Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ob-58/2025-4

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Boško, odvjetnici u Zadru, 2) mlt. ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) mlt. BG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4) mlt. LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], tužitelji pod 2) - 4) zastupani po majci i zz AG, a ona po punomoćnici Maji Boško, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob- 249/2024-43 od 3. travnja 2025. i rješenja poslovni broj P Ob-249/2024 od 23. travnja 2025., na sjednici vijeća 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-249/2024-43 od 3. travnja 2025. u dosuđujućem dijelu točki I, II, III, IV i V izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-249/2024 od 23. travnja 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku umjesto novčanog iznosa od 450,00 kuna mjesečno dosuđenog točkom V. izreke presude Općinskog suda u Zadru, posl. broj P Ob-193/20 od 29. prosinca 2021. za uzdržavanje DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi iznos od 168,17 eura, mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe (30. prosinca 2022.) do uključujući 5. svibnja 2023., a od 6. svibnja 2023. do uključujući 26. travnja 2024. iznos od 183,46 eura mjesečno, a od 27. travnja 2024. pa do uključujući 25. studenog 2024. iznos od 212,56 eura mjesečno, s tim da je dospjele mjesečne iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koje dospijeva 15- og dana u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve uplatom na tekući račun DG, dok se u preostalom preko dosuđenog do zatraženog i to za iznos od 40,00 eura tužbeni zahtjev, odbija kao neosnovan.

1.1. Točkom II izreke naloženo je tuženiku umjesto novčanog iznosa od 450,00 kuna mjesečno dosuđenog točkom V. izreke presude Općinskog suda u Zadru, posl. broj P Ob-193/20 od 29. prosinca 2021. za uzdržavanje mlt. ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi iznos od 168,17 eura mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe (30. prosinca 2022.) do uključujući 5. svibnja 2023., a od 6. svibnja 2023. do uključujući 26. travnja 2024. iznos od 183,46 eura mjesečno, a od 27. travnja 2024. pa ubuduće iznos od 212,56 eura mjesečno, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele mjesečne iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a obroke koji budu ubuduće dospijevali najkasnije do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koje dospijeva 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve uplatom na tekući račun majke i zz AG, dok se u preostalom preko dosuđenog do zatraženog i to za iznos od 40,00 eura tužbeni zahtjev, odbija kao neosnovan.

1.2. Točkom III izreke naloženo je tuženiku umjesto novčanog iznosa od 450,00 kuna mjesečno dosuđenog točkom V. izreke presude Općinskog suda u Zadru, posl. broj P Ob-193/20 od 29. prosinca 2021. za uzdržavanje mlt. BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi iznos od 168,17 eura mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe ( 30. prosinca 2022.) do uključujući 5. svibnja 2023., a od 6. svibnja 2023. do uključujući 26. travnja 2024. iznos od 183,46 eura mjesečno, a od 27. travnja 2024. pa ubuduće iznos od 212,56 eura mjesečno, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele mjesečne iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a obroke koji budu ubuduće dospijevali najkasnije do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koje dospijeva 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve uplatom na tekući račun majke i zz AG, dok se u preostalom preko dosuđenog do zatraženog i to za iznos od 40,00 eura tužbeni zahtjev, odbija kao neosnovan.

1.3. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku umjesto novčanog iznosa od 450,00 kuna mjesečno dosuđenog točkom V. izreke presude Općinskog suda u Zadru, posl. broj P Ob-193/20 od 29. prosinca 2021. za uzdržavanje mlt. D, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi iznos od 149,25 eura mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe ( 30. prosinca 2022) do uključujući 5. svibnja 2023., a od 6. svibnja 2023. do uključujući 26. travnja 2024. iznos od 163,15 eura mjesečno, a od 27. travnja 2024. do uključujući 30. studenog 2024. iznos od 189,60 eura mjesečno, a od 1. prosinca 2024. pa ubuduće iznos od 212,56 eura mjesečno, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele mjesečne iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a obroke koji budu ubuduće dospijevali najkasnije do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koje dospijeva 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve uplatom na tekući račun majke i zz AG, , dok se u preostalom preko dosuđenog do zatraženog i to za iznos od 40,00 eura tužbeni zahtjev, odbija kao neosnovan.

