1

                                                               Poslovni broj: Gž-987/2021-3

 

 

Poslovni broj: Gž-987/2021-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

              I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića predsjednika vijeća, Marije Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tuž. M. D. iz S., K. T. 14, OIB: 95285206955, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom ureda D. K. i I. B. iz S., S. i A. R. 39A, protiv tuž. R.A.d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u Z., M. c. .., kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & G. iz Z., T. ž. f. ., radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, broj P-399/2019-18, od 30. srpnja 2021., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.

 

       p r e s u d i o j e    i    r i j e š i o

 

I. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda i u pobijanom dijelu (točka II. i III. izreke) rješenje Općinskog suda u Sisku broj P- 399/2019-18 od 30 srpnja 2021.

 

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova nagrade odvjetniku za sastav žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud presudio je:

 

" I/ Nalaže se tuž. R.A.d.d., OIB:…….. isplatiti tuž.M.D., OIB: … temeljem preplate po osnovi ništetne promjenjive kamatne stope iznos od 4.787,41 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj: 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj: 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući iste:

na iznos od 57,44 kn od 27.11.2007. do isplate

na iznos od 57,12 kn od 27.12.2007. do isplate

na iznos od 56,80 kn od 30.1.2008. do isplate

na iznos od 56,47 kn od 28.2.2008. do isplate

na iznos od 56,14 kn od 30.3.2008. do isplate

na iznos od 55,80 kn od 29.4.2008. do isplate

na iznos od 72,81 kn od 29.5.2008. do isplate

na iznos od 72,37 kn od 29.6.2008. do isplate

na iznos od 71,92 kn od 2.8.2008. do isplate

na iznos od 71,46 kn od 29.8.2008. do isplate

na iznos od 71,00 kn od 29. 09.2008. do isplate

na iznos od 70,53 kn od 29.10.2008. do isplate

na iznos od 70,06 kn od 2.12.2008. do isplate

na iznos od 69,58 kn od 31.12.2008. do isplate

na iznos od 69,09 kn od 27.1.2009. do isplate

na iznos od 68,60 kn od 10.3.2009. do isplate

na iznos od 108,11 kn od 9.4.2009. do isplate

na iznos od 107,34 kn od 8.5.2009. do isplate

na iznos od 106,55 kn od 9.6.2009. do isplate

na iznos od 105,76 kn od 10.7.2009. do isplate

na iznos od 104,96 kn od 11.8.2009. do isplate

na iznos od 104,15 kn od 11.9.2009. do isplate

na iznos od 103,33 kn od 8.10.2009. do isplate

na iznos od 102,50 kn od 10.11.2009. do isplate

na iznos od 101,65 kn od 9.12.2009. do isplate

na iznos od 100,80 kn od 11.1.2010. do isplate

na iznos od 99,94 kn od 8.2.2010. do isplate

na iznos od 99,07 kn od 8.3.2010. do isplate

na iznos od 98,18 kn od 11.4.2010. do isplate

na iznos od 97,29 kn od 11.5.2010. do isplate

na iznos od 96,38 kn od 10.6.2010. do isplate

na iznos od 95,47 kn od 10.7.2010. do isplate

na iznos od 94,54 kn od 9.8.2010. do isplate

na iznos od 93,61 kn od 11.9.2010. do isplate

na iznos od 92,66 kn od 29.9.2010. do isplate

na iznos od 91,70 kn od 2.11.2010. do isplate

na iznos od 90,73 kn od 29.11.2010. do isplate

na iznos od 89,75 kn od 3.1.2011. do isplate

na iznos od 88,76 kn od 31.1.2011. do isplate

na iznos od 87,75 kn od 8.3.2011. do isplate

na iznos od 86,74 kn od 31.3.2011. do isplate

na iznos od 85,71 kn od 10.5.2011. do isplate

na iznos od 84,67 kn od 9.6.2011. do isplate

na iznos od 83,62 kn od 11.7.2011. do isplate

na iznos od 72,70 kn od 10.8.2011. do isplate.

na iznos od 71,75 kn od 8.9.2011. do isplate

na iznos od 70,78 kn od 10.10.2011. do isplate

na iznos od 41,50 kn od 7.11.2011. do isplate

na iznos od 40,89 kn od 8.12.2011. do isplate

na iznos od 40,27 kn od 9.1.2012. do isplate

na iznos od 39,65 kn od 8.2.2012. do isplate

na iznos od 39,02 kn od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 38,38 kn od 10.4.2012. do isplate

na iznos od 37,74 kn od 9.5.2012. do isplate

na iznos od 37,09 kn od 8.6.2012. do isplate

na iznos od 36,43 kn od 10.7.2012. do isplate

na iznos od 35,77 kn od 3.8.2012. do isplate

na iznos od 35,10 kn od 8.9.2012. do isplate

na iznos od 34,43 kn od 8.10.2012. do isplate

na iznos od 33,75 kn od 9.11.2012. do isplate

na iznos od 33,06 kn od 10.12.2012. do isplate

na iznos od 32,37 kn od 10.1.2013. do isplate

na iznos od 31,66 kn od 15.2.2013. do isplate

na iznos od 30,96 kn od 12.3.2013. do isplate

na iznos od 30,24 kn od 11.4.2013. do isplate

na iznos od 29,52 kn od 9.5.2013. do isplate

na iznos od 28,79 kn od 7.6.2013. do isplate

na iznos od 28,05 kn od 10.7.2013. do isplate

na iznos od 27,31 kn od 12.8.2013. do isplate

na iznos od 26,56 kn od 11.9.2013. do isplate

na iznos od 25,80 kn od 10.10.2013. do isplate

na iznos od 8,97 kn od 10.10.2013. do isplate

 

II/ Nalaže se tuž. R.A.d.d., OIB: ........isplatiti tuž.M.D., OIB: ........temeljem preplate po osnovi ništetne valutne klauzule u CHF iznos od 26.705,09 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj: 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj: 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući iste:

 

na iznos od 11,14 kn od 30.1.2008. do isplate

na iznos od 20,29 kn od 28.2.2008. do isplate

na iznos od 35,96 kn od 30.3.2008. do isplate

na iznos od 12,41 kn od 29.4.2008. do isplate

na iznos od 3,13 kn od 29.5.2008. do isplate

na iznos od 14,75 kn od 29.6.2008. do isplate

na iznos od 8,65 kn od 29. 09.2008. do isplate

na iznos od 85,27 kn od 29.10.2008. do isplate

na iznos od 33,94 kn od 2.12.2008. do isplate

na iznos od 99,19 kn od 31.12.2008. do isplate

na iznos od 109,22 kn od 27.1.2009. do isplate

na iznos od 113,75 kn od 10.3.2009. do isplate

na iznos od 104,29 kn od 9.4.2009. do isplate

na iznos od 106,75 kn od 8.5.2009. do isplate

na iznos od 87,07 kn od 9.6.2009. do isplate

na iznos od 72,59 kn od 10.7.2009. do isplate

na iznos od 76,44 kn od 11.8.2009. do isplate

na iznos od 84,08 kn od 11.9.2009. do isplate

na iznos od 83,41 kn od 8.10.2009. do isplate

na iznos od 75,69 kn od 10.11.2009. do isplate

na iznos od 90,18 kn od 9.12.2009. do isplate

na iznos od 101,79 kn od 11.1.2010. do isplate

na iznos od 118,30 kn od 8.2.2010. do isplate

na iznos od 114,52 kn od 8.3.2010. do isplate

na iznos od 136,93 kn od 11.4.2010. do isplate

na iznos od 132,68 kn od 11.5.2010. do isplate

na iznos od 140,97 kn od 10.6.2010. do isplate

na iznos od 212,71 kn od 10.7.2010. do isplate

na iznos od 197,94 kn od 9.8.2010. do isplate

na iznos od 243,05 kn od 11.9.2010. do isplate

na iznos od 227,47 kn od 29.9.2010. do isplate

na iznos od 202,39 kn od 2.11.2010. do isplate

na iznos od 255,29 kn od 29.11.2010. do isplate

na iznos od 322,59 kn od 3.1.2011. do isplate

na iznos od 279,16 kn od 31.1.2011. do isplate

na iznos od 291,65 kn od 8.3.2011. do isplate

na iznos od 270,40 kn od 31.3.2011. do isplate

na iznos od 274,21 kn od 10.5.2011. do isplate

na iznos od 364,43 kn od 9.6.2011. do isplate

na iznos od 373,22 kn od 11.7.2011. do isplate

na iznos od 445,24 kn od 10.8.2011. do isplate.

na iznos od 406,81 kn od 8.9.2011. do isplate

na iznos od 364,74 kn od 10.10.2011. do isplate

na iznos od 352,39 kn od 7.11.2011. do isplate

na iznos od 349,22 kn od 8.12.2011. do isplate

na iznos od 368,85 kn od 9.1.2012. do isplate

na iznos od 385,97 kn od 8.2.2012. do isplate

na iznos od 388,26 kn od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 376,42 kn od 10.4.2012. do isplate

na iznos od 384,41 kn od 9.5.2012. do isplate

na iznos od 389,88 kn od 8.6.2012. do isplate

na iznos od 380,68 kn od 10.7.2012. do isplate

na iznos od 383,10 kn od 3.8.2012. do isplate

na iznos od 376,20 kn od 8.9.2012. do isplate

na iznos od 361,30 kn od 8.10.2012. do isplate

na iznos od 377,19 kn od 9.11.2012. do isplate

na iznos od 384,81 kn od 10.12.2012. do isplate

na iznos od 379,47 kn od 10.1.2013. do isplate

na iznos od 349,49 kn od 15.2.2013. do isplate

na iznos od 374,96 kn od 12.3.2013. do isplate

na iznos od 377,18 kn od 11.4.2013. do isplate

na iznos od 367,20 kn od 9.5.2013. do isplate

na iznos od 336,16 kn od 7.6.2013. do isplate

na iznos od 335,37 kn od 10.7.2013. do isplate

na iznos od 342,99 kn od 12.8.2013. do isplate

na iznos od 355,22 kn od 11.9.2013. do isplate

na iznos od 372,15 kn od 10.10.2013. do isplate

na iznos od 1.051,47 kn od 10.10.2013. do isplate.

 

III/ Nalaže se tuž. R. A.d.d., OIB: ........isplatiti tuž.M.D. OIB: 95285206955, trošak parničnog postupka u iznosu od 8.955,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatnom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude tj. 30. srpnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana."

 

i riješio:

 

" I/ Utvrđuje se da je tužba tuž. M. D. djelomično povučena u odnosu na iznos glavnog potraživanja u visini od 286,31 kn (razliku između prvotno utuženog iznosa od 31.778,81 kn te konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 31.492,50 kn).

 

II/ Dopušta se kao svrsishodna preinaka tužbe tuž. M. D. sadržana u podnesku od 8. travnja 2021.

 

III/ Odbija se kao neosnovan istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sisku."

                                                       

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik.

 

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu i točku II. i III. prvostupanjskog rješenja zbog svih zakonom predviđenih razloga i predlaže preinačiti pobijanu presudu, odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i odrediti da je tuž. dužna tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude do dana plaćanja kao i trošak žalbe uvećan za zakonske zatezne kamate od dana donošenja drugostupanjske presude do dana plaćanja ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 20. rujna 2007., a kojim je tužiteljici odobren kredit za kupnju osobnog vozila u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 16.465,69 CHF. Tuž. zahtjev temelji na ništetnoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa tuž. zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tuž. temelji na odredbi članka 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

 

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22  dalje: ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi.

 

8. Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ni pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje žalitelj.

 

9. Prvostupanjski je sud utvrdio:

– da su tuž. kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 20. rujna 2007. ugovor o namjenskom kreditu za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.465,69 CHF, koji se trebao isplatiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta, po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (dalje:ugovor);

 

– da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,75% (članak 2. Ugovora) pri čemu je ugovoreno da će se kamatna stopa mijenjati u skladu sa odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora;

 

– da odredba članka 7. Ugovora sadrži ugovorenu valutnu klauzulu s obzirom da je navedeno kako se iznosi glavnice kredita i otplata u kunama obračunava primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećim prema danu dospijeća, a prema otplatnom planu, pri čemu anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu;

 

– da je u članku 12.Ugovora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora;

 

– da je tuženik nakon sklapanja ugovora o kreditu jednostrano mijenjao visinu kamatne stope kredita, što je utjecalo i na visinu mjesečnih anuiteta, pa je tako nakon početno ugovorene kamate od 5,75 % i mjesečni anuitet u protuvrijednosti 198,53 CHF, kamata povisivana temeljem jednostrane odluke tuženika te je kamata:

 

od 30. studenog 2007. iznosila 6,75% a iznos anuiteta 207,38 CHF,

od 31. svibnja 2008. iznosila 7,00% a iznos anuiteta 210,08 CHF,

od 31. ožujka 2009. iznosila 7,75% a iznos anuiteta 216,36 CHF,

od 31. srpnja 2011. iznosila 7,50% a iznos anuiteta 214,74 CHF,

od 31. listopada 2011. iznosila 6,75% a iznos anuiteta 210,07 CHF.

 

– da je kredit prijevremeno otplaćen 10. listopada 2013.

 

10. Prvostupanjski je sud utvrdio da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, koje utvrđenje sud obrazlaže iscrpno u točkama 15 do 32 obrazloženja prvostupanjske presude, koje razloge prihvaća i ovaj sud, pa se žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude.

 

11. Protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio i prigovor mjesne nadležnosti i za svoja činjenična utvrđenja i činjeničnopravne zaključke dao je razloge u točkama 33., 34., 35., 36. i 37. obrazloženja prvostupanjskog rješenja, pa se žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na te točke obrazloženja prvostupanjskog rješenja.

 

12. Pravilno je sud odbio i prigovor zastare i za odbijanje tog prigovora dao je razloge u točkama 38. i 39. obrazloženja presude, na koje se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelj.

 

13. Pravilno utvrdivši da je ugovor o kreditu u članovima 2. i 7. ništetan, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, pravilno je sud primijenio materijalno pravo (članak 323. stavak 1. ZOO-a) pravilno zaključivši da i prema odredbama Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, takve nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača pa je naložio tuženiku vratiti tužiteljici iznos koji je preplaćen u odnosu na prvotno ugovorenu kamatnu stopu u svoti od 4.787,41 kn (točka I. izreke presude), te valutnu klauzulu u svoti od 26.705,09 kn (točka II. izreke presude,) a koje svote je tuženik primio temeljem tih ništetnih odredaba Ugovora.

 

14. Odluku o kamati kao sporednoj tražbini sud je obrazložio u točki 41. obrazloženja prvostupanjske presude dosudivši kamatu od dana uplate

 

15. U ocjeni žalbenih navoda valja kazati da je ovaj sud, suprotno tuženikovim  žalbenim tvrdnjama, zaključio da pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, a obrazloženje prvostupanjskog suda je u skladu s člankom 338. stavak 4. ZPP-a.

 

16. U ocjeni žalbenog navoda da je pobijana točka II. izreke rješenja posljedica pogrešne primjene članka 190. ZPP-a, jer da nisu bile ispunjene pretpostavke za dopuštenje preinake nakon zaključenja prethodnog postupka, nije osnovana. Naime, tuž. je nakon provedenog vještačenja djelomično povukla tužbu u iznosu od 286,31 kn (razliku između prvotno utuženog iznosa od 31.778,81 kn, te konačno postavljenog zahtjeva od 31.492,50 kn), a prvostupanjski je sud tu radnju ocijenio djelomičnim povlačenjem tužbe u odnosu na iznos od 286,31 kn, ali i preinaku tužbe obzirom da su određeni pojedinačni mjesečni iznosi povećani.  Isticanje takve bitne povrede nije osnovano. Naime, preinaka tužbe, prema  članku 190. stavak 2. ZPP-a iznimno je dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021, od 26. studenog 2021., zaključeno je da u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Prvostupanjski je sud preinaku dopustio ocijenivši je svrsishodnom i za to je dao iscrpne i uvjerljive razloge.

 

17. U točki točkama III. i IV. žalbe tuženik tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, koje obuhvaća pravo na procesnu ravnopravnost ili pravo na „jednakost oružja“, jer da je prvostupanjski sud zanemario njegove tijekom postupka iznesene navode dokazne prijedloge, ne dajući za to bilo kakve razloge. U tom kontekstu je posebno naglasio da se u konkretnom predmetu ne mogu primijeniti utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, ponavljajući navode svog odgovora na tužbu, ističući da su sporne odredbe tužiteljici bile razumljive, te se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajuću u vidu sve okolnosti i ostale odredbe ugovora, kao i da je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, da je već u odgovoru na tužbu istaknuo da je odredba valutnu klauzulu tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, a da je predloži dokaze na okolnosti koje navodi, ali da je prvostupanjski sud zanemario te navode, pogrešno smatrajući da je pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva već utvrđeno u postupku iz kolektivne zaštite.

 

17.1. Ti žalbeni navodi nisu osnovani. Sud je presudu utemeljio ne samo na odlukama iz postupka kolektivne zaštite već i drugim dokazima koje su stranke predložile. Saslušao je tužiteljicu kao stranku u postupku, ali i tuženikovu zaposlenicu, svjedokinju S. N., koju je predložio saslušati tuženik. Pravilno je sud odbio prijedlog za saslušanje svjedoka, javnog bilježnika S. Č. Š. jer se provođenjem tog dokaza ne bi mogle utvrditi odlučne činjenice (str 63 spisa). Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud ocijenio dokaze prema članku 8. ZPP-a, a za ocjenu dokaza dao je uvjerljive i prihvatljive razloge, koji imaju i činjenično i pravno uporište.

 

18. Žalitelj u žalbi neosnovano ponavlja tijekom postupka isticane prigovore, između ostalog da se ništetnost ne može isticati ukoliko je ugovor izvršen. Stajalište tuženika o isključenju prava na isticanje ništetnosti obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen, nije osnovana. Nametanje korisniku kredita ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, došlo je do znatne neravnoteže u pravu ili obvezi tužiteljice kao korisnice kredita u odnosu na tuženika i ne može se podvesti pod tezu tuženika - da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja (članak 326. stavak 2. ZOO-a) pa je izneseni prigovor potpuno neutemeljen, jer je pravo tužiteljice na isticanje ništetnosti i povrat onoga što je temeljem utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi naplaćeno, opstojno.

 

19. U ocjeni žalbenih navoda da su sporne odredbe ugovora o kreditu jasne, lako razumljive i uočljive, da je valutna klauzula dopuštena, valja kazati da to ne znači ujedno da su te odredbe ugovora o kreditu poštene, budući sama razumljivost mogućnosti promjene tečaja valute ne znači svijest o tome što sve može utjecati na tečaj ugovorene valute, švicarskog franka, a utvrđenje iz kolektivne tužbe vezuje kako prvostupanjski tako i ovaj drugostupanjski sud, pa se ti žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.

 

20. Obzirom da je među parničnim strankama ugovorena kamata u visini od 5,75 % godišnje, u tom dijelu ugovorena kamata nije ništetna, već samo u dijelu kojim će se kamata mijenjati prema (jednostranoj) odluci banke, pa je prema tako ugovorenoj visini kamate bilo moguće izračunati što je tuženik stekao bez osnove.

 

20.1. S obzirom da ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao ni jedan jedinstveni parametar, uz kojeg bi se vezala promjenljiva kamatna stopa, nije dopušteno da sud popunjava ugovor nekom stopom koju bi sam utvrđivao kao „razumnu“ (u kolokvijalnom značenju gdje se kao razumno označava nešto što odgovara prosječnoj stopi koja je vrijedila u ugovornim odnosima poput onoga koji su stranke uspostavile u ugovoru o kreditu). Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između uplaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene Ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji se utvrđuje ništetnim supstituira primjenom nekog parametre ili referentne stope koju bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunavao možebitne razlike (Revr- 422/2022-2).

 

21. Tijekom postupka, a i u žalbi, tuženik ustraje u prigovoru zastare, no taj prigovor nije osnovan. Od pravomoćnosti sudske odluke povodom kolektivne tužbe, dakle 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018., do podnošenja ove tužbe 05. lipnja 2019., nije istekao opći zastarni rok od 5 godina (članak 225. ZOO).

 

22. Tuženik je nepošten u trenutku sklapanja ugovora, jer je u tom trenutku prilikom sklapanja ugovora mogao znati da su navedene odredbe ugovora nepoštene, a samim tim ništetne, te da sve ono što je na temelju takvih ugovornih odredbi primio mu ne pripada, tako da je nepošteni stjecatelj dužan na te pojedine iznose (od dana tužiteljeve uplate) platiti zakonske zatezne kamate.

 

23. Pravilno je prvostupanjski sud, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka, utvrdio da je u razdoblju otplate kredita od 29. listopada 2007. do 10. listopada 2013., kada je kredit u cijelosti otplaćen, tuž. kao korisnica kredita na ime preplaćene kamate platila više 4.787,41 HRK i da je pozitivna tečajna razlika za ukupno razdoblje otplate iznosi 26.705,09 kn, a da je ukupna preplata s naslova razlike kamate i pozitivne tečajne razlike ukupno 31. 492, 50,00 kn.

 

23.1. U ocjeni žalbenog navoda da je sud "zanemario manje plaćeno" tj. da je zanemario negativnu tečajnu razliku koju je vještak iskazao svotom od 21,64 kn, valja kazati da prema shvaćanju ovog suda potrošač koji plati anuitet po nižem tečaju nije stjecatelj bez osnove pa i ni u obvezi vraćanja, a tuženik koji nije istakao prigovor prijeboja ili protutužbu, neosnovano pobija odluku kojom nije uračunat iznos tzv. negativne razlike.

 

24. Slijedom navedenog nije osnovana tuženikova žalba, kako u pogledu odluka o glavnoj stvari tako i u pogledu odluke o troškovima, koja se pobija zato što se pobija odluka o glavnoj stvari. Neosnovan je žalbeni navod da tužiteljici ne pripada trošak nagrade odvjetniku za pristup ročištu radi objave presude.

 

25. Kako žalba nije osnovana, valjalo ju je odbiti radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude i rješenja na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i 380. točka 2. ZPP-a.

 

26. Tuženik u žalbi nije uspio pa nije osnovan njegov zahtjev da mu se naknade troškovi žalbe, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke, na temelju članka 166. a u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

U Dubrovniku 25. listopada 2023.

 

       Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                          Srđan Kuzmanić