REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. Psp-42/2021-66

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marija Budimir, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika MĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Dino Čekada, odvjetnik iz [adresa], radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 13. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 22. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik počinio smetanje posjeda tužiteljice na kč. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi zgrada, površine 230 m2 i na kč. br. [katastarska čestica] u naravi vrt, površine 1284 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je na stanu na prvom katu obiteljske kuće [adresa] koja je sagrađena na predmetnim katastarskim česticama promijenio bravu i cilindar od ulaznih vrata te da ju je smetao u suposjedu dvorišta i stepeništa koje vode na prvi kat obiteljske kuće tako što joj je prijetnjama i fizičkim napadom onemogućio dolazak do stana na prvom katu, pa se zabranjuje tuženiku ponovno takvo ili slično smetanje posjeda.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 1.619,45 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se još od 1971. nalazi u mirnom, zakonitom i poštenom posjedu kč. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi zgrada, površine 230 m2 i na kč. br. [katastarska čestica] u naravi vrt, površine 1284 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na predmetnim nekretninama da se u naravi nalazi obiteljska kuća i dvorište. Na prvom katu se nalazi jedan stan u kojem je nekada živio njezin pokojni sin a na drugom katu kuće da se isto nalazi jedan stan koji je tijekom vremena podijeljen u dva stana i kojeg su mirno koristili svatko svoj stan, ona i tuženik. Navodi da je tuženik njen bivši bračni drug s kojim je razvedena već više od 30 godina. Predmetna obiteljska kuća da predstavlja njihovu bračnu stečevinu koju su sagradili još 1971. 2008. stan na gornjem katu da su pretvorili u dva manja stana i od tada ih mirno koriste, i ona i tuženik, svatko svoj stan. U donjem stanu da im živi unuka. Nadalje ističe kako je upravo ona financirala pregradnju gornjeg stana u dva manja stana a sve u svrhu adaptacije. Oba stana da su uvjetna za stanovanje. Ističe kako joj svi režijski troškovi koje plaća, telefon, komunalije, struja i voda dolaze na adresu [adresa]. Sa tuženikom da zajednički dijeli stepenice koje vode od prizemlja do prvog kata kuće te da imaju zajednički balkon ali svatko ima svoj poseban izlazak na balkon. Prije smetanja posjeda zadnji puta da je boravila u stanu 20.08.2021., kada je tuženik na nju najprije verbalno a onda fizički nasrnuo i ozlijedio je. Navodi da je inače kronični bolesnik i da je teško pokretna. Taj napad da je prijavila policiji i da je otišla kod svoje liječnice. Tužitelj nadalje navodi da se u stan pokušala vratiti 30.08.2021. kada je vidjela da ne može otključati ulazna vrata od svog stana na prvom katu pa smatra da joj je upravo tuženik promijenio bravu na vratima. Navodi da nije vidjela tko je promijenio bravu ali obzirom na poremećene odnose sa tuženikom da jedino on ima interes da takvo nešto učini. Ističe kako su joj u stanu ostale sve stvari, medicinska dokumentacija i lijekovi. Dana 5.09.2021. da je sve to prijavila PP Pula, međutim oni da su joj rekli da joj ne mogu pomoći te da imovinske odnose sa tuženikom riješi na sudu. Nadalje navodi kako u [adresa] u gradu ima stan u vlasništvu kojeg je to ljeto iznajmila studenticama. Obzirom na okolnosti koje su joj se dogodile da se morala vratiti u taj stan te da je više od godinu dana zajedno živjela u stanu sa studenticama iako takav dogovor sa njima nije postignut. Navodi da nije imala kamo otići jer da je u međuvremenu pala i slomila nogu te se otežano kretala. Navodi da je pozivala tuženika da joj preda ključ od stana u kući u [adresa], međutim on da je to odbio. Ističe kako se tuženik inače agresivno i nasilnički ponaša prema njoj. Smatra da ju je tuženik na takav način smetao u posljednjem mirnom posjedu stana na prvom katu obiteljske kuće, [adresa] pa predlaže da se njen zahtjev usvoji da joj se nadoknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava zahtjev tužitelja. Ističe kako su svi njeni navodi iz tužbe neistiniti. Tuženik osporava da bi tužiteljica bila posljednji mirni posjednik predmetnog stana u obiteljskoj kući, [adresa]. Navodi da tamo nikada nije imala prijavljeno boravište niti prebivalište, već da je živjela u [adresa] u stanu [adresa], onda neko vrijeme u Italiji kod kćerke PĆ a sada da živi u svom stanu u [adresa]. Tuženik osporava da je tužiteljicu fizički napao, niti da bi joj nanio bilo kakve tjelesne povrede. Smatra da nije dokazala da je bila posljednji mirni posjednik a da nije dokazala niti činjenicu da je baš on zamijenio bravu na predmetnom stanu. Tuženik osporava da je on potpisao isprave koje je tužiteljica dostavila uz odgovor na tužbu a koje govore u prilog posjedovanja tužiteljice sporne nekretnine pa tako osporava svoj potpis na ispravi koja se zove izjava na strani 23 spisa, na sporazumu koji se nalazi na strani 24 spisa i na potvrdi koja se nalazi na strani 26 spisa, tvrdeći kako je tužiteljica lažirala njegove potpise kako bi postigla bolji uspjeh u ovom postupku. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ovosudni spis P-732/2021, O- 137/2020, izvršen je uvid u fotografije sporne nekretnine, pročitana je potvrda od 18.11.2002., izvršen je uvid u kopiju katastarskog plana, pročitani su vlasnički listovi, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, izvršen je uvid u račune režijskih troškova, pročitana je izjava na strani 23 spisa te sporazum od 23.10.2008., pročitan je ugovor o darovanju nekretnina od 9.01.2009., izvršen je uvid u JRO za tužiteljicu i tuženika, izvršen je uvid u punomoći, pisane izjave ,obavijesti odvjetniku na strani 80 do 129 spisa, izvršen je uvid u izvornik spornih isprava na strani 134 spisa, izvršen je uvid u fotografije kuće na strani 135 spisa, pročitani su izvornici izjava na strani 136 do 138 spisa sa prilozima. Pročitani su iskazi parničnih stranaka, izvršen je uvid u dopis PP Pula na strani 225 do 229 spisa, pročitani su iskazi svjedoka EĆ, IĆO, ŠĆ, DĆ, JĆ, HĆ i OĆ, izvršen je uvid u nesporne potpise tuženika na strani 256 do 258 spisa, pročitana je potvrda na strani 293 spisa, ugovor o najmu stana na strani 294 spisa, izvršen je uvid u karton osobne iskaznice tuženika, pročitan je dopis javnog bilježnika Marina Pajić Čerin, pročitan je dopis ODO Pula na strani 306 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić u Zagrebu na strani 324 spisa.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Sudska se zaštita posjeda ostvaruje tužbom zbog smetanja posjeda. Tužitelj može biti samo onaj koji je do časa smetanja bio posljednji mirni posjednik, dakle jedino on može imati aktivnu legitimaciju. Tuženik može biti onaj koji je sam izvršio čin smetanja, tj. oduzeo posjed ili bilo na koji drugi način smetao, ali tuženi može biti i onaj koji je dao nalog za smetanje kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje a on se od toga nije ogradio.

