Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-42/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i zz GJ OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Milkoviću, odvjetniku iz Siska, protiv tuženika ZJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-39/2023-10 od 20. prosinca 2023., na sjednici vijeća 22. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-39/2023-10 od 20. prosinca 2023.
r i j e š i o j e
Odbacuje se dopuna žalbe tuženika izjavljena protiv citirane prvostupanjske presude 12. ožujka 2025. kao nepravovremena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom izmijenjena je odluka Općinskog suda u Kutini poslovni broj R1 Ob-184/2020 od 17. kolovoza 2020. u dijelu koji se odnosi na Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, tako da se nalaže tuženiku ZJ, da za uzdržavanje mlt. tužiteljice TJ, doprinosi iznos od 132,72eur/1.000,00 kn[1] mjesečno, počevši od dana 1. travnja 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate s time da dospjele iznose plati odjednom u roku 15 dana, a ostale kako budu dospijevali s dospijećem svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec na račun majke i zz. GJ kao i da joj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 400,00 eura/3.013,80 kn.
2. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude sadržajno zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ). Predlaže usvajanje žalbe.
2.1. Tuženik je 12. ožujka 2025. podnio dopunu žalbe protiv citirane prvostupanjske presude kojom, pozivom na čl. 74. st. 5. ZPP-a, pobija rješenje predsjednika Općinskog suda u Sisku broj 29 Su-145/2025-6 od 5. ožujka 2025. kojim je odbijen zahtjev tuženika za izuzećem sutkinje Jelene Lenić Brkić u parničnom predmetu poslovni broj P Ob-39/2023 kao neosnovan.
3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba nije osnovana, a dopuna žalbe je nepravovremena.
5. Postavljeni tužbeni zahtjev je prvostupanjski utvrdio osnovanim primjenom odredbe čl. 289. st. 1. i 2. ObZ-a nakon što je utvrdio sljedeće:
- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-184/2020 od 17. kolovoza 2020. odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 2. srpnja 2020. kojim je određeno da roditelji mlt. tužiteljice podjednako skrbe svakodnevno i ravnopravno te podjednako sudjeluju u uzdržavanju djeteta mlt. tužiteljice koja je rođena **.**.2007. budući da borave s djetetom u istom stambenom objektu, s time da je određeno da će mlt. tužiteljica stanovati uz majku GJ na adresi [adresa],
-da tužiteljica zahtijeva uzdržavanje od svog oca počevši od 1. travnja 2022. u iznosu od 132,72 eura pri čemu tvrdi da je tuženik od 16. ožujka 2022. pa nadalje bio u istražnom zatvoru i da nije doprinosio za njeno uzdržavanje, da tuženik ne osporava da je bio u istražnom zatvoru i da nije doprinosio za uzdržavanje mlt. tužiteljice, međutim da prigovara da je da je majka mlt. tužiteljice podizala novčana sredstva s njegovog računa temeljem punomoći,
-da je tužiteljica u postupku dokazala da tuženik u utuženom razdoblju nije stanovao s majkom mlt. tužiteljice, niti s njom u istom stambenom objektu jer je bio u istražnom zatvoru, a nakon toga da je majka mlt. tužiteljice zajedno s mlt. tužiteljicom preselila u prizemlje kuće,
-da tuženik nije doprinosio za uzdržavanje mlt. tužiteljice u utuženom razdoblju,
-da je tuženik umirovljenik s mirovinom od 360,00 eura mjesečno i da je potraživanje uzdržavanja u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna ispod minimalnog iznosa koji za dob u kojoj je mlt. tužiteljica iznosi 223,46 eura, te da zatraženi iznos za uzdržavanje neće ugroziti materijalnu egzistenciju tuženika.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu uskraćenog uzdržavanja u primjeni čl. 289. u vezi s čl. 426. ObZ-a za razdoblje od 1. travnja 2022. do podnošenja tužbe.
8. Odredbom čl. 289. st. 1. ObZ-a propisano je da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, a sukladno stavku 2. istog članka smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona. Odredbom čl. 314. st. 1. ObZ-a propisano je da ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Prema stavku 2. čl. 314. ObZ-a minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to: 1. za dijete do 6 godina, 17% prosječne place, 2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i 3. za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće. Odredbom čl. 426. ObZ-a propisano je da u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, a sporazum stranaka uzet će se u obzir ako je u skladu s dobrobiti djeteta, te će dopustiti sklapanje sudske nagodbe.
9. Prvostupanjski sud je potrebe maloljetne tužiteljice, rođene **.**.2007., utvrdio u skladu s odredbom članka 289. st. 2. ObZ-a prema minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj s kojim dijete ne živi, s obzirom da su prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" br. 37/22, 48/23) minimalni iznosi ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta te dobi iznosili 1.568,38 kn/208,16 eura, odnosno 223,46 eura. Utvrđeno je da je u to vrijeme mlt. tužiteljica živjela s majkom i da tuženik nije doprinosio za njezino uzdržavanje, što je prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja s obzirom na činjenicu tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je u tom razdoblju doprinosio za uzdržavanje. Tuženik u žalbi neosnovano osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda, isticanjem tvrdnji koje je isticao i tijekom postupka da je majka tužiteljice podizala na temelju punomoći po računu tuženika određena novčana sredstva radi podmirenja troškova uzdržavanja mlt. tužiteljice, jer je prvostupanjski sud pravilno cijenio da se podizanje novčanih sredstava od strane majke mlt. tužiteljice odnosi na interni odnos tuženika i majke mlt. tužiteljice, kraj činjenice da je tuženik majci tužiteljice opozvao punomoć već 18. lipnja 2022., a da tužiteljica zahtijeva predmetnu isplatu počevši od 1. travnja 2022.
10. Daljnjim žalbenim navodima tuženik neosnovano osporava odluku o visini iznosa uskraćenog uzdržavanja odmjerenog tužiteljici kako je to i zatražila u iznosu od 132,72 eura mjesečno, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijenio da time neće biti dovedena u pitanje egzistencija tuženika s obzirom na njegova primanja.
11. Nadalje, u odnosu na daljnje razdoblje, od podnošenja tužbe 3. veljače 2023. pa ubuduće, zahtjev tužiteljice je pravilno utvrđen osnovanim, s time da je za isti mjerodavna odredba čl. 285 u vezi s čl. 307. i 311. ObZ-a.
12. Prema odredbi čl. 285. ObZ-a osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 307. ObZ propisano je da će sud utvrditi ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje (stavak 1.) te će pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (stavak 2.), dok će pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (stavak 3.).
13. Kada se uzdržavanje traži za dijete sud je, prema odredbi čl. 311. st. 1. ObZ-a, dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se, prema stavku 2. istog članka potrebe djeteta utvrđuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.
14. Sukladno tome, sadržaj iskaza majke mlt. tužiteljice potvrđuje da ukupne potrebe mlt. tužiteljice u dobi od 16 godina, a koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odjeće i obuće, školovanja iznose 250,00 eura mjesečno, međutim imajući u vidu imovinske prilike tuženika koji ostvaruje mirovinu u iznosu 360,00 eura, pri čemu ne proizlazi da s obzirom na njegovu životnu situaciju (izdržavanje kazne zatvora) ima mogućnost ostvarivanja dodatnih prihoda, pravilno je odgovarajućom primjenom čl. 314. u vezi s čl. 282. ObZ-a utvrđena obveza tuženika da doprinosi za uzdržavanje mlt. tužiteljice i ubuduće iznos od 132,72 eura mjesečno, sukladno zahtjevu mlt. tužiteljice. Time je prema shvaćanju ovog suda u konkretnim okolnostima uspostavljena pravična ravnoteža između interesa djeteta, s jedne strane i mogućnosti oca da doprinosi za uzdržavanje djeteta s kojim ne stanuje, s druge strane te su žalbeni navodi tuženika o suprotnom ocijenjeni neosnovanim.
15. Iz navedenih razloga je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi s čl. 346.
ObZ-a, kao u izreci ove presude,
16. U odnosu na dopunu žalbe, tuženik istom pobija rješenje predsjednika Općinskog suda u Sisku broj 29 Su-145/2025-6 od 5. ožujka 2025. kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za izuzećem raspravne sutkinje s obzirom da je odredbom čl. 74. st. 5. ZPP-a propisano da protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće odbija nije dopuštena posebna žalba, kako je to i navedeno u uputi o pravnom lijeku u citiranom rješenju (list 91-93 spisa). Stoga bi tužitelj svoje pravo na žalbu protiv toga rješenja mogao koristiti u žalbi protiv presude u zakonskom roku za njezino podnošenje. Prema podacima u spisu predmeta, uvidom u dostavnicu na listu 84 spisa, proizlazi da je prvostupanjska presuda dostavljena tuženiku 29. siječnja 2025., pa je dopuna žalbe od 12. ožujka 2025. protiv prvostupanjske presude podnesena nakon proteka zakonskog roka od petnaest dana za njezino podnošenje (čl. 348. st. 1. ZPP-a), te ju je stoga trebalo odbaciti kao nepravovremenu na temelju čl. 366. st. 1. u vezi s čl. 358. st. 2. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 22. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Duško Abramović
