Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1664/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u parničnom predmetu tužitelja BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Horvat, Zebec, Bajsić Bogović j. t. d. iz Zagreba, protiv tuženika JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Franji Šebijanu i Mihaelu Carović Rukavini, odvjetnicima iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn- 39/2024-9 od 09. listopada 2025. godine, dana 22. prosinca 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-39/2024-9 od 09. listopada 2025. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je kao nepravodoban prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja tog suda poslovni broj Pn-39/2024-5 od 17. rujna 2025. godine o naplati sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 176,45 eura.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje da je rješenjem tog suda poslovni broj Pn- 39/2024-5 od 17. rujna 2025. godine naloženo tužitelju da u roku od 8 dana od primitka tog rješenja plati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 176,45 eura, a da je isti podnio prigovor protiv tog rješenja, navodeći kako ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida i dragovoljca Domovinskog rata, u prilog čemu dostavlja rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske o postotku tjelesnog oštećenja.

5. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj potonje rješenje primio dana 03. listopada 2025. godine, a da je prigovor protiv tog rješenja podnio dana 07. listopada 2025. godine, dakle po proteku roka od tri dana od dana kada mu je to rješenje dostavljeno, pa utvrđuje da je navedeni prigovor nepravodoban, jer je podnesen po proteku roka propisanog odredbom članka 29. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23, u nastavku teksta: ZSP), slijedom čega pozivom na odredbu članka 29. stavak 2. ZSP-a odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, niti tužitelj makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.

7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj rješenje tog suda poslovni broj Pn-39/2024-5 od 17. rujna 2025. godine kojim je istome naloženo da u roku od 8 dana od primitka tog rješenja plati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 176,45 eura zaprimio dana 03. listopada 2025. godine, a da je tužitelj prigovor protiv tog rješenja podnio dana 07. listopada 2025. godine, dakle po proteku roka od tri dana od dana dostave te odluke, koji rok je propisan odredbom članka 29. stavak 1. ZSP-a, te koji je bio uredno naznačen u uputi o pravnom lijeku sadržanoj u potonjem rješenju, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 29. stavak 2. ZSP-a odlučio na gore opisani način.

8. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja tvrdnje tužitelja da je isti kao hrvatski ratni vojni invalid i dragovoljac Domovinskog rata oslobođen obveze plaćanja sudske pristojbe, u skladu s odredbom članka 11. ZSP-a, jer se s obzirom na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o nepravodobnosti njegovog prigovora izjavljenog protiv rješenja tog suda poslovni broj Pn-39/2024-5 od 17. rujna 2025. godine o plaćanju sudske pristojbe za tužbu ne mogu ispitivati činjenice iz kojih bi proizlazilo eventualno oslobođenje tužitelja od obveze plaćanja sudske pristojbe za tu pravnu radnju.

9. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZSP-a.

U Rijeci, 22. prosinca 2025. godine.

S U D A C :

Alen Perhat