REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-521/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Marini Presečki, predsjednici vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UŽ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO U Varaždinu) broj KO-DO-416/2025 od 29. listopada 2025., nakon održane javne rasprave 22. prosinca 2025., u prisutnosti općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Hrvoja Hrašćanca, okrivljenika te branitelja okrivljenika Martina Milaka, odvjetnika u Varaždinu, istoga dana izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni EŽ, MBS: [matični broj subjekta], sin CŽ i ŽŽ, rođene U, rođen **.**.1988. u [adresa] ([adresa]), bez prijavljenog prebivališta, državljanin [adresa], sa završenom SSS, zavarivač, nezaposlen, neoženjen, bez djece, bez imovine, lošeg imovinskog stanja,

k r i v  j e

što je

dana 3. listopada 2025., temeljem dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca preveze više stranih državljana na dogovorenoj relaciji, za iznos od 12.000,00 eura, na neutvrđenom mjestu na području Republike Hrvatske u blizini grada Zagreba, osobnim vozilom marke "Audi" poljskih registracijskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo petero državljana Republike Turske i to DŽ, HŽ, FŽ, ĆŽ i UŽO, koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su ušli na ilegalan način, a čega je bio svjestan, sa namjerom da strani državljani stignu na svoje krajnje odredište i to u Francusku, prevozio ih kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici sa Republikom Slovenijom, sve do odmorišta Ljubešćica Istok, gdje je na autocesti A4, (smjer Zagreb-Goričan), istoga dana u 13,50 sati zaustavljen po policijskim službenicima PU varaždinske, PPRP Varaždin,

dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. KZ/11.

II. Zbog toga se temeljem članka 326. stavak 1. KZ/11, okrivljeni EŽ

Sokrovishchuk za počinjeno kazneno djelo

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 4 (ČETIRI)

MJESECA

III. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 3. listopada 2025. pa nadalje.

IV. Na temelju članka 40. stavka 2. i 5. u vezi sa člankom 42. stavkom 1. i 5. KZ/11, okrivljenom VŽ

i z r i č e  s e

SPOREDNA NOVČANA KAZNA

U IZNOSU OD 125 (STODVADESETPET) DNEVNIH IZNOSA

TIME DA JEDAN DNEVNI IZNOS IZNOSI 40,00 € (ČETRDESET EURA),

A ŠTO IZNOSI UKUPNO 5.000,00 € (PETTISUĆA EURA).

V.Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 izrečenu sporednu novčanu kaznu okrivljeni EŽ dužan je platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

VI.Na temelju članka 43. stavka 6. KZ/11 ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom sud će je zamijeniti kaznom zatvora.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se okrivljenom VŽ platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 € (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu protiv okrivljenog UŽ pod brojem KO-DO-416/2025 od 29. listopada 2025., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Shengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljenik se očitovao na način da se ne smatra krivim za inkriminirano kazneno djelo.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika od 3. listopada 2025., potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] od 3. listopada 2025. uz pripadajući zapisnik, preslik prometne dozvole, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] od 3. listopada 2025. uz pripadajući zapisnik, uz suglasnost stranaka pročitani su: zapisnik Županijskog suda u Varaždinu s dokaznog ročišta pred sucem istrage o ispitivanju svjedoka HŽ od 5. listopada 2025. i zapisnik Županijskog suda u Varaždinu s dokaznog ročišta pred sucem istrage o ispitivanju svjedoka KŽ od 5. listopada 2025.

4. Okrivljeni se na raspravi 22. prosinca 2025. branio navodeći da osporava počinjenje kaznenog djela za koje ga se tereti. Činjenica da je prevozio automobilom određene osobe s malom djecom ne znači da je kriv jer nije znao niti mogao znati da prevezene osobe nemaju valjane putne isprave odnosno valjanu putnu dokumentaciju. Te su se osobe već nalazile na području Republike Hrvatske i već su prešle državnu granicu i eventualne kontrole pa nije bilo razloga da sumnja u legalnost boravka tih osoba u Republici Hrvatskoj. Također nije primio nikakva novčana sredstva za prijevoz tih osoba niti je povezan s osobama koje su organizirale njihov prijevoz iz Turske. Želi još dodati da su zapravo sve te osobe imale valjane putne isprave odnosno putovnice jer su mu pokazale. Inače su te osobe njemu prišle na jednoj benzinskoj postaji kada je tankao gorivo te su ga zamolile da ih preveze do druge benzinske postaje. Inače je automobil kojim je upravljao predmetne zgode predviđen za 5 odraslih osoba, a konkretne zgode je osim 3 odrasle osobe prevozio i dvoje djece od kojih je jedno bilo manje. Tijekom vožnje je s njima komunicirao putem Google prevoditelja. Pojašnjava da je s njima komunicirao samo kada su mu prišli i zamolili ga za prijevoz dok tijekom vožnje nije s njima komunicirao tako da ne zna od kud su krenuli i koje im je bilo krajnje odredište. U Hrvatskoj nije boravio poslovno već je bio na neki način turistički jer si je htio naći suprugu i baš je htio E. Boravio je u Zagrebu u jednom hotelu, a namjeravao je ostati koliko bi bilo potrebno. I ranije je znao prevoziti ljude bez naknade, na zamolbu te se nije radilo o migrantima.

Na poseban upit naveo je da si je on sam rezervirao i platio smještaj na recepciji hotela. Na daljnji upit koliko dugo je vozio te osobe prije nego što ga je zaustavila policija naveo je da on s njima uopće nije krenuo već su ga zaustavili na benzinskoj, zapravo ga nisu zaustavili nego su ga zadržali na benzinskoj postaji. Nakon što mu je predočeno da iz službene zabilješke o postupanju od 03.10.2025. proizlazi da su se policijski službenici uputili na autocesti za vozilom Audi kojim je upravljao te su ga sustigli na odmorištu Ljubešćica te svjetlosnim signalima zaustavili naveo je da to nije točno, on je već bio na benzinskoj postaji kada ga je zadržala policija, a nisu ga pratili ni zaustavili.

4.1. Slijedom iznesene obrane nije sporno da je okrivljenik dana 03. listopada 2025. na neutvrđenom mjestu na području Republike Hrvatske, osobnim vozilom marke „Audi“ poljskih registarskih znaka, preuzeo petero državljana Turske kako bi ih dalje prevozio. Također je nesporno da je istoga dana u 13,50 sati zaustavljen po policijskim službenicima PU Varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, na autocesti A4 (smjer Zagreb-Goričan) na odmorištu Ljubešćica Istok.

4.2. Sporno je da li je okrivljenik postupao iz koristoljublja, da li je djelovao u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca, da li je za novčanu naknadu ilegalno trebao prevesti više stranih državljana kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici sa Republikom Slovenijom te da li je znao da prevozi osobe kojima je nedozvoljeno kretati se te izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu članicu Europske unije.

5. Iz sadržaja službene zabilješke Postaje prometne policije Varaždin u bitnome proizlazi da su policijski službenici raspoređeni na poslovima sprječavanja protuzakonitih migracija, 3. listopada 2025., u 13,48 sati na auto cesti A4 Zagreb – Goričan, smjer Varaždin, uočili vidno opterećeno osobno vozilo marke Audi, srebrne boje, reg. oznaka [registarska oznaka] (Pl) u kojem se nalazilo više NN osoba kako se kreće iz smjera Zagreba u smjeru Varaždina. Zbog osnovane sumnje da se radi o nezakonitim migrantima uputili su se za navedenim vozilom te su isto sustigli od odmorišta Ljubešćica, gdje su uporabom svjetlosnih signala u 13,50 sati zaustavili vozilo. Izvršenom kontrolom da je utvrđeno da je predmetnim vozilom upravljao okrivljenik EŽ, a da su suputnici bili državljani Turske i to Estra Kilinc, HŽ, FŽ, ĆŽ i GŽ, koje osobe su nezakonito boravile u [adresa].

6. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01537218 i 01537219, proizlazi da su od okrivljenika privremeno oduzeti mobiteli: "REDMI", crne boje i IMEI broja [IMEI broj] i "REDMI", crne boje nepoznatog IMEI broja te osobno vozilo marke "Audi", model "S8", reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) uz pripadajući ključ za pokretanje vozila marke "AUDI 8" i te pripadajuću prometnu dozvolu za predmetno vozilo.

7. Navedenu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje time da niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.

8. Ispitan kao svjedok HŽ je na dokaznom ročištu u bitnome naveo da je 28. rujna 2025. zajedno sa svojom ženom DŽ, sinom UŽO, pokćerkom BŽ te ženinim bratom ČŽ iz [adresa] želio doći u Francusku za što su nepoznatoj ženi SŽ platili 12.000,00 eura na IBAN banke Ziraat još u Turskoj da ih dovedu do Francuske. Prvo da su se avionom dovezli u Sarajevo u BiH, gdje su uzeli taxi vozilo koje ih je odvelo do Bihaća, gdje su boravili četiri dana, s time da je cijeli put od Sarajeva organizirala osoba po imenu C, a s tom osobom su komunicirali preko aplikacije Whats Up na koju su dobivali lokacije vozila te organizaciju puta. Dana 3. listopada 2025. u ranim jutarnjim satima sa vozilom su krenuli prema Hrvatskoj granici te su se nakon vožnje od oko pola sata iskrcali u šumi. S njima su bila dva vodiča s kojima su narednih sati pješačili, te su prešli Hrvatsku granicu u jutarnjim satima dana 3. listopada 2025. i to negdje u blizini mjesta Bogovolja, gdje su nastavili hodati kroz šumu. Nakon nekog vremena sjeli su u bijelo vozilo koje ih je dio puta vozilo po običnim cestama, a dio puta po autocesti, sve skupa oko 1 sat, te su se nakon toga zaustavili u blizini Zagreba u nekom parku gdje su potom ušli u vozilo marke Audi srebrne boje. S tim vozačem su komunicirali na engleskom jeziku, a vozač je pratio navigaciju na mobitelu, a nakon vožnje od oko četrdesetak minuta zaustavila ih je policija te su privedeni u policijsku postaju.

9. Svjedok FŽ je na dokaznom ročištu u bitnome iskazivao istovjetno kao i svjedok HŽ navodeći da je on državljanin Turske, a njegova obitelj živi u području koje je bilo pogođeno jakom potresom gdje je njegova obitelj sve izgubila pa su sestra i njezin suprug zbog toga odlučili napustiti Tursku i otići u Francusku zajedno sa svoje dvoje djece, a on im se u tome pridružio budući da u Turskoj gdje živi nema posla niti može organizirati svoj život. Dakle oni su na put krenuli kao obitelj svih njih pet zajedno.On se uglavnom prilagodio organizaciji koju je sređivao njegov šogor HŽ te su njih pet krenuli najprije avionom iz Istanbula za Sarajevo. U Sarajevo su došli sa putovnicama, ali prethodno nije ishodio nikakve dokumente koji bi mu omogućavali ulazak u EU i boravak u Francuskoj, to je mislio riješiti tek u Francuskoj, kao i ostali suputnici. Kada su stigli u Sarajevo najprije su taksijem otišli do Bihaća, tamo su se 2 dana zadržali u hotelu i tamo je njegov šogor stupio u kontakt sa osobom po imenu Ž te pretpostavlja da je šogor upravo s tim Ž dogovarao daljnju organizaciju puta do Francuske, ali o tim detaljima nije pitao niti razgovarao sa HŽ. Nakon kraćeg boravka u Bihaću upućeni su u drugi hotel u kojem su također boravili dva dana kada je po njih došao automobil koji ih je preveo do jednog šumovitog mjesta u blizini hrvatske granice. Tu su ih dočekala dva vodiča s kojima su hodali 10-14 sati po šumi te su pregazili jednu pliću vodu, rečeno im je da su prešli hrvatsku granicu. Ubrzo je po njih došlo vozilo bijele boje u koje su se ukrcali i nakon otprilike sat vremena vožnje zaustavili su se na parkiralištu uz veliki park. Tu ih je preuzeo vozač koji je upravljao vozilom marke Audi sive boje, a taj vozač je izašao iz automobila, radi se o gospodinu koji je danas ovdje s njim u sudnici. On im je otvorio prtljažnik da ukrcaju stvari, a potom su se ukrcali u vozilo. Najprije je sjela njegova sestra na mjesto suvozača, a oni ostali na stražnja sjedišta. Prije ukrcavanja vozač ih nije snimio. Pomoću google prevoditelja instaliranog na mobitelu vozača zamolili su, odnosno pitali mogu li u vozilu zapaliti cigaretu. To vozilo ih je vozilo otprilike 40 minuta do trenutka kada su se zaustavili uz jednu benzinsku postaju na parkiralištu gdje im je odmah prišla policija i tražila dokumente na uvid. Pokazali su im svoje putovnice, koje su sada u posjedu policije. Tijekom vožnje pretpostavlja da je njegov šogor HŽ bio putem mobitela u komunikaciji s Ž, a vozač sivog Audija nije tijekom vožnje od njih tražio nikakav novac. Pretpostavlja da je o cijeni vožnje odnosno puta do Francuske njegov šogor HŽ razgovarao s Ž još u Bihaću. Što se tiče lokacije do koje ih je vozač sivog Audija trebao prebaciti šogor HŽ mu je rekao da bi ih on trebao voziti do Italije. Njegova sestra se zove DŽ, a njezina djeca se zovu GŽ i ĆŽ.

10. Sud je prihvatio iskaze svjedoka HŽ i KŽ kao vjerodostojne, logične i uvjerljive, njihovi su iskazi međusobno suglasni te u skladu s priloženom dokumentacijom koju je sud također u cijelosti prihvatio kao istinitu i objektivnu.

11. Analizom obrane okrivljenika same za sebe te dovodeći je u vezu s drugim dokazima sud je istu prihvatio samo glede nespornih okolnosti i u dijelu koji je suglasan utvrđenjima suda dok nije prihvaćena glede nespornih okolnosti jer je u tome dijelu njegova obrana neuvjerljiva, djelomice i kontradiktorna te nelogična i neživotna i usmjerena na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti.

11.1. Okrivljenik tvrdi da nije bilo razloga da sumnja u legalnost boravka tih osoba u Republici Hrvatskoj, a koji navodi su u cijelosti neuvjerljivi i usmjereni k otklanjanju kaznenopravne odgovornosti. Prije svega, neuvjerljivo je da okrivljenik, koji ima 37 godina i ima srednju stručnu spremu, ne bi bio upoznat s globalnim problemom migranata koji se i kreću na ovoj ruti.

11.2. Osim toga, i sam način na koji je preuzeo predmetne osobe (koje je prema iskazima svjedoka preuzeo na jednom parkiralištu u Zagrebu na način da je izašao iz automobila i samo im otvorio vrata prtljažnika da ostave svoje torbe te ih ukrcao bez ikakvih pitanja!) je u najmanju ruku sumnjiv te svaka prosječna poslovno sposobna osoba ne bi na taj način dogovorila prijevoz osoba ne znajući, niti se interesirajući o kakvim se osobama radi i kojim putevima ih točno treba prevesti.

11.3. Neuvjerljivo je da je okrivljenik bio toliko naivan i vjerovao nepoznatim osobama da čini nešto legalno u situaciji kada mu u automobil ulaze osobe za koje je već po samom izgledu sigurno mogao pretpostaviti da se radi o migrantima, a naročito uzimajući u obzir i sam način na koji je trebao prevesti državljane Turske do slijedeće lokacije odnosno u Italiju prema navodima svjedoka.

11.4. Osim toga, navodi okrivljenika da te osobe zapravo nije prevozio već da su mu samo prišle na jednoj benzinskoj postaji i pitale ga za prijevoz u cijelosti su u suprotnosti s iskazima saslušanih svjedoka HŽ i KŽ koji su detaljno i okolnosno te u bitnome međusobno suglasno iskazali kako su se prvo Audijem vozili nekih sat vremena do Zagreba gdje ih je na jednom parkiralištu preuzelo drugo vozilo kojim je upravljao okrivljenik koji je i izašao iz automobila, otvorio im prtljažnik da tu mogu ostaviti putne torbe nakon čega su se ukrcali te vozili nekih 40-tak minuta te potom se zaustavili na jednoj benzinskoj postaji gdje im je prišla policija.

11.5. U tom smislu sud nije prihvatio niti navode iz obrane okrivljenika da on ne zna otkud su krenule te osobe koje je preuzeo u vozilo niti koje im je bilo krajnje odredište jer iz iskaza svjedoka HŽ proizlazi da ih je taj posljednji vozač trebao prevesti do Italije gdje ih je potom ponovno trebao preuzeti drugi vozač.

11.6. Dakle, uzevši ovakve navode obrane neuvjerljivim i nelogičnim, sud je utvrdio da je okrivljenik znao da se radi o protupravnom postupanju jer na to upućuje cjelokupno njegovo postupanje.