Tužba radi smetanja posjeda mora se podići u roku od 30 dana, računajući od dana kada je tužitelj saznao za smetanje i za učinioca, ali najkasnije u roku od godinu dana od časa izvršenog smetanja.

6. Dokaz leži na strani tužitelja. On mora dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik i mora dokazati čin smetanja. Tuženik se može braniti stavljanjem prigovora u vidu pomanjkanja aktivne legitimacije, pomanjkanje pasivne legitimacije, pomanjkanje animusa turbandi, pomanjkanje protupravnosti, protek prekluzivnog roka i vicioznost posjeda.

Sud u svojoj odluci mora utvrditi da je počinjeno smetanje posjeda, da se uspostavi prijašnje posjedovno stanje te da se zabrani svako tako ili slično smetanje posjeda.

7.Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP) propisano je da tko drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu, ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 od dana kada je smeteni saznao za čin smetanja i počinitelja a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

Nadalje, čl. 22. istog Zakona propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

8. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da se na kč. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi zgrada, površine 230 m2 i na kč. br. [katastarska čestica] u naravi vrt, površine 1284 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi u naravi obiteljska kuća na adresi [adresa]

- da se predmetna obiteljska kuća u naravi sastoji od prizemlja u kojem se nalazi jedan stan te od prvog kata u kojemu se danas nalaze dva stana

- da do prvog kata obiteljske kuće vode sa dvorišta stepenice do stanova i balkona

- da se oko kuće nalazi dvorište koje je ograđeno i ima portun

- da tuženik od 16.09.1993. ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]

- da tužiteljica na adresi [adresa] nije imala nikad prijavljeno prebivalište ili boravište te da je njeno mjesto prebivališta od 3.09.2021.na adresi [adresa]

- da je na kč. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi zgrada, površine 230 m2 i na kč. br. [katastarska čestica] u naravi vrt, površine 1284 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik bio upisan tuženik u 1/1 djela

- da je tuženik 12.01.2009. zaključio ugovor o darovanju kojim ugovorom je predmetnu nekretninu darovao kćerci PĆ

- da je kćer parničnih stranaka PĆ zaključila ugovor o darovanju za spornu nekretninu 14.01.2020. te darovala svojoj kćerci SĆ

- da je danas u zemljišnim knjigama kao vlasnik na predmetnim nekretninama upisani TĆ u 2/8 djela, ZĆ u 2/8 djela, PĆ u 2/8 djela i ŽĆ u 2/8 djela

- da je tužiteljica po pravomoćnom rješenju ovoga suda poslovni broj Psp- 42/2021 od 24.03.2022. (privremena mjera) ušla ponovno u posjed predmetne nekretnine te danas ima posjed i ključ spornoga stana

9. Tuženik je tijekom dokaznog postupka istaknuo prigovor da tužiteljica u zakonskom roku nije zatražila posjedovnu zaštitu. Taj prigovor tuženika nije osnovan.

Naime, saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka te uvidom u dopise PP Pula sud je utvrdio da je tužiteljica posljednji puta boravila u predmetnom stanu 20.08.2021. kojom prilikom je došlo do fizičkog i verbalnog sukoba sa tuženikom nakon čega je ona potražila pomoć liječnika, a 5.09.2021. je prijavila tuženika djelatnicima PP Pula što proizlazi iz isprava na strani 226 do 229 spisa. Sud vjeruje iskazu tužiteljice u kojem navodi kako je 30.08.2021. dakle nakon sukoba sa tuženikom ponovno došla u svoj stan ali sa ključevima koje je imala nije stan mogla otvoriti te je smatrala da joj je tuženik promijenio bravu obzirom da je on jedina osoba u čijem bi to interesu bilo.

Točno je da tuženica nije vidjela tko je primijenio bravu na stanu ali ovaj sud smatra nakon provedenog dokaznog postupka imajući u vidu teško i trajno poremećene odnose između parničnih stranaka ali i unutar obitelji da je tuženik upravo osoba koja je zamijenila bravu na stanu tužiteljice koji se nalazi na prvom katu obiteljske kuće [adresa]. Da 30.08.2021. tužiteljica nije mogla ući u stan potvrđuje i svjedok IĆO koja je iskazala kako ju je tužiteljica zvala taj dana da joj dođe u pomoć jer da joj je tuženik zamijenio bravu i da ne može ući u stan.

Dakle kako je tužiteljica 30.08.2021. saznala da ne može više ući u svoj stan jer je zamijenjena kompletna brava a tužba radi smetanja posjeda je podnijeta 17.09.2021. to je ista podnijeta unutar zakonskog roka od 30 dana pa istaknuti prigovor propuštanja prekluzivnog roka za posjedovnom zaštitom nije osnovan.

10. Tuženik se tijekom cijelog postupka brani tvrdeći da tužiteljica nije nikad bila posljednji mirni posjednik stana na prvom katu obiteljske kuće [adresa]. Tvrdi da je on isključivi posjednik predmetnoga stana zajedno sa svojom unukom DĆ koja živi u stanu u prizemlju kuće. Tvrdi da tužiteljica nije nikad imala prijavljeno prebivalište ili boravište u [adresa] već da je živjela u stanovima u [adresa] na adresi [adresa] i dugi niz godina u Italiji a aktualno živi na adresi [adresa].

11. Dakle između stranaka sporno je da li je tužiteljica bila posljednji mirni posjednik stana na prvom katu i dvorišta u obiteljskoj kući u [adresa].

Saslušanjem parničnih stanaka koje jedine prema mišljenju suda imaju neposrednih saznanja o predmetu spora sud je utvrdio da su parniče stanke bivši bračni drugovi koji su dugi niza godina razvedeni , da je u baraku rođeno dvoje zajedničke djece sin sad pok. ČĆ i kćer JĆ ,da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, da tužiteljica nije imala nikada prijavljenu adresu boravišta ili prebivališta na toj adresi , da je tužiteljica nakon razvoda baraka živjela u stanovima u [adresa] na adresi [adresa] i aktualno živi u stanu u [adresa], da je tužiteljica dugi niz godina radila u inozemstvu u Italiji i Austriji i tako zarađivala za život, da je prije izvršenog čina smetanja tužiteljica radila u Italiji i tamo živjela sa kćerkom PĆ , da se prije smetanja posjeda povrijedila i pala te slomila nogu i nakon toga se nije mogla variti u Italiju već je ostala živjeti u svom stanu u predmetnoj nekretnini , da joj je tuženik pomagao tijekom liječenja u svakodnevnim životnim potrebama, da sve režijske troškove tužiteljica prima na adresu sporne nekretnine, da je u vrijeme dok je bila bolesna u posjet redovito dolazila medicinska sestra i prijateljice u ovome postupku saslušani svjedoci EĆ, IĆO, ŠĆ koje suglasno potvrđuju da je tužiteljica i prije povređivanja živjela u svom stan na katu kuće zajedno sa tuženikom a potvrđuju da je u stanu bila i neposredno prije čina smetanja posjeda.

Saslušanjem svjedoka OĆ i GĆ sud je utvrdio da je tužiteljica te 2021 godine kada se zbog povrede nije mogla vratiti u Italiju iznajmila i stan u [adresa] saslušanim svjedocima. To su u naravi dvije studentice koje su sa tužiteljicom zaključile ugovor o najmu stana jer su studirale u [adresa]. Svjedokinje suglasno potvrđuju navode tužitelja da su u iznajmljenom stanu trebale živjeti same jer da je tužiteljica živjela u [adresa] i tako je bilo dogovoreno . Također navode da je tužiteljica u 9 mj 2021 došla živjeti zajedno sa njima u stanu jer nije imala gdje drugdje otići . Svjedoci potvrđuju navode tužiteljice o smetanju posjeda stan u [adresa] i da ju je upravo tuženik izbacio iz stana u kojeg više nije moga ući zbog čega je i živjela sa svojim podstanarima. Svjedokinja HĆ je živjela sa tužiteljicom do ožujka 2022 kada je dobila smještaj u domu pa je iselila dok je svjedok OĆ živjela sa tužiteljicom do kraja te školske godine kada se preselila u drugi stan.

12. Uvidom u sporazum od 23.10. 2008 koji prileži strani 24 spisa sud je utvrdio kako su parnične stanke nakon preuređenja gornjeg kata kuće u [adresa] iz jednog stana napravile dva stan u kojem su živjeli i stanove samostalno koristile za potrebe stanovanja ;te u tom sporazumu suglasno utvrđuju kao već tada drže u samostalnom i mirnom posjedu svaka stranka svoj stan . Naravno da tuženi tijekom postupka osporava potpis na tom Sporazum i da izvornik te isprave nije pronađen tijekom postupka u svrhu provođenja dokaza grafološkim vještačenjem. Naime to je vrlo indikativno jer je tužiteljica nakon što je izbačena iz spornog strana u njezinom stanu ostala sva dokumentacija vezana za obitelj pa postoji vrlo velika vjerojatnost da se i izvornik sporazum našao u njezinom stanu kojeg tuženim nije htio dostaviti sudu za potrebe vještačenja, takav dojam je tuženik ostavio na ovaj sud kroz provedeni dokazni postupak.

