Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
Poslovni broj P-350/2025.-14.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon 3. prosinca 2025. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, dana 22. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 16. lipnja 2025. na temlju zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Dubravke Grladinović u Zagrebu poslovni broj: OV-9237/2007 od 20. kolovoza 2007.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 803,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 22. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-522/2025 od 30. srpnja 2025. kao ovršenik upućen na pokretanje parnice protiv tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 16. lipnja 2025. na temelju zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Dubravke Grladinović broj OV-9237/2007.
1.1. Tuženik je 16. lipnja 2025. dostavio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu s popratnom dokumentacijom kojim zahtijeva da se osnova za plaćanje – zadužnica ovjerena kod Javnog bilježnika Dubravke Grladinović broj ovjere: Ov-9237/2007 od 20. kolovoza 2007. uvrsti u redoslijed naplate i zaplijeni dug ovršenika prema specifikaciji ovrhovoditelja. Tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Predmetna zadužnica izdana je u korist Privredne banke Zagreb d.d., a ne u korist tuženika. Ugovorom o cesiji je prenesena navodna tražbina kao i sva prava iz zadužnice koja se odnose na dužnika. Tuženik nije dostavio navedeni ovjereni ugovor o cesiji odnosno nije dokazao prijenos tražbine sukladno odredbama Ovršnog zakona niti je dužnik ikada obaviješten o ustupanju tražbine. Tuženik ničim ne dokazuje da predmetno dugovanje uistinu i dalje postoji, niti način na koji je utvrdio iznos navodnog dugovanja. Nastupila je i zastara tražbine na temelju predmetne zadužnice. Zadužnica nije solemnizirana. Od dana ovjere potpisa na zadužnici odnosno od zadnje poduzete radnje prošlo je više od 5 godina. Predložio je predmetnu pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja proglasiti nedopuštenom.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužitelj koji pokreće parnicu može svoju tužbu utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Prigovorio je vrijednosti predmeta spora kao previsoko određenoj. Tuženik je temeljem ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 13. ožujka 2015. zaključenog s Privrednom bankom Zagreb d.d. postao zakoniti vlasnik dospjelih, a neplaćenih tražbina, u skladu s čl. 202. st. 9. Ovršnog zakona. Osporio je prigovor zastare jer je podnošenjem zadužnice na izravnu naplatu Financijskoj agenciji od strane prijašnjeg vjerovnika za cjelokupnu tražbinu nastupio prekid zastare po čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Financijska agencija je prestala postupati po zadužnici temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tužitelja odnosno zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku i na koji ovrhovoditelj nije imao nikakvog utjecaja. Promjena ovrhovoditelja u postupku izravne naplate moguća je neovisno o tome kada je postupak pokrenut. Kada Financijska agencija primjenom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, osnovu za plaćanje isknjiži iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da tuženik podnese novi zahtjev za izravnu naplatu radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje. Radi se o postupku izravne naplate, a ne o postupku sudske ovrhe te je pogrešno pozivanje na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu nadoknade parničnih troškova tuženiku.
3. Tužitelj je osporio navode iz odgovora na tužbu navodeći, između ostalog, da navodi o isknjiženju zadužnice sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nisu dokazani, a da tumačenje istoga članka nije predmet ovoga spora. Smatra da se predmetna odredba ne odnosi na postupke izvansudske ovrhe, tj. na postupke izravne naplate pred Financijskom agencijom.
4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ovršni predmet ovoga suda poslovni broj Ovr-522/2025, u zahtjev za izravnu naplatu na str. 12-13 spisa, u obavijest Financijske agencije na str. 10 spisa, u dopis na str. 14 spisa, u potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje na str. 17 spisa sa specifikacijom na str. 18 spisa, u ugovor o kupoprodaji plasmana na str. 32-34 spisa, u dopis Financijske agencije s prilozima na str. 46-49 spisa, u rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka s prilozima na str. 53- 71 spisa.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja nije osnovan. Uvidom u ugovor o kupoprodaji plasmana br. 02-153/2014 od 24. studenoga 2014. zaključenog između Privredne banke Zagreb d.d. i EOS Matrixa d.o.o. utvrđeno je da je da je predmet istoga i predmetna tražbina. U trenutku sklapanja ugovora ustupitelj prestaje biti vjerovnik i tražbina prelazi na primatelja tražbine. Cedent nakon toga više ne može svoju ustupljenu tražbinu naplaćivati prisilnim putem od dužnika. Cesus (dužnik) nije ugovora strana ugovora o cesiji, već se radi o ugovoru između cedenta i cesionara. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, no ista obavijest reflektira se samo na dužnikovu obvezu ispunjenja prema starom ili novom vjerovniku (čl. 81. st. 1. i 2. ZOO-a).
6.1. Zato nije ispunjen zakonski razlog iz čl. 50. st. 1. točka 7. OZ-a.
7. Uvidom u ovršni predmet ovoga suda poslovni broj Ovr-522/2025, koji je priklopljen ovome spisu, utvrđeno je da je povodom obavijesti Financijske agencija o zaprimljenoj osnovi za plaćanje – zadužnici koja je ovjerena kod Javnog bilježnika Dubravke Grladinović iz Zagreba pod brojem OV-9237/07 od 20. kolovoza 2007., tužitelj podnio zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenom zbog toga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave – zadužnice, koja je izdana u korist Privredne banke Zagreb d.d., a ne u korist ovrhovoditelja te nije dostavio ugovor o cesiji i dokazao prijenos tražbine niti je dužnik ikada obaviješten o ustupanju tražbine, kao i zbog nastupa zastare. Zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-522/2025. od 30. srpnja 2025. ovršenik je upućen da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga predviđenih čl. 50. st. 1., toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ). Ovršeniku je isti zaključak dostavljen 14. kolovoza 2025. te je tužba u ovom predmetu pravovremeno podnijeta (21. kolovoza 2025.).
7.1. Uvidom u specifikaciju Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje utvrđeno je da je osnova pod brojem Ov-9237/07 primljena kod Financijske agencije 29. travnja 2010., koja je prestala s izvršenjem 4. kolovoza 2018. Iznos isknjiženog duga jest 21.259,01 EUR. Za istu osnovu je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/118, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20, u daljnjem tekstu: ZPONS). Uvidom u dopis na str. 49 spisa utvrđeno je da je 12. lipnja 2025. zatražena naplata zakonske zatezne kamate u iznosu od 11.525,31 kn, koja je obračunata za razdoblje od 22. ožujka 2010. do 12. lipnja 2025.
7.2. U konkretnom slučaju je nastupila zastara tuženikove tražbine.
8. Iz potvrde Financijske agencije koju je priložio tuženik utvrđeno je da je predmetna pravna osnova isknjižena po čl. 12. ZPONS-a zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od 3 godine, a što ne predstavlja okolnost iz čl. 242. ZOO-a jer je to učinjeno zbog primjene zakonske odredbe čl. 12. ZPONS-a, a ne zbog odustanka od tužbe, odbačaja ili odbijanja tužbe vjerovnika. Zato je pokretanjem izvansudske ovrhe 2010. godine došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a).
8.1. Po čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Naime, u konkretnom slučaju zadužnica je privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenog 2018. na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika prije 1. siječnja 2011. primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, a na tražbine iz zadužnice koje su solemnizirane primjenjuje se zastarni rok od 10 godina propisan odredbom čl. 233. ZOO-a. Nije bila sporna činjenica da predmetna zadužnica nije bila solemnizirana.
8.2. Odredbom članka 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
8.3. Prema čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Stavkom 3. istog članka propisano je kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem na zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Stavkom 4. je propisano kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, dok stavak 5. propisuje da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. U stavku 6. propisano je da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
8.4. Slijedom navedenog, tražbina tuženika proizlazi iz isprave na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) pa se u pogledu zastare tražbine tuženika koja potječe iz te isprave primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.
8.5. Iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnovan za plaćanje za predmetnu osnovu broj OV-9237/07 utvrđeno je da je Financijska agencija prestala s izvršavanjem ove osnove 4. kolovoza 2018.
8.6. Od 4. kolovoza 2018., kada je stupio na snagu ZPONS, pa do 16. lipnja 2025. kada je ponovno zatražena izvansudska ovrha temeljem iste osnove za naplatu, protekao je petogodišnji rok zastare predviđen po čl. 225. ZOO-a, koji je počeo teći 5. kolovoza 2018. te je ostvaren zakonski razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a zbog kojeg je tužitelj upućen na ovu parnicu.
9. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
10. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Visina troška odmjerena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023).
10.1. U konkretnom se slučaju radi o sporu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Kao vrijednost predmeta spora sud je odredio isti s iznosom od 1.327,00 EUR u smislu čl. 40. st. 3. ZPP-a budući da se radi o tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a ne tužbi radi isplate u kojoj bi vrijednost predmeta spora bio novčani iznos odnosno vrijednost tražbine koja se naplaćuje u ovrsi.
10.2. Tužitelju pripada zatraženi trošak sastava tužbe (tbr. 7/1 - 75 bodova), sastav podneska od 16. listopada 2025. (tbr. 8/1 - 75 bodova) te zastupanja na ročištima 6. studenoga i 3. prosinca 2025. (tbr. 9/1-75 bodova), odnosno ukupno 300 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosi 600,00 EUR. PDV na taj iznos jest 150,00 EUR, odnosno ukupno 750,00 EUR.
10.3. Trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi 26,55 EUR, kao i na presudu u istom iznosu, što daje ukupni trošak od 803,10 EUR.
10.4. Na tako dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripada i zatezna kamata od dana presuđenja pa do isplate temeljem čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.
11. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Zaboku 22. prosinca 2025.
Sudac
Karolina Balen
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Dostaviti:
1. Odvj. Tomislav Valičević, Zagreb
2. EOS Matrix d.o.o., Zagreb
3. eOglasna ploča suda
