Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-57/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja JOLLY AUTO LINE d.o.o. Šibenik, Ante Šupuka 10, OIB: 17898328148, koje zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 274 protiv tuženika DORITEX – GRADNJA j.d.o.o. Rijeka, Tonžino 10A, OIB: 11539590154, kojeg zastupa punomoćnica Antonela Jolić Zubčić, odvjetnica u Rijeci, Ante Starčevića 5, radi isplate 4.638,94 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-14939/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-535/2024 od 31. srpnja 2024. koje je donio javni bilježnik Srđan Markiš sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 4.638,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 25,00 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. srpnja 2024. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024. od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 1.675,61 EUR.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 842,84 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. prosinca 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 12. srpnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Srđanu Markišu sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 4.638,94 EUR na temelju vjerodostojne isprave-izvoda iz poslovnih knjiga sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-14939/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-535/2024 od 31. srpnja 2024., kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno podnio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu rješenja o ovrsi. Ovrhovoditelj je popravljao senzor na vozilu koji se odmah nakon preuzimanja vozila ponovno upalio, koju reklamaciju ovrhovoditelj nije otklonio.

1.1. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj Povrv-90/2025-3 od 22. svibnja 2025. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu 24. lipnja 2025., kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

1.2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-57/2025-2 od 24. lipnja 2025., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-14939/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-535/2024 od 31. srpnja 2024. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je tuženik kao vlasnik i korisnik vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] u poslovnici tužitelja u Rijeci zatražio servis predmetnog vozila radi upaljene lampice motora, a koja označava nepravilnost u radu motora te je takva nepravilnost opisana upravo kao primjedba stranke, ovdje tuženika u Općem radnom nalogu broj 762 2312961 (radni nalog). Sve radnje na predmetnom vozilu obavljene su sukladno radnom nalogu iz kojeg proizlazi koje su to radnje i materijali temeljem kojih je sačinjen račun koji tuženik nije podmirio. Konkretno, utvrđena je neispravnost AdBlue sustava, tlaka turbine, utvrđen je sadržaj pepela u filteru čestica čađe te neispravnost glavne i pomoćne baterije. Servis je potreban ako se lampica motora upali jer takva oznaka na automobilu označava nepravilnost u radu motora ili nekog povezanog sustava, stoga je servis i zatražen upravo od strane tuženika. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je naveo da je tužitelj popravak vozila izvršio s nedostacima i to na način da je izvršio izmjenu dijelova koje uopće nije bilo potrebno izvršiti, niti je tuženik ugovorio s tužiteljem izvršenje djela na način na koji ga je tužitelj izveo. Tuženik se obratio tužitelju isključivo radi otklanjanja nedostataka upaljene lampice AdBlue na kontrolnoj ploči vozila. Netočni su navodi tužitelja da je tuženik u poslovnici tužitelja zatražio servis vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] jer je servis na predmetnom vozilu napravljen u Autokući Šop 18. ožujka 2024. te nakon proteka svega 3 (tri) mjeseca zasigurno nije bilo potrebno raditi ponovno servis na predmetnom vozilu. Radni nalog s datumom i vremenom otvaranja 22. studenog 2023. u 09:22 sati tuženik nikada nije vidio, niti potpisao pa je tužitelj u istom mogao napisati i navesti izvršene zamjene dijelova kako god kompjuterska dijagnostika navede, ali tuženik o tome nije obaviješten, niti je dogovorio s tuženikom popravke na vozilu, osim AdBlue sustava. Točno je da se tuženiku upalila lampa AdBlue sustava i da se obratio tužitelju da otkloni nepravilnost u radu AdBlue sustava koju nepravilnosti na vozilu tužitelj nije otklonio budući da se lampica AdBlue sustava upalila već slijedećeg dana. Tuženik je odmah kontaktirao tužitelja i obavijestio ga o nedostatku u izvršenom djelu. Tužitelj je prihvatio reklamaciju od tuženika i obvezao se odmah nakon što osigura zamjensko vozilo za tuženika pristupiti otklanjanju nedostataka na vozilu. Budući da je protekao i više nego razuman rok, a tužitelj nije poduzimao ništa po izjavljenoj reklamaciji tuženika, tuženik se obratio Autokući Šop kako bi došao do drugog mišljenja u svezi otklanjanja kvara te u mu je u navedenoj auto kući rečeno da izvršena zamjene dijelova taksativno navedeni u utuženom računu broj 2071/R1/1 od 9. srpnja 2024. uopće nije bila potrebna i da njima nije riješena nepravilnost rada AdBlue sustava. U Auto kući Šop je otklonjena nepravilnost u radu AdBlue sustava zamjenom NOX SENZORA, iako tužitelj u svom utuženom računu navodi po rednim brojem 10.NOX.TANK čija vrijednost iznosi 1.706,01 EUR, nije niti trebalo mijenjati, a opravdanim se postavlja pitanje je li uopće i izvršena zamjena navedenog dijela, jer tuženik zamijenjene dijelove nije niti vidio, niti mu ih je tužitelj pokazao. Tuženik je u Auto kućo Šop za otklanjanje nedostataka u radu AdBlue sustava, koje tužitelj nije otklonio ni po reklamaciji tuženika, platio iznos 1.675,61 EUR. Stoga tuženik, ako sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine, ističe prigovor radi prebijanja iznosa 1.675,61 EUR temeljem računa Autokuće Šop br. 2706/1/401 od 13. kolovoza 2024., kojega je tuženik podmirio isključivo zbog nepostupanja odnosno nepravilnog postupanja tužitelja u svrhu otklanjanja nedostataka u radu vozila. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te saslušanjem svjedoka FC (iskaz na stranici 82-83 spisa), svjedoka HC (iskaz na stranici 83-84 spisa) i svjedoka BC (iskaz na stranici 84-85 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

5. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade od 4.638,94 EUR temeljem računa broj 2071/R1/1 od 9. srpnja 2024. s dospijećem 9. srpnja 2024. za popravak tuženikovog vozila (račun na stranici 44-45 spisa). Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nije sporno da se tuženik obratio tužitelju radi otklanjanja nepravilnosti u radu AdBlue sustava jer mu je svjetlila lampica motora. Nije sporno da je tužitelj izdao tuženiku predmetni račun za popravak vozila. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

8. Sporno jest je li tuženik dužan platiti utuženi račun s obzirom na tuženikove navode da tužitelj nije otklonio nepravilnosti u radu AdBlue sustava jer da se lampica AdBlue sustava upalila već slijedećeg dana te navode da je tužitelj zamijenio dijelove navedene u računu koje uopće nije bilo potrebno zamijeniti. Također je sporno je li osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.

9. U ovom postupku primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o djelu. Sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (dalje:

ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

10. Prije svega se ističe da je opće poznata činjenica da dizelski automobili danas moraju zadovoljavati stroge standarde emisija te u tom smislu koriste posebnu tekućinu nazvanu AdBlue za čišćenje ispušnih plinova. Elektronika neprestano prati razinu AdBluea i postupno upozorava vozača kako bi spriječila potpuno pražnjenje spremnika.

10.1. Radi utvrđenja odlučne činjenice je li tužitelj popravio tuženikovo vozilo odnosno otklonio kvar na sustavu AdBlue, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka FC, voditelja poslovne jedinice tužitelja u Rijeci, svjedoka HC, radnika tužitelja te svjedoka BC, servisnog savjetnika u Mercedes servisu Autokuće Šop d.o.o. Matulji. Iz iskaza FC i HC sud je utvrdio da je tuženik dovezao vozilo kod tužitelja na popravak te je prijavio da mu svijetli lampica motora i da ne može mjeriti količinu AdBlue tekućine te je tužitelj otvorio radni nalog 22. studenog 2023. (radni nalog na stranici 46-47 spisa). Nadalje sud utvrđuje da je toga dana obavljena dijagnostika te su naručeni potrebni dijelovi te je tuženik ponovno dovezao vozilo nakon što su stigli naručeni dijelovi te je nakon toga svjedok HC **.**.2023. obavio punu dijagnostičku kontrolu vozila kako bi utvrdili zašto svijetli lampica motora i zašto ne radi mjerenje razine AdBlue tekućine te je napravljen Protokol ulaznog kratkog testa koji prileži na stranici 48-66 spisa. Dijagnostika se obavlja na način da se vozilo spoji na kompjuter koji očitava grešku te je utvrđeno da je pritisak turbine prenizak te da postoji greška u sustavu AdBlue (3-4 greške koje su navedene u protokolu na stranici 49 spisa). Sukladno onome što je utvrđeno dijagnostikom, odnosno protokolom, svjedok HC je i na radnom nalogu (stranica 46 spisa) naveo koje radove treba izvesti na vozilu prema greškama na koje je ukazao dijagnostički protokol, što je tužitelj i učinio i izdao utuženi račun.

10.2. Iz iskaza svjedoka sud utvrđuje da je tužitelj, između ostalog, zamijenio i NOX.TANK, odnosno veliki rezervoar u koji se toči AdBlue tekućina na koju se odnosi stavka 10 računa u iznosu od 1.705,01 EUR (bez PDV-a), koju stavku računa je tuženik posebno osporavao. Svjedok BC je također iskazao da je NOX.TANK rezervoar u kojem se nalazi tekućina AdBlue. Iskazao je da taj rezervoar ima integriranu pumpu za tekućinu AdBlue i ako dijagnostika pokaže da pumpa "ne baca", tada se mora mijenjati cijeli dio odnosno rezervoar. Nakon uvida u dijagnostički protokol koji je izrađen kod tužitelja, svjedok BC je iskazao da je iz njega vidljivo da je očitao grešku na AdBlue sustavu (3-4 greške koje su navedene u protokolu na stranici 49 spisa) te je to tražilo promjenu rezervoara NOX.TANK-a. Iskaze saslušanih svjedoka sud je u cijelosti prihvatio budući da su međusobno suglasni, logični i u skladu s dokumentacijom u spisu.

10.3. Slijedom toga, na temelju navedene dokumentacije (radnog naloga, protokola i računa) te iskaza svjedoka sud je utvrdio da je tužitelj sukladno provedenoj dijagnostici popravio tužiteljevo vozilo i otklonio kvar koji se odnosio na sustav AdBlue.

10.4. Tuženikove navode da je tužitelj zamijenio dijelove koje nije trebalo zamijeniti (NOX.TANK) sud utvrđuje neosnovanim budući da je iz protokola vidljivo da je očitao grešku na AdBlue sustavu (i to 3-4 greške koje su navedene u protokolu na stranici 49 spisa), što je zahtijevalo promjenu rezervoara NOX.TANK-a i ostale potrebne radove, kako to proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka te priložene dokumentacije, posebno Protokola ulaznog kratkog testa. Iz Protokola je također vidljivo da je pritisak natpunjenja turbine prenizak te da sadržaj pepela u filteru čestica čađi nije u redu, sukladno čemu je tužitelj izveo radove popisane u utuženom računu. Iz iskaza svjedoka BC, djelatnika Autokuće Šop d.o.o. sud također utvrđuje da je sukladno podacima protokola trebalo zamijeniti NOX.TANK.

11. Što se tiče tuženikovih navoda vezano za zamjenu NOX. senzora koji su mu zamijenjeni u Autokući Šop d.o.o., ističe se da iz iskaza svjedoka FC i svjedoka BC, koji su međusobno suglasni, sud utvrđuje da je NOX.TANK rezervoar u kojem se nalazi AdBlue tekućina, a da su NOX. senzori elektronske komponente koje se nalaze na ispušnoj cijevi, odnosno da su to dvije različite stvari. Svjedok BC, kao i svjedok FC su iskazali da zamjena NOX.TANK-a ne zahtijeva i zamjenu NOX. senzora. Slijedom toga, sud utvrđuje da dijagnostički protokol obavljen kod tužitelja nije ukazivao na potrebu zamjene NOX. senzora, kao i da je to potpuno različita stvar od NOX.TANK-a te da zamjena NOX.TANK-a ne zahtijeva i zamjenu NOX. senzora. Stoga i te tuženikove navode sud utvrđuje neosnovanim.

11.1 Tuženik je nadalje tvrdio da tužitelj nije otklonio nepravilnost u radu AdBlue sustava jer da se lampica AdBlue sustava upalila već slijedećeg dana te da je taj problem tuženik riješio u Autokući Šop d.o.o. zamjenom NOX. senzora. Svjedok FC je iskazao da ga je tuženik zvao nakon što je preuzeo vozilo nakon 20 ili mjesec dana te mu rekao da opet svijetli lampica, na što mu je svjedok odgovorio da dođe s vozilom te da će vozilo spojiti na kompjuter i vidjeti u čemu je problem, no tuženik više nije dovezao vozilo kod tužitelja. Kako je naprijed obrazloženo dijagnostika obavljena kod tužitelja nije ukazivala na potrebu zamjene NOX. senzora. Činjenica je da su ti senzori na tuženikovom vozilu zamijenjeni u Autokući Šop d.o.o. sukladno računu Autokuće Šop d.o.o. od 13. kolovoza 2024., na koji se poziva tuženik, no to ne znači da tužitelj nije otklonio nepravilnosti u radu AdBlue sustava odnosno popravio tuženikovo vozilo budući da iz priložene dokumentacije i iskaza svjedoka jasno proizlazi da kod tužitelja ništa nije ukazivalo na potrebu zamjene NOX. senzora. Osim toga, iz radnog naloga tužitelja od 22. studenog 2023. vidljiva je kilometraža tuženikovog vozila koja iznosi 155747 km, iz protokola od 30. studenog 2023. kilometraža iznosi 155892 km, dok je iz računa Autokuće Šop d.o.o. od 18. ožujka 2024. vidljiva kilometraža 169243 km (stranica 72 spisa), a iz računa Autokuće Šop d.o.o. 13. kolovoza 2024., na koji se poziva tuženik, vidljivo je da kilometraža iznosi 183386 km, što je više od 27000 km u odnosu na podatke iz protokola tužitelja. Stoga proizlazi da je potreba zamjene NOX. senzora nastala nakon što je tuženikovo vozilo prešlo daljnjih 27000 km. Stoga je i te navode tuženika sud utvrdio neosnovanim.

12. Nadalje, tuženik je istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja tužiteljeve tražbine s njegovom tražbinom prema tužitelju u iznosu od 1.675,61 EUR temeljem računa Autokuće Šop d.o.o. broj 2706/1/401 od 13. kolovoza 2024. (račun na stranici 75 spisa) navodeći da tužitelj nije riješio nepravilnost rada AdBlue sustava te da mu je nepravilnost u radu AdBlue sustava otklonjena u Autokući Šop d.o.o. zamjenom NOX. senzora. Dakle, predmetnim prigovorom radi prebijanja tuženik osporava samostalno postojanje tužiteljeve tražbine smatrajući da postoji i njegova tražbina prema tužitelju te traži od suda izvršiti prijeboj tih tražbina. Dužnost je suda, kad tuženik istakne prigovor radi prebijanja, u izreci presude odlučiti o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 338. st. 3. ZPP-a). Budući da je ovaj sud utvrdio da tužiteljeva tražbina u utuženom iznosu postoji, to je trebalo odlučiti i o tom tuženikovom prigovoru u izreci presude.

12.1. Prije svega se ističe da je uvidom u račun Autokuće Šop d.o.o. broj 2706/1/401 od 13. kolovoza 2024. (račun na stranici 75 spisa), na kojem tuženik temelji prigovor radi prebijanja, utvrđeno da se dio tog računa odnosi na zamjenu prednjih parkirnih kočnica, koje uopće nisu bile predmet utuženog tužiteljevog računa, odnosno koje nisu bile predmet popravka kod tužitelja. Da se taj račun odnosi na zamjenu kočnica i NOX. senzora sud utvrđuje i iz iskaza svjedoka BC. Na zamjenu prednjih parkirnih kočnica odnose se stavke pod 4., 5., 6. i 9. računa Autokuće Šop d.o.o. u iznosu od ukupno 293,34 EUR pa je u tom dijelu tuženikov prigovor radi prebijanja neosnovan.

12.2. Što se tiče promjene NOX. senzora, riječ je o radovima koje tužitelj nije obavio i koje nije bilo potrebno zamijeniti zbog toga što je sukladno protokolu trebalo zamijeniti NOX.TANK, kako je naprijed obrazloženo. Dakle, račun Autokuće Šop d.o.o. Matulji tuženik nije podmirio zbog nepostupanja odnosno nepravilnog postupanja tužitelja u svrhu otklanjanja nedostataka u radu tuženikovog vozila. To stoga što se taj račun Autokuće Šop d.o.o. odnosi na druge popravke koje je trebalo izvesti na tuženikovom vozilu nakon što je tuženikovo vozilo prešlo daljnjih 27000 km od kada je bilo na popravku kod tužitelja. Ponovno se ističe da dijagnostika koju je obavio tužitelj nije ukazivala na potrebu zamjene NOX. senzora. Slijedom toga, sud utvrđuje neosnovanim tuženikov prigovor radi prebijanja iznosa od 1.675,61 EUR temeljem računa Autokuće Šop d.o.o. od 13. kolovoza 2024. (t. II. izreke presude).

13. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je dijagnostikom stanja tuženikovog vozila odnosno Protokolom od 30. studenog 2023. utvrđena neispravnost AdBlue sustava, tlaka turbine, pepel u filteru čestica čađe te neispravnost glavne i pomoćne baterije te da je sukladno utvrđenim nepravilnostima tužitelj popravio vozilo tuženika, otklonio utvrđene nepravilnosti i tuženiku izdao utuženi račun. Na navedeno posebno ukazuje činjenica da je tuženik preuzeo vozilo od tužitelja i prešao daljnjih 27000 km do popravka vozila u Autokući Šop d.o.o. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu za rad, dijagnostiku i potreban materijal, odnosno na plaćanje utuženog računa u iznosu od 4.638,94 EUR (račun na stranici 44-45 spisa) sukladno odredbi čl. 590., čl. 613. st. 1. i čl. 763. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a sud je održao u cijelosti na snazi predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo plaćanje iznosa od 4.638,94 EUR s kamatom propisanom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a (t. I. izreke presude).

13.1. Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 451. st. 3. ZPP, održavši na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu nastalog ovršnog troška tužitelju u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, a koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade i javnobilježničke dostave sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, "Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.). Na tako dosuđeni ovršni trošak, tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 30. st. 2. OZ, slijedom čega je odlučeno kao pod t. I. izreke rješenja.

14. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 4.638,94 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 842,84 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 92,84 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava obrazloženog podneska od 9. srpnja 2025., kojim odgovara na tuženikove navode iz prigovora u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 14. listopada 2025. i 10. prosinca 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 400,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 600,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 42.

14.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 22. prosinca 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).