REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2138/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sebastianu Miše, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Petrinjska 48, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) FINA gotovinski servisi d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 182, OIB: 27215039100, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, Trnjanska cesta 69, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Mare Lešina, odvjetnice, te zamjenice punomoćnika tuženika Mirne Šmit, odvjetnice, dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2022. nedopuštena.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto manipulant-zaštitar 2, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 22. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30.09.2021. sklopljen između FINA gotovinski servisi d.o.o., OIB: 27215039100, Radnička cesta 182, 10000 Zagreb, kao poslodavca i UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika s danom podnošenja tužbe.

2. Nalaže se da UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi FINA gotovinski servisi d.o.o., OIB: 27215039100, Radnička cesta 182, 10000 Zagreb, troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika, koji mu je kako smatra nezakonito otkazao ugovor o radu, što onda pobija u ovom postupku, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, navodeći da je predmetni otkaz bio zakonit, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova, s tim da je tuženik postavio i supsidijarnu protutužbu, kojoj se tužitelj protivio.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2022. (str. 6-8 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 12. listopada 2022., uz presliku potvrde o primitku i povratnice (str. 9-12 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2021. (str. 14-16 spisa), radni nalog za provedbu Izvanredne kontrole od 2. svibnja 2022. (str. 26 spisa), Zapisnik o provedenoj Izvanrednoj kontroli od 26. travnja 2022. (str. 27- 36 spisa), Izjavu radnika o događaju od 3. svibnja 2022. i 20. travnja 2022. (str. 37-39, 56 spisa), Očitovanje Sindikata od 3. listopada 2022. (str. 40-42 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika (str. 57-61 spisa), preslike e-mail poruka (str. 74-76 spisa), Radne upute tuženika (str. 77-146 spisa) i Cennox Izvješće o istrazi (str. 147-150 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelja na ročištu održanom 24. travnja 2025. (str. 161-164 spisa) te svjedoci MI, DI, oboje na ročištu održanom 25. rujna 2025. (str. 171-175 spisa), OI, II i TI, svi na ročištu održanom 14. studenog 2025. (str. 184-190 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, dok je protutužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, koji mu je kako smatra nezakonito otkazao ugovor o radu, što onda pobija u ovom postupku, čemu se tuženik protivio, iznoseći da je predmetni otkaz bio zakonit, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, s tim da je tuženik postavio i supsidijarnu protutužbu tj. tražio je sudsko određivanje prestanka ugovora o radu, kojem zahtjevu se tužitelj protivio.

6. Prvenstveno se ističe da je tužitelj dobio izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 116. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), i to s radnog mjesta manipulant-zaštitar 2, budući da tuženik smatra da su utvrđene zlouporabe vezano za događaj od 31. kolovoza 2021., a u odnosu na manjak gotovog novca 20.000,00 eur, kod čega tuženik smatra da se tužitelj nije držao propisanog načina postupanja u slučaju eventualnih incidenata kod prijenosa gotovog novca, i što da je počinio zajedno s drugim radnicima uključenim u predmetni prijevoz.

7. Pritom se tuženik, kako je već rečeno, poziva na odredbu čl. 116. st. 1. Zakona o radu tj. smatra da postoje uvjeti za izvanredno otkazivanje tužitelju, no u vezi čega je tužitelj prvenstveno ukazivao da tuženik nije poštovao rok iz st. 2. čl. 116. Zakona o radu tj. da je do otkazivanja došlo bitno kasnije od proteka propisanih 15 dana.

8. Takvo stajalište prihvaća i ovaj sud budući da je, a kako je prethodno već naznačeno, do spornih događaja došlo 31. kolovoza 2021., kada je po navodima tužitelja te drugih sudionika u prijevozu došlo do samoaktivacije spremnika za novac, i u vezi čega tužitelj i ostali članovi tima koji je vršio prijevoz navode da su uredno obavijestili poslodavca koji im je dao uputu da nastave sa isporukom preostalih pošiljki, te da razduže oštećeni spremnik s novcem po povratku u sjedište, što su po navodima tužitelja i učinili. Ocjenjujući predmetno, za zaključiti je da je tuženik kao pravna osoba koja se bavi i distribucijom gotovog novca imala ili morala imati sve potrebne mehanizme i sustave kako bi odmah nakon spomenutog 31. kolovoza 2021. ispitala postojanje eventualnih nepravilnosti, no navedeno je izostalo.

9. Tek po reklamaciji Hrvatske poštanske banke od 17. ožujka 2022. tuženik je započeo s ispitivanjem okolnosti, no i to je rezultiralo tek izvještajem od 19. rujna 2022., da bi otkaz tužitelja uslijedio 2. listopada 2022.. Takvo postupanje tuženika po stajalištu ovog suda ne može se smatrati poštovanjem rokova iz st. 2. čl. 116. Zakona o radu, neovisno o načelnom stajalištu da rok od 15 dana zaista teče tek od saznanja poslodavca za konkretnu povredu i sve okolnosti s tim u vezi, a što je ovdje po tvrdnjama tuženika bilo tek 19. rujna 2022..

10. Naime, a u kojem smislu je već iznošeno, tuženik je kao pravna osoba koja dnevno posluje s gotovim novcem te u sklopu svoje djelatnosti obavlja i prijevoz gotovog novca na različite lokacije, imao ili morao imati sve potrebne mehanizme da se odmah nakon događaja od 31. kolovoza 2021., koji nije mogao ostati nezabilježen (iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su odmah po samoaktivaciji uslijedili telefonski pozivi, prepiska elektronske pošte i sl.), utvrdi činjenično stanje te eventualna odgovornost tužitelja odnosno drugih uključenih radnika. Podredno, najkasnije nakon reklamacije od 17. ožujka 2022. bila je obveza tuženika da u najkraćem roku utvrdi činjenično stanje odnosno moguću odgovornost djelatnika, koji su i dali s tim u vezi pisana očitovanja već u travnju 2022., no utvrđenja povjerenstva uslijedila su tek spomenutog 19. rujna 2022., što je u svom iskazu potvrdio i svjedok OI, koji je između ostalog spomenuo da mu prepiska elektroničke pošte uopće nije bila dostupna prilikom provođenja ekspertize.

11. U tom smislu onda nije moguće ustvrditi da je tuženik u konkretnom slučaju poštovao rok od 15 dana za otkazivanje, a od saznanja za postojanje povrede, budući da predmetnu odredbu st. 2. čl. 116. Zakona o radu valja tumačiti da je poslodavac dužan osigurati takve mehanizme kojima se povreda može i utvrditi u navedenom roku, odnosno propust da se koriste takvi mehanizmi, a što je ovdje slučaj, ne može ići na štetu radnika tj. ne može se prihvatiti stajalište tuženika da mu je bilo potrebno više od godinu dana od događaja za utvrđenje potrebnih činjenica, odnosno gotovo 6 mjeseci od dobivanja reklamacije od strane poslovne banke koja je bila uključena, pri čemu, kako je već rečeno, sam događaj nije odnosno nije smio biti nepoznat za tuženika, budući da tuženik ima sve mogućnosti pratiti okolnosti vezane za dnevnu distribuciju novca, posebno veza no za incidentne situacije kao što je bila ova.

12. Na taj način se onda smatra da je do izvanrednog otkazivanja tužitelju došlo izvan naprijed propisanog roka od 15 dana, kojim slijedom predmetni otkaz valja utvrditi nedopuštenim i bez daljnjeg utvrđivanja okolnosti, te posljedično naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na rad. Dodatno se napominje da neovisno o odgovarajućim prijavama protiv tužitelja nije vođen kazneni postupak, što također ukazuje na neosnovanost tvrdnji tuženika.

13. Dakle, temeljem same okolnosti što je povrijeđen rok od 15 dana, na što je ukazivao i sam tužitelj već u odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka, proizlazi da je predmetni otkaz nedopušten odnosno da je tužbeni zahtjev osnovan, pri čemu se dodatno ukazuje da i iz utvrđenog činjeničnog stanja (temeljem uvida u priloženu dokumentaciju te temeljem provedenih saslušanja) ne proizlazi odgovornost tužitelja, budući da je nesporno utvrđeno da je došlo do telefonskog kontakta odmah nakon incidenta te da je dobivena uputa da se nastavi s distribucijom pošiljaka, pri čemu nije utvrđeno da bi tužitelj doprinio nestanku novčanih sredstava neovisno od toga što tužitelj kao i ostali zaduženi za prijevoz nisu postupali sukladno internim propisima koje navodi tuženik u Odluci o otkazu, kod čega tuženik nije dokazao da bi postojao dogovor o lažnoj prijavi aktivacije u svrhu zadržavanja nepripadne koristi, kako se to iznosi u Odluci o otkazu.

14. Zaključno se ukazuje i da tuženik nesporno nije omogućio tužitelju iznošenje obrane, mada je tužitelj bio dostupan, tako da se obrazloženja tuženika s tim u vezi (da eventualna obrana tužitelja ne bi utjecala na odluku tuženika) ne mogu prihvatiti.

15. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

16. Valjalo je odbiti i protutužbu tuženika usmjerenu na određivanje sudskog raskida ugovora o radu, čemu se tužitelj protivio, budući da u konkretnom slučaju tuženik, sukladno ranije iznesenom, nije postupak izvanrednog otkazivanja proveo sukladno propisima koji uređuju navedeno (prvenstveno vezano za nepoštovanje zadanih rokova) odnosno nije dokazao postojanje povrede počinjene od strane tužitelja, u kojem smislu niti eventualni gubitak povjerenja tuženika prema tužitelju nije objektivno utemeljen te se ne može prihvatiti.

17. Na taj način odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur (u preostalom dijelu tužitelju nije priznata naknada parničnih troškova, kako je to pobliže zatraženo u priloženom troškovniku, budući da za nagrade za pojedine radnje, kako to potražuje punomoćnik tužitelja, nema utemeljenja u važećoj Tarifi, uzimajući u obzir da se prvenstveno raspravljalo o zakonitosti otkaza, i okolnostima s tim u vezi), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

19. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 22. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika