisa), dokumentaciju tuženika priložena na ročištu od 25. rujna 2025. (str. 299-305 spisa), te iskaze tužiteljice AP i vještaka Vjekoslava Wertheimera kojega je i dodatno saslušao.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice radi provođenja novog medicinskog vještačenja na okolnost potrebe tuđe pomoći i njege tužiteljici budući da je činjenično stanje u predmetnom postupku utvrđeno u dovoljnoj mjeri radi donošenja konačne odluke, provođenje novog vještačenja bi vodilo ka odugovlačenju i neekonomičnosti predmetnog postupka s obzirom na to da sud nalaz i mišljenje vještaka Vjekoslava Wertheimera prihvaća što će u daljnjem tijeku obrazloženja biti i dodatno razjašnjeno.

Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

8. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljici zbog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega koja joj je i pružana od strane nekvalificirane osobe u određenim periodima. Naime, među strankama je sporan obujam potrebe tuđe pomoći i njege koja je bila potrebna tužiteljici zbog štetnog događaja, cijena sata tuđe pomoći i njege, te je sporna činjenica hoće li tužiteljici zbog štetnog događaja biti potrebna doživotna tuđa pomoć i njega.

9. Tužiteljica AP saslušana je na ročištu od 28. studenog 2023. te je navela da od dana kada se dogodila ova prometna nesreća, 26. listopada 2019., dakle sljedeće 4 godine njezin se život preokrenuo naglavačke. U prometnoj nesreći uz više lakih povreda zadobila je prijelom lijeve potkoljenice koji je nastupio zbog udarca odozdo pa je lijeva potkoljenica pukla na 7 mjesta, odnosno bila je smrskana tako da je odmah po pružanju hitne medicinske pomoći u bolnici u Našicama bila podvrgnuta operativnom zahvatu, mjesec dana je bila u bolnici, no kako se noga pomakla nakon tih mjesec dana podvrgnuta je reoperaciji dakle ponovnom zahvatu na istom mjestu, s obzirom da se noga počela iskrivljavati novu pomoć zatražila je u Općoj bolnici u Slavonskom Brodu gdje su je detaljno pregledali i rekli su joj da joj niti oni ne mogu pomoći, da joj jedino pomoć može pružiti bolnica za traumatologiju u Draškovićevoj ulici u Zagrebu. Uspjela se dokopati te bolnice i tamo su joj pružili stručnu pomoć radeći sve što su kao stručnjaci mislili da mogu, a što je sve sadržano u njezinoj medicinskoj dokumentaciji, napominje da je bilo različitih problema i neuspjelih zahvata tijekom te 4 godine, čak su joj nudili jednu novu gotovo eksperimentalnu metodu, no od nje su odustali i u Zagrebu su joj pomogli do te mjere da joj se noga zaliječila, no na istu se nije mogla oslanjati, već je hodala na dvije štake ili u kolicima sve do unazad 2 mjeseca kada je u mogućnosti stati na svoje noge, ali hodati može samo na kratkim relacijama bez štaka i pomagala i može se polako kretati po kući bez štaka i pomagala, a do unazad 2 mjeseca svaka kretnja joj je bila traumatična i bolna, unazad 4 godine više ne može obavljati one poslove koje je prije toga obavljala, dakle ne može više suprugu pomagati u vinogradu, ne može obrađivati vrt, nije mogla normalno kao domaćica kuhati, spremati, peglati, usisavati, odnosno obavljati bilo koje druge uobičajene kućanske poslove jer je sve radila u kolicima ili sa dvije štake tako da je ove 4 godine bio pravi kaos u njezinom životu i što se tiče fizičkih bolova i što se tiče njezinog psihičkog stanja jer je vrlo teško prihvatila ne samo povredu nego i posljedice iste pa su joj čak u bolnici u Našicama dodijelili stručnu psihijatrijsku pomoć jer se jako teško nosila sa posljedicama ove povrede. Ističe da ove 4 godine nije bila ni supruga ni majka, a majka je troje djece, odnosno sve ove godine je bila okupirana samo posljedicama ove povrede i nije se mogla posvetiti ni suprugu ni djeci, u ove 4 godine u kojima se bori s posljedicama ovog štetnog događaja bilo je događaja i radosnih i tužnih kojima ona zbog iste nije mogla sudjelovati pa tako npr. kada joj se ženio sin 2021. nije mogla biti uključena u pripreme kako bi to inače bila, nije mogla ispratiti na posljednji počinak ni drage osobe iz svog života u ovom periodu tako da je od ove prometne nesreće u njezinom životu sve promijenjeno.

10. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Vjekoslava Wertheimera od 31. ožujka 2023. godine (228-231 spisa) utvrđeno je da je vještak naveo koliki je vremenski period i u kojem stupnju tužiteljica zbog predmetne prometne nesreće trpjela bolove, strah, utvrdio je stupanj naruženosti tužiteljice, te je utvrdio da je umanjenje životne i radne sposobnosti tužiteljice 35%. Također, utvrdio je da je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom nakon svih otpusta iz bolnice tijekom ukupno 150 dana u trajanju od 4 sata dnevno, a ukupno 210 dana u trajanju od 2 sata. Navedeni vještak saslušan je i na ročištu od 5. listopada 2023. kada je vještak dodatno obrazložio svoje mišljenje iz pisanog nalaza koje nije mijenjao, odnosno, ostao je pri nalazu i mišljenju.

11. Nadalje, nakon ukidanja prvostupanjske presude u predmetnom postupku u dijelu koji se odnosi na potrebu za tuđu pomoć i njegu tužiteljici zbog predmetne nezgode, sud je dodatno saslušao vještaka u odnosu na navedene okolnosti i to na ročištu od 11. studenog 2025. Naime, vještak je dodatno nadopunio svoj nalaz i mišljenje te je sada naveo točno i određeno u kojim periodima i u kojem obujmu je tužiteljici zbog predmetne prometne nezgode bila potreba tuđa pomoć i njega nekvalificirane osobe pa je tako naveo da joj je ista bila potrebna od 6. studenog do 16. studenog 2019. u trajanju 10 dana po 4 sata, od 9. prosinca 2019. u trajanju od 4 tjedna po 4 sata i 8 tjedana po 2 sata, od 26. veljače 2021. u trajanju od 4 tjedna po 2 sata, od 23. srpnja 2021. u trajanju od 8 tjedana po 4 sata, te 8 tjedana 2 sata, od 23. ožujka 2022. u trajanju od 2 tjedna po 2 sata, te od 3. listopada 2022. u trajanju od 8 tjedana po 4 sata i 8 tjedana po 2 sata. Dakle, iz navedenog je utvrđeno da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u ukupnom trajanju od 1020 sati (10 dana i 20 tjedana po 4 sata = 600 sati, te 30 tjedana po 2 sata = 420 sati). U odnosu na navedeno je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja i dalje smatra da tužiteljici neće biti potrebna doživotna tuđa pomoć i njega jer je ista samostalno pokretna, može obavljati sve životne aktivnosti sama i nema potrebe da joj se više pomaže u svakodnevnim aktivnostima. Istaknuo je da nije sporno da tužiteljica ima smanjenje životne i radne aktivnosti od 35% no smatra da se to ne može povezivati sa doživotnom potrebom tužiteljice za tuđu pomoć i njegu. Istaknuo je da sve ono što je naveo u vezi bolova tužiteljice koje će imati tijekom života spada pod izračunati stupanj smanjenja životne i radne aktivnosti, a pod svakodnevne aktivnosti koje je uzimao u obzir prilikom određivanja potrebe tuđe pomoći i njege tužiteljici smatra osobnu higijenu, društveni kontakt, prehrambene potrebe kroz dan, uzimanje propisane terapije, obavljanje kućanskih poslova i dr.

12. Iz specifikacije isplata i izvadaka po transakcijskom računu dostavljenom od strane tuženika na ročištu od 25. rujna 2025. (str. 299-305 spisa) utvrđeno je da je tuženik tužiteljici 19. veljače 2024. i 15. svibnja 2025. isplatio ukupan iznos od 29.483,75 EUR na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (19. veljače 2024. iznos od 17.902,75 EUR + 15. svibnja 2025. iznos od 11.581,00 UER), a koji iznos je i određen u presudi ovoga suda Pn-51/2021-36 od 1. veljače 2024. Također, utvrđeno je da su tužiteljici isplaćene i zatezne kamate na ranije spomenuti iznos, te da je tužiteljici 19. veljače 2024. na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe njege i pomoći isplaćen iznos od 2.703,00 EUR. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljici 19. veljače 2024. isplaćen i iznos od 1.800,00 EUR na ime nespornog iznosa parničnog troška.

13. Preostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao i ocjenjivao budući da se ista ne odnosi na sporne i odlučne činjenice za predmetni postupak.

14. Sud prihvaća kao istinitu specifikaciju isplata tuženika priloženu na ročištu od 25. rujna 2025. budući da je ista specifikacija dokumentirana priloženim izvatkom po transakcijskom računu i obrascima likvidacije štete iz kojih je vidljivo da su u navedenim datumima iznosi naznačeni u specifikaciji doista isplaćivani tužiteljici i to sa oznakom predmetnog parničnog postupka Pn-21/2025 i s jasnim opisom na što se isplata kojeg iznosa odnosi. Također, tuženik niti nije sporio takve navode tuženika iz predmetne dokumentacije, a istu dokumentaciju je zaprimio još na ročištu od 25. rujna 2025. godine. Naime, tuženik je dostavio dokumentiranu specifikaciju s jasno naznačen iznosima, opisima plaćanja i primateljima o načinu ispunjenja obveza u skladu s čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

15. Sud prihvaća iskaz tužiteljice AP u dijelu koji se odnosi na otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti nakon predmetne nezgode budući da u navedenom tužiteljica iskazuje životno i logično. Bez obzira na navedeno, sud je zaključak o obujmu i potrebi za tuđu pomoć i njegu tužiteljici izvodio iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Vjekoslava Wertheimera kao od strane stručne i nepristrane osobe koja u odnosu na sporne činjenice ime određena stručna znanja, te čiji nalaz sud cijeni i prihvaća kao istinit. Naime, isti nalaz je sačinjen kako na temelju materijalne dokumentacije, tako i na temelju kliničkog pregleda tužiteljice. Sud smatra da je vještak nalaz izradio uvjerljivo i temeljito, a posebno cijeni činjenicu da je vještak na ročištu od 11. studenog 2025. godine dodatno obrazložio u kojim točno vremenskim periodima i u kojem obujmu je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom. Naime, u pisanom nalazu i mišljenju je vještak naveo da je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom ukupno 150 dana u trajanju od 4 sata, te ukupno 210 dana u trajanju od 2 sata, dakle ukupno zbrojeno čini 1020 sati. Nadalje, na ročištu od 11. studenog 2025. vještak je specificirao u kojim točno vremenskim periodima i u kojem obujmu je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom, a zbroj svih sati u navedenim razdobljima također iznosi 1020 sati. Također, vještak se očitovao i na sve prigovore tužitelja u odnosu na doživotnu potrebu za tuđom pomoći i njegom tužiteljici kada je naveo da nije sporno da će tužiteljica tijekom života imati određene probleme i poteškoće, no koji se očituju kroz njezino utvrđeno smanjenje životne i radne sposobnosti od 35%, no sve životne aktivnosti koje se odnose na osobnu higijenu, društveni kontakt, prehrambene potrebe, obavljanje kućanskih poslova, uzimanje terapije i dr. će moći obavljati sama, a isto je uzimano u obzir prilikom određivanja eventualne trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom. Nalaz i mišljenje vještaka djeluje stručno, životno, uvjerljivo, te sud smatra da je vještak uredno otklonio sve prigovore stranaka na isti usmenim obrazlaganjem na raspravi.

16. Iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je tužiteljici zbog predmetne prometne nezgode bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su joj pružale nekvalificirane osobe i to u razdoblju od 6. studenog do 16. studenog 2019. u trajanju 10 dana po 4 sata, od 9. prosinca 2019. u trajanju od 4 tjedna po 4 sata i 8 tjedana po 2 sata, od 26. veljače 2021. u trajanju od 4 tjedna po 2 sata, od 23. srpnja 2021. u trajanju od 8 tjedana po 4 sata, te 8 tjedana 2 sata, od 23. ožujka 2022. u trajanju od 2 tjedna po 2 sata, te od 3. listopada 2022. u trajanju od 8 tjedana po 4 sata i 8 tjedana po 2 sata, odnosno ukupno 1020 sati. Također, utvrđeno je da tužiteljica zbog predmetne prometne nezgode ima prisutno smanjenje životne i radne sposobnosti od 35%, te da će zbog navedenog imati određene poteškoće kroz život na ime čega joj se sud prethodnom prvostupanjskom presudom već priznao pravičnu novčanu naknadu i u kojem dijelu je takva presuda pravomoćna, no istoj neće biti doživotno potrebna tuđa pomoć i njega u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Nadalje, utvrđeno je i da je tuženik nakon donošenja prvostupanjske presudu na koju je djelomično izjavio žalbu, tužiteljici 19. veljače 2024. i 15. svibnja 2025. uplatio cjelokupan dosuđeni iznos iz prethodne prvostupanjske presude na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 29.483,75 EUR kao i zatezne kamate na takve iznose, 19. veljače 2024. iznos od 2.703,00 EUR na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, te 19. veljače 2024. na račun punomoćnika tužitelja iznos parničnog troška od 1.800,00 EUR.

17. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Među strankama niti nije sporna odgovornost tuženika za štetu, već je samo sporna visina postavljenog zahtjeva tužitelja, odnosno obujam potrebne tuđe pomoći i njege kojega je sud utvrdio kako je to i navedeno u toč 16. obrazloženja, te cijena jednog sata rada za tuđu pomoć i njegu što će biti utvrđeno u daljnjem tijeku obrazloženja.

19. Naime, šteta koja se očituje u naknadi zbog potrebe tužiteljice za tuđom pomoći i njegom odnosi se na imovinsku nenovčanu štetu, te je sud cijenu sata određivao sukladno zahtjevu tužiteljice prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a. Sud je cijenu sata određivao na temelju čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje ZPP) kako bi se spriječilo daljnje odugovlačenje i neekonomičnost predmetnog postupka, a imajući u vidu trenutne cijene takve vrste usluga na tržištu radne snage u mjestu prebivališta tužiteljice, te je sud kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege utvrdio iznos od 4,00 EUR.

20. Dakle, imajući u vidu da je tužiteljica tužbenim zahtjevom od 29. studenog 2021. potraživala naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege u točno određenom iznosu za razdoblje od 6. studenog 2019. do podnošenja tužbe, te mjesečni iznos od 530,00 HRK na ime rente za tuđu pomoć i njegu od dana podnošenja tužbe pa nadalje, to je sud imajući u vidu utvrđenja u ovome parničnom postupku tužiteljici dosudio jedan ukupan novčani iznos na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za cijelo utuženo razdoblje, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan. Naime, kako je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u obujmu od 1020 sati, a sud je cijenu jednog sata utvrdio u iznosu od 4,00 EUR, to je tužiteljici priznat ukupan iznos na ime naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege od 4.080,00 EUR. Također, a kako je tuženik tužiteljici prethodno već isplatio na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 2.703,00 EUR, to je tužiteljici valjalo dosuditi ukupan iznos od 1.377,00 EUR. Na navedeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate i to tek od dana donošenja ove presude budući da je sud ovakvu vrstu imovinske štete tužiteljici dosuđivao prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a ne prema cijenama kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružana, pa nije opravdano tužiteljici dosuditi zatezne kamate koje bi na takav iznos tekle prije dana donošenja ove presude budući da tuženiku ranije nije niti mogla biti poznata visina takvog vida štete. Slijedom navedenog, te kako je i utvrđeno da tužiteljici trajna tuđa pomoć i njega nije potrebna, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan, pa je u odnosu na sve navedeno odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

21. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje ZPP) u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT) i vrijednosti predmeta spora. Odlučujući o trošku sud je krenuo od činjenice da je u postupku bila sporna visina tužbenog zahtjeva. Dakle, tuženik nije sporio svoju odgovornost i pasivnu legitimaciju u odnosu na naknadu neimovinske štete tuženici zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete u vidu potrebe tuđe pomoći i njege, no bila je sporna visina takvog iznosa koju je tužiteljica u predmetnom postupku bila dužna dokazati. Tužiteljica je predmetnom tužbom na ime neimovinske štete potraživala ukupan iznos od 46.937,42 EUR (353.650,00 HRK), na ime imovinske štete ukupan iznos od 9.688,77 EUR (73.000,00 HRK), te daljnji mjesečni iznos od 70,34 EUR (530,00 HRK) na ime rente za tuđu pomoć i njegu. Tužiteljici je prethodnom prvostupanjskom presudom pravomoćno dosuđen iznos od 29.483,75 EUR na ime naknade neimovinske štete, te ovom presudom priznat iznos od 4.080,00 EUR na ime naknade imovinske štete radi tuđe pomoći i njege (tuženik iznos od 2.703,00 EUR na ime naknade za tuđu pomoć i njegu isplatio tužiteljici nakon podnošenja tužbe pa ga sud kod ocijene uspjeha u sporu tužiteljici također uračunava bez obzira što nije obuhvaćen izrekom presude), dok u preostalom dijelu radi isplate mjesečnog iznosa od 70,34 EUR na ime rente tuđe pomoći i njege zahtjev tužiteljice nije osnovan, no prema ocjeni ovoga suda radi se samo o neznatnom dijelu i zbog tog dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi sukladno odredbi 154. st. 5. ZPP-a. Sukladno navedenom, tužiteljica je u odnosu na osnovanost uspjela u cijelosti sa 100% (bez obzira što tuženik nije sporio odgovornost, osporavanjem visine tužbenog zahtjeva ima se smatrati da je sporio obujam nastalih ozljeda tužiteljice), dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 59% (od zatraženih 56.626,19 EUR, dosuđeno 33.563,75 EUR). Tužiteljičin uspjeh u postupku je stoga 79,5% (159%/2), a tuženikov 20,5%.

22. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

23. Dakle, tužiteljici je uvažavajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva priznato 59% opravdanih troškova postupka (79,5% – 20,5%).

24. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici priznao trošak sastava zahtjeva za likvidaciju štete od 10. prosinca 2019. u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a, trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 7. t. 1. OT-a, trošak sastava podneska od 28. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 EUR, podneska od 10. studenog 2022. u iznosu od 1.000,00 EUR, podneska od 25. studenog 2022. u iznosu od 1.000,00 EUR, te podneska od 14. veljače 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR, a sve to u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT-a. Tužiteljici je priznati trošak sastava podneska od 16. lipnja 2023. i 8. prosinca 2023. i to u iznosu od 500,00 EUR za svaki podnesak u skladu s Tbr. 8. t. 3. OT-a. Priznat joj je i trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 1.250,00 EUR, trošak pristupa ročištu od 22. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a, trošak pristupa ročištu od 1. prosinca 2022. u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a, trošak pristupa ročištu od 5. listopada 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a, trošak pristupa ročištu od 28. studenog 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu u s Tbr. 9. t. 1. OT-a, trošak pristupa ročištu od 14. prosinca 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr, 9. t. 1. OT-a, trošak pristupa ročištu od 25. rujna 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a i trošak pristupa ročištu od 11. studenog 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR, u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a. Na sve navedene iznose tužiteljici je priznat i PDV od 25%. Dakle, sve navedeno ukupno iznosi 19.062,50 EUR.

25. Uzimajući u obzir da tužiteljici troškove priznaje u odnosu na uspjeh u sporu u visini od 59%, to je istoj na ime navedenih troškova valjalo priznati 11.246,88 EUR. Na navedeni iznos tužiteljici valja pridodati i trošak uplaćenog predujma za trošak vještačenja od 400,00 EUR koji je kao takav bio nužan za utvrđivanje odlučnih činjenica i treba ga priznati u cijelosti neovisno o uspjehu u sporu.

26. Dakle, tužiteljici su priznati ukupni troškovi u iznosu od 11.646,88 EUR, a uzimajući u obzir utvrđenja iz toč. 12. i 16. obrazloženja, odnosno da je nesporno da je tuženik tužiteljici prethodno na ime parničnih troškova već isplatio iznos od 1.800,00 EUR, to je tužiteljici valjalo dosuditi ukupan iznos parničnog troška od 9.846,88 EUR.

27. Sud tužiteljici nije priznao trošak podnesaka od 16. lipnja 2023. i 8. prosinca 2023. u punom zatraženom iznosu za svaki 1.000,00 EUR, već je tužiteljici iste troškove dosudio u polovici zatraženog u skladu s Tbr. 8. t. 3. OT-a budući da je tužiteljici prethodno već priznat trošak za sastav četiri obrazložena podneska u punom iznosu. Također, tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe u punom zatraženom iznosu od 1.500,00 EUR budući da istoj takav trošak pripada u iznosu od 25% uvećanja po Tbr. 7. t. 1. OT-a, a koji iznos je 1.250,00 EUR koji je tužiteljici i priznat. Tužiteljici nije priznat niti zatraženi trošak pristupa ročištu od 14. studenog 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR budući da je predmetno ročište odgođeno i stranke niti nisu prisustvovale istome.

28. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 9.846,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na takav iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je u preostalom dijelu radi naknade parničnog troška zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, pa je u odnosu na troškove parničnog postupka odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

U Đakovu 22. prosinca 2025.

SUDAC

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužitelici po punomoćniku

2. Tuženiku