98. P-2136/25

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja NMV VL. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 232,28 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja NM, odvjetničke vježbenice i u nazočnosti punomoćnika tuženika Ivana Glavaša, odvjetnika, donio je i objavio 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 232,28 €, sa zateznim kamatama tekućim od 2. kolovoza 2025., do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 69,14 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. travnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa RENAULT CLIO, oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING CROATIA D.O.O. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 22. travnja 2024., procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio dio štete te je tužitelj poslao dokaz o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 123/01/2, a koji račun u ukupnom iznosu od 606,89 € (PDV uključen) od čega osnovicu po navedenom računu u iznosu od 485,51 EUR dužan je podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Korisnik leasinga je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 253,23 €. Razliku od 232,28 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena potrošnog materijala limara i rada limara koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada i potrošnog materijala je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 8. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 232,28 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, osporava odgovornost za štetu te osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik sukladno prijedlogu tuženika koji mu je ukazao na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni sata rada, trebao odabrati jedan od predloženih servisa kako bi smanjio štetu. Navodi da je oštećeniku uručena i Uputa o radionici za popravak vozila te da je stoga mjesto popravka određeno Uvjetima kasko osiguranja pod točkom E2., odnosno mjesto popravka određuje osiguravatelj te da je sukladno tome tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Osporava i službeni cjenik tužitelja iz razloga što tužitelj isti ne primjenjuje jer naplaćuje pojedinima ispod cijena iz cjenika, a pojedinima i po dvostruko višoj cijeni.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u Račun A II 123/01/2 Auto Habeka (list 10 spisa), Izvid štete broj 248203201554 (list 12 spisa), Ponuda Adriatic osiguranja od 5. srpnja 2024. (list 14 spisa), Generalna suglasnost (list 16 spisa), Polica kasko osiguranja cestovnih vozila (list 18-21 spisa), Cjenik Auto Habeka od 2. siječnja 2024. (list 24 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja (list 26-29 spisa), Notifikacija o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja (list 30-31 spisa), e-mail korespondencija (list 52-53 spisa), Stručno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 59-62 spisa), Izvid štete (list 90 spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 91-128 spisa), Račun 614-100- AMC Međimurje d.o.o. (list 153-154 spisa), Izvod prometa po računu (list 155 spisa), Račun broj 190/01/67 (list 156 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 232,28 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata limara i potrošnog materijala limara a koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata limara koju priznaje tuženik.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za štetu i visina štete.

7. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

8. Naime, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju (253,23 €), te da je u svojoj ponudi na listu 14 spisa učinio nespornom svoju odgovornost odnosno postojanje obveze na isplatu osigurnine i procijenio štetu na vozilu u iznosu od 253,23 €. Stoga navedeno postupanje tuženika upravo potvrđuje zaključak suda da su navedeni prigovori istaknuti u ovom postupku paušalni, jer ukoliko je tuženik doista smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran, ili da tuženik nije pasivno legitimiran, odnosno da ne postoji odgovornost tuženika (a koju odgovornost u navedenoj ponudi izrijekom priznaje) tada zasigurno ne bi isplaćivao nesporni dio štete.

9. Dodatno u odnosu na navod tuženika da osporava odgovornost za štetu, koji navod je sud ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka, budući da nije jasno što tuženik podrazumijeva pod navedenim osporavanjem s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o kasko osiguranju i potraživanju osiguranika prema tuženiku a koje je preneseno na ovdje tužitelja te s obzirom da je u ponudi na listu 14. spisa, izrijekom naveo da postoji njegova obveza isplate osigurnine.

10. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu 123/01/2 odnosno po cijeni od 55,00 € plus PDV po radnom satu limara i lakirera već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

11. Iz računa tužitelja broj 123/01/2 (list 10 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila. Vrijednost izvršenih radova iznosi 485,51 € bez PDV-a te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 6,8 radnih sati na popravku (2,5 + 4,3, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete (list 12 spisa). U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 55,00 € plus PDV.

12. Iz Cjenika tužitelja na listu 29 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 55,00 € uvećano za PDV za limarske radove.

13. Nadalje, tužitelj je i oštećenom Car fleet management d.o.o. fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik, pa stoga nit odredba Uvjeta o kasko osiguranju E2. na koju se poziva tuženik i kojom je propisano da upravo tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, nije primjenjiva na način kako to smatra tuženik, odnosno kao isključivo pravo tuženika na izbor radionice u kojoj će se izvršiti popravak.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio da je navedena odredba Uvjeta E2. sukladno odredbi čl. 296. st. 1. ZOO-a, ništetna, jer uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana i to na štetu suugovaratelja sastavljača te ugrožava i postizanje svrhe sklopljenog ugovora budući da je takvo postupanje u suprotnosti s dopisom Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, a iz kojeg proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja. Stoga je takvom odredbom Uvjeta osiguranja, prema stavu ovog suda tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana i to na štetu suugovaratelja sastavljača te je time ugroženo postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

16. Dodatno, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 8. listopada 2024. kojim je oštećeni BKS-leasing Croatia d.o.o. svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 232,28 € ustupio tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

17. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 55,00 € uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 232,23 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

18. Također se ukazuje u odnosu na potrošni materijal limara u iznosu od 4,08 € i lakirera u iznosu od 107,43 € da tuženik nije u odnosu na te stavke opće navodio razloge osporavanja osim očito samo kroz visinu cijene sata rada limara i lakirera. Stoga, budući je sud ocijenio da je tužitelj valjano obračunao cijenu limarskih i lakirerskih radova sukladno svom cjeniku to je i u dijelu potrošnog materijala tužbeni zahtjev ocjenjen osnovanim.

19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

20. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi točke 4.1. st. 4. čl. I. glave F, Uvjeta za kasko osiguranje je propisano da dok djelomičnih šteta dospijeće nastupa podnošenjem računa o urednom dovođenju oštećenog vozila u prvobitno stanje, pa imajući u vidu da je tuženik 5. srpnja 2024. odgovorio na zahtjev za isplatu osigurnine i priznao štetu u iznosu od 253,23 € time je i potvrdio da mu je predmetni račun podnesen sukladno predmetnoj odredbi Uvjeta pa budući je tužitelj potraživao zatezne kamate od 2. kolovoza 2024., koji je kasniji datum od onog od kojega bi imao pravo za zatezne kamate to sud tužitelju sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, i dosuđene zatezne kamate kako je tužitelj i zahtijevao. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora pa slijedom toga niti tužitelj i tuženik nisu u takvom odnosu. (točka I. izreke)

21. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka z.z. korisnika leasinga Car Fleet Management d.o.o., saslušanje z.z. osiguranika BKS leasing Croatia d.o.o., saslušanje tužitelja kao i provođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost cijene sata rada te dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem procjenitelja tuženika, ĐM, da sud službenim putem od Autocentar Agram d.d. i Auto kuća Baotić d.o.o. zatražiti ponudu popravka i upit o cijeni rada sata, da sud od tužitelja zatražiti da dostavi račune popravka vozila prema fizičkim osobama za 2024. godinu sa dokazom da su fizičke osobe platile te račune/uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja, zatim prometno i/ili financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete u servisima Autocentar Agram d.d. i Auto kuća Baotić d.o.o., budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično.

22. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

23. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročište održano 12. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za sastav tužbe od 25. rujna 2025., u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 125,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 144,91 € (točka II. izreke).

24. S druge strane sud je odbio tužitelje zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 6,64 €, budući da je tužitelj predmetnu pristojbu platio upravo u tom iznosu pa stoga i ima pravo samo na naknadu troška u tom iznosu. Jednako tako sud je odbio i tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 7. studenog 2025. u iznosu od 50,00 €, budući je sud smatrao da sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 69,14 € (točka III. izreke).

25. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

Zagreb, 22. prosinca 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana