REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1733/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A  T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja BF, vlasnik obrta [obrt]", [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80a, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 356,58 EUR-a, dana 22. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 356,58 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 259,96 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 16,58 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 22. srpnja 2025., u bitnome navodi da se dana 22. studenoga 2024. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu, marke i model RENAULT CAPTUR (J5), registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, te da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku, kao i da su djelatnici tuženika dana 10. prosinca 2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 21-AK-18343/2024, a koja visina štete sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje, niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, te što također nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Nadalje, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim da je tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj, nadalje navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), da je tužitelj predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, kao i da je tužitelj izvršio popravak prema pravilima struke, te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 2-POI-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 7.150,28 EUR-a (PDV po stopi od 25% je uključen) je dužan podmiriti tuženik, no da je tuženik ovjerio, odnosno likvidirao račun, samo u iznosu od 6.793,70 EUR-a, dok razliku od 356,58 EUR-a tuženik nije platio, opravdavajući da je to cijena rada limara i lakirera koju tuženik priznaje, koja razlika cijene rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik, pa da time tuženik neosnovano uzima za pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ujedno, tužitelj ističe da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja, sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala, dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, pa obzirom na prethodno navedeno, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja su sklopili dana 18. veljače 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, kojim je ustupitelj (oštećenik) prenio svoje potraživanje u iznosu od 356,58 EUR-a na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik kao dužnik, stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu od dana 15. rujna 2025. tuženik je priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, glede glavnice, utuženog tijeka zakonskih zateznih kamata na glavnicu, kao i stopu zateznih kamata na glavnicu određenu za ostale obvezno pravne odnose sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

3. Odredba čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP) propisuje da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

4. Slijedom svega navedenog, budući da je tuženik priznao tužbeni zahtjev tužitelja prije nego je zaključena glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari, to je temljem odredbe čl. 331. st. 1. ZPP-a, ovaj sud odlučio kao u toč. I. izreke ove presude na temelju priznanja.

5. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 356,58 EUR-a, kao i da je po mišljenju ovog suda, tuženik dao povoda za tužbu u ovoj pravnoj stvari za isplatu iznosa od 356,58 EUR-a, budući da se tužitelj prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari regresnim zahtjevom obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa (list 24. - 25. spisa), međutim da tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja, a što tuženik priznaje, pa stoga nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 157. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), i to: za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, te za sastav podneska od 06. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP), te odredbi čl. 7. st. 1. ZOSP-a, u iznosu od 6,64 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu na temelju priznanja u iznosu od 3,32 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 2. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a, te čl. 7. st. 2. ZOSP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 259,96 EUR-a.

6. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

7. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude na temelju priznanja.

8. Tužitelju nije priznat kao osnovan, trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a, budući da je tužitelj obvezni sudionik elektroničke komunikacije, te da je isti tužbu u ovoj pravnoj stvari ponio putem elektroničke komunikacije, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 356,58 EUR-a, sudska pristojba na tužbu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 6,64 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na presudu na temelju priznanja u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, pa mu se stoga presuda na temelju priznanja u ovoj pravnoj stvari dostavlja elektroničkim putem, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 2. t. 2. Uredbe, te Tar. br. 1. t. 2. Uredbe, sudska pristojba na presudu na temelju priznanja plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 2. t. 2. Uredbe, odnosno Tar. br. 1. t. 2. Uredbe, ako je ista uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, odnosno ukoliko tužitelj ne bi platio dužnu pristojbu u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, onda bi puni iznos sudske pristojbe na presudu na temelju priznanja propisan Tar. br. 2. t. 2. Uredbe, a u vezi Tar. br. 1. t. 2. Uredbe, nastao isključivo krivnjom tužitelja, pa stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe u dosuđenom iznosu. Dakle, tužitelju nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 16,58 EUR-a, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 22. prosinca 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare i to Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu na temelju priznanja u iznosu od 6,64 EUR-a

2. tuženiku izravno