REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9257/19-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužiteljice ČČH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Darko Samardžija, odvjetnik u Novoj Gradišci, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 22. prosinca 2025,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici ČČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnove temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u roku 15 dana isplati iznos od 4.594,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom po stopi od 15% godišnje koja teče do 31.prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 1.siječnja 2008.g.do 30.lipnja 2011.g., po stopi od 12% godišnje od 1.srpnja 2011.g.do 31.srpnja 2015.g., od 1.kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do naplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 19,33 EUR od 16.6.2010.g.do isplate

- na iznos od 39,71 EUR od 16.7.2010.g.do isplate

- na iznos od 39,42 EUR od 16.8.2010.g.do isplate

- na iznos od 57,30 EUR od 16.9.2010.g.do isplate

- na iznos od 46,88 EUR od 16.10.2010.g.do isplate

- na iznos od 49,29 EUR od 16.11.2010.g.do isplate

- na iznos od 60,60 EUR od 16.12.2010.g.do isplate

- na iznos od 61,61 EUR od 16.1.2011.g.do isplate

- na iznos od 57,58 EUR od 16.2.2011.g.do isplate

- na iznos od 60,02 EUR od 16.3.2011.g.do isplate

- na iznos od 60,15 EUR od 16.4.2011.g.do isplate

- na iznos od 67,58 EUR od 16.5.2011.g.do isplate

- na iznos od 83,38 EUR od 16.6.2011.g.do isplate

- na iznos od 101,35 EUR od 16.7.2011.g.do isplate

- na iznos od 120,97 EUR od 16.8.2011.g.do isplate

- na iznos od 89,99 EUR od 16.9.2011.g.do isplate

- na iznos od 79,57 EUR od 16.10.2011.g.do isplate

- na iznos od 80,27 EUR od 16.11.2011.g.do isplate

- na iznos od 81,70 EUR od 16.12.2011.g.do isplate

- na iznos od 90,70 EUR od 16.1.2012.g.do isplate

- na iznos od 93,40 EUR od 16.2.2012.g.do isplate

- na iznos od 90,45 EUR od 16.3.2012.g.do isplate

- na iznos od 90,01 EUR od 16.4.2012.g.do isplate

- na iznos od 91,50 EUR od 16.5.2012.g.do isplate

- na iznos od 94,10 EUR od 16.6.2012.g.do isplate

- na iznos od 90,86 EUR od 16.7.2012.g.do isplate

- na iznos od 89,97 EUR od 16.8.2012.g.do isplate

- na iznos od 82,03 EUR od 16.9.2012.g.do isplate

- na iznos od 88,87 EUR od 16.10.2012.g.do isplate

- na iznos od 92,06 EUR od 16.11.2012.g.do isplate

- na iznos od 89,94 EUR od 16.12.2012.g.do isplate

- na iznos od 87,40 EUR od 16.1.2013.g.do isplate

- na iznos od 86,53 EUR od 16.2.2013.g.do isplate

- na iznos od 85,62 EUR od 16.3.2013.g.do isplate

- na iznos od 91,94 EUR od 16.4.2013.g.do isplate

- na iznos od 82,64 EUR od 16.5.2013.g.do isplate

- na iznos od 81,12 EUR od 16.6.2013.g.do isplate

- na iznos od 82,03 EUR od 16.7.2013.g.do isplate

- na iznos od 81,08 EUR od 16.8.2013.g.do isplate

- na iznos od 84,48 EUR od 16.9.2013.g.do isplate

- na iznos od 86,68 EUR od 16.10.2013.g.do isplate

- na iznos od 87,76 EUR od 16.11.2013.g.do isplate

- na iznos od 91,59 EUR od 16.12.2013.g.do isplate

- na iznos od 87,72 EUR od 16.1.2014.g.do isplate

- na iznos od 92,46 EUR od 16.2.2014.g.do isplate

- na iznos od 94,86 EUR od 16.3.2014.g.do isplate

- na iznos od 92,77 EUR od 16.4.2014.g.do isplate

- na iznos od 89,79 EUR od 16.5.2014.g.do isplate

- na iznos od 90,43 EUR od 16.6.2014.g.do isplate

- na iznos od 92,56 EUR od 16.7.2014.g.do isplate

- na iznos od 94,27 EUR od 16.8.2014.g.do isplate

- na iznos od 94,70 EUR od 16.9.2014.g.do isplate

- na iznos od 96,53 EUR od 16.10.2014.g.do isplate

- na iznos od 99,15 EUR od 16.11.2014.g.do isplate

- na iznos od 99,64 EUR od 16.12.2014.g.do isplate

- na iznos od 100,02 EUR od 16.1.2015.g.do isplate

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici ČČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnove temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u roku 15 dana isplati iznos od 1.160,55 EUR zajedno sa zakonskom zateznom po stopi od 15% godišnje koja teče do 31.prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 1.siječnja 2008.g.do 30.lipnja 2011.g., po stopi od 12% godišnje od 1.srpnja 2011.g.do 31.srpnja 2015.g., od 1.kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do naplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 7,01 EUR od 16.11.2007.g. do isplate

- na iznos od 6,89 EUR od 16.12.2007.g. do isplate

- na iznos od 7,10 EUR od 16.1.2008.g. do isplate

- na iznos od 7,06 EUR od 16.2.2008.g. do isplate

- na iznos od 13,49 EUR od 16.3.2008.g. do isplate

- na iznos od 13,42 EUR od 16.4.2008.g. do isplate

- na iznos od 12,98 EUR od 16.5.2008.g. do isplate

- na iznos od 13,14 EUR od 16.6.2008.g. do isplate

- na iznos od 13,01 EUR od 16.7.2008.g. do isplate

- na iznos od 12,99 EUR od 16.8.2008.g. do isplate

- na iznos od 12,98 EUR od 16.9.2008.g. do isplate

- na iznos od 13,48 EUR od 16.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 13,78 EUR od 16.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 13,35 EUR od 16.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 14,51 EUR od 16.1.2009.g. do isplate

- na iznos od 14,52 EUR od 16.2.2009.g. do isplate

- na iznos od 14,13 EUR od 16.3.2009.g. do isplate

- na iznos od 14,22 EUR od 16.4.2009.g. do isplate

- na iznos od 14,24 EUR od 16.5.2009.g. do isplate

- na iznos od 14,09 EUR od 16.6.2009.g. do isplate

- na iznos od 14,11 EUR od 16.7.2009.g. do isplate

- na iznos od 18,94 EUR od 16.8.2009.g. do isplate

- na iznos od 19,17 EUR od 16.9.2009.g. do isplate

- na iznos od 18,92 EUR od 16.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 19,08 EUR od 16.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 19,05 EUR od 16.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 19,48 EUR od 16.1.2010.g. do isplate

- na iznos od 19,76 EUR od 16.2.2010.g. do isplate

- na iznos od 19,70 EUR od 16.3.2010.g. do isplate

- na iznos od 19,97 EUR od 16.4.2010.g. do isplate

- na iznos od 20,47 EUR od 16.5.2010.g. do isplate

- na iznos od 18,62 EUR od 16.6.2010.g. do isplate

- na iznos od 19,16 EUR od 16.7.2010.g. do isplate

- na iznos od 19,14 EUR od 16.8.2010.g. do isplate

- na iznos od 20,24 EUR od 16.9.2010.g. do isplate

- na iznos od 19,60 EUR od 16.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 19,75 EUR od 16.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 16,18 EUR od 16.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 16,23 EUR od 16.1.2011.g. do isplate

- na iznos od 16,03 EUR od 16.2.2011.g. do isplate

- na iznos od 16,15 EUR od 16.3.2011.g. do isplate

- na iznos od 16,16 EUR od 16.4.2011.g. do isplate

- na iznos od 16,52 EUR od 16.5.2011.g. do isplate

- na iznos od 17,29 EUR od 16.6.2011.g. do isplate

- na iznos od 18,17 EUR od 16.7.2011.g. do isplate

- na iznos od 17,16 EUR od 16.8.2011.g. do isplate

- na iznos od 15,80 EUR od 16.9.2011.g. do isplate

- na iznos od 15,34 EUR od 16.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 15,37 EUR od 16.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 15,44 EUR od 16.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 15,83 EUR od 16.1.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,95 EUR od 16.2.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,82 EUR od 16.3.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,80 EUR od 16.4.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,87 EUR od 16.5.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,98 EUR od 16.6.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,84 EUR od 16.7.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,80 EUR od 16.8.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,45 EUR od 16.9.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,75 EUR od 16.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,89 EUR od 16.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,80 EUR od 16.12.2012.g. do isplate