12. Iz iskaza svjedoka HŽ i KŽ sud utvrđuje da su namjeravali ilegalno iz Republike Hrvatske otputovati u Francusku kao krajnje odredište time da su platiti put još u Turskoj nekom čovjeku (Ž) u sveukupnom iznosu od 12.000,00 eura na račun.

Nadalje, da su prvo krenuli avionom iz Istanbula do Sarajeva gdje su prenoćili da bi potom prešavši hrvatsku granicu (pješice?) s više automobila odnosno vozača prelazili dio po dio puta. Iz navedenog sud zaključuje da se radi o međunarodnom krijumčarskom lancu u kojem je djelovao i sam okrivljenik.

13. Slijedom nespornih činjenica, iskaza navedenih svjedoka i službene zabilješke o postupanju policijskih službenika PU Varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin te navedenih nelogičnosti i neživotnosti u obrani okrivljenika, sud nedvojbeno utvrđuje da je okrivljenik, dana 3. listopada 2025., temeljem dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca preveze više stranih državljana na dogovorenoj relaciji, za iznos od 12.000,00 eura, na neutvrđenom mjestu na području Republike Hrvatske u blizini grada Zagreba, osobnim vozilom marke "Audi" poljskih registracijskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo petero državljana Republike Turske i to DŽ, HŽ, FŽ, ĆŽ i UŽO, koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su ušli na ilegalan način, a čega je bio svjestan, sa namjerom da strani državljani stignu na svoje krajnje odredište i to u Francusku, prevozio ih kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici sa Republikom Slovenijom, sve do odmorišta Ljubešćica Istok, gdje je na autocesti A4, (smjer Zagreb-Goričan), istoga dana u 13,50 sati zaustavljen po policijskim službenicima PU varaždinske, PPRP Varaždin te da je time iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj.

14. Da je okrivljenik djelovao s ciljem koristoljublja sud utvrđuje iz činjenice da je za ilegalni prijevoz nedvojbeno trebao primiti određenu novčanu naknadu. Okrivljenik je bio svjestan da se radi o osobama koje nisu državljani Republike Hrvatske i koje se ne smiju nedozvoljeno kretati i boraviti u državama članicama Europske unije no unatoč tome svjesno i voljno, a sve kako bi se materijalno okoristio, pokušao je tim osobama omogućiti nedozvoljeno kretanje te mogući izlazak iz Republike Hrvatske i nedozvoljeni ulazak u drugu državu članicu Europske unije, a u tome je bio spriječen pravodobnom intervencijom nadležnih policijskih službenika.

15. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik ostvario objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela, sud ga je za isto oglasio krivim.

16. Ubrojivost i svijest o protupravnosti pritom ničime nisu dovedeni u pitanje.

17. Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

17.1. Otegotnim su okrivljenom cijenjene okolnosti počinjenja djela. Naime, radi se o kaznenom djelu protiv javnog reda počinjenom na način da je okrivljeni postupao kao vozač osobnog vozila kojim je iz koristoljublja 5 državljana Turske namjeravao nedozvoljeno prevoziti kroz područje Republike Hrvatske preko državne granice. Tu posebno valja imati na umu aktualno stanje u društvu, odnosno trenutnu društvenu brojnost i rasprostranjenost ovakve vrste kaznenih djela.

17.2. Olakotnih okolnosti sud nije našao.

17.3. Stoga je sud okrivljenika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca.

18. Okrivljeni je uhićen 03. listopada 2025. i nakon toga je neprekidno lišen slobode pa je ovo razdoblje lišenja slobode valjalo uračunati u izrečenu kaznu zatvora na osnovu u izreci citirane odredbe KZ/11.

19. Također, s obzirom da se radi o kaznenom djelu počinjenom iz koristoljublja okrivljeniku je izrečena i sporedna novčana kazna.

20. Sud je mišljenja da je takva kazna i visina kazne primjereno kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika te je primjerena za postizanje specijalne i generalne prevencije posebice imajući na umu trenutni globalni problem migranata.

21. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s članko24 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 30 dana, time da su troškovi odmjereni prema donjem iznosu utvrđenim rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu, 22. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća kao sudac pojedinac:

Marina Presečki

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin, na broj: KO-DO-416/2025,

2. okrivljeni EŽ, Zatvor u Varaždinu – ovjereni prijevod,

3. branitelj okr., odvjetnik Martin Milak, Varaždin.