13. Sud je ipak proveo dokaz grafološkim vještačenjem više isprava neke je imao u izvorniku neke u preslici . Uvidom u nalaz vještaka Centra za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić sud je utvrdio da je predmetni sporazum od 23.10.2008 obzirom da je vještačen u presliku tuženik utvrđen kao mogući skriptor potpisa na tom sporazumu .Dakle nije isključe u potpunosti kako to tuženik tvrdi da tu ispravu nije nikad vidio niti potpisao i da je tužiteljica falsificirala njegov potpis.

14. Naime prema pravilima struke te metodama koje se koriste u Centru za vještačenje potpisa, analiza, se provodi uvijek u izvornicima budući je jedino u izvorniku moguće analizirati relevantne rukopisne karakteristike te dati decidirano mišljenje. Ukoliko izvornik ne postoji kao u ovom slučaju vještačenje se može obaviti na temelju preslika ali se mišljenje daju u nekom stupnju vjerojatnosti . Tako je utvrđeno da tuženik dolazi u obzir kao mogući skriptor spornog potpisa na sporazumu od 23.10. 2008.g. To je sudu dovoljan dokaz koji je zajedno sa ostalim dokazima doveo do konačnih utvrđenja suda o spornim okolnostima.

Na nalaz vještaka grafologa stranke nisu imale primjedbi.

15. Kada se uzmu u obzir svi provedeni dokazi, svaki zasebno i svi u ukupnosti ( iskazi stranaka, svjedoka, računi režijskih troškova, vještačenje ali i ostali provedeni dokazi ) sud sa sigurnošću zaključuje da je tužiteljica bila posljednji mirni posjednik stana na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] zajedno sa dvorištem. U istoj nekretnini u svom stanu živio je tuženik i u prizemlju stana njihova unuka DĆ .

16. Na ispravama koje su vještačenje uz sporazum od 23.10.2008. vještačene su još dvije isprave i to izjava bez datuma ovjerena od javnog bilježnika dana 18.11.2002. koja prileži u izvorniku na strani 134 spisa te potvrda, bez datuma ovjerena od javnog bilježnika 18.11.2002. koja u izvorniku prileži na strani 257 spisa. Te isprave su neposredni dokazi koje govore u prilog tvrdnji tužitelja da predmetna obiteljska kuća u [adresa] predstavlja u naravi bračnu stečevinu stranaka jer je jednu od tih isprava upravo tuženik koristio kao dokaz u ostavinskom postupku koji se vodio iza njegovog pokojnog oca VĆ tvrdeći da predmetna nekretnina ne može predstavljati njegovu ostavinsku imovinu već da je to bračna stečevina njega i tužiteljice ( naime, tuženik je vodio spor sa svojom sestrom, CĆ) oko ostavinske imovine iza pokojnog im oca VĆ.

Vještačenjem je utvrđeno da su te dvije isprave vrlo vjerojatno, gotovo sigurno potpisane od strane tuženika jer su iste dostavljene u izvorniku i kao izvornik su vještačene. Sud postavlja pitanje kako to da su se našli izvornici isprava u kojem se ne govori o posjedu spornoga stana tužitelja a nije se našao izvornik sporazuma od 23.10.2008. gdje su stranke decidirano navele kako se nalaze već u trenutku tog sporazuma u posjedu svaka svoga stana na prvome katu obiteljske kuće, no pitanje odgovor sud nije dobio.

17. Valja još samo obrazložiti jednu činjenicu a to je da tužitelj doista na predmetnoj nekretnini nije nikad imao prijavljeno boravište ili prebivalište. To između stranaka u konačnici nije ni sporno. Međutim, obzirom na način života kako su stranke živjele, činjenicu da je tužitelj dugi niz godina živio i radio u inozemstvu te dolazio kući prema dogovoru sa poslodavcem, činjenicu da se prvi puta prijavila na adresu [adresa] upravo u vrijeme smetanja posjeda, ovaj sud smatra da u konkretnim činjeničnim okolnostima nije odlučno da li je tužiteljica boravila na drugim adresama koje navodi tuženik jer tužiteljica bez obzira gdje boravi ima pravo štiti svoj posjed.

18. Iako stranke nisu nikada formalno riješile pitanje bračne stečevine ovaj sud iz dokaza koji su mu dostupni u ovom postupku je utvrdio da predmetna nekretnina kao što je i ranije navedeno predstavlja bračnu stečevinu stranaka čiji način korištenja su stranke dogovorno podijelile. Tužiteljica upravo temeljem dogovora i podjele bračne stečevine posjeduje predmetni stan na katu obiteljske kuće te ga je kao takvog koristila, prema mišljenju suda bila je posljednji mirni posjednik te ima pravo na posjedovnu zaštitu.

19. Slijedom svega navedenoga ovaj sud utvrđuje kako je tužiteljica bila posljednji mirni posjednik stana na prvom katu i dvorišta obiteljske kuće u [adresa].

20. Kako teret dokaza leži na tužitelju, tužitelj mora dokazati i čin smetanja. Sud je utvrdio da se čin smetanja posjeda dogodio 30.08.2021. Naime, točno je da tužiteljica niti bilo koji svjedok nisu vidjeli tko je izvršio čin smetanja posjeda koji se ogleda u zamjeni brave i cilindra na vratima stana tužiteljice čime joj je u potpunosti onemogućen posjed stana, dakle u cijelosti oduzet. Međutim, svi dokazi u predmetu upućuju da bi jedino tuženik imao interesa da počini smetanja posjeda te sud vjeruje iskazu tužitelja kada navodi da je upravo tuženik taj koji je zamijenio bravu na ulaznim vratima stana i na taj joj način onemogućio posjedovanje stana.

Da je tome tako govori u prilog i podaci koji su pribavljeni od PP Pula. Evidentno je da je između stranka došlo do verbalnog a možda i fizičkog sukoba prije smetanja posjeda što je po mišljenju suda moralo potaknuti tuženika da tužiteljici zamjeni bravu na spornome stanu. Naime iz isprava PP Pula koje prileže strani 225 do 229 spisa utvrđeno je da je tužiteljica tuženika 5.09.2021. prijavila policiji navodeći kako joj je tuženik zabranio ulazak u kuću [adresa] te da se boji tuženika jer da misli da će ju napasti obzirom da su u lošim odnosima. Po toj dojavi policija je intervenirala, međutim nije uvela tužiteljicu u posjed već ju je uputila da imovinsko pravne odnose sa tuženikom riješi na sudu. Iz izvješća koje je priložila policija utvrđuje se da je tužiteljica prije samog čina smetanja posjeda očito bila sa tuženikom u nekakvom verbalnom i fizičkom sukobu što je sve ispričala i djelatnicima policije navodeći kako se nema gdje vratiti jer da je stan u [adresa] iznajmila studentima a u [adresa] da ne može ući zbog promijenjene brave na stanu.

Tužiteljica u iskazu navodi da je za smetanja posjeda saznala 30.08.2021. kada je htjela ući u stan, međutim stan nije mogla otključati jer je brava bila zamijenjena. To potvrđuje i saslušana svjedokinja IĆO koju je tužiteljica zvala da joj dođe u pomoć jer da ne može ući u kuću i da čeka policiju. Svjedokinja također potvrđuje da je policija došla te da je tuženika odvela na razgovor u stanicu.

21. Imajući u vidu navedeno ovaj sud sa sigurnošću utvrđuje da je jedino tuženik imao interes za počinjeno smetanje posjeda jer je bio u lošim odnosima sa tužiteljicom, a prije samog čina smetanja su očito imali nekakav sukob što je kulminiralo zamjenom brave na stanu tužiteljice.

22. Ovdje valja napomenuti da je tužiteljica temeljem pravomoćnog rješenja ovoga suda Psp-42/2021 od 24.03.2022. sama vratila posjed predmetnoga stana tako da ima novi ključ od stana ali u stanu ne boravi, za vrijeme trajanja ove parnice tvrdeći da se boji tuženika. Stoga sud kod usvajanja tužbenog zahtjeva nije naložio tuženiku uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja jer je to stanje tijekom trajanja postupka tužiteljica sama uspostavila po pravomoćnoj odluci ovoga suda. Dakle tužbeni zahtjev je usvojen u djelu utvrđenja da je počinjeno smetanje posjeda te da se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda

23. Sud se posebno želi osvrnuti na iskaz tuženika koji navodi kako tužiteljica nije bila posljednja mirna posjednica te da je on sam živio u toj kući zajedno sa unukom a tužitelj da je sa kćerkom živjela u [adresa]. Tuženik suglasno iskazu tužitelja navodi nadalje kako nije sporno da je te 2021. tužiteljica pala i slomila nogu te da se zbog toga nije mogla vratiti u Italiji zajedno sa kćerkom; pa da je na nagovor kćerke primio tužiteljicu u kuću i mjesecima vodio brigu o njoj dok se ista nije oporavila. Ističe da kada je ozdravila da se vratila u stan u [adresa] koji je stan u vlasništvu kćerke . Također navodi da nikada nije imala ključeve od stanova u predmetnoj kući te navodi da ne zna vrijeme kada je otišla iz [adresa] i preselila u stan u [adresa] a dok su živjeli skupa da su zajednički plaćali režije po pola.

Isto tako sud se želi osvrnuti na iskaz kćerke i unuke parničnih stranaka, svjedoka DĆ i JĆ. Sud smatra da iskazi tih svjedoka nisu vjerodostojni te da su prilagođeni uspjehu tuženika u sporu. Naime, kćerka JĆ vodi spor sa tužiteljicom oko vlasništva stana u [adresa] pa sud smatra da njen iskaz kao iskaz njene kćerke DĆ su pristrani jer imaju interesa da tužiteljica u ovom postupku ne uspije. Stoga sud iskaze ta dva svjedoka nije prihvatio kao životne, uvjerljive i istinite.

S druge pak strane iskaz samog tuženika je neživotan i nelogičan jer osporava tužiteljici posljednji mirni posjed a onda tvrdi kako je ipak ona živjela u kući jer da joj je to on dozvolio na nagovor kćerke ali samo dok se ne oporavi od prijeloma noge. Sud smatra da iskaz tuženika nije istiniti i vjerodostojan. Sud je tijekom ročišta utvrdio da su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni i to ne samo zbog ovog postupka već i od ranije. Stoga sud sumnja i ne vjeruje da bi tuženik tek tako olako na nagovor kćerke mjesecima brinuo o tužiteljici koja je slomila nogu i inače je teško bolesna i teško pokretna. Naime, tuženik na sud koji ga je neposredno vidio i saslušavao nije ostavio dojam osobe koju se da na bilo što nagovoriti a kamoli na brigu o starijoj, bolesnoj, nepokretnoj bivšoj supruzi s kojom ima i prije ovog postupka teško i trajno poremećene odnose. Iz tih razloga sud nije prihvatio obrazloženja tuženika kojim osporava zahtjev tužitelja u svom iskazu. Ona su jednostavno neživotna i neistinita te izrečena isključivo u svrhu boljeg postizanja uspjeha u postupku.

24. Tužiteljica je dakle u konačnici dokazala da je do časa smetanja bila posljednji mirni posjednik te je dokazala čin smetanja pa je sud sukladno odredbi čl. 21. u svezi s čl. 22. ZVDSP zahtjev tužitelja usvojio u cijelosti te presudio kao u izreci presude.

25. Tužitelj je u ovom postupku uspio u cijelosti pa mu sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećim odredbama odvjetničke tarife i to u vidu jednokratna nagrada za zastupanje u parnicama radi smetanja posjeda po Tbr.2 od 250 bodova koja obuhvaća četiri radnje te naknada za sljedećih 7 radnji (ročišta za glavnu raspravu) po 50 bodova za svaku radnju sveukupno 350 bodova, odnosno sve ukupno 600 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25 % tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada sveukupan iznos od 1.500,00 eura. Tom iznosu valja pridodati troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,63 eura pa sve ukupan trošak koji pripada tužitelju iznosi 1.619,45 eura.

U Puli 22. prosinca 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri pisana primjera, u roku od osam (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku