Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3645/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Bermin Meškić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Davora Zbiljskog 26, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, dana 22. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-211-03/25- 07/2459, URBROJ: 511-19-38-25-2 od dana 13. kolovoza 2025. godine II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese novu odluku.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužitelj s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe.
II. Odbija se tužitelj s prijedlogom za izdavanje privremene mjere.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 25. rujna 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-211-03/25-07/2459, URBROJ: 511-19-38- 25-2 od dana 13. kolovoza 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke ukida i oduzima vozačka dozvola, broj: [broj dozvole], izdana na ime IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dok je točkom 2. izreke IG dužan vozačku dozvolu predati u Policijskoj postaji Dugo Selo, A. Mihanovića 2, soba 8, u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi ističe kako je tuženik prilikom donošenja predmetnog rješenja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, te su počinjene povrede pravila postupka, a što je rezultiralo nezakonitim rješenjem kojim je tuženik kao javnopravno tijelo nezakonito postupalo u odlučivanju o pravima i obvezama tužitelja. Naime, sukladno sudskoj praksi Ustavnog suda (npr. u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I/4218/2022) zauzeto je stajalište da se mjera ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole temeljem članka 286. ZSPC-a primjenjuje automatski nakon što vozač prikupi propisani broj negativnih bodova, bez ponovnog ispitivanja okolnosti prekršaja ili krivnje počinitelja. Sud je tu mjeru okarakterizirao kao preventivnu, a ne kaznenu, te ju je proglasio suglasnom s Ustavom. Međutim, upravo taj naglašeni automatizam i izostanak individualne procjene dovodi u konkretnom slučaju do očite povrede načela razmjernosti na štetu tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju svih 12 negativnih bodova koja su tužitelju stavljena na teret nisu rezultat niza različitih postupaka u dvogodišnjem razdoblju, odnosno, višestrukih i ponavljanih povreda javnog poretka, već u cijelosti proizlaze iz jedne jedine pravomoćne presude kojom su obuhvaćena dva prekršaja, te je za svaki od njih upisano po šest negativnih prekršajnih bodova. Takvim postupanjem tuženika je de facto kroz jedan prekršajni postupak i jednu presudu došlo do dvostrukog upisa negativnih bodova, što je automatizmom dovelo do dosega praga za ukidanje vozačke dozvole, iako je i sam Prekršajni zakon u pravilima o stjecaju predvidio jedinstvenu kaznu počinitelju u takvim situacijama. Rezultat ovakva postupanja tuženika je faktično dvostruko kažnjavanje tužitelja, u suprotnosti s člankom 31. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske i načelom ne bis in idem koje je potvrđeno i u praksi Europskog suda za ljudska prava npr. u predmetu Maresti protiv Hrvatske. Čak i kada bi se prihvatila tvrdnja Ustavnog suda da je riječ o preventivnoj, a ne kaznenoj mjeri, tada ona mora biti primijenjena fleksibilno i razmjerno, a ne strogo automatizirano. Ako se radi o preventivnoj mjeri, tijelo je dužno ispitati individualne okolnosti slučaja i procijeniti nužnost i opravdanost ukidanja vozačke dozvole. U slučaju tužitelja takva procjena od strane tuženika nije provedena. Naime, u tužiteljevu slučaju uopće nisu razmatrane vrlo ozbiljne posljedice koje bi ta mjera imala na svakodnevni život tužitelja te njegove obitelji. U mjestu stanovanja tužitelja javni prijevoz (Čazmatrans) je iznimno ograničen, linije su rijetke i ne pokrivaju rane jutarnje sate, dok udaljenost od mjesta stanovanja tužitelja do njegova radnog mjesta zahtijeva da na posao krene već u 3:40 sati. Kako je već rečeno, u to vrijeme uopće nema dostupnog prijevoza, te tužitelj u slučaju ukidanja vozačke dozvole nema adekvatan način dolaska na svoje radno mjesto, što može dovesti do gubitka istoga. Mlađe dijete tužitelja pohađa vrtić udaljen pet kilometara od mjesta stanovanja tužitelja, a supruga radi u Dugom Selu samostalno u salonu, zbog čega je upravo on uvijek preuzimao prijevoz djeteta u vrtić. Starija kćer tužitelja pohađa peti razred i trenira rukomet, što zahtijeva prijevoz na večernje treninge, dok su roditelji supruge stariji, žive s njima u istome kućanstvu i često imaju medicinske preglede u bolnicama, što također zahtijeva tužiteljevu prisutnost i mogućnost prijevoza. Uzimajući u obzir sve navedeno, ukidanje vozačke dozvole bi praktički onemogućilo izvršavanje tužiteljevih osnovnih obiteljskih obveza, ugrozilo sigurnost i dobrobit mlt. djece te spriječilo pružanje nužne skrbi starijim članovima obitelji. Vozačka dozvola je stoga ključna za osiguravanje minimalnih uvjeta funkcioniranja tužiteljeve obitelji i nužna za ispunjavanje svakodnevnih obaveza. Sve to pokazuje da osporeno rješenje ne samo da nije utemeljeno na pravilnom obračunu bodova, već i da dovodi do teškog i nerazmjernog zadiranja u tužiteljeva ustavna i konvencijska prava – pravo na rad i slobodu rada iz članka 55. Ustava, pravo na poštivanje obiteljskog života iz članka 35. Ustava i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te načelo jednakosti pred zakonom iz članka 14. Ustava, osobito s obzirom na to da se vozačima s inozemnim vozačkim dozvolama u istoj situaciji izriče blaža mjera zabrane korištenja, dok se tužitelju kao vozaču s hrvatskom vozačkom dozolom izriče teža mjera ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole. Sve navedeno pokazuje da osporeno rješenje, iako formalno utemeljeno na članku 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u stvarnosti proizvodi posljedice koje su nerazmjerne i diskriminatorne te kao takvo dovodi do povrede temeljnih ustavnih i konvencijskih prava tužitelja, zbog čega ga je potrebno poništiti. Dvostruko kažnjavanje tužitelja - kroz prekršajni postupak novčanim kaznama i mjerama zabrane, te dodatno kroz donošenje pobijanog rješenja, kao i zbrajanje bodova unatoč činjenici da je riječ o jednoj presudi, predstavlja kršenje načela ne bis in idem, ali i, kako je to gore elaborirano, kršenje ustavnih i konvencijskih prava tužitelja, koja će nedvojbeno izazvati tektonske poremećaje u obiteljskom i radnom životu tužitelja, a moguće dovesti i do samog ugrožavanja osnovne egzistencije tužitelja i njegove obitelji.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje tuženika, KLASA: UP/I-211-03/25-07/2459, URBROJ: 511-19-3825-2 od 13. kolovoza 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka.
4. Nadalje, tužitelj predlaže da sud, temeljem članka 42. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), donese odluku kojom se određuje da tužba ima odgodni učinak. Naime, osporenim rješenjem tužitelju prijeti neposredna šteta –nemogućnost obavljanja osnovnih obiteljskih obveza, ugrožavanje obiteljskog života i dinamike, nemogućnost dolaska na posao, potencijalni gubitak posla, dakle, povreda prava na rad i slobodu rada iz članka 55. Ustava, prava na poštivanje obiteljskog života iz članka 35. Ustava i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povreda načela jednakosti pred zakonom iz članka 14. Ustava, povreda prava na učinkovito pravno sredstvo i pravično suđenje iz članka 13. i 29. Ustava te članka 6. i 8. Konvencije. U konkretnom slučaju ne bi nastupila šteta za javni interes ako se izvršenje rješenja odgodi do okončanja spora. Odgoda izvršenja rješenja u ovakvim okolnostima nužna je radi sprječavanja potencijalnog nastanka nenadoknadive štete, koja bi nastala nemogućnošću obavljanja obiteljskih obveza tužitelja, kao i nemogućnošću obavljanja rada tužitelja. Ako cijenjeni sud ne usvoji gornji prijedlog za odgodu izvršenja rješenja, tužitelj ovim putem podredno predlaže temeljem članka 42. ZUS-a donijeti odluku kojom se određuje privremena mjera zabrane izvršenja rješenja do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Jer, tužitelj čini vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, a izvršenjem pobijanog rješenja mogla bi mu nastati nenadoknadiva šteta. Privremena mjera nužna je za očuvanje prava tužitelja, budući da bi posljedice po njegov profesionalni i obiteljski život bile nepopravljive.
5. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Isti napominje da se rješenje donosi na temelju članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 144/22, 133/23. i 145/24.), te sukladno članku 286. stavku 1. istog Zakona kojim je propisano da je pravna posljedica osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovog Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, a stavkom 4. istog članka propisano je da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Također, tuženik podsjeća da se broj negativnih prekršajnih bodova određuje na osnovu odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Propisani broj negativnih prekršajnih bodova moguće je provjeriti uvidom u navedene odredbe. Isto tako, ističemo da su u svakom članku Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji se odnosi na navedene prekršaje, propisane i sankcije za počinjenje istih, pa tako i na upis negativnih prekršajnih bodova. Također, upravni postupak ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole je naknadni upravni postupak koji se nadovezuje na utvrđene negativne prekršajne bodove u prekršajnom postupku. Prekršajni postupci su pravomoćno okončani te nije dopušteno osporavati činjenice, a ni sankciju izrečenu u tim postupcima.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-211-03/25-07/2459, URBROJ: 511-19-38-25-2 od dana 13. kolovoza 2025. godine (stranica 11-12 spisa), te prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: 211-07/23-3/7662, URBROJ: 511-19-38-23-1 od dana 30. lipnja 2023. godine
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 13. kolovoza 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke ukida i oduzima vozačka dozvola, broj: [broj dozvole], izdana na ime IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dok je točkom 2. izreke IG dužan vozačku dozvolu predati u Policijskoj postaji Dugo Selo, A. Mihanovića 2, soba 8, u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja. Naime, člankom 286. stavkom 1. Zakona c sigurnosti prometa na cestama propisano je da je pravna posljedica osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovog Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, a stavkom 4. istog članka propisano je da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Nadalje, uvidom u evidenciju utvrđeno je da je IG, u razdoblju od 22. listopada 2024. do 22. listopada 2024. temeljem pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, i to: 6 negativnih prekršajnih bodova temeljem rješenja suda Općinskog suda u Sesvetama, broj PP-1143/2023-7 od 16. rujna 2024., pravomoćnog dana 22. listopada 2024, sukladno članku 175. stavku 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim je proglašen krivim za prekršaj iz članka 175. stavka 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, te 6 negativnih prekršajnih bodova temeljem rješenja suda Općinskog suda u Sesvetama, broj PP-1143/2023-7 od 16. rujna 2024., pravomoćnog dana 22. listopada 2024, sukladno članku 199. stavak 16. Zakon o sigurnosti prometa na cestama kojim je proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Sukladno članku 286. stavku 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vozač može ponovno polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti ovog rješenja, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.
9. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije, barem za sada, prihvatio stajalište tuženika da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 4. ZSPC, koji propisuje da će se vozaču, koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Naime, kada su kumulativne pretpostavke iz članka 286. stavka 4. ZSPC ispunjene, o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole ne odlučuje se u prekršajnome, nego u (jednostupanjskome) upravnom postupku, a uz sudsku zaštitu u upravnom sporu. U upravnom postupku utvrđuje se isključivo postojanje pravomoćne prekršajne osude ili osuda (sadržanih u odlukama donesenima od nadležnog suda ili upravnog tijela), što se dokazuje potvrdom (klauzulom) njihove pravomoćnosti, te broj negativnih prekršajnih bodova koji proizlaze iz prekršaja obuhvaćenih osudama i razdoblje prikupljanja negativnih bodova. U upravnom postupku nema mjesta bilo kojem obliku preispitivanja valjanosti pravomoćnih odluka donesenih u prekršajnom postupku. Navedeno uključuje iskazivanje pravomoćnosti i izvršnosti prekršajnih odluka u prekršajnom postupku. Stoga ovo ne može preispitivati ni upravno sudstvo, prilikom ocjene zakonitosti upravnog akta kojim je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola u upravnom sporu. U konkretnom slučaju tuženik u pobijanoj odluci navodi da je uvidom u evidenciju utvrđeno kako je tužitelj u razdoblju od 22. listopada 2024. do 22. listopada 2024. temeljem pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, pa citira "Rješenje suda OPĆINSKI SUD U SESVETAMA", koje je pravomoćno dana 22. listopada 2024. godine. Međutim, tuženik nije dostavio u spis Rješenje suda po pozivu suda od 13. listopada 2025. godine, a time niti potvrdu (klauzulu) njegove pravomoćnosti, već je dostavio svoj prekršajni nalog od 30. lipnja 2023. godine i prigovor tužitelja od 13. srpnja 2023. godine na predmetni prekršajni nalog. Osim toga, u pravilu na pravne posljedice pravomoćne osude ne utječu razlozi koje tužitelj navodi u tužbi, a posebice koji se odnose na posljedice ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole po obiteljske, poslovne i druge životne okolnosti vozača. Jer, članak 286. stavak 4. ZSPC je imperativne naravi, pa javnopravno tijelo u upravnom postupku, a niti upravni sud u upravnom sporu, nisu ovlašteni uzeti u obzir obiteljske, poslovne i druge okolnosti na koje bi se, u pogledu posljedica ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, pozvao dotični vozač (stranka u postupku). Poslovni i/ili obiteljski ljudi sami se izlažu riziku ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, ako u odnosnom razdoblju počine prometne prekršaje dovoljno ozbiljne za primjenu spomenutih zakonskih odredaba.
10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.
11. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura i zastupanja na ročištu dana 12. prosinca 2025. godine – 1.000,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. citiranog članka ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. Odvjetničke tarife.
12. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, te za izdavanje privremene mjere, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. i 3. ZUS-a. Naime, u konkretnom slučaju prevladava javni interes, koji se odnosi na sigurnost cestovnog prometa, jer se radi, između ostalog, o prekršajima u kojima je vozač vozila B kategorije upravljao vozilom na cesti, i to pod utjecajem alkohola, koji je među najčešćim uzrocima prometnih nezgoda. Tužitelj je trebao biti svjestan te činjenice. Pri tome treba istaknuti da članak 80. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da negativni prekršajni bodovi kao pravna posljedica osude mogu se propisati za počinitelja koji je pravomoćno proglašen krivim za osobito teške prekršaje.
U Zagrebu 22. prosinca 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke III. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Bermin Meškić, [adresa] Zagreb, Ulica Davora Zbiljskog 26
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, [adresa] Dugo Selo, Ulica Antuna Mihanovića 2
3. U spis