1.4. Točkom V izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 980,72 eura dok je u preostalom dijelu za iznos od 319,28 eura zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

1.5. Rješenjem suda prvog stupnja od 23. travnja 2025. ispravljena je odnosno dopunjena citirana prvostupanjska presuda u točki II izreke na način da iza riječi zz AG se dodaje OIB i IBAN, te u točki IV izreke u odnosu na ime maloljetne 4. tužiteljice tako da treba ispravno stajati mlt. LG.

2. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23-dalje: ObZ) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik podnosi žalbu i protiv prvostupanjskog rješenja o ispravljanju citirane prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu protiv presude osporavaju osnovanost žalbenih navoda i predlažu da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prije svega, tuženik neosnovano osporava pravilnost i zakonitost rješenja o ispravljanju citirane prvostupanjske presude koje je doneseno na temelju pravilne primjene čl. 342. st. 1. i 2. ZPP-a, pri čemu rješenje nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a. Protivno tvrdnji žalitelja, rješenje nije zahvaćeno ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Naime, pravilno je prvostupanjski primjenom čl. 342. st. 1. ZPP-a ispravio pobijanu presudu kako u odnosu na ime 4. tužiteljice LG, tako i u odnosu na dodavanje OIB [osobni identifikacijski broj]a i IBAN-a majke i z.z. 2. tužitelja ŠG u točki II izreke, koji podaci su istovjetno navedeni u odnosu na plaćanje uzdržavanja 3. i 4. tužiteljima u točkama III i IV izreke. Stoga je žalbu tuženika protiv citiranog rješenja trebalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 346. ObZ-a te odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP -a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Protivno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi povišenja uzdržavanja, na temelju čl. 285. ObZ-a prema njihovom ocu, roditelju s kojim ne stanuju.

8. U postupku je utvrđeno da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-193/20 od 29. prosinca 2021. tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. djece, ovdje tužitelja, sveukupan mjesečni iznos od 1.800,00 kn, odnosno 450,00 kn po svakom djetetu, na račun majke i zz AG, s time da je iznos uzdržavanja djece određen sukladno sporazumu roditelja pa stoga nisu utvrđivane ni potrebe djece, niti rashodi roditelja. Stoga je sud prvog stupnja postojanje pretpostavki za povišenje uzdržavanja iz čl. 285. ObZ-a utvrdio saslušanjem majke i z.z. tužitelja i tuženika te uvidom u dokumentaciju u odnosu na troškove djece i imovinu tuženika. Prvostupanjski sud je na temelju sadržaja iskaza majke tužitelja utvrdio da kći DG pohađa 4. razred ..., a vezano uz njene potrebe koje se odnose na odjeću, obuću, prehranu, džeparac, higijenske i školske potrepštine, prijevoz, školske izlete, troškova za dodatno pjevanje koje mjesečno plaća 100,00 eura, te dodatni sati iz matematike za koje mjesečno izdvaja oko 60,00 eura, njene materijalne potrebe da iznose 500,00 do 600,00 eura mjesečno, s time da DG nakon završetka srednje škole nije nastavila daljnje školovanje, već da se zaposlila. Nadalje, utvrdio je da sin ŠG, tada u dobi od 16 godina, pohađa ..., a da njegove mjesečne potrebe, uključujući treniranje taekwondoa s mjesečnom članarinom od 30,00 eura iznose 400,00 eura mjesečno. Za sina BG, tada u dobi od 14 godina i pohađao je 8. razred ..., utvrdio je da on uz troškove odjeće , obuće, prehrane, higijenskih i školskih potrepština, ima i trošak treniranje badmintona, čija mjesečna članarina iznosi 40,00 eura, te da su njegove potrebe 300,00 eura mjesečno, a za kćer LG, tada u dobi od 12 godina i pohađala je 6. razred Osnove škole, njene mjesečne materijale potrebe uključujući i mjesečnu članarinu za badminton od 40,00 eura, te tečaj keramike koji se za 4 puta mjesečno plaća po 18,00 eura, iznose 400,00 eura mjesečno. Nadalje, je utvrdio da djeca stanuju u stanu s majkom za koji plaća mjesečnu ratu kredita u iznosu od 2.600,00 kuna/345,08 eura, a mjesečni režijski troškovi njihovog domaćinstva koji se odnose na struju, vodu, komunalije, čistoću, televiziju, mobitele, osiguranje rate kredita, iznose oko 600,00 eura. Također, utvrdio je da je tuženik u dobi od 55 godina s utvrđenom općom nesposobnosti za rad od 2009. godine, da je vlasnik većeg broja nekretnina u k. o. [katastarska općina], u naravi različita poljoprivredna zemljišta, šume i suvlasnik višeetažne kuće i dvorišta ukupne površine 466 m2., osnovao je i vlasnik je dvije aktivne firme registrirane za djelatnost privatne zaštite, da ima evidentirano redovito primanje mirovine u iznosu od oko 450,00 eura te da tuženik veći dio vremena boravi u [adresa], gdje su stranke i ran ije zajedno stanovale i gdje je osnovao firme.

9. Slijedom tih utvrđenja, cijeneći da je tuženik osnivao različite firme u kojima je ostvarivao dodatan prihod i gradio nekretninu u [adresa], te da je za vrijeme dobrog poslovanja firme ... majci djece znao slati mjesečno od 3.000,00 - 5.000,00 funti, kao i da je u parnici za razvod braka majci djece ponudio da joj na ime uzdržavanja mlt. djece plaća i dodatan iznos od 6.700,00 kn/889,24 eura , prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik u mogućnosti stjecati zaradu neovisno o utvrđenoj nesposobnosti za rad te da je svojim dodatnim poslovima u mogućnosti ostvariti veći prihod, od same mirovine. Pritom je ocijenio da dosada određeni iznos uzdržavanja, 59,73 eura po djetetu, nije dostatan za zadovoljenje neophodnih materijalnih potreba tužitelja, te da je niži i od polovice zakonskog minimalnog iznosa uzdržavanja koji je dužan doprinositi roditelj s kojim dijete ne stanuje. Ocjenjujući materijalne potrebe tužitelja u skladu s imovinskim prilikama tuženika te imajući na umu da je potrebno u skladu s odredbom čl. 314. st. 3. ObZ-a, vrednovati i činjenicu da je tuženik obveznik uzdržavanja više djece, prvostupanjski sud je neophodne mjesečne materijalne potrebe djece odredio u iznosu nešto nižem od zakonskog minimuma, i to za svako dijete za 40,00 eura niže od zakonskog minimuma propisanog Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 37/22, 48/2023, 49/2024), s time da je za ŽG ( rođ. **.**.2005.) koja je završila školovanje i zaposlila se 28. studenog 2024., povećanje uzdržavanja određeno za razdoblje od podnošenja tužbe 30. prosinca 2022., pa zaključno s 28 . studenog 2024, te je u smislu čl.. 290. st. 2. ObZ-a, sud prvog stupnja cijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za uzdržavanjem od kada je položila državnu maturu ( 20. rujna 2024.) pa dok je pronašla zaposlenje ( 28. studenog 2024.). Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 366. st. 1. ObZ-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 126/22- dalje Tarifa).

10. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj drugostupanjski sud jer je sud prvog stupnja cijenio kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno te je za svoju ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

11. Prema odredbi čl. 285. ObZ, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 307. ObZ propisano je da će sud utvrditi ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje (stavak 1.) te će pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (stavak 2.), dok će pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (stavak 3.).

12. Kada se uzdržavanje traži za dijete sud je, prema odredbi čl. 311. st. 1. ObZ, dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se, prema stavku 2. istog članka potrebe djeteta utvrđuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

13. Tuženik žalbenim navodima ističe da mu je upravnim rješenjem utvrđena opća nesposobnost za rad te da se stoga može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetne djece, kao i da određeni iznosi uzdržavanja koje je obvezan plaćati pobijanom presudom nisu u korelaciji s njegovim imovinskim mogućnostima, pri čemu prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio njegove imovinske prilike koje se odnose na vlasništvo poljoprivrednih zemljišta i trgovačkih društava, da sama činjenica postojanja tih društava ne dokazuje da su ona aktivna i da posluju, pa da je prvostupanjski sud trebao u skladu sa svojim inkvizitornim ovlaštenjima izvesti dokaze o ostvarivanju prihoda iz djelatnosti. Također, navodi da u postupku nije utvrđena vrijednost poljoprivrednih zemljišta i da je ostalo nejasno na koji način ih je sud vrednovao, te ističe da poljoprivredna zemljišta nisu atraktivna za najam i imaju neznatnu vrijednost, dok u odnosu na kuću u kojoj živi ističe da je suvlasnik iste s majkom tužitelja i da ni ta nekretnina ne može biti uzeta u obzir da ne nosi prihod.

14. U odnosu na prednje iznesene žalbene navode, za navesti je da okolnost da je tuženiku utvrđena opća nesposobnost za rad ne znači da tuženik ne bi bio dužan plaćati tužiteljima uzdržavanje ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke. Pogrešno je pravno shvaćanje tuženika da okolnost što je nesposoban za rad automatski znači i da je oslobođen dužnosti uzdržavanja. Iako je odredbom čl. 288. st. 1. ObZ-a propisano da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, navedeno se ne treba odmah tumačiti na način da se radno nesposoban roditelj mora osloboditi plaćanja uzdržavanja, kako to pogrešno smatra žalitelj, jer to ovisi o okolnostima svakog konkretnog pojedinog slučaja. U ovom slučaju, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik, iako mu je u trajno utvrđen gubitak radne sposobnosti, kraj činjenice da ostvaruje primanja s osnova invalidske mirovine u iznosu od 450,00 eura te s obzirom na njegovo cjelokupno imovinsko stanje u mogućnosti je doprinositi određene (minimalne i umanjene) iznose uzdržavanja da ne bude ugroženo njegovo uzdržavanje. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud cijenio da je tuženik vlasnik predmetnih nekretnina u naravi poljoprivredno i šumsko zemljište, kao i suvlasnik nekretnine -kuće u kojoj stanuje pa samim time nije dodatno opterećen troškovima najma, te nije prihvatljiva ni tvrdnja žalitelja da su sve nekretnine koje ima u vlasništvu neznatne vrijednosti, odnosno da ih nije moguće gospodarski iskorištavati, s obzirom da je riječ o više nekretnina. Stoga su neosnovani daljnji žalbeni navodi da je za određivanje uzdržavanja tužiteljima bilo potrebno utvrđivati vrijednost predmetnih nekretnina i poslovanje trgovačkih društva u inozemstvu, jer je i prema ocjeni ovog suda imovinske prilike tuženika u dovoljnoj mjeri ocijenio u odnosu na utvrđene (minimalne) potrebe tužitelja. Tuženik naime neosnovano osporava odluku suda o visini uzdržavanja, ukazujući da ista nije u korelaciji s njegovim imovinskim prilikama. Prvostupanjski sud je pravilno u primjeni čl. 314. st. 3. ObZ-a utvrdio potrebe djece u iznosu manjem za 40,00 eura od propisanog mjerodavnim Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta te imajući na umu prihode i imovinsko stanje tuženika nije bilo osnove da se obveza plaćanja uzdržavanja odredi u iznosima manjim od dosuđenih.

15. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka pa je stoga kao opravdan prihvaćen iznos troškova postupka koji je dosuđen tužiteljima.

16. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja u toč. II. izreke na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP -a u vezi s čl. 346. ObZ-a.

17. Presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu u točkama I-V izreke nije pobijana te ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 22. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović