Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: P Ob-22/2024-48

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŽT (ranije FŽT), OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnicima iz Garešnice, protiv tuženog ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici FŽ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi spora o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlljt. ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i njihovog uzdržavanja, svi zastupani po posebnom skrbniku JŽ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, dana 22. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Maloljetna GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovat će sa svojom majkom ĐŽT (ranije FŽT), iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te će z.z. tužitelja AŽ (ranije FŽT), samostalno izvršavati roditeljsku skrb nad maloljetnom GŽ i maloljetnim OŽ u svim svakodnevnim osobnim pitanjima kao što su školovanje, liječenje, izrada osobne iskaznice/putovnice i promjena prebivališta/boravišta, dok će u ostalom dijelu oba roditelja zajednički ostvarivati roditeljsku skrb.

II. Tužbeni zahtjev tužiteljice AŽ (ranije FŽT), u dijelu koji se odnosi na stanovanje i roditeljsku skrb u odnosu na ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i u odnosu na samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na maloljetne IŽ i GŽ preko dosuđenoga u točki I. izreke ove presude se odbija.

III. Nalaže se tuženiku SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da:

- za uzdržavanje ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u periodu od 24. siječnja 2024. godine do dana 26. travnja 2024. godine doprinosi iznos od 167,59 eura, a od dana 27. travnja 2024. godine do 2. svibnja 2025. godine doprinosi iznos od 189,42 eura te da od dana 3. svibnja 2025. godine do 13. lipnja 2025. godine doprinosi iznos od 217,50 eura s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na neplaćene iznose od dana dospijeća do isplate po stopi koja se određuje prema odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima. ,

- za uzdržavanje mlljt. GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u periodu od 24. siječnja 2024. godine do dana 26. travnja 2024. godine doprinosi iznos od 167,59 eura, a od dana 27. travnja 2024. godine do 2. svibnja 2025. godine doprinosi iznos od 189,42 eura te od dana 3. svibnja 2025. godine pa ubuduće dok za to budu postojale zakonske pretpostavke iznos od 217,50 eura, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a buduće do svakog 20. dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do dana isplate,

- za uzdržavanje mlljt. IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u periodu od 24. siječnja 2024. godine do dana 26. travnja 2024. godine iznos od 152,36 eura, a od dana 27. travnja 2024. godine do 2. svibnja 2025. godine iznos od 172,20 eura te od dana 3. svibnja 2025. godine pa ubuduće iznos od 198,00 eura dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a buduće do svakog 20. dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima, od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do dana isplate.

sve to na račun majke i zakonske zastupnice ŠŽT (ranije FŽT).

IV. Preko dosuđenih iznosa u točki III. izreke ove presude, a u odnosu na ĐŽ i za period od 14. lipnja 2025. godine pa ubuduće, odbija se tužbeni zahtjev tužitelja.

V. Nalaže se tuženiku SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima počevši od dana donošenja ove prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovog Suda podnijela tužbu protiv tuženog radi spora o roditeljskoj skrbi i za maloljetnu djecu radi uzdržavanja .

2. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici i to u periodu od studenog 2016. godine do svibnja 2023. godine. U početku trajanja izvanbračne zajednice, odnosi nje i tuženika bili su relativno skladni, no tijekom trajanja izvanbračne zajednice, došlo je do teškog i trajnog poremećaja bračnih odnosa, tako da njihova izvanbračna zajednica više nije održiva. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, tuženik je posvojio maloljetnu djecu FŽT (sada ŠŽT), i to ĐŽ, rođenu dana **.**.2007., GŽ, rođenu **.**.2011. i IŽ, rođenog dana **.**.2013.. Zajednička maloljetna djeca ĐŽ, GŽ i IŽ, trenutno se nalaze, zajedno sa majkom, na adresi [adresa]. Majka tužitelja predlaže da se susreti i druženja tuženog i Kristine mlljt. Karakaš, Elle mlljt. Karakaš i Kristiana mlljt. Karakaš ostvaruju svaki utorak i četvrtak od 17,00 sati do 20,00 sati i svaku subotu od 10,00 sati do 14,00 sati na način da će otac dolaziti po djecu i vraćati ih majci u točno naznačeno vrijeme. Obzirom da će zajednička maloljetna djeca stranaka nadalje živjeti s majkom RŽ (sada ŠŽT), ona će svoj udio u obvezi uzdržavanja maloljetne djece ispunjavati kroz svakodnevnu skrb o djetetu, kao i kroz zadovoljenje materijalnih potreba djeteta. Sukladno minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, te obzirom na navode iz točke 4. ove tužbe gdje majka tužitelja predlaže i traži da zajednička maloljetna djeca stranaka stanuju s njim, ona smatra da je tuženik dužan doprinositi za njihovo uzdržavanje ukupan iznos od 629,76 eura mjesečno, odnosno iznos od 223,46 eura za Kristinu mlljt. Karakaš, iznos od 203,15 eura za Ellu mlljt. Karakaš i iznos od 203,15 eura za IŽ mlljt. IŽ, dok će preostale potrebne iznose kao i do sada pridonositi majka tužitelja. Tužiteljica navodi da nema saznanja o tome nalazi li se tuženik u radnom odnosu i kakve su mu imovinske prilike, međutim tuženik je zdrava i radno sposobna osoba te je kao takav sposoban i u mogućnosti doprinositi za mjesečno uzdržavanje tužitelja najmanje u iznosu kao i majka FŽT (sada ŠŽT). Posljednje zajedničko prebivalište stranaka je na adresi: [adresa]. Stranke su prije podnošenja ove tužbe sudjelovale u postupku obveznog savjetovanja pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad [adresa], međutim bezuspješno, a sve obzirom da nisu uspjele otkloniti uzroke koji su doveli do narušenosti njihova odnosa, a niti su uspjeli postići dogovor vezano za daljnju skrb o zajedničkoj djeci.

3. Kako tuženik nije bio dostupan Sudu kroz period duži od tri mjeseca, sukladno odredbi članka 241. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ured Pakrac od 26. veljače 2025. godine mu je imenovan posebni skrbnik u osobi FŽ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica koja je u podnesku od 22. travnja 2025. godine navela da se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu iz razloga što su nepoznate socijalne te ekonomske prilike tuženika, odnosno da li je isti zaposlen, na kojem radnom mjestu, koliku plaća prima, ili se nalazi u mirovini te koliko ista iznosi, da li eventualno postoji obveza uzdržavanja druge osobe itd., kako bi se utvrdila opravdanost iznosa za uzdržavanje koji se potražuje, također nije poznato njegovo zdravstveno stanje, a koje činjenice su nužne za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Navodi kako je, nakon više pokušaja, uspjela stupiti u kontakt sa tuženikom putem broja mobitela navedenog na Dopisu PP Pakrac od 14. ožujka 2025. godine te da isti navodi kako se nalazi na otoku Mljetu, ul. Zadublje 41, Babino Polje kako je i navedeno na navedenom dopisu PP Pakrac te da na toj adresi prima poštu. Istoga je obavijestila o ovosudnom postupku koji je u tijeku. Predlaže se pokušati izvršiti dostavu tužbe i sve popratne dokumentacije na adresu navedenu u Dopisu PP Pakrac od 14. ožujka 2025. godine. Predlaže se pribaviti najnovije rodne listove za mlt. 1-3 tužitelje kako bi se utvrdila činjenica da je tuženik još uvijek upisan kao otac mlt. djece. Obzirom se više ne radi o osobi nepoznatog boravišta, navodi kako će od HZZSR, PU Pakrac zatražiti da ju razriješi dužnosti posebnog skrbnika tuženiku.

3.1. Sud je postupio prema prikupljenim podacima o mjestu boravka tuženika i pozvao ga na navedenu adresu da se uredno primajući pismena ovoga Suda uključi u ovaj postupak, no tuženik je unatoč opetovanim pokušajima Sudu i nadalje ostao nedostupan očito iz razloga što, iako je od posebne skrbnice dobio saznanja o ovom postupku, upravo on nije želio da Sudu postane dostupan. S tim u svezi za napomenuti da Sud nije razriješio posebnog skrbnika tuženika, jer tuženik i nadalje nije bio Sudu dostupan za komuniciranje na propisan način, a zakonska svrha instituta posebnog skrbnika (čl.241. st.1. t.2. OBZ-a) u slučajevima kao što je ovaj je ta da bi se osobama kao što je tuženik onemogućilo da svojom namjernom ili nenamjernom nedostupnošću sprijeće ili otežaju provedbu postupaka ovakve hitne prirode.

4. Maloljetnoj djeci stranaka postavljen je posebni skrbnik u osobi JŽ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica koji u podnesku od 18. travnja 2025. godine naveo da je nakon uvida u tužbu i dostupnu dokumentaciju, suglasan s mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac, a posebno zbog činjenice što je tuženik potpuno nezainteresiran za mlljt. djecu te je pred javnim bilježnikom izjavio da više nisu njegova djeca te da više nema potrebe za održavanje osobnih odnosa sa mlljt. djecom. Nadalje, naveo je da je mišljenje Zavoda također u skladu s predloženim tužbenim zahtjevom koji predlaže da se u tom dijelu usvoji dok odluku o uzdržavanju prepušta sudu.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza Sud je izvršio uvid u elektroničke zapise iz matice rođenih (list 7-10), izvješće o provedenom obveznom savjetovanju prije pokretanja ostalih sudskih postupaka od 28. kolovoza 2023. godine (list 11-12), Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (list 13), mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac od 25. ožujka 2024. godine (list 27), socijalnu anamnezu od 21. ožujka 2024. godine (list 28-29), socijalnu anamnezu od 19. ožujka 2024. godine (list 30-31), medicinsku dokumentaciju (list 46- 48), rješenja Centra za socijalnu skrb Garešnica od 15. listopada 2018. godine (list 55- 63), potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave (list 65-72), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac od 18. veljače 2025. godine (list 93-94), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac od 26. veljače 2025. godine (list 97-98), izvatke iz matice rođenih (list 107-114) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 50).

6. Temeljem odredbi članka 346. Obiteljskog zakona i u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku Sud je ocijenio sadržaj svih izvedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, a sve iz razloga kako slijedi.

7. Naime, iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] za tužiteljicu proizlazi da je FŽT sada udana ŠŽT rođena **.**.1980. u [adresa], Srbija, od oca TŽ i majke ŽŽ sada VŽ, po zanimanju je frizerka, trenutno nezaposlena, s prebivalištem prijavljenim u [adresa], gdje i boravi. Udana je, majka je četvero djece. Za oca TŽ navodi da zna samo da živi u [adresa], a ostali podaci su joj nepoznati. Za majku VŽ navodi da je rođena 1960. godine, po zanimanju je obučar, a većinu vremena provodi na moru kao sezonski radnik sedam do osam mjeseci, a nakon sezone boravi ili kod nje ili kod svog brata. Za djetinjstvo Š navodi da je do prve godine života živjela s roditeljima u [adresa], u Srbiji, nakon čega se roditelji razvode i ona s majkom odlazi živjeti u [adresa] u [adresa]. Nema niti braće niti sestara. U [adresa] je pohađala i završila osnovnu školu te prvi razred srednje škole za zanimanje frizerka, a drugi i treći razred završava u Kninu. Radnog staža ima oko 10 godina. Zadnje zaposlenje imala je u trgovini Arena u [adresa], od svibnja do listopada 2023. godine. Prvi brak imala je sklopljen s CŽ u kojem je rođeno troje djece i to kćerka ĆŽ, sada IŽ rođena **.**.2007. u Zagrebu, kćerka MŽ, sada IŽ, rođena **.**.2011. i sin ČŽ, sada IŽ rođen **.**.2013.. CŽ već 10 godina živi u [adresa]. Brak s ŠŽTL navodi da je sklopljen 201. godine, a da je isti razveden već 2014. godine. Š ima još jedno dijete kćerku HŽ rođenu 2002. godine, koja sa svojim ocem živi u [adresa]. Drugi brak s NŽ rođenim 1974. godine sklopila je dana 18. studenog 2023. godine u [adresa] kojeg je upoznala prije godinu i pol dana. U izvanbračnoj zajednici s BŽ živjela je oko osam godine prvo u Garešnici, a potom u [adresa]. Navodi da je BŽ priznao njezinu djecu ĆŽ, MŽ i ČŽ kao svoju djecu i dao im svoje prezime IŽ, a u listopadu 2023. godine da je kod javnog bilježnika u [adresa] dao izjavu da ih se odriče. ĐŽT sada stanuje sa suprugom NŽ te djecom ĆŽ, MŽ i ČŽ u kući u [adresa]. Kuća je vlasništvo NŽ, prizemnica je starije gradnje, obnovljena u obnovi. Od prostorija ima hodnik, kuhinju, dnevni boravak, tri spavaće sobe te kupaonicu s WC-om. Grijanje prostorija je na peći na drva. Kuća ima priključke na gradski vodovod, struju, plin i Internet. Stambeni uvjeti zadovoljavaju potrebe peteročlane obitelji. NŽ je na probnom radu u Pilani Šugić u [adresa] gdje se nada da bi mogao dobiti stalni posao, korisnik je skrbi HV mjesečnog iznosa od 150,00 do 200,00 eura. Š je trenutno bez mjesečnih prihoda, a na ime troje djece prima dječji doplatak ukupnog iznosa 170,00 eura. navodi da nema nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu, kao niti vrijednih pokretnina, a da BŽ nije ništa doprinosio za uzdržavanje posvojene djece niti s njima održavao osobne odnose. Zbog sadašnje situacije i odnosa SŽ prema djeci želi da se djeca povjere njoj na stanovanje te da izvršava samostalnu roditeljsku skrb, kako bi ih mogla zastupati u svim bitnim osobnim pravima (školovanje, liječenje, izrada osobnih dokumenata – osobne iskaznice / putovnice, promjenu prebivališta i boravišta) kao i da ih samostalno zastupa u vezi s vrijednom imovinom, odnosno imovinskim pravima. Želja joj je da se ŠŽ odredi iznos uzdržavanja za djecu.

8. Iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] za tuženika proizlazi da je tuženik SŽ rođen **.**.1970. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca PŽ i majke KŽ, po zanimanju poljoprivrednik, sada u invalidskoj vojnoj mirovini. Prebivalište ima prijavljeno u [adresa] ali sada boravi na Mljetu, radi obavljanja sezonskih poslova. SŽ je djetinjstvo proveo na području Vinkovaca, ali nema podataka o njegovom djetinjstvu i odrastanju. SŽ je imao brak s ZŽ rođenom 1970. godine s kojom ima kćerku UŽ sada udanu LŽ rođenu **.**.1999. u [adresa]. Brak između ZŽ i ŠŽ razveden je 2015. godine. SŽ je nakon toga upoznao FŽT (sada NŽ) koja je imala troje djece s CŽ kćerke ĆŽ rođenu **.**.2007., kćerku MŽ rođenu **.**.2011. i sina DŽ rođenog **.**.2013., te su započeli zajednički život u Garešnici, pa u [adresa]. Kćerka SŽ LŽ navodi da je zajedničkom izjavom kod Javnog bilježnika SŽ uz suglasnost EŽT (sada NŽ) priznao njezino troje djece ĆŽ, MŽ i DŽ kao svoju djecu, tako da su nakon toga djeca dobila prezime po ŠŽ. Isto je sada kaže napravljeno i kod javnog bilježnika u [adresa], gdje su zajedničkom izjavom SŽ, NŽ i ŠŽTL sada udana NŽ dogovorili da se djeca sada prezivaju NŽ i da im se za oca vodi NŽ. SŽ ima prijavljeno prebivalište u [adresa], gdje su jedno vrijeme imali prijavljeno prebivalište i ŠL i djeca , ali sada na toj adresi stanuju LŽ kćerka ŠŽ, njezin sin FL rođen **.**.2021., te njezin suprug ĐL, koji radi u Njemačkoj. U kući stanuje i njezin otac SŽ kada nije na moru. Kuću je po navodima LŽ ranije kupio njezin otac SŽ, a kasnije je istu prepisao na nju, jer se ona obvezala da će ga uzdržavati. Tako da kuća sada vlasništvo LŽ. Kuća je izgrađena u obliku velikog trokuta odnosno piramide i od prostorija ima hodnik, kuhinju, dnevni boravak dvije spavaće sobe i kupaonicu s WC-om. Ima veliko asfaltirano dvorište, u kome se nalazi još jedna manja kuća. Kćerka ne raspolaže točnim iznosom očeve mirovine, ali misli da je minimalna braniteljska, te da SŽ nema u vlasništvu ili suvlasništvu nekretnina, a od pokretnina ima u vlasništvu osobni automobil Alfa Romeo godina proizvodnje 2005. koji nije u voznom stanju. Kćerka LŽ korisnica je porodiljske naknade, a redovne mjesečne prihode ostvaruje i suprug ĐL iz radnog odnosa u Njemačkoj. SŽ svojim sadašnjim ponašanjem, (odlazak na more zbog sezonskih poslova), ne pokazuje interes za postupak na sudu. Prema navodima njegove kćerke LŽ, nakon izjave kod javnog bilježnika isti smatra da ĆŽ, MŽ i EL više nisu njegova djeca jer ih je on prepustio sadašnjem suprugu ŠŽT NŽ, koji im je sada postao otac i dužan ih je uzdržavati, te da za njega više nema potrebe za održavanje osobnih odnosa s ĆŽ, MŽ i DŽ.

9. Iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac proizlazi da prednost kod povjeravanja mlljt. djece na stanovanje treba dati majci IL sada udanoj NŽ iz [adresa], s kojem djeca cijelo vrijeme i žive. Podržavaju prijedlog majke EŽT, da joj se odobri samostalno izvršavanje roditeljske skrbi nad djecom ĐŽ, MŽ ĐŽ i EL u svim bitnim osobnim pravima (školovanje, liječenje, obrazovanje, izrada osobnih dokumenata, promjene prebivališta/ boravišta), kao i uvezi s vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima, jer je to u sadašnjoj situaciji u najboljem interesu mlljt. djece. Naime, SŽ potpuno je nezainteresiran sada za navedenu mlljt. djecu i želi prepustiti skrb za njih sadašnjem suprugu majke ŠŽT NŽ.

10. U svom iskazu tužiteljica navodi da samostalnu roditeljsku skrb traži u dijelu koji se tiče školovanja mlljt. djece, tj. kako bi mlljt. djeca mogla samostalno odlučiti o izboru škole u koju će ići, tj. kako bi takvu odluku za njih mogla donijeti ona. Isto tako, samostalna roditeljska skrb potrebna joj je kako bi promijenila prebivalište mlljt. djece jer su oni još uvijek prijavljeni na [adresa], a ona živi u [adresa] pa bi na tu adresu prijavila i djecu. Isto tako, samostalna roditeljska skrb potrebna joj je radi izrada osobnih i putnih isprava za mlljt. djecu jer joj je to od policije bilo uskraćeno. Oko izbora liječnika također traži da to može samostalno riješiti. Tijekom ranijeg vremena obraćala se tuženiku radi davanja potrebnih suglasnosti, no s njegove strane je reakcija izostala. Djeca trenutno nemaju nikakvu svoju imovinu, no traži da joj se odredi samostalna roditeljska skrb u dijelu koji se tiče zastupanja u svezi s vrjednijom imovinom odnosno u svezi zastupanja. Mlljt. djeca već žive s njom. Tuženik nije pokazao nikakvu volju da mlljt. djeca žive s njim. Isto tako, nije tražio kontakte sa mlljt. djecom. Tuženik mlljt. djecu nije ni na koji način niti kontaktirao od mjeseca svibnja 2023. godine. Po njenoj ocjeni, kod potreba za uzdržavanje mlljt. djece nema nikakve razlike između njihovih potreba i prosječnih potreba za uzdržavanje ostale djece njihove dobi. Potrebe mlljt. djece sastoje se u troškovima stanovanja i režija, troškovima prehrane, odjeće i obuće, higijene i školovanja. Najstarija kćerka ide u školu u Daruvaru pa joj je potrebno kupiti i autobusnu kartu. Djeca nemaju nikakvih izvanškolskih aktivnosti, ali s obzirom na dob imaju potrebu za druženjem s prijateljima te odlaskom u tzv. izlaske kao što je to odlazak u kino i sl. Po njenoj ocjeni, su njene mogućnosti da daje uzdržavanje prosječne. Zaposlena je i ostvaruje plaću od 600,00 i nešto eura. Uz to ostvaruje dječji doplatak u iznosu od 250,00 eura za svo troje djece te drugih prihoda nema. Nema nikakve vrjednije pokretne imovine niti nekretnine u svome vlasništvu, kao niti poslovne udjele i dionice, vrijednosne papire ili potraživanja prema drugim osobama. Uz kuću obrađuje i vrt. Uz sve navedeno ne stigne nešto dodatno raditi. Tuženik prima mirovinu u iznosu od 700,00 eura, a uz to je za vrijeme njihovog zajedničkog života dodatno radio "na crno" u šumi. Tuženik je radno sposoban što proizlazi iz toga što se bavi power liftingom te onda može i dodatno zarađivati. Tuženik tijekom ljeta radi u sezoni te sada živi na Mljetu. Tuženik je kuću u svome vlasništvu prepisao na svoju biološku kćer. Isto tako, ima u svome vlasništvu i osobni automobil, a pored toga nema vrjednije pokretne imovine, nekretnina, vrijednosnih papira, dionica i sl. Niti ona niti tuženik osim ovo troje mlljt. djece nemaju obvezu uzdržavati druge osobe. Kuću koju je tuženik imao u vlasništvu bila je njihova zajednička.

11. Kako tuženik tijekom postupka nije bio dostupan Sudu je u skladu s odredbom članka 295. st. 1. Zakona o parničnom postupku održao raspravu u njegovoj odsutnosti, odnosno nije izveo dokaz njegovim saslušanjem kao stranke.

12. Uvidom u rješenja Centra za socijalnu skrb Garešnica od 15. listopada 2018. godine (list 55-63 spisa) utvrđeno je da je po istima tuženik sa ĐŽ, MŽ i OŽ zasnovao posvojenje sa srodničkim (potpunim) učinkom, a kojim oblikom posvojenja se uspostavlja pravni odnos srodstva koji je istovjetan biološkom, uključujući prava i obveze roditelja prema djetetu, te srodnika posvojitelja i posvojitelja prema posvojeniku. Nadalje, uvidom u izvatke iz matice rođenih (list 107-114) utvrđeno je da je tuženik u matičnim knjigama nadležnog Matičnog ureda upisan kao otac ĐŽ, MŽ i ČŽ i da je njihovo prezime i dalje OŽ te da takvi podaci, unatoč navodima tužiteljice, Zavoda i posebnog skrnika, proizlaze još uvijek i iz Jedinstvenog registra osoba na dan zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu (službena bilješka od dana 4. studenoga 2025. godine na listu 126 spisa predmeta).

12.1. Imajući u vidu sve naprijed navedeno može se sa sigurnošću zaključiti da je tuženik SŽ formalno još uvijek roditelj ĐŽ, MŽ i ČŽ i kao takav je dužan skrbiti o njima i doprinositi za njihovo uzdržavanje sve dok za isto postoje zakonske pretpostavke.

13. Shodno svemu navedenom za istaknuti je da su sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece jer je odredbama članka 6. istog Zakona propisano da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djeci i njihovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe.

14. Tužiteljica u tužbi, a tijekom postupka i posebni skrbnik maloljetne djece te nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad predložili su da maloljetna djeca stranaka stanuju s majkom i da ona samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u određenom dijelu nad mlljt. djecom jer tuženik ne pokazuje nikakav interes za mlljt. djecu, a to tužiteljici predstavlja problem budući da za svaku odluku vezanu za djecu treba odobrenje tuženika kao oca.

15. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je iskazivala o obiteljskim i socioekonomskim prilikama te o svojem odnosu s tuženikom i odnosu tuženika sa djecom jer navedeno proizlazi i iz stanja spisa te i iz njegovog odnosa prema ovom postupku.

16. Prema odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djece. Nadalje, odredbama članka 18. Konvencije o pravima djeteta propisano je da roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djece, te da dobrobit djece mora biti njihova temeljna briga.

17. S obzirom na sve navedeno u danim stručnim mišljenjima, očitovanju posebnog skrbnika te u iskazu tužiteljice, ovom odlukom je određeno da će maloljetna djeca stranaka stanovati sa tužiteljicom kao što je to navedeno u izreci, a sve u skladu sa osnovnim načelom zaštite dobrobiti djece propisanim u odredbama čl. 5. st. 2. Obiteljskog zakona jer iz svega proizlazi da je to da djeca žive sa tužiteljicom dobra i za sada jedina opcija i to sve bez određivanja osobnih odnosa maloljetne djece s tuženikom, a ovo posljednje s obzirom potpuni izostanak osobnih odnosa kroz potonji period te posebice što tijekom tog perioda tuženik tužiteljici ili pred nadležnim institucijama nije pokazao nikakav interes za istim osobnim odnosima tj. kontaktima sa djecom.

18. Ukoliko interes tuženika za navedene kontakte tj. osobne odnose bude iskren, stvaran i trajan onda je moguće da se nekom kasnijom odlukom ili temeljem sporazuma stranaka ti kontakti (odnosi) u smislu odredbi članka 95. Obiteljskog zakona odrede na primjeren način i u odgovarajućem obimu, no po ocjeni ovoga Suda, upravo je do tuženika da li će učiniti korak u tom pravcu te da na svojoj strani stvori pretpostavke da bi takvi osobni odnosi bili i u interesu maloljetne djece.

19. Što se tiče roditeljske skrbi prema maloljetnoj djeci Sud je kod odluke slijedio dana stručna mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] i posebnog skrbnika maloljetne djece te je s obzirom na konkretne okolnosti predmetnog slučaja i posve praktične razloge koji čine svakodnevne interese dobrobiti maloljetne djece u smislu odredbi članka 105. i 110. Obiteljskog zakona odredio da će tužiteljica obavljati samostalnu roditeljsku skrb u dijelu kako je to navedeno u izreci, dok će u ostalom dijelu roditelji sukladno odredbi članka 104. i 108. Obiteljskog zakona roditeljsku skrb obavljati zajednički. Naime, zahtjev tužiteljice za samostalna zastupanja u smislu odredbi članka 100. Obiteljskog zakona Sud je smatrao osnovanim samo u dijelu oko promjene prebivališta ili boravišta (čl. 100. st. 1. t. 2. Obz-a). dok ga u dijelu oko promjene osobnog imena djeteta (čl. 100. st. 1. t. 1. Obz-a). i vjerske pripadnosti (čl. 100. st. 1. t. 3. Obz-a). nije smatrao osnovanim jer za to i za to da o tome odlučuje samo tužiteljica nema, po ocjeni ovoga Suda, nikakve objektivne potrebe tj. da bi postojala potreba za istim tužiteljica nije dala nikakve argumente. Nadalje, zahtjev tužiteljice da joj se dopusti samostalna skrb oko raspolaganja vrjednijom imovinom maloljetne djece prema odredbama članka 101. Obiteljskog zakona Sud također nije usvojio iz razloga što i prema njezinoj izjavi maloljetna djeca u ovom trenutku niti nemaju svoje vlastite imovine, a ako će ju u budućnosti i imati, do njihove punoljetnosti, biti će potrebno zatražiti odobrenje suda u posebnom izvanparničnom postupku i to u odnosu na konkretna raspolaganja kako bi se za svako takvo raspolaganje i to u odnosu na točno određenu imovinu moglo utvrditi da li isto predstavlja interes maloljetne djece.

20. Odluku o stanovanju, osobnim odnosima i roditeljskoj skrbi za ĐŽ sud nije donosio, odnosno odbio je taj dio zahtjeva, iz razloga što je ona tijekom postupka postala punoljetna, a radi se o vrsti odnosa za koje ne postoji opravdana potreba da se sada odlukom Suda uređuju za protekli period.

21. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, Sud je također uzeo u obzir socijalnu anamnezu Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Pakrac te činjenicu da je tuženik tijekom postupka bio pasivnog držanja i da nije bilo moguće i na osnovu njegova iskaza utvrditi njegovo stvarno imovinsko stanje tj. njegove mogućnosti da doprinosi za uzdržavanje djece, kao niti to da li uz ĐŽ, MŽ i ČŽ ima zakonsku obvezu uzdržavati druge osobe.

22. Prema odredbi čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka, maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

23. Nadalje, prema odredbama čl. 282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. istog Zakona međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

24. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u odredbama čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2. istog članka, pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

25. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnoj djeci i novčanog doprinosa za uzdržavanje.

26. Na temelju odredbi čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

27. Nadalje, u smislu odredbi članka 313. Obiteljskog zakona propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i općenito imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

28. Prema odredbama čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos doprinosa uzdržavanja određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene netto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

29. Dakle, opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je odredbama čl. 307. Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

30. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, tužiteljica kao roditelj s kojim djeca stanuju svoj udio u obvezi uzdržavanja djece ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djeci, a roditelj koji ne stanuje sa djecom – obvezu uzdržavanja djece ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja.

31. Nadalje, odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djece i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

32. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djece kako je navedeno u odredbama čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

33. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djece određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

34. Ocjenjujući mjesečne potrebe djece stranaka za utvrditi je da su njihove životne potrebe sastoje u podmirenju troškova stanovanja, prehrane, odjeće, obuće, higijenskog pribora i kozmetike, odgoja i obrazovanja, socijalnih aktivnosti i dr., odnosno kako je to u prosjeku i kod ostale djece njihove dobi.

35. U smislu odredbi čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djece donesenim od strane nadležnog Ministarstva Sud je imao u vidu skromno imovinsko stanje stranka ovog predmeta kao roditelja, a posebice i to da tuženik osim primanja na osnovu mirovine nema u vlasništvu druge vrjednije imovine pa je tako proveo umanjenje minimalno propisanih iznosa za uzdržavanje sukladno tom članku i naložio tuženom da za uzdržavanje djece plaća minimalno propisan iznos umanjen za 25% jer prema praksi ovoga Suda takvo umanjenje određuje se kod uzdržavanja troje djece (za dvoje djece određuje se od 1-20%, za troje djece od 20-30%, za četvero od 30-40%, za petero djece od 40-50%, a za više od petero djece 50%), a tuženik je prema teretu dokazivanja bio dužan dokazati postojanje pretpostavki za eventualno veće umanjenje nego što je to ovaj Sud odredio, no on to iz svih naprijed već obrazloženih razloga, po ocjeni ovoga Suda, nije učinio.

36. ĐŽ rođena je **.**.2007., mlljt. GŽ rođena je **.**.2011. i mlljt. IŽ rođen je **.**.2013.. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta propisani su novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom pa je tako za dijete od 7 do 12 godina tijekom vremena od podnošenja tužbe u ovom predmetu tj. od dana 24. siječnja 2024. godine do dana 26. travnja 2024. godine bio propisan iznos od 203,15 eura, a od dana 27. travnja 2024. godine do dana 2. svibnja 2025. godine bio je propisan iznos od 195,16 eura te od dana 3. svibnja 2025. godine u iznosu od 224,00 eura, a kroz navedene periode za djecu starosti od 13 do 18 godina bili su propisani iznosi od: 223,46 eura, 252,56 eura i 290,00 eura.

36.1. Dakle, ĐŽ je od podnošenja tužbe do pa do svoje punoljetnosti bila u kategoriji djece od 13 do 18 godina pa je Sud odredio da tuženik za njezino uzdržavanje plaća u periodu od 24. siječnja 2024. godine do dana 26. travnja 2024. godine iznos od 167,59 eura (223,46 -25%) eura, a od dana 27. travnja 2024. godine do dana 2. svibnja 2025. godine iznos od 189,42 eura (252,56- 25%) eura te od dana 3. svibnja 2025. godine do 13. lipnja 2025. godine iznos od 217,50 eura (290,00 eura – 25%). S obzirom da je ona 14. lipnja 2025. godine postala punoljetna sa tim danom prestala je aktivna legitimacija njezine majke zahtjevati donošenje odluke o njezinom uzdržavanju radi čega je Sud tužbeni zahtjev njezine majke u odnosu na to od dana 14. lipnja 2025. godine pa ubuduće zbog nedostatka aktivne legitimacijie odbio. Sve navedeno, naravno, nužno ne znači da je sa danom punoljetnosti ĐŽ prestala obveza tuženika da doprinosi za njezino uzdržavanje već samo da je od tada jedino ona aktivno legitimirana zahtijevati to uzdržavanje i da o njezinoj odluci (a ne po eventualnom pozivanju suda) ovisi da li će ona isto zahtjevati. Isto tako, osnovanost takva njezina zahtjeva ovisiti će o tome da li su ispunjene pretpostavke temeljem kojim bi imala pravo na uzdržavanje od roditelja nakon punoljetnosti.

36.2. Nadalje, maloljetna GŽ je u kategoriji djece iznad 12 godina te je tijekom postupka navršila i 13 godina pa je Sud odredio da tuženik za njezino uzdržavanje plaća u periodu od 24. siječnja 2024. godine do dana 26. travnja 2024. godine iznos od 167,59 eura (223,46 -25%), a od dana 27. travnja 2024. godine do dana 2. svibnja 2025. godine iznos od 189,42 eura (252,56- 25%) te od dana 3. svibnja 2025. godine pa ubuduće iznos od 217,50 eura (290,00 eura – 25%).

36.3. Maloljetni IŽ je dijete koje je tijekom postupka bilo u kategoriji od 7 do 12 godina i do dana donošenja ove odluke nije navršio 13 godina pa je Sud odredio da tuženik za njegovo uzdržavanje plaća u periodu od 24. siječnja 2024. godine do dana 26. travnja 2024. godine iznos od 152,36 eura ( 203,15 -25%) eura, a od dana 27. travnja 2024. godine do 2. svibnja 2025. godine iznos od 172,20 eura (229,60 eura - 25%) te nakon dana 3. svibnja 2025. godine pa ubuduće iznos od 198,00 eura (264,00 eura – 25%).

37. Za napomenuti je da je Sud navedeno umanjenje od 25% izvršio od minimalno propisanih iznosa Odlukom nadležnog Ministarstva, a ne od zahtijevanih iznosa po tužiteljima u tužbenom zahtjevu jer u smislu odredbi čl. 426. Obiteljskog zakona prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka.

38. Kod ĐŽ za napomenuti je da je nedvojbeno utvrđeno da je ona u periodu od podnošenja tužbe u ovom predmetu pa do svoje punoljetnosti stanovala sa majkom pa je onda na tuženiku u tom periodu bila obveza da doprinosi za njezino uzdržavanje kao roditelj sa kojim dijete ne stanuje.

39. Tijek uzdržavanja od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu Sud je odredio sukladno odredbi članka 306. Obiteljskog zakona.

40. O troškovima postupka Sud je odlučio temeljem odredbe čl. 366. Obiteljskog zakona i u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 u tekstu: Tarifa).

40.1. Naime, Sud je u smislu odredbe čl. 366. Obiteljskog zakona vodio računa o svim okolnostima slučaja i ishodu ovoga postupka, a posebice o tome da je ova tužba bila potrebna jer stranke nisu postigle dogovor oko predmetnih zahtjeva prije njezinog podnošenja kao i o tome da je tužbeni zahtjev u vrijeme podnošenja gotovo u cijelosti bio osnovan (osim u obimu zahtjevane samostalne roditeljske skrbi i u dijelu oko visine zahtijevanih iznosa uzdržavanja), a naknadno je u dijelu postao neosnovan samo iz razloga što je ĐŽ tijekom postupa postala punoljetna i to iz razloga što je postupak u ovom predmetu trajao duže nego što je to uobićajeno, a po ocjeni ovoga Suda, prvenstveno zbog postupovnih teškoća koje su bile uzrokovane nedostupnošću tuženika tj. nedostatkom njegove volje da na adekvatan način sudjeluje u ovom postupku.

40.2. U smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka koji su joj bili potrebni i opravdani za vođenje ovoga postupka, a Sud je kao potrebne i opravdane troškove tužiteljice smatrao troškove zastupanja po odvjetniku i priznao joj trošak koji je nastao zastupanjem u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), primjenjujući vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura (Tbr. 53. Tarife) tj. u iznosu od 400,00 eura (200 bodova x 2 eura) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 100,00 eura, dakle u ukupnom iznosu od 500,00 eura.

U Bjelovaru, 22. prosinca 2025. godine.

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Dostaviti:

- Pun. tužiteljice, odvjetnicima iz OD Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta

- Posebnoj skrbnici tuženika FŽ

- Posebnom skrbniku mlljt. djece JŽ

- HZZSR, PU Pakrac