- na iznos od 15,69 EUR od 16.1.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,65 EUR od 16.2.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,61 EUR od 16.3.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,89 EUR od 16.4.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,48 EUR od 16.5.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,41 EUR od 16.6.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,45 EUR od 16.7.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,41 EUR od 16.8.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,56 EUR od 16.9.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,66 EUR od 16.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,70 EUR od 16.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 15,87 EUR od 16.12.2013.g. do isplate

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici ČČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 1.814,12 € sa zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine koja teče od dana presuđenja do isplate.

i riješio je

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva iz podnesaka tužitelja od 18. svibnja 2021.g. i 6. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu, kreditna partija broj: 7103028782, dana 20.04.2006. a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kreditu odobrio kredit u iznosu od 39.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke – CHF-a na dan korištenja kredita, te da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit prije konverzije.

2. U predmetnom Ugovoru u člancima 1, 2. i 7 ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.

3. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. u toč. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

4. S ukladno čl. 11 d. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 9/15) koji je na snagu stupio dana 27. siječnja 2015.g. za ugovore o kreditu u CHF i u kunama. s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema kuni utvrđuje se na razini 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu tog zakona. Dakle, od veljače 2015.g.tuženik je primjenjivao tečaj CHF koji je određen zakonom tako da tužiteljica ove iznose ne potražuje već za to razdoblje potražuje samo iznose preplaćene temeljem promjene kamatnih stopa, a kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica potražuje iznos od 4.594,36 EUR temljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te 1.160,55 € po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sve po anuitetima sa zateznim kamatama kako je precizirano podneskom od 06.11.2024., i parnični trošak.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva, osporava potrošačka svojstva ugovoru o kreditu koji je predmet spora te osporava tužitelju svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Na tužitelju je teret dokaza o suprotnome, jer se potrošačka svrha ne presumira. Tužiteljica je sutkinja, koja se sasvim sigurno, tijekom svojeg obrazovanja, rada i sudske prakse, morala susretati s pojmom i značenjem promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Stoga se tužiteljica neosnovano poziva na presude iz sporova za kolektivnu zaštitu potrošača jer su utvrđenja iz tih presuda samo načelne prirode i odnose se na apstraktnog, prosječnog potrošača. Tužiteljica nije dokazala osobne kvalifikacije za ovaj spor, tvrdnja tužiteljice da joj nisu jasni rizici ugovaranja valutne klauzule i način promjene kamatne stope su životno neuvjerljivi i nelogični uzimajući u obzir zaposlenje tužiteljice.

6. Na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

7. Tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

8. U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja. Korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora, kao i u članku 23. P) Ugovora gdje se, neposredno prije tužiteljeva potpisa, navodi da je tužitelj: „upoznat s činjenicom da su sve obveze na povrat kredita vezane uz valutnu klauzulu te izrijekom potvrđuje da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja … ovog Ugovora „.Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba.

9. Tuženik banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR, radi se o javno dostupnoj informaciji u niz novinskih članaka tijekom 2005. godine, te je na istu upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a ČČ prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru.

10. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati . Tuženik ističe kako je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, te kako navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama.

11. Tuženik se poziva na recentnu praksu Suda Europske Unije, gdje je u odluci Č (C-186/16) u kojoj je izražen stav da se od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja. Tužitelj nije ničime dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. Time je sasvim jasno kako banka nije propustila korisniku kredita pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13.

12. Sud EU je u presudi C-81/19 od 9. srpnja 2020.g., SC Banca Transilvania SA, zauzeo stav da je iskjučena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskoga prava, na osnovi čl. 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ i presude Suda EU br. C-81/19 od 9. srpnja 2020.g. Time otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule.

13. U odnosu na način promjene kamatne stope, tuženik ističe kako se ista počevši od 1. siječnja 2013. godine mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 127/12 – u daljnjem tekstu „ZID ZPK/12“) dodana je odredba čl. 11.a, koja je u stavku 1. i 2. propisala da je vjerovnik je dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope. Počevši od 1.1.2013. godine kamatna stopa mijenja se su skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope.

14. U vrijeme sklapanja ugovora, na snazi su bili Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. godine, a koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. Člankom 23.J) Ugovora o kreditu, navedeno je kako opći uvjeti čine sastavni dio ugovora o kreditu, dok je tužitelj potpisom ugovora potvrdio primitak istih. Tužitelj nije otklonio njihovu primjenu. Općim uvjetima banka se obvezala kako će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu, mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta. Tekst ugovorne odredbe u čl. 2. Ugovora (što je dopunjeno odredbama čl. 5.1. Općih uvjeta poslovanja iz 1999.) govori o tome da je „redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima“, a takav se modus promjenjivosti temelji na materijalnom pravu kakvo je važilo u vrijeme sklapanja Ugovora.

15. S obzirom na to da je, nakon presude Suda EU br. C 81/19, otpalo prejudicijelno deklaratorno utvrđenje i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove ugovorene valutne klauzule uslijed njene navodne nepoštenosti i ništetnosti, predloženo financijsko vještačenje, izlišan je dokaz. Također su nepotrebni svi daljnji dokazi koje je tužitelj predložio, jer tužbeni zahtjev valja odbiti.

16. Nakon izvršenog vještačenja, prigovara nalazu vještaka financijske struke navodeći da isti nije uzoeo u obzir tzv negativnu razliku tečaja u korist tuženika, prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita, a to stoga jer se tuženik tijekom postupka protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti te stoga što članak 323. stavak 1. ZOO propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takovog ugovora.

17. Tužitelj je podneskom od 18. svibnja 2021.g. i 6. studenog 2024 preinačio tužbeni zahtjev, a tuženik se toj preinaci protivi. Za slučaj da sud dopusti preinaku tužbenih zahtjeva, tuženik ističe prigovor zastare.

18. Tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Naime, čak i da se može smatrati tuženika nepoštenim i nesavjesnim kako to tužitelj implicira, što dakako tuženik sporava, tuženik ukazuje sudu da je tužitelj tek nakon uspjeha kolektivne tužbe pred TS u Zagrebu i uspjeha iste pred VTSRH dana 13. lipnja 2014.g. (kamata), odnosno od 14. lipnja 2018.g. (CHF valuta), istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih ugovornih odredaba, a do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu tužitelj NIJE ukazivao na ništetnost tih ugovornih odredbi zbog njihovog navodnog nepoštenja. Slijedom toga, tuženik drži da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2007.g

19. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare tražbine ; zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v. VSRH Rev- 421/92 od 26.6.1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012 od 6.2.2013.), a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Predlaže zahtjev odbiti u cijelosti, uz naknadu troška.

20. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 20.04.2006. (list 5-8 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 9-11 spisa), promet po kreditu (list 12-14), pregled tečaja CHF (list 15-32), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 97-166, 177-195 spisa), saslušao tužiteljicu (list 219), a nakon saslušanja tužiteljice stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, te je sud temeljem čl. 8. i 219 Zakona o parničnom postupku utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

21. Nije sporno da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

22. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je dopuštenost preinake i pitanje zastare na povišeni tužbeni zahtjev, osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine, te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

23. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi. Prijeporno je i je li tužitelj potrošač.

24. U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

25. Tužiteljica se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g.

26. Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."

27. Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015.godine.

28. Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

29. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

30. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

31. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke odnosno sukladno Općim uvjetima banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

32. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a pri tome zanimanje tužiteljice nije od odlučnog značaja.

33. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

34. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

35. Na taj način ova odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Opet, zanimanje tužiteljice vezano s tom činjenicom nije od utjecaja.

36. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

37. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a.

38. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

39. Tužiteljica iskazuje da je podizala 2006. kredit za renovaciju i kupnju kuće za stambene potrebe za svoju obitelj, u toj kući i dan danas stanuju. Kuća služi samo za stanovanje, kuća koja je kupljena kreditom nalazi se na adresi na kojoj stanuje i danas. Na toj adresi nema registriranih obrta ili trgovačkih društava. Oduvijek je klijent ZABA-e, na taj način je izabrala tu banku i za ovaj kredit. U vrijeme dizanja kredita imala je osobnog bankara. Od sklapanja ugovora do otplate kredita bila je sudac Općinskog suda u Novoj Gradiški. Došla se konzultirati u banku, rečeno joj je da je kredit u CHF najpovoljniji jer ima najmanju kamatnu stopu. Inače je prije imala kredit u eurima i još neke manje kredite. Nije bilo razloga da ne vjeruje službenici banke, razgovarala je i sa svojim prijateljima i poznanicima koji su isto digli kredit u CHF. Kada su dogovorili iznos i rokove otplate, došla je u banku i dobila tipski ugovor u kojem su bili unešeni iznos i rokovi. Pročitala je ugovor, nije imala pitanja. Nitko ju nije upozoravao na rizike i tek poslije je shvatila da se radilo o rizičnom kreditu. Tek kada je počela dobivati obavijesti o promjeni kamatne stope shvatila je o čemu se radi. Kredit je otplatila u cijelosti prije konverzije. Ne može se sjetiti da li je pitala bankaricu posebno o sadržaju čl.23p. u odnosu na rizike vezane uz valutnu klauzulu. Razumije pojam valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, no nije znala kakve iz toga mogu proizaći konkretne posljedice, bankarica ju na to nije upozorila. Nije prigovarala promjeni kamatne stope, nije niti znala da bi mogla pregovarati ili da može pregovarati sa bankom oko vrste kamatne stope.

40. Iskaz tužiteljice je životan i logičan i sud ga kao istinitog prihvaća u cijelosti. Iz istoga proizlazi da je u konkretnom ugovornom odnosu tužiteljica potrošač, te da joj je prilikom uzimanja kredita u banci rečeno joj je da je kredit u CHF najpovoljniji. Dobila tipski ugovor u kojem su bili unešeni iznos i rokovi. Unatoč tome što nesporno ( i po prirodi svog posla) razumije pojam valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, nije mogla predvidjeti kao potrošač kakve iz toga mogu proizaći ekonomske posljedice, bankarica ju nije upozorila da se radi o nestabilnoj valuti i rizičnom kreditu. Iz iskaza tužiteljice može se zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužiteljica kao potrošač nije imala objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko spornih odredbi, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

41. Čl. 86 i 87, tada važećeg (u vrijeme sklapanja ugovora) Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03), kao i Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, itd.) čl. 81, 82 i 90, obzirom da tuženik nije tužitelja u informirao o svim parametrima koji mogu utjecati na odluku tužitelja da sklopi ugovor, čime je narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

42. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

43. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

44. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

45. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljica. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

46. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

47. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

48. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužiteljice uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužiteljica plaćala znatno povećane mjesečne anuitete, ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

49. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužiteljici nametnuo odredbu koja ju dovodi u neravnopravan položaj te joj u konačnici nanosi štetu.

50. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužiteljice ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu.

51. Na taj način je tuženik suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužiteljicaa, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužiteljica plaćala anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

52. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

53. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

54. Stoga tužiteljica, kao što i navodi u svom iskazu, sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

55. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Đ i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

56. Osim navedenog materijalnog prava treba imati u vidu i presudu suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi, bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

57. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan, obzirom da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare (čl. 241 ZOO) koja je ponovno počela teći tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu (13. lipnja 2014.), tako da zastarni rok od 5 godina nije protekao do 13. lipnja 2019. koji datum stoji na prijamnom pečatu suda (a tužba je podnesena preporučenom poštom s nečitkim datumom) u odnosu na razliku u kamatnoj stopi (čl. 241. i 225. ZOO), jednako tako i u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka TS Zagreb P-1401/12 je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke. Kako je tužba je podnesena 13. lipnja 2019. za razliku u valuti, to je prigovor zastare i u tom dijelu neosnovan.

58. U odnosu na prigovor preinake tužbe i zastare na preinačeni dio, treba napomenuti da je tužiteljica nakon izvršenog vještačenja postavila tužbeni zahtjev koji je povećan u odnosu na onaj iz tužbe. U čl 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka od pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio visinu potraživanja koja se nije mogla utvrditi temeljem same dokumentacije ili uz navedenu dokumentaciju, ali nikako bez stručnog znanja vještaka. Stoga je o takvoj iznimci ovdje riječ. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev povećan po istoj činjeničnoj i opravdanoj osnovi, a tužiteljica je i prethodno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala naknadu preplaćenih iznosa po iste dvije pravne osnove, pa je dakle tužba i u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva podnesena unutar propisanog zastarnog roka, po stavu ovog suda nije nastupila zastara povećanog dijela tužbenog zahtjeva. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Rh Su-Iv-123/2024-5 od 27.5.2024. izraženo je pravno stajalište da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190 i 191 ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

59. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužitelja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Petri Blašković.

60. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je po osnovu promjene kamatne stope iznad one koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovorao kreditu, tužiteljica je preplatila iznos od 10.196,05 kn. Zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovu promjene kamatne stope obračunate do dana izrade nalaza ukupno iznose 9.192,21 kn. Stoga, ukupan iznos preplate po osnovu promjene kamatne stope uvećano za zatezne kamate, do dana provođenja konverzije, iznosi 19.388,26 kn. Po osnovu promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita, tužiteljica je preplatila iznos od 40.254,01 kn.

61. Zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovu promjene tečaja obračunate do dana

62. izrade nalaza ukupno iznose 28.663,75 kn. Sveukupno je tužiteljica preplatila po osnovu promjene kamatne stope i tečaja 50.450,06 kn što uvećano za zatezne kamate od 37.855,69 kn, obračunate do dana izrade nalaza, iznosi 88.305,75 kn.

63. U dopuni mišljenja vještak navodi, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

64. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope i rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 50.450,06 kn (Tabela 1.A stupac '15') od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 10.196,05 kn te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 40.254,01 kn. Ukupan iznos preplata preračunom po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 6.695,81 EUR, od kojeg iznosa se 1.353,19 EUR odnosi na preplatu zbog promjena kamatne stope, a iznos od 5.342,62 EUR na preplatu zbog rasta tečaja.

65. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na promjenu kamatne stope i pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.878,55 kn (Tabela 1.A stupac '18'), od kojeg iznosa je tužitelj manje platio na ima promjene kamatne stope iznos od 0,00 kn te je manje platio zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 1.878,55 kn.

66. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio preračunom po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 249,35 EUR, od kojeg iznosa se 0,00 EUR odnosi na manje plaćeni iznos zbog promjena kamatne stope, a iznos od 249,35 EUR na manje plaćeni iznos zbog pada tečaja. Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 10.196,05 kn, odnosno preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa je 1.353,19 EUR, 67. Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 38.375,46 kn, odnosno preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa je 5.093,27 EUR

68. Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 10.196,05 kn, odnosno preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa je 1.353,19 EUR, ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 38.375,46 kn, odnosno preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa je 5.093,27 EUR. Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev prema dopuni nalaza.

69. Vještak je dakle izračunao i tzv negativne razlike, odnosno rate koje je tužitelj podmirio kada je tečaj bio povoljniji od početnog. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedaba, a tuženik nakon dopune nalaza nije imao prigovora na matematički izračun vještaka pa je stoga sud nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka u cijelosti prihvatio jer je dan temeljem svih relevantnih podataka, tablica kamatnih stopa, izračuna, te sukladno pravilima znanosti i struke.

70. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve iznose koje je tužitelj preplatio temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu; temeljem ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iznos glavnice od je 1.353,19 EUR, a na ime preplate anuiteta temeljem tečajnih razlika iznos glavnice od 5.093,27 EUR , a ove iznose s zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

71. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopama navednima u izreci. Neosnovano tuženik prigovara tijeku zatezne kamate. Sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez pravne osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. (VSRH Rev- 746/2024).

72. Odluka o cjelokupnim parničnim troškovima tužiteljici temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 ZPP i čl. 155 ZPP, a prema VPS trenutku poduzimanja pojedine radnje; u tužbi vps 6.023,30 €, nakon izvršenog vještačenja 6.446,46 €, ali se radi o istom bodovnom raspornu u OT, tužiteljica je uspjela u sporu u cijelosti, a trošak se odnosi na zastupanje po odvjetniku prema OT (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23).

73. Trošak se sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu 100 bodova, podnesci 13.01.20., 12.03.20. nisu priznati jer nisu bili potreni za vođenje postupka, podn.16.03.20. 25 bodova, podnesak 28.05.20. 100 bodova, roč. 05.02.2021. 100 bodova, podn.09.02.21. 25 bodova, podn.10.06.21. 25 bodova, podn.05.06.23. 25 bodova, podnesak 06.11.24 100 bodova, roč.05.11.25. 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, 8/1, Tbr 9/1, 9/3 OT, tome je dodan trošak 25% PDV, trošak vještačenja 457,35 € i trošak sudske pristojbe na tužbu 106,77 €, sveukupno 2.064,12 €.

74. Tuženiku je temeljem čl 154 ZPP priznat trošak pristupa roč. 08.02.22. 50 bodova i pristup roč 14.06.22. 50 bodova, uz pdv 250,00 €.

75. Na taj način tužitelju je ukupno dosuđeno 1.814,12 €. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

U Zagrebu, dana 22. prosinac 2025. godine

Sutkinja

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika