REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2311/2018-146

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTRODA ZAGREB d.o.o., Zaprešić, Ruševje 7, OIB: 99516156261, kojeg zastupa Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 191B, protiv I. tuženice Stečajne mase iza TEAM d.d. u stečaju, Čakovec, Dobriše Cesarića 5, OIB: 78374990082, kojeg zastupa Predrag Brlečić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d., Varaždin, Optujska 25 i II. tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 7. studenog 2025. u prisutnosti odvjetnika Srećka Vukića, zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika I. tuženice i odvjetnice Kristine Kalauz, zamjenice punomoćnika II. tuženika, dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja, drugog višeg isplatnog reda, u iznosu od 188.632,54 EUR/1.421.251,87 kn, koja je osporena u stečajnom postupku nad I. tuženicom Stečajnom masom iza TEAM d.d. u stečaju.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti tražbine tužitelja, drugog višeg isplatnog reda, u iznosu od 16.736,54 EUR/126.101,46 kn, osporene u stečajnom postupku nad I. tuženicom Stečajnom masom iza TEAM d.d. u stečaju.

III. Nalaže se II. tuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti tužitelju iznos od 180.669,17 EUR s zateznim kamatama od 22. srpnja 2008. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika Triglav osiguranje d.d. za isplatu zateznih kamata na iznos od 180.669,17 EUR od 24. studenog 2006. do 21. srpnja 2008. te za isplatu iznosa od 24.699,91 EUR s zateznim kamatama 24. studenog 2006. do isplate, kao neosnovan.

V. Nalaže se II. tuženiku Triglav osiguranje d.d. naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 22.170,55 EUR, s zateznim kamatama od 22. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

VI. Nalaže se I. tuženici Stečajnoj masi iza TEAM d.d. u stečaju i II. tuženiku Triglav osiguranje d.d. solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 34.324,67 EUR, s zateznim kamatama od 22. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 106.162,50 EUR s zateznim kamatama od 22. prosinca 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj kao naručitelj i prednik I. tuženika, TEAM d.d. (dalje u tekstu: I. tuženik Team), kao izvođač radova dana 24. listopada 2005. sklopili Ugovor o građenju 1335/05 (dalje u tekstu: Ugovor o građenju), kojim je I. tuženik obvezao izvesti radove na izgradnji poslovno – proizvodnog objekta tužitelja prema dostavljenoj mu projektnoj dokumentaciji. Isto tako, I. tuženik Team da je tužitelju, sukladno odredbi čl. 10. Ugovora o građenju, dostavio garanciju izdanu 22. studenog 2006. od strane II. tuženika Triglav osiguranje d.d. (dalje u tekstu: II. tuženik Triglav), oznake 98/2006 za uklanjanje šteta u garantnom roku. Primopredaja radova da je izvršena 24. studenog 2006. te da je već tada tužitelj prigovorio I. tuženiku Team na nedostatke u izvedenim radovima koji su se tad mogli uočiti te je zatražio da te nedostatke otkloni, što je sve evidentirano u zapisniku o primopredaji. I. tuženik Team da je otklonio sve nedostatke iz tog zapisnika, osim onih navedenih pod točkama 1. i 4., međutim, naknadno da su se pokazali i drugi nedostaci, o kojim je I. tuženik obaviješten dopisom od 18. siječnja 2007. Kako se je I. tuženik Team na to oglušio, to da ga je tužitelj ponovno pozvao na uklanjanje nedostataka dopisom od 5. svibnja 2008. Međutim, I. tuženik Team da nije priznao sve nedostatke na koje mu je ukazano niti da je bio spreman sve te nedostatke otkloniti, slijedom čega da je tužitelj 4. srpnja 2008. podnio II. tuženiku Triglav na plaćanje izdanu garanciju 98/2006, što da je II. tuženik odbio učiniti, uz obrazloženje da mu nije dostavljena sva potrebna dokumentacija. Nakon toga da je tužitelj privatno angažirao vještaka za područje strojarstva, Gordana Bašića, koji da je utvrdio postojanje niza nedostataka u strojarskim radovima koje je izvodio I. tuženik. Stoga da se je tužitelj ponovno, dopisom od 3. studenog 2008., obratio II. tuženiku Triglav za plaćanje po garanciji, a što da je ovaj ponovno odbio. Stoga da je tužitelj pred ovim sudom pokrenuo postupak osiguranja dokaza, pod poslovnim brojem R1-421/2008, u kojem da je stalni sudski vještak Mladen Ožić, d.i.a., utvrdio niz nedostataka u radovima tuženika, kao što su prodor vlage kroz kupolu, procurivanje krova, nekvalitetno ugrađeni prozorski profili, krivo izveden pad na krovu, pukotine u zidovima i podovima, neobrađeni limarski spojevi, loše ugrađen parket u sali za sastanke, krivo okrenuta ograda, neobrađeni prodori instalacija kroz zidove i ostali. I. tuženik Team da je nakon toga priznao odgovornost za neke od tih nedostataka, ali ne za sve te je bio spreman otkloniti samo one za koje se smatra odgovornim, što da tužitelju nije bilo prihvatljivo. Tužitelj smatra da se radi o takvim nedostacima za koje je I. tuženik Team, kao stručnjak, morao znati odnosno koji mu nisu mogli ostati nepoznati. S obzirom da se je I. tuženik Team oglušio na pozive tužitelja da te nedostatke otkloni, to se tužitelj u ovoj parnici u odnosu na I. tuženika služi svojim pravom na sniženje plaćene naknade, sukladno odredbi čl. 620. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001., dalje u tekstu: ZOO/91). U odnosu na II. tuženika Triglav zahtijeva plaćanje po garanciji 98/2006 kao naknadu za štetu koju tužitelj trpi jer I. tuženik radove nije izveo kvalitetno i odbija iste popraviti. Stoga od oba tuženika zahtijeva solidarnu isplatu iznosa od 1.700.000,00 kn s zateznim kamatama od 24. studenog 2006. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu II. tuženika Triglav navodi se da mu tužitelj i dalje nije dostavio dokumentaciju temeljem koje bi on mogao izvršiti isplatu po izdanoj garanciji (zapisnik o tehničkom pregledu objekta, popis nedostataka koje je utvrdila komisija za zajednički pregled objekta i rok za njihovo otklanjanje, zapisnik o otklanjanju nedostataka, presliku uporabne dozvole, zapisnik o konačnom obračunu i primopredaji objekta, zapisnik o uklanjanju nedostataka koji su otklonjeni do primopredaje objekta te zapisnik o nedostacima koji su utvrđeni prilikom primopredaje, a nisu otklonjeni). Ističe da je njegova dogovornost po izdanoj garanciji supsidijarna u odnosu na odgovornost I. tuženika Team te da se njegova garancija ne može izjednačiti s bankarskom garancijom. Smatra da je I. tuženik otklonio sve nedostatke koje je trebao otkloniti, slijedom čega da ne postoji njegova odgovornost po izdanoj garanciji.

3. U odgovoru na tužbu I. tuženik Team tvrdi da je on otklonio većinu nedostataka koji se navode u Zapisniku o primopredaji radova od 24. studenog 2006. Osim toga, da je naknadno, tijekom veljače 2007., otklonio određene nedostatke u strojarskim instalacijama. Nadalje, nakon podnošenja predmetne tužbe, u rujnu 2009., da je otklonio daljnje nedostatke. Ističe da je sve radove izvodio sukladno izrađenoj projektnoj dokumentaciji i ugovornom troškovniku. Utvrđenja vještaka Gordana Bašića ne priznaje, zato jer isti nije imenovan vještakom u ovoj pravnoj stvari od strane suda. Ističe da mu tužitelj ne dozvoljava daljnje otklanjanje nedostataka, a istodobno ih ne želi otkloniti sam niti po trećoj osobi, slijedom čega da mu ne pripada pravo na sniženje naknade. Kako je predao tužitelju garanciju 98/2006 izdanu od strane II. tuženika Triglav, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

4. U očitovanju na odgovore na tužbu tuženika, tužitelj navodi da je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije I. tuženika Team neosnovan, budući da mu je on odgovoran kao izvođač za nedostatke u izvedenim radovima . Tvrdi da je dopustio tuženiku otklanjanje nedostataka, ali da ih isti nije otklonio niti u razdoblju nakon podnošenja ove tužbe, slijedom čega ima pravo zahtijevati sniženje već plaćene naknade, bez daljnjeg inzistiranja da se ti nedostaci otklone. Tvrdi da je II. tuženiku Triglav dostavljena sva dokumentacija koja mu je bila potrebna da postupi po izdanoj garanciji, da mu dokumentacija kao što je uporabna dozvola nije niti potrebna, da tužitelj ne zahtijeva plaćanje po izdanoj garanciji 98/2006 kao da se radi o bankarskoj garanciji, već kao da se radi o jamstvu, slijedom čega da je najprije pozvao glavnog dužnika, ovdje I. tuženika, da ispuni svoju ugovornu obvezu i otkloni nedostatke, a kada on to nije učinio, da se je obratio II. tuženiku kao jamcu u smislu odredaba ZOO- a/91.

5. U daljnjem tijeku postupka II. tuženik Triglav je, suštinski, naveo da je njegova odgovornost za nedostatke u radovima I. tuženika Team ograničena uvjetima navedenim u garanciji 98/2006, a koja da je izdana temeljem ugovora o osiguranju odgovornosti I. tuženika Team prilikom izvođenja radova temeljem Ugovora o građenju, a da tim ugovorom da nije pokriveno sniženje naknade koju bi tužitelj imao pravo temeljem ZOO-a/91 eventualno zahtijevati od I. tuženika.

6. Tužitelj pojašnjava da sniženje naknade, u smislu odredbe čl. 620. ZOO -a/91, podrazumijeva povrat plaćene naknade u omjeru između vrijednosti rada bez nedostatka i vrijednosti rada s nedostatkom u vrijeme sklapanja ugovora, dakle, da on u ovom postupku, strogo formalno, ne zahtijeva naknadu štete, iako ako se štetom smatra svako umanjenje imovine (čl. 155. ZOO-a/91), tada da je jasno da se i plaćanje naknade za radove preko njihove vrijednosti može, u širem smislu, smatrati štetom. II. tuženik Triglav da se je garancijom 98/2006 obvezao platiti tužitelju naknadu do iznosa od 2.749.770,50 kn (10% vrijednosti ugovorenih radova, sukladno odredbi čl. 10. Ugovora o građenju) za uklanjanje pogrešaka koje je I. tuženik počinio prilikom građenja, a koje I. tuženik sam nije otklonio, slijedom čega da je njegova odgovornost neupitna.

7. II. tuženik Triglav ističe da se je garancijom 98/2006 obvezao na poziv tužitelja platiti iznos materijalne štete nastale na stvarima koje su bile predmet građevinskih radova, do visine iznosa navedenog u garanciji, koji iznos da će biti upotrijebljen za uklanjanje pogrešaka u garantnom roku u skladu s Ugovorom o građenju, ako te pogreške nije otklonio naručitelj garancije (ovdje I. tuženik) te ako je ta pogreška pokrivena sklopljenim ugovorom u osiguranju ugovorne odgovornosti izvođača radova u garantnom roku po polici 130564. Sastavni dio tog ugovora o osiguranju od odgovornosti da su razni tuženikovi opći uvjeti i to: Zbirka klauzula za građevinsko osiguranje KL-gra-po/02-10-hm (dalje u tekstu: Zbirka klauzula za građevinsko osiguranje), Opći uvjeti za građevinsko osiguranje PG-gra/02-10-h (dalje u tekstu: Opći uvjeti za građevinsko osiguranje) i Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti Pg- odg/02-10-hr (dalje u tekstu: Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti). Prema odredbi čl. 1. st. 5. t. 2. Općih uvjeta za građevinsko osiguranje da osiguranje ne pokriva (a time niti garancija koja je temeljem toga izdana) posredne štete ili gubitke nastale zbog osiguranog slučaja (izgubljene najamnine, prekid rada, umanjenja vrijednosti i sl.). S obzirom da tužitelj u ovom postupku zahtijeva povrat plaćene naknade u visini sniženja vrijednosti radova s nedostatkom, to da mu II. tuženik Triglav za tako nešto ne može odgovarati po izdanoj garanciji. Osim toga, da je odredbom čl. 17. Općih uvjeta za građevinsko osiguranje određeno da su štete zbog nespretnosti i nemara zaposlenika osiguranika (I. tuženika) pokrivene samo ako osiguranik svaki štetni događaj utvrdi zapisnikom komisije u kojem mora biti naveden uzrok, uzročnik i vrijeme nastanka štete. Kako takav zapisnik ne postoji u konkretnom slučaju, to da niti zbog tog razloga ne postoji odgovornost II. tuženika Triglav za isplatu po garanciji. Nadalje, prema odredbi čl. 1. Zbirke klauzula za građevinsko osiguranje da su iz osiguranja isključene sve štete koje proizlaze iz projekta te da osiguranje pokriva štete koje nastanu na dovršenom građevinskom objektu u dogovorenom roku garancije (nakon što ga je izvođač predao naručitelju radova) zbog skrivenih grešaka iz vremena gradnje, a koje imaju svoj uzrok u izvođenju gradnje. Stoga, II. tuženik Triglav tvrdi da ne može po garanciji odgovarati za one nedostatke u izvedenim radovima I. tuženika Team koji su posljedica nedostataka u projektu. II. tuženik Triglav tumači posljednju odredbu općih uvjeta da on ne odgovara za nedostatke koji su postojali prije izvršene predaje radove od strane izvođača naručitelju, već samo za one nedostatke koji su nastali nakon izvršene primopredaje (radi se o pogrešnom tumačenju vlastitih općih uvjeta – odredba govori o šteti nastaloj nakon primopredaje koja je posljedica nedostataka nastalih tijekom izvođenja radova, dakle, nedostaci nedvojbeno moraju biti nedostaci u izvođenju radova, što znači da moraju postojati prije primopredaje radova). Nadalje, II. tuženik Triglav pogrešno tumači navedenu odredbu i na način da smatra da on po izdanoj garanciji ne odgovara za štete nastale uslijed vidljivih nedostataka, već samo zbog skrivenih nedostataka u izvedenim radova, iako takvo isključenje nije propisano tim općim uvjetima. Napominje i da je po predmetnoj polici osiguranja ugovorena odbitna franšiza u visini od 20%, ali ne manje od 500,00 kn, niti više od 60.000,00 kn. Prigovara zatraženom tijeku zateznih kamata, budući da iste ne mogu početi teći prije 7. srpnja 2008., kada je on zaprimio dopis tužitelja kojim ga poziva na plaćanje po garanciji.

8. I. tuženik Team navodi da naručitelj radova ima prema odredbi čl. 620. ZOO - a/91 ima, pod tamo propisanim uvjetima, pravo na sniženje ugovorene naknade koju još nije platio, a ne pravo na razmjerni povrat već plaćene naknade. Osim toga, da je on sve radove izveo sukladno projektu, kojeg on nije izrađivao te da on ne može odgovarati za eventualne nedostatke koji su posljedica nedostataka u samom projektu. Osim toga, da on nije bio dužan uočiti nedostatke u predanom mu projektu, ali da je iste uočio, o istima bi bio dužan, sukladno ugovoru, obavijestiti naručitelja.

9. II. tuženik Triglav ističe prigovor prekluzije, jer da tužitelj nije podnio predmetnu tužbu radi ostvarenja svojih prava temeljem navodnih nedostataka u izvedenim radovima u roku od 2 godine od obavijesti I. tuženika o uočenim nedostacima (zapisnik o primopredaji je potpisan 24. studenog 2006. , nedostaci su utvrđeni dan ranije, a tužba da je u ovom predmetu podnesena tek 9. rujna 2009.), sukladno odredbi čl. 606. ZOO-a/05.

10. Tužitelj ističe da odredba čl. 620. st. 3. ZOO-a/91, koji se primjenjuje u konkretnoj pravnoj stvari, govori o pravu naručitelja djela da, ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka danog mu roka, može, po svom izboru, izvršiti otklanjanje nedostatka na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor, dakle, da ta odredba ne razlikuje je li naknada za ugovoreno djelo već plaćena ili nije, s čime da se slaže i sudska praksa. Ističe da su Ugovorom o građenju ugovorene Posebne uzance o građenju (Službeni list SFRJ, broj: 18/1977.), prema kojima da je izvođač radova dužan detaljno proučiti projektnu dokumentaciju te je dužan o uočenim nedostacima pravovremeno obavijestiti naručitelja (čl. 13. st. 1. i 14. st, 2. Posebnih uzanci o građenju), a suštinski to isto da je ponovljeno i Ugovoru o građenju. Stoga sve i da su nedostaci u izvedenim radovima posljedica nedostatka u projektu, I. tuženik Team da je za iste odgovoran. Napominje da se u dostavljenoj Zbirci klauzula za građevinsko osiguranje navodi da za konkretnu policu osiguranja vrijedi ona klauzula čija je oznaka upisana u samoj polici. Iz dostavljene police osiguranja 130654 proizlazi da su u njoj upisane sljedeće oznake klauzula: PG-gra/02-10-hr, KL-gra-po/02-10-hr, PG-odg/02- 10 i KL-ZA-teror/02-1-hr. Ugovorene klauzule KL-gra-po/02-10-hr da se razlikuju od klauzula na koje se poziva II. tuženik Triglav oznake KL-gra-p/02-10-hr a koje propisuju isključenje odgovornosti za nedostatke koji su posljedica nedostataka u projektu, dakle, da II. tuženik u konkretnom slučaju odgovara i u slučaju da su nedostaci u izvedenim radovima posljedica nedostataka u projektu. U odnosu na odredbu čl. 17. Općih uvjeta za građevinsko osiguranje prema kojoj da svaki nedostatak koji je posljedica nespretnosti ili nemara radnika I. tuženika, da bi šteta od istog bila pokrivena osiguranjem, mora biti zapisnički konstatiran od strane osiguranika (I. tuženika), ističe da je ista ništetna u smislu odredbe čl. 918. ZOO-a/91 (ništave su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih obveza). U odnosu na istaknuti prigovor prekluzije, navodi da se izvođač ne može pozivati na prekluziju kada se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju (čl. 607. ZOO-a/91).

11. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Ugovor o građenju 1335/05 sklopljen 24. listopada 2005. između tužitelja kao naručitelja i I. tuženika Team kao izvođača (list 4. – 6. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o građenju), dopis I. tuženika od 22. studenog 2006. (list 7. spisa), Garancija 98/2006 izdana od strane II. tuženika 22. studenog 2006. (list 8. spisa), zapisnik o primopredaji radova i okončanom obračunu od 24. studenog 2006. (list 9. spisa), popis nedostataka od 23. studenog 2006. (list 10. spisa), pisana korespondencija između stranaka (list 11. – 19., 27. – 28., 53. – 57., 63. – 71. i 104. spisa), nalaz stručnjaka – izvansudskog vještaka Gordana Bašića (list 20. – 26. spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mladena Ožića iz ovosudnog postupka osiguranja dokaza, R1-421/2008 (list 29. – 37. spisa) s očitovanjima stranaka (list 38. – 39. spisa), uporabna dozvola za predmetni objekt (list 88. spisa), rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad I. tuženikom Team (list 106. spisa), izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještačenje Kantoci d.o.o. (list 116. – 132. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 545. spisa – usmeni iskaz vještaka, list 548. – 554. spisa – pisano očitovanje vještaka na prigovore), strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještačenja Ožanić d.o.o. (list 180. – 186. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 545. – 546. spisa – usmeni iskaz vještaka), pročitana je dokumentacija dostavljena uz strojarski nalaz i mišljenje (list 187. – 485. spisa), rješenje FINA-e o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad I. tuženikom (list 493. - 494. spisa), prijava tražbine tužitelja u postupku predstečajne nagodbe (list 495. – 502. spisa), rješenje FINA-e o utvrđenim i osporenim tražbina u postupku predstečajne nagodbe (list 503. – 514. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, St-380/16-4 od 31. ožujka 2016., o otvaranju stečajnog postupka nad I. tuženikom (list 515. – 517. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, St-380/20169-30 od 21. srpnja 2016., o utvrđenim i osporenim tražbinama (list 524. – 533. spisa), prijava tražbine tužitelja u stečajnom postupku nad I. tuženikom (list 534. spisa), polica osiguranja 130654 izdana od strane II. tuženika Triglav (list 559. spisa), Zbirka klauzula za građevinsko osiguranje (list 560. – 561. spisa), Opći uvjeti za građevinsko osiguranje II. tuženika Triglav (list 562. – 566. spisa), Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti II. tuženika Triglav (list 567. – 570. spisa), izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bošku Mišlovu (list 614. – 622. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 706. – 709. spisa – usmeni iskaz vještaka), izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ING Ekspert d.o.o., unutar kojeg po vještaku LK (list 665. – 678. spisa – osnovni nalaz i mišljenje, list 702. – 705. spisa – pisano očitovanje vještaka, list 706. – 709. spisa – usmeni iskaz vještaka, list 711. – 718. spisa – dopuna nalaza iz siječnja 2025., list 732. – 733. spisa

– usmeni iskaz vještaka, list 735. – 741. spisa – dopuna nalaza iz ožujka 2025., list 806. – 808. spisa – pisano očitovanje vještaka, list 811. – 821. spisa – dopuna nalaza iz listopada 2015. i pisano očitovanje vještaka), privatna isprava dostavljena uz podnesak II. tuženika Triglav od 23. svibnja 2025. (list 758. – 773. spisa) i privatna isprava dostavljena uz podnesak tužitelja od 29. srpnja 2025. (list 788. – 805. spisa).

12. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u prevladavajućem dijelu osnovan, kao u odnosu na I. tuženika, tako i u odnosu na II. tuženika.

13. Predmet spora jest utvrđenje odgovornosti I. i II. tuženika za nedostatke u radovima koje je izvodio I. tuženik Team na zgradi tužitelja , a u odnosu na koje je II. tuženik Triglav dao jamstvo te realizacija prava na sniženje naknade koje tužitelju kao naručitelju radova pripada temeljem utvrđenih nedostataka u izvedenim radovima.

14. Među strankama je nesporno sklapanje Ugovora o građenju između tužitelja i I. tuženika Team, činjenica da su I. tuženiku svi izvedeni radovi plaćeni, davanje izjave o jamstvu pod nazivom Garancija 98/2006 od strane II. tuženika Triglav te činjenica da je jamstvo dano temeljem ugovora o osiguranju od odgovornosti I. tuženika, sklopljenog između II. tuženika kao osiguratelja i I. tuženika kao ugovaratelja osiguranja.

15. Sporno je postoje li nedostaci u radovima koje je izvodio I. tuženik Team, ako postoje, jesu li isti posljedica nedostataka u projektu, ako jesu, postoji li odgovornost I. tuženika kao izvođača radova za te nedostatke, postoje li razlozi za isključenje odgovornosti II. tuženika Triglav kao jamca/osiguratelja od odgovornosti I. tuženika, ako nedostaci postoje te postoji odgovornost tuženika za iste, može li se tužitelj u ovoj parnici služiti pravom na sniženje već plaćene naknade, osobito uzevši u obzir prav ila o prekluziji propisana ZOO-om/91.

16. Napominje se da tužitelj smatra da je odgovornost I. i II. tuženika solidarna, ali kako je nad I. tuženikom Team otvoren stečajni postupak te je tražbina tužitelja koja je predmet ovog postupka u tom postupku prijavljena i osporena, to se u odnosu na I. tuženika više ne može zahtijevati isplata novčane naknade, već isključivo utvrđenje osnovanosti tražbine osporene u stečajnom postupku, u onom iznosu, isplatnom redu i temeljem one osnove kako je to naznačeno u prijavi tražbine ili na ispitnom ročištu (čl. 270. Stečajnog zakona /Narodne novine, broj: 71/2015., dalje u tekstu: SZ/).

17. Iz prijave tražbine tužitelja u stečajnom postupku koji je vođen nad I. tuženikom Team te iz rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, St-380/2016-30 od 21. srpnja 2016., o utvrđenim i osporenim tražbinama, proizlazi da je tužitelj u stečajnom postupku nad I. tuženikom prijavio tražbinu u iznosu od 4.147.788,02 kn/550.506,07 EUR (za taj iznos se u rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama navodi da predstavlja cjelokupni iznos prijavljene tražbine tužitelja, iako se u prijavi tražbine navodi iznos od 4.280.238,02 kn/568.085,21 EUR) te da je ista osporena jer se o istoj vodi parnica (predmetna) koju je potrebno nastaviti te dopuniti provedeno vještačenje .

18. Tužitelj je pravovremeno predložio nastavak predmetne parnice, kao što je to utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nastavku, P-1665/09-64 od 29. kolovoza 2018.

19. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj u odnosu na I. tuženika L zahtijeva utvrđenje osnovanosti tražbine II. višeg isplatnog reda u iznosu od 205.369,08 EUR/1.547.353,33 kn uz naknadu troškova parničnog postupka nastalih nakon otvaranja stečajnog postupka, dok u odnosu na II. tuženika Triglav zahtijeva isplatu tog istog iznosa s zateznim kamatama od 24. studenog 2006. do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a/05 za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora uz naknadu troškova parničnog postupka.

20. Ugovorom o građenju I. tuženik Team se je obvezao izgraditi poslovno- proizvodni objekt Elektroda Zagreb u Zaprešiću, prema ugovorenom troškovniku i projektno-tehničkoj dokumentaciji projektanta ADG d.o.o., a tužitelj mu se je za te radove obvezao isplatiti cijenu u iznosu od 27.497.705,04 kn (bez PDV-a) (čl. 1., 2. i 3. Ugovora o građenju).

21. Dakle, tužitelj i I. tuženik Team su u ugovornom odnosu proizašlom iz ugovora o građenju, u smislu odredbe čl. 630. ZOO-a/91 i to tužitelj kao naručitelj radova, a I. tuženik kao izvođač radova.

22. Ako u odredbama ZOO-a koje reguliraju ugovor o građenju nije drukčije određeno, na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu (čl. 641. ZOO-a/91).

23. Prema odredbi čl. 644. st. 1. ZOO-a/91 izvođač odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njezine solidnosti (radi se o ispunjavanju zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu) ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova.

24. Dakle, izvođač odgovara za nedostatke u solidnosti građevine (u bitnim zahtjevima za građevinu), bez obzira na to jesu li isti posljedica nedostataka u projektu ili u provođenju nadzora ili u izvođenju radova protivno propisima, ugovoru i pravilima struke.

25. Svaka građevina, ovisno o svojoj namjeni, tijekom svog trajanja mora ispunjavati bitne (temeljne) zahtjeve za građevinu.

26. Bitni (temeljni) zahtjevi za građevinu odnose se na mehaničku otpornost i stabilnost, zaštitu od požara, higijenu, zdravlje i zaštitu okoliša, sigurnost u korištenju, zaštitu od buke te uštedu energije i toplinsku zaštitu /gospodarenje energijom i očuvanje topline te održivu uporabu prirodnih izvora/ (nekadašnji čl. 6. st. 2. Zakona o gradnji /Narodne novine, broj: 175/2003., 100/2004./; nekadašnji čl. 14. st. 3. Zakona o prostornom uređenju i gradnji /Narodne novine, broj: 76/2007., 38/2009., 55/2011., 90/2011., 50/2012./, trenutno važeći čl. 8. Zakona o gradnji /Narodne novine, broj: 153/2013., 20/2017., 39/2019., 125/2019., 145/2024./).

27. Kad su za štetu nastalu uslijed nedostataka u bitnim zahtjevima za građevinu odgovorni izvođač i projektant, odgovornost svakog od njih određuje se razmjerno njihovoj krivnji (čl. 647. st. 1. ZOO-a/91).

28. Izvođač koji je naknadio štetu nastalu zbog nedostataka u izvedenim radovima ima pravo zahtijevati naknadu od projektanta u mjeri u kojoj nedostaci u izvedenim radovima potječu od nedostataka u projektu (čl. 647. st. 3. ZOO-a/91).

29. Dakle, ako se nedostaci u izvedenim radovima odnose na nedostatke u bitnim zahtjevima za građevinu, tada će I. tuženik Team, kao izvođač radova, odgovarati tužitelju kao naručitelju radova i za one nedostatke koji su posljedica nedostataka u projektu, ali će naknadno imati pravo regresa od projektanta.

30. S druge strane, ako se nedostaci u izvođenim radovima ne odnose na nedostatke u bitnim zahtjevima za građevinu, tada će I. tuženik Team odgovarati samo ako se radi o nedostacima koji su posljedica izvođenja radova protivno pravilima struke, ugovora i propisima, a ne i za one koji su posljedica nedostatka u projektu, izuzev ako je iste mogao uočiti, a nije o istima obavijestio naručitelja radova.

31. Tako je i odredbom čl. 2. st. 3. Ugovora o građenju određeno da je izvoditelj dužan prije i u tijeku izvođenja radova upozoriti naručitelja na eventualno uočene greške u projektno-tehničkoj dokumentaciji.

32. Osim toga, stranke su odredbom čl. 12. Ugovora o građenju ugovorile primjenu Posebnih uzanci o građenju za sve ono što nije izričito ugovoreno tim ugovorom, a prema odredbi čl. 10. st. 1. Posebnih uzanci o građenju izvođač je dužan pravodobno i detaljno proučiti tehničku dokumentaciju na temelju koje će se izvoditi ugovoreni radovi te ako uoči nedostatke u tehničkoj dokumentaciji ili smatra da tu dokumentaciju treba mijenjati, dužan je o tome pravodobno obavijestiti naručitelja (čl. 11. st. 2. Posebnih uzanci o građenju), a ako uočeni nedostaci u tehničkoj dokumentaciji ugrožavaju sigurnost građevina, život ili zdravlje ljudi, promet ili susjedne građevine, izvođač je dužan do otklanjanja nedostataka obustaviti izvođenje radova i poduzeti mjere za otklanjanje nedostataka (čl. 11. st. 3. Posebnih uzanci o građenju).

33. Dakle, izvođač radova nije dužan moći uočiti sve nedostatke u projektu niti će on odgovarati za sve nedostatke u projektu koji će se kasnije manifestirati kao nedostaci u izvedenim radovima. On će odgovarati za one nedostatke u izvedenim radovima koji su posljedica nedostataka u projektu koji se tiču nedostataka u bitnim zahtjevima za građevinu, bez obzira je li te nedostatke u projektu mogao uočiti ili nije te za one nedostatke u radovima koji su posljedica nedostataka u projektu koje je, prema svom stručnom znanju i iskustvu, mogao uočiti, a nije o istima obavijestio naručitelja (s pravom regresa od projektanta).

34. Pravila o dužnosti pregleda radova (djela), o prekluzivnim rokovima obavještavanja o vidljivim i skrivenim nedostacima te o pravima koja naručitelju pripadaju u odnosu na izvođača u slučaju postojanja nedostataka propisana su u odredbama ZOO-a kojima je reguliran ugovor o djelu.

35. Dakle, izvođač je dužan izvršiti radove (djelo) kako je ugovoreno i po pravilima struke (čl. 607. st. 1. ZOO-a/91).

36. Naručitelj je dužan pregledati izvršene radove (djelo) čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim (vidljivim) nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača – nakon pregleda i primanja izvršenog rada izvođač ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (čl. 614. st. 1. i 3. ZOO-a/91).

37. Ako se kasnije (nakon primanja i pregleda radova) pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom (skriveni nedostatak), naručitelj se može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Nakon isteka dvije godine od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke (čl. 615. st. 1. i 2. ZOO-a/91).

38. Naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela ne može svoja prava ostvarivati sudskim putem nakon isteka godine dana od učinjene obavijesti (čl. 616. st. 1. ZOO-a/91).

39. Međutim, izvođač se ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke (dakle, ne može se pozivati na propisane prekluzivne rokove za obavještavanje o nedostacima te iskorištavanje prava po osnovi tih nedostataka) kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju (čl. 617. ZOO-a/91).

40. Smatra se da se nedostatak odnosi na činjenice koje su izvođaču bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate kada je nedostatak posljedica izvođenja radova protivno izričitim odredbama ugovora, pravilima struke i važećim propisima.

41. Prava naručitelja po osnovi nedostataka dijele se na prava po osnovi većih nedostataka i prava po osnovi manjih nedostataka.

42. Smatra se da se radi o manjem nedostatku ako isti ne čini djelo neuporabljivim te ako posao nije obavljen protivno izričitim uvjetima ugovora (arg. iz čl. 620. st. 1. ZOO-a/91).

43. U tom slučaju je naručitelj dužan dopustiti izvođaču da nedostatak ukloni u određenom primjerenom roku, a ako to izvođač ne učini, tada naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor (ako se radi o neznatnom nedostatku ne može se raskinuti ugovor), a u svakom slučaju ima pravo i na naknadu štete (čl. 620. st. 1. – 5. ZOO-a/91).

44. Kad se radi o većem nedostatku koji djelo čini neuporabljivim ili je posao obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete (čl. 619. ZOO-a/91).

45. Naravno, i kad se radi o većem nedostatku naručitelj ima pravo tražiti otklanjanje nedostatka u primjerenom roku, ali ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete (čl. 618. st. 1. – 3. ZOO-a/91).

46. Ako se provođenjem odgovarajućih vještačenja utvrdi da su radovi koje je I. tuženik Team izveo na građevini tužitelja imali nedostataka koje I. tuženik, unatoč pozivima tužitelja, nije otklonio, bilo da su ti nedostaci posljedica izvođenja radova protivno samom Ugovoru o građenju, pravilima struke ili važećim propisima, bilo da su isti posljedica nedostataka u projektu, ako je I. tuženik te nedostatke mogao uočiti, a o istima nije obavijestio tužitelja ili ako su isti doveli do nedostataka u bitnim zahtjevima za građevinu, tada tužitelj ima prema I. tuženiku tražbinu po osnovi sniženja već plaćene naknade.

47. Naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti izvršenog rada bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imao u to vrijeme izvršeni rad s nedostatkom (čl. 621. ZOO-a/91).

48. Dakle, naručitelj radova ostvaruje pravo na sniženje naknade bez obzira je li tu naknadu već platio ili ju tek treba platiti. Ako ju je već platio, kao u ovom predmetu, tada ostvaruje pravo na povrat, s obzirom da ono što jest platio nema pokriće u izvedenim radovima, dakle, nema pokriće u samom ugovoru o građenju.

49. S druge strane, odgovornost II. tuženika se temelji na odredbama ZOO-a/91 koje reguliraju ugovor o jamstvu.

50. Naime, odredbom čl. 10. st. 2. Ugovora o građenju I. tuženik Team se je obvezao dostaviti tužitelju garanciju banke ili policu osiguranja na vrijednost od 10% ukupno ugovorenog iznosa iz čl. 3. st. 1. Ugovora, kao jamstvo za kvalitetu cjelokupno izvedenih radova na građevini, prije uplate zadnjeg iznosa cijene, s minimalnim rokom važenja dvije godine od dana primopredaje radova.

51. I. tuženik Team nije pribavio tužitelju bankarsku garanciju (prema hrvatskom pravu bankarsku garanciju može izdati samo banka), već mu je pribavio jamstvo II. tuženika Triglav, osiguravajućeg društva, koje je II. tuženik dao temeljem ugovora o osiguranju od odgovornosti sklopljenog s I. tuženikom, a koju izjavu o jamstvu je II. tuženik nazvao ''Garancija za uklanjanje šteta pri izvođenju građevinskih radova u garantnom roku'', oznake 98/2006.

52. Garancija 98/2006, unatoč svom nazivu, ima pravni karakter izjave o jamstvu, s obzirom se u istoj izričito navodi da II. tuženik Triglav daje tužitelju kao korisniku garancije, garanciju u iznosu od 2.749.770,50 kn , što čini 10% vrijednosti radova ugovorene Ugovorom o građenju 1335/05, ''za uklanjanje pogrešaka pri građevinskim radovima u garantnom roku od 22. studenog 2006. do 22. studenog 2008.'', kako da je to zahtijevano u tom ugovoru te se II. tuženik obvezuje na pisani poziv tužitelja ''platiti iznos materijalne štete nastale na stvarima koje su bile predmet građevinskih radova… i taj će iznos biti upotrijebljen za uklanjanje pogrešaka u garantnom roku u skladu s ugovorom, ako te pogreške nije uklonio naručitelj garancije'' (I. tuženik) ''kao što bi morao po ugovoru, a ta je pogreška pokrivena sklopljenim osiguranjem ugovorne odgovornosti izvođača radova u garantnom roku po polici 130654''.

53. Iz sadržaja predmetne garancije 98/2006 proizlazi da je ista dana za umanjenje imovine tužitelja (naručitelja radova/korisnika garancije) koje nastane kao posljedica nedostataka u izvedenim radovima u navedenom jamstvenom roku (koji odgovara razdoblju od dvije godine od izvršene primopredaje radova), bez obzira na koji način će se to umanjenje pravno okvalificirati.

54. Naime, garancija je dana kao ispunjenje ugovorne obveze I. tuženika Team iz odredbe čl. 10. st. 2. Ugovora o građenju te se i sama garancija poziva sadržajno na tu odredbu, a ta odredba govori o jamstvu za kvalitetu cjelokupno izvedenih radova na građevini.

55. Loša kvaliteta izvedenih radova podrazumijeva postojanje nedostataka, što tužitelju daje pravo da se koristi jednim od prava propisanih ZOO-om/91, među kojima je i pravo na sniženje naknade, što u situaciji kada je naknada u cijelosti isplaćena podrazumijeva pravo na povrat preplaćene naknade.

56. S obzirom da je tužitelj u cijelosti isplatio naknadu za radove koje je izvodio I. tuženik Team, to znači da ako se utvrdi da radovi nisu izvršeni u kvaliteti kako je to ugovoreno, da je tužitelj pretrpio umanjenje imovine u visini vrijednosti troškova popravka utvrđenih nedostataka, budući da je vrijednost primljenih radova manja za taj iznos.

57. I sama Garancija 98/2006 govori o plaćanju iznosa ''za uklanjanje pogrešaka u građevinskim radovima'', a s obzirom da se pravo na sniženje plaćene naknade realizira u povratu iznosa koji je potreban za otklanjanje nedostataka u radovima (jer upravo taj iznos predstavlja razliku između vrijednosti radova bez nedostataka i vrijednosti radova s nedostacima), to predmetna garancija svakako pokriva i taj vid umanjenja imovine tužitelja, odnosno proizlazi da je II. tuženik predmetnom garancijom jamčio i za imovinsku obvezu I. tuženika, kao glavnog dužnika, po osnovi povrata primljene naknade.

58. Prema odredbi čl. 997. ZOO-a/91 ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti pravovaljanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.

59. Što se tiče opsega jamčeve odgovornosti, jamčeva obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika te jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima (čl. 1002. st. 1. i 2. ZOO-a/91).

60. Kao što je već navedeno, iz garancije 98/2006 proizlazi da je II. tuženik Triglav jamčio za imovinsku obvezu I. tuženika, kao glavnog dužnika, po osnovi povrata primljene naknade za izvedene radove, ali u ograničenom opsegu, kako vremenski (samo u razdoblju dvogodišnjeg jamstvenog roka), tako i vrijednosno (samo do ugovorenog iznosa).

61. Osim toga, proizlazi da je II. tuženik Triglav svoju jamstvenu obvezu podvrgao daljnjim uvjetima, konkretno, da će se jamstvo isplatiti samo ako je nedostatak, u pogledu kojeg se isplaćuje naknada, pokriven sklopljenim ugovorom o osiguranju odgovornosti I. tuženika Team, za koji je izdana polica osiguranja 130654.

62. U predmetnoj polici osiguranja za građevinsko osiguranje 130654 navodi se da je ugovaratelj osiguranja (I. tuženik Team) upoznat da je predmetni ugovor o osiguranju sklopljen po sljedećim općim uvjetima: PG-gra/02-10-hr, , KL-gra-po/02-10- hr, PG-odg/02-10-hr, KL-ZA-teror/02-1-hr.

63. U II. tuženikovoj Zbirci klauzula za građevinsko osiguranje navodi se da se na konkretni ugovor o osiguranju primjenjuju one klauzule (oni opći uvjeti poslovanja II. tuženika) čije su oznake upisane u polici osiguranja.

64. Prema toj Zbirci klauzula za građevinsko osiguranje razlikuju se klauzule oznake KL-gra-p/02-10-hr od klauzula oznake KL-gra-po/02-10-hr.

65. Kao što se vidi iz oznaka navedenih u konkretnoj polici osiguranja 130654 , klauzule (opći uvjeti poslovanja) oznake KL-gra-p/02-10-h, koje uređuju isključenje osigurateljnog pokrića za greške (nedostatke) koji proizlaze iz projekta, nisu ugovorene konkretnim ugovorom osiguranju, već su ugovorene klauzule oznake KL -gra-po/02- 10-hr koje uređuju pokriće ugovorne odgovornosti izvođača radova u vrijeme garancije.

66. Ugovorene klauzule oznake KL-gra-po/02-10-hr određuju da, u smislu i opsegu Općih uvjeta za građevinsko osiguranje, osiguranje pokriva štete koje nastanu na dovršenom građevinskom objektu u dogovorenom roku garancije (odnosno nakon što ga je izvođač predao naručitelju) zbog, između ostalog, skrivenih grešaka iz vremena gradnje koje imaju svoj uzrok u izvođenju gradnje.

67. Dakle, time je ugovoreno da osiguranje od odgovornosti izvođača pokriva i štete nastale zbog skrivenih nedostataka (onih koji se nisu mogli uočiti prilikom primopredaje i pregleda radova, već su se pokazali kasnije, ali su posljedica nepravilnog izvođenja radova), ali se ni u kojem slučaju ne isključuje pokriće za štete nastale zbog vidljivih nedostataka (onih koji su se mogli utvrditi prilikom primopredaje radova, a u konkretnom slučaju su i utvrđeni te je o istima I. tuženik obaviješten).

68. Nadalje, ugovoreni Opći uvjeti za građevinsko osiguranje, oznake PR-gra/02- 10-hr uređuju osiguranje od različitih vrsta opasnosti.

69. Tako je u odredbi čl. 1. st. 1. Općih uvjeta za građevinsko osiguranje navedeno da osiguranje pokriva uništenje ili oštećenje osiguranih stvari nastalo zbog sljedećih osnovnih opasnosti: 1) požara, groma, eksplozije, oluje, tuče, pada letjelice, manifestacija i demonstracija, izlijevanja vode, mraza, leda i snijega, snježne lavine, kiše, odrona i urušavanja zemljišta te uleknuća tla, 2) građevinske nezgode, 3) nespretnosti, nebrige i pakosti, 4) provalne krađe.

70. Nadalje, prema odredbi čl. 1. st. 2. Općih uvjeta za građevinsko osiguranje, ako je posebno ugovoreno i ako je plaćena dodatna premija, osiguranje pokriva uništenje ili oštećenje osiguranih stvari nastalo zbog jedne ili više sljedećih dodatnih opasnosti: 1) poplave, visoke vode i podzemne vode, 2) klizanja tla, 3) odgovornosti izvođača radova, 4) ugovorne odgovornosti izvođača radova u vremenu garancije.

71. Konkretnom policom osiguranja 130654 pokrivena je isključivo opasnost – ugovorna odgovornost izvođača radova u vremenu garancije, slijedom čega se odredbe Općih uvjeta za građevinsko osiguranje koje se tiču drugih vrsta opasnosti ne primjenjuju na konkretni predmet.

72. Tako se ne primjenjuje niti odredba čl. 17. Općih uvjeta za građevinsko osiguranje koja se odnosi na opasnost ''nespretnost, nemar i pakost'', a prema kojoj su štete nastale zbog nespretnosti ili nemara zaposlenika pokrivene osiguranjem samo ako osiguranik svaki štetni događaj utvrdi zapisnikom komisije (uzrok, uzročnik i vrijeme nastanka štete).

73. Dakle, ta odredba je primjenjiva na situaciju kada građevinski poduzetnik osigura svoju imovinu od šteta koje bi njemu mogle nastati uslijed nemara ili namjernog postupanja vlastitih zaposlenika (što je moguće da je I. tuženik Team učinio drugim ugovorom o osiguranju, ali ne i predmetnim), a ne kada se građevinski poduzetnik osigura od ugovorne odgovornosti za štetu koja može nastati njegovom ugovornom partneru u jamstvenom roku uslijed radova koje je on izvodio.

74. Naposljetku, pozivanje II. tuženika Triglav ne odredbu čl. 1. st. 5. t. 2. Općih uvjeta za građevinsko osiguranje, prema kojoj građevinsko osiguranje ne pokriva posredne štete ili gubitke nastale zbog osiguranog slučaja te se kao primjer navode izgubljene najamnine, prekid rada, umanjenja vrijednosti i slični gubici, nema uporišta u činjenicama ovog predmeta, budući da gubitak kojeg tužitelj trpi u visini troškova otklanjanja nedostataka u izvedenim radovima koji su se pokazali u jamstvenom roku (koji predstavlja razliku između vrijednosti radova bez nedostatka i vrijednosti radova s nedostatkom, dakle, predstavlja iznos sniženja naknade kojeg tužitelj potražuje u ovom predmetu) nije posredan gubitak ili šteta, već izravna štetna posljedica nedostatka u izvedenim radovima za koju odgovara I. tuženik Team i od koje odgovornosti je osiguran kod II. tuženika predmetnom policom osiguranja.

75. Stoga će II. tuženik Triglav odgovarati za nedostatke u radovima I. tuženika Team u ovom postupku na jednaki način kao i I. tuženik, ako se radi o nedostacima koji su se pokazali u jamstvenom roku, do iznosa osigurane svote, uz primjenu ugovorene odbitne franšize (prema polici osiguranja 130654 odbitna franšiza je 20%, ali ne manje od 500,00 kn, niti više od 60.000,00 kn).

76. Kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj ugovorom u privredi, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izrič ito otklonili solidarnu odgovornost (čl. 413. ZOO-a/91).

77. Svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju (čl. 414. st. 1. ZOO-a91).

78. Predmetni Ugovor o građenju, iz kojeg je proizašla obveza II. tuženika Team za koju jamči II. tuženik Triglav, jest trgovački ugovor, a II. tuženik nije u izjavi o jamstvu (Garanciji 98/2006) izričito otklonio svoju solidarnu odgovornost, doduše, on ne odgovara u potpunosti pod istim uvjetima kao i I. tuženik Team, već pod već iznijetim uvjetima navedenim u samom jamstvu, ali to ne utječe na narav njegove odgovornosti.

79. Kao što je to navedeno i u odredbi čl. 414. st. 2. ZOO-a/91 od više solidarnih dužnika svaki može dugovati s drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i uopće s različitim odstupanjima.

80. Nedostaci u radovima koje je izvodio I. tuženik Team na zgradi tužitelja u Zaprešiću, Ruševje 7, bili su predmetom vještačenja nekoliko sudskih vještaka.

81. Tako je u postupku sudskog osiguranja dokaza, provedenom pred ovim sudom, pod brojem R1-421/2008, prije pokretanja ovog postupka, stalni sudski vještak za graditeljstvo Mladen Ožić u prosincu 2008. utvrdio postojanje sljedećih nedostataka:

- curenje vode kroz krov (utvrđeno kapanje vode na više mjesta: u središnjoj proizvodnoj hali - ispod treće krovne kupole od ulaza, ispod sljemena hale, na sjeveroistočnom pročelju /ispod uzdužnih krovnih uvala za odvod krovne oborinske vode/, ispod krovne kupole uz sjeveroistočno pročelje; u hali s automatima - ispod druge krovne kupole, ispod krovne kupole uz sjeveroistočno pročelje; utvrđeni tragovi curenja, bez kapanja, u radionici održavanja /uz betonsku krovnu gredu, na mjestu prodora kroz krovnu konstrukciju zbog klima komore/ te u laboratoriju na katu /ispod krovnih uvala na zidu/).

- otvoren zazor među prozorskim profilima na bočnim prozorima hale s automatima,

- gumene brtve na vertikalnim pokrovnim profilima na pročelju zgrade su deformirane, na više mjesta izvan pročelja, a na nekoliko mjesta odmaknute od pročelja,

- na krovu objekta, kod krovnih uvala utvrđeno moguće postojanje kontrapada krovne uvale,

- pukotine u zidu (ulaz u laboratorij i zid hodnika u uredskom dijelu na prvom katu)

– vjerojatno kao posljedica slijeganja objekta nakon gradnje,

- deformirani čelični poklopci podnih kanala – onemogućeno normalno korištenje podnih površina,

- podne pukotine (na ulazu u halu te unutar hale /nedovoljan broj diletacija podnih površina/),

- tragovi curenja sanitarnih instalacija (mrlje od curenja ispod muške garderobe/sanitarija te na zidovima koji graniče s ženskim sanitarijama),

- bočni prozori hale su s vanjske strane fugirani silikonskom masom, bez posebne izvedbe limarskih spojeva, okapnica ili uklapanja limarskih profila ispod fasade, što da nije prema pravilima struke niti predstavlja trajno rješenje,

- deformacija parketa u sobi za sastanke u uredskom dijelu na prvom katu, uslijed prodora vlage s vanjske strane u objekt,

- ograda oko objekta postavljena naopako (šiljci ograde usmjereni su prema zemlji, umjesto prema gore),

- prodori instalacija (kablova) kroz zidove nisu posebno obrađeni ili zatvoreni.

82. U odnosu na eventualne nedostatke u strojarskim radovima, vještak Ožić je uputio na provedbu strojarskog vještačenja.

83. S obzirom na tvrdnje tuženika da je sve nedostatke otklonio te na tvrdnje tužitelja da pored nedostatka u građevinskim radovima, postoje i nedostaci u strojarskim radovima, sud je odredio novo građevinsko vještačenje po vještaku Vještačenje Kantoci d.o.o. radi utvrđenja da li nedostaci u građevinskim radovima koji su utvrđeni u postupku osiguranja dokaza i dalje postoje te strojarsko vještačenje po vještaku Vještačenja Ožanić d.o.o. radi utvrđenja postoje li nedostaci u strojarskim radovima, konkretno u dovodu tople vode.

84. Vještak za građevinarstvo OK, nakon što je pregledao predmetnu zgradu, u nalazu i mišljenju iz ožujka 2014. grupira nedostatke koje je utvrdio vještak Ožić u postupku osiguranja dokaza u nekoliko skupina te u odnosu na prodiranje oborinske vode s krova i krovnog pokrova u prostorije objekta navodi da su na svim lokacijama na kojima je vještak Ožić uočio kapanje vode (stavke 1.3.2. – 1.3.9.) bili vidljivi suhi tragovi izljeva oborinske vode. Vještak je pregledao projektnu dokumentaciju, koja je sastavni dio Ugovora o građenju te građevinske dozvole, konkretno, tlocrti, presjeci i detalji krova i krovnog pokrova te je utvrdio da su i glavni i izvedbeni projekt krova, krovnog pokrova i krovne limarije te odvodnje oborinske vode s krova izrađeni prema pravilima struke, tako da izvedba radova prema tim projektima ne bi dovela do nedostataka, iz čega zaključuje da su radovi izvedeni protivno projektu i pravilima struke. U odnosu na nedostatke u fasadnim spojevima i fasadnim istacima, vještak OK je uočio iste one nedostatke koje navodi i vještak Ožić pod stavkama 1.3.5. i 1.3.7. - zazori i deformacije te je utvrdio da je prozor koji je opisan pod stavkom

1.3.15. Ožićevog nalaza ugrađen protivno projektu i pravilima struke, jer je ugrađen izvan linija fasade, unatoč projektu koji predviđa ugradnju prozora unutar zidova bez istaka izvan fasade i bez limenog okapa na fasadi. U odnosu na skupinu nedostataka koji se tiču podova u halama, vještak OK navodi da su na lokacijama opisanim pod stavkom 1.3.11. Ožićevog nalaza utvrđene deformacije podnih poklopaca. Vještak OK navodi da je uzrok tomu što kao poklopci služe čelične pocinačne ploče širine 44 cm i debljine 5 mm, koje nisu adekvatne za podnošenje većeg opterećenja (do kojeg dolazi kada se preko njih prevozi veliki teret), međutim, da su upravo takvi podni poklopci predviđeni projektom. Ponovno su utvrđene pukotine na podu u ulazu u halu te u samoj hali, međutim, nisu utvrđena oštećenja parketa u sobi za sastanke na prvom katu zbog prodiranja oborinske vode (tužitelj je tvrdio da ih je on otklonio). Što se tiče skupine nedostataka koji se tiču curenja iz odvodnje i instalacija sanitarnih čvorova, vještak OK je naveo da je uočio tragove curenja na istim mjestima kao i vještak Ožić. Također, utvrđene su pukotine na zidovima na istim mjestima na kojima je to utvrdio i vještak Ožić te je utvrđeno da je i dalje ograda oko zgrade postavljena naopako.

85. I. tuženik Team je prigovorio nalazu u mišljenju vještaka OK u bitnom tvrdeći da je vještakova ocjena da su glavni i izvedbeni projekt krova, krovnog pokrova, krovne limarije i odvodnje oborinskih voda s krova izvedeni prema pravilima struke, dok su nedostaci u tim radovima (curenje kroz krov na više mjesta) posljedica postupanja protivno projektu, paušalna, osobito kada se uzme da je nadzor odobrio sve radove te da je zgrada dobila uporabnu dozvolu, iz čega da se zaključuje da su nedostaci postojali u samom projektu. Smatra da je i tvrdnja vještaka da su prozori ugrađeni izvan linije fasade, protivno projektu, također paušalna. U odnosu na deformacije podnih poklopaca ističe da je i sam vještak naveo da su isti ugrađeni sukladno projektu te napominje da je sam tužitelj inzistirao na ugradnji baš takvih podnih poklopaca koji ne mogu podnijeti veliko opterećenje. Nadalje, u odnosu na pojavu pukotina u podu hale, ističe da je to posljedica izmjene projekta na zahtjev tužitelja, budući da se je na taj način uštedjelo na armaturi, dakle, da su radovi izvođeni u skladu s projektom. Napominje da je upravo on otklonio oštećenja parketa zbog prodora vlage, a ne tužitelj. U pogledu ograde, dostavlja pismo proizvođača iz kojeg proizlazi da se ograda mogla postaviti na dva načina, sa šiljcima prema dolje ili gore te da tužitelj nije imao prigovora na postavljenu ogradu sa šiljcima prema dolje. Naposljetku, da nije utvrđeno što je uzrok pukotina u zidovima.

86. U svom usmenom iskazu, danom na ročištu od 14. veljače 2019., vještak OK navodi da što se tiče nedostataka u izvedenim radovima na krovu, krovnom pokrovu, krovnoj limariji i odvodnji oborinskih voda s krovova, da su isti u svojoj ukupnosti izvedeni protivno glavnom projektu, a da ne može konkretizirati točno u kojem dijelu, međutim, da je pregledom projekta utvrdio da je isti izrađen prema pravilima struke te da bi se praćenjem istog radovi trebali izvesti na kvalitetan i adekvatan način. U pogledu utvrđenih pukotina u podu, njihov pretpostavljeni uzrok da je nedovoljan broj dilatacijskih podnih površina. U pogledu pukotina u zidu, njihov uzrok da je slijeganje objekta nakon gradnje, što da nije rijedak slučaj, međutim, da se ne može povezati s nekim nedostacima u izvođenju radova. Što se tiče promjene projekta u pogledu ugradnje armature u podu hale, isti da je odobren te da praćenjem tog projekta nije moglo doći do pukotina u podu. Što se tiče curenja iz instalacija kod sanitarnih čvorova, naveo je da je utvrđeno da u tom dijelu postoje vlažne mrlje, ali da je zadatak strojarskog vještaka da utvrdi što je tomu uzrok. Niti jedan od utvrđenih nedostataka da se ne može smatrati nedostatkom u pogledu bitnih zahtjeva za građevinu. Smatrao je da je ograda montirana protivno pravilima struke, iz razloga što su šiljci okrenuti prema dolje, a ne prema gore, kao što su trebali biti, jer je njihova svrha da psihološki djeluju na potencijalne provalnike kako bi ih odvratili od ulaska u štićeni prostor.

87. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka OK, kao logičan i izrađen u skladu s pravilima građevinske struke, po pitanju većine utvrđenih nedostataka u izvedenim građevinskim radovima (curenje krova/krovnog pokrova – izvedba protivno projektu, pukotine u podu – izvedba protivno projektu, ugradnja bočnih prozora hale protivno pravilima struke i projektu, deformacija podnih poklopaca

– izvedba sukladno projektu), ali ne i po pitanju tvrdnje da način na koji je I. tuženik Team postavio ogradu oko zgrade tužitelja predstavlja nedostatak u izvedenim radovima, budući da sam proizvođač te ograde tvrdi da se je ista mogla postaviti u oba smjera (s šiljcima usmjerenim prema gore ili dolje) te ista ispunjava svoju zaštitnu funkciju i na način na koji ju je postavio I. tuženik (sa šiljcima prema dolje).

88. U odnosu na utvrđene vlažne mrlje na zidovima koji graniče s prostorijama ženskih i muških sanitarija, sud je prihvatio tvrdnju da takve vlažne mrlje postoje, ali je uzrok istih u domeni strojarskog, a ne građevinskog vještaka.

89. Radi se o nedostacima koji su se, prema naravi stvari i prema dopisima tužitelja dostavljenim uz tužbu, pokazali unutar jamstvenog roka (dvije godine od izvršene primopredaje radova).

90. Vještak za strojarstvo Ivan Ožanić, nakon pregleda objekta, u nalazu i mišljenju iz listopada 2014. navodi da postoje nedostaci u dovodu tople vode od izmjenjivača topline do zida kotlovnice, kao i od zida kotlovnice do krajnjih izljevnih mjesta. Pad temperature od izlaza do izmjenjivača topline (59 ⁰C) do krajnjeg izljevnog mjesta (21,1 ⁰C) da iznosi oko 37,5 ⁰C, što da je neprihvatljivo i protivno pravilima struke. Isto da može biti posljedica nekvalitetnog projekta, nadzora radova ili izvedbe radova. Za utvrđivanje gdje je došlo do nedostatka da je potrebno izvesti sondažne otvore na desetak i više mjesta uz cjevovod tople vode te usporediti kvalitetu izvedenog stanja s kvalitetom projektne dokumentacije i ovjerenim građevinskim dnevnikom, što da može biti predmet dopunskog vještačenja.

91. I. tuženik Team prigovara da je vještak propustio utvrditi da su radovi izvedeni sukladno projektnoj dokumentaciji, a da on ne odgovara za eventualne nedostatke u projektnoj dokumentaciji.

92. U svom usmenom iskazu, danom na ročištu od 14. veljače 2019., vještak Ivan Ožanić navodi da je u pogledu strojarskih instalacija projekt manjkav, iz razloga što predviđa polaganje cijevi u betonski pod koji je kasnije zatvoren, a što onemogućava bilo kakav popravak ili servisiranje tih cijevi. Napomenuo je da je projektom predviđena izolacija cijevi, ali je pretpostavio da se radi o nedostatnoj izolaciji, jer je beton velik preuzimatelj topline vode koja prolazi kroz te cijevi i zbog toga da je vjerojatno došlo do pretjeranog hlađenja vode između točaka od kotlovnice do svih izljevnih mjesta, ali da bi to utvrdio, morao bi na određenim mjestima provesti sondažna bušenja. Tvrdio je da izvođač radova ima dovoljno stručnog znanja da pregledom projekta strojarskih instalacija utvrdi hoće li prilikom izvedbe tog projekta doći do nedostataka koji će onemogućavati funkcionalno korištenje tih instalacija te je u konkretnom slučaju izvođač mogao upozoriti nadzornog inženjera da polaganje toplovodnih cijevi u betonsko okružje s nedostatnom izolacijom neće dobro funkcionirati, odnosno da će rezultirati pretjeranim hlađenjem vode zbog čega će temperatura vode na izljevnim mjestima biti preniska. Iako se zbog proteka vremena više nije mogao sjetiti točnih specifikacija izolacije cijevi iz projekta, tvrdio je da je određena izolacija bila projektirana, ali da bez izvođenja sondažnih bušenja nije moguće utvrditi niti da li je izvedena ta projektirana izolacija, da je moguće da na određenim mjestima jest, a na drugima nije, niti da li, ako je i izvedena, odgovara uvjetima betonskog okruženja, a što da bi se sve utvrdilo mjerenjem temperature kod cijevi na mjestima sondažnih otvora. Smatrao je da bi rješenje problema u dovodu tople vode bilo u postavljanju novih cijevi neposredno ispod stropa s adekvatnom izolacijom od kotlovnice do izljevnih mjesta.

93. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje strojarskog vještaka Ivana Ožanića u pogledu utvrđenih nedostataka u izvedenim strojarskim radovima, jer su jasni, logični i izrađeni u skladu s pravilima strojarske struke, mada tim nalazom nisu utvrđeni svi nedostaci u izvedenim strojarskim radovima, već samo oni koji se tiču dovoda tople vode , ali ne i nedostaci koji su uzrokovali vlaženje zidova koji graniče s muškim i ženskim sanitarnim prostorima.

94. Osim toga, tim strojarskim vještačenjem nije utvrđen točan uzrok nedostataka u dovodu tople vode (je li uzrok isključivo manjkav projekt koji nije predvidio adekvatnu izolaciju toplovodnih cijevi koje su položene u betonsko okružje, iako je vještak naveo da je u konkretnom slučaju izvođač I. tuženik Team morao imati dovoljno stručnog znanja da prepozna tu manjkavost, zbog čega bi bio dužan o istoj obavijestiti tužitelja te odgovara za nedostatke koji su posljedica takve manjkavosti projekta ili je projekt bio adekvatan po tom pitanju, ali su radovi izvedeni protivno projektu).

95. Također, niti vještak za građevinarstvo OK niti vještak za strojarstvo Ivan Ožanić nisu utvrđivali da li utvrđeni nedostaci u građevinskim i strojarskim radovima snižavaju ugovorenu vrijednost tih radova i, ako da, u kojem iznosu, što je predmet tužbenog zahtjeva.

96. Stoga je sud odredio izvođenje dokaza dopunskim građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bošku Mišlovu s zadatkom utvrditi da li nedostaci u građevinskim radovima koje je izvodio tuženik u svrhu izgradnje poslovnog objekta tužitelja u Zaprešiću, sukladno Ugovoru o građenju 1335/05 od 24. listopada 2005., a koji nedostaci su utvrđeni nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka Vještačenje Kantoci d.o.o. u ovom postupku, snižavaju ugovorenu vrijednost tih radova i, ako da, u kojem iznosu, uzimajući u obzir cijene na tržištu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o građenju. Osim toga, vještaku je naloženo očitovati se da li su nedostaci u građevinskim radovima, koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka Vještačenje Kantoci d.o.o. u ovom postupku, posljedica isključivo nepravilnog izvođenja radova ili su određeni nedostaci u izvedenim radovima posljedica nedostataka u projektu te je li izvođač radova mogao uočiti da su nedostaci u projektu takve naravi da će nužno dovesti do nedostataka u izvedenim radovima. Pored toga, određeno je da je potrebno utvrditi da li su određeni nedostaci posljedica izvođenja radova protivno izričitim odredbama ugovora o građenju, pravilima građevinske struke i prisilnim propisima.

97. Vještak Mišlov je nedostatke u građevinskim radovima koji su utvrđeni nalazom vještaka Vještačenje Kantoci d.o.o. podijelio na sljedeće skupine:

- nedostaci vezani uz curenje vode u građevini — sistemski nedostatak uslijed nekvalitetne gradnje (A-1.3.2.; A-1.3.3.; A-1.3.4.; A-1.3.6.; A-1.3.7.; A-1.3.9.),

- nedostaci nastali uslijed nekvalitetne gradnje (B-1.3.5.; C-1.3.12.; C-1.3.15),

- nedostaci nastali uslijed nekvalitetne gradnje, koji ne umanjuju funkcionalnost objekta (C-1.3.8.),

- nedostaci nastali zbog projektnog rješenja (C-1.3.11.),

- nedostaci za koje nije utvrđen uzrok (F-1.3.10.),

- nedostaci koji se odnose na strojarsko vještačenje (D-1.3.13.; D-1.3.14.; G- 1.3.18.),

- nedostatak koji je otklonjen (C-1.3.16.),

- nije nedostatak (E-1.3.17.).

98. U odnosu na skupinu nedostataka koji su vezani uz curenje vode u građevini (kapanje vode, vlažne mrlje, deformirane gumene brtvene trake na vertikalnim pokrovnim profilima) vještak Mišlov je naveo da su isti posljedica izvođenja radova protivno pravilima struke, s obzirom da je projekt izrađen prema pravilima struke. Osim toga, naveo je da s obzirom da ti nedostaci omogućavaju prodor vode u građevinu, da se radi o nedostacima u bitnim zahtjevima za građevinu (higijena, zdravlje i okoliš te gospodarenje energijom i očuvanje topline). Međutim, da se ne može procijeniti umanjenje vrijednosti radova zbog tih nedostataka, već da je potrebno napraviti projekt sanacije s procjenom troškova, što da nije bio njegov zadatak, već da bi to trebalo povjeriti vještaku arhitektu te da bi u tom slučaju tužitelju pripadalo umanjenje cijene u visini troškova sanacije.

99. U odnosu na skupinu nedostataka koji su nastali zbog nekvalitetne radnje (zazor među prozorskim profilima na bočnim prozorima hale s automatima, pukotine na ulazu u halu, dužine do 2 m te u samoj hali, bočni prozori hale fugirani su silikonskom masom, bez izvedbe limarskih spojeva, okapnica ili uklapanja limarskih profila ispod fasade), dakle, zbog izvođenja radova protivno pravilima struke, vještak u odnosu na prva dva nedostatka navodi da je procjena umanjenja vrijednosti moguća u paušalnom iznosu 15-20% odnosno 5-10% ukupne vrijednosti stavke, dok u odnosu na posljednji nedostatak tvrdi da nije moguće procijeniti umanjenje, jer rad nije izveden prema pravilima struke pa da je potrebno izraditi projekt sanacije s procjenom troškova po vještaku arhitektu.

100. Vještak izdvaja nedostatak u vidu postojanja kontrapada na krovnim uvalama, zbog kojeg se više vode skuplja na mjestu gdje nema krovnog odvoda, nego kod krovnog odvoda, kao nedostatak koji jest posljedica nekvalitetne gradnje (lokalno nije postignut ispravan pad pa se zadržava voda), ali tvrdi da takav nedostatak ne umanjuje funkcionalnost građevine te da se u takvim slučajevima najčešće ne umanjuje vrijednost izvedenog rada, odnosno da nema elemenata pomoću kojih bi se odredilo umanjenje vrijednosti.

101. Nedostatak u vidu deformiranih čeličnih poklopaca podnih kanala (dok su nosivi rubni profili djelomično iskrivljeni) da je posljedica pogrešnog projektnog rješenja ili pogrešne ulazne informacije tužitelja prema projektantu, a da je I. tuženik Team izveo taj rad prema projektu i ugovornom troškovniku te da on nije mogao znati kakvim vozilima će se nakon izgradnje prelaziti preko tih poklopaca kanala, slijedom čega da po njemu I. tuženik ne može biti odgovoran za taj nedostatak.

102. U odnosu na nedostatke u vidu pukotine na zidu ulaza u laboratoriji (širine 1 -2 cm, dužine 1,5 m) te na zidu hodnika u uredskom dijelu građevine, vještak Mišlov navodi da se su iste vjerojatno nastale slijeganjem objekta nakon gradnje te da nije utvrđen uzrok tomu, a sve dok se ne utvrdi uzrok (a utvrđivanje uzroka pukotina da može prouzročiti velike troškove), da nije moguće odrediti iznos koji je potreban za otklanjanje nedostatka, niti odrediti čija je obveza taj nedostatak otklonit i.

103. U odnosu na nedostatke na koje ukazuje pojava mrlja od curenja na zidu ispod sanitarija i muške garderobe te u skladištu gotovih proizvoda prema ženskim sanitarijama te u odnosu na utvrđenje da prodori instalacija kroz zidove nisu zabrtvljeni niti završno obrađeni (radi se o različitim požarnim sektorima), vještak Mišlov navodi da se radi o domeni strojarskog vještaka.

104. Za nedostatak u vidu deformacije parketa uz vanjske prozore, nastale od curenja vode u građevinu, vještak Mišlov ponavlja isto što i vještak OK da je taj nedostatak otklonjen.

105. Naposljetku, u odnosu na utvrđenje da je ograda oko zgrade postavljena naopako (šiljci da bi trebali biti usmjereni prema gore, a usmjereni su prema dolje), vještak Mišlov se slaže s konstatacijom suda da se ne radi o nikakvom nedostatku, jer da je i sam proizvođač potvrdio da je ugradnja ograde moguća na obje strane. 106. II. tuženik O u prigovoru protiv nalaza i mišljenja vještaka Mišlova navodi da vještak neosnovano već sada, prije nego li je izrađen projekt sanacije nedostataka koji dovode do curenja vode u građevinu, iznosi da se radi o nedostacima koji su posljedica izvođenja radova protivno pravilima struke, iako je moguće da će se projektom sanacije utvrditi da je potrebno izmijeniti samu konstrukciju, dakle, da se radi o grešci u projektu. Isti prigovor ističe i u pogledu utvrđenog nedostatka u vide izvedbe bočnih prozora hale protivno pravilima struke. U odnosu na nedostatke u vidu pukotina u podu na ulazu hale te u samoj hali, navodi da su iste moguće posljedica izmjene projekta zbog kojeg je smanjena armatura, slijedom čega da se postavlja pitanje da li je izvođač zbog smanjenja armature morao smanjiti broj dilatacija u podu.

107. Tijekom usmenog iskaza, danog na ročištu od 11. prosinca 2024., vještak Mišlov navodi da su nedostaci koji se u tablici u njegovom nalazu navode pod točkama 1.3.2 do 1.3.9. (skupina nedostataka koji uzrokuju curenje vode u građevinu) zatim

1.3.12 (pukotine u podu hale) i 1.3.15 (bočni prozori hale fugirani silikonom, bez izvedbe limarskih spojeva, okapnica ili uklapanja limarskih profila ispod fasade) posljedica izvođenja radova protivno pravilima struke, dakle , da su ti nedostatci odgovornost izvođača, a ne projektanta i nije potrebno čekati izradu elaborata sanacije nedostataka kako bi se njihova odgovornost u tom pogledu razgraničila. Što se tiče nedostataka koji su u tablici navedeni pod točkom 1.3.10 (pukotine na zidu ulaza u laboratorij – vjerojatno od slijeganja objekta), naveo je da ostaje kod toga da nije utvrđen uzrok tog nedostatka, slijedom čega se isti ne može pripisati u odgovornost izvođaču. Što se tiče nedostataka koji su u tabeli navedeni pod točkom 1.3.11 (deformirani čelični poklopci podnih kanala) da ostaje kod toga da su isti ili posljedica pogrešnog projektnog rješenja ili pogrešne ulazne informacije naručitelja prema projektantu. Što se tiče nedostataka koji su u tabeli navedeni pod točkama 1.3.13, 1.3.14 i 1.3.18, a za koje je naveo da se vjerojatno radi o nedostacima u izvedenim strojarskim radovima, naveo je da s obzirom da nije izvršio pregled tog objekta, jer da mu to nije bio zadatak, da je moguće da se radi i o nedostacima u izvedenim građevinskim radovima. Na pitanje punomoćnice II. tuženika u odnosu na nedostatak koji se u tabeli opisuje pod točkom 1.3.12 (na ulazu u hale vidljive pukotine u uglu, nastale zbog malog broja dilatacija podnih površina), a s obzirom da izvođač tvrdi da je isti posljedica promjene projekta uslijed kojeg je smanjena količina armature, da li je smanjenje armature dovelo do smanjenja broja dilatacija podnih površina, vještak Mišlov je odgovorio da su uobičajene površine dilatacija podnih površina oko 40 m2 po dilataciji, tako da ta površina pojedine dilatacije određuje broj tih dilatacija u podu što znači da smanjenje armature ne dovodi samo po sebi do promjene broja dilatacija na kompletnoj površini poda.

108. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mišlova, kao jasan, logičan te izrađen u skladu s pravilima građevinske struke, u pogledu utvrđenja uzroka nedostataka u građevinskim radovima i naravi tih nedostataka te je tako utvrđeno da su svi utvrđeni nedostaci vezano za curenje vode u građevinu posljedica izvođenja radova protivno pravilima struke te da isti dovode do nedostataka u bitnim zahtjevima za građevinu, kao i da su nedostaci u vidu zazora među prozorskim profilima bočnih prozora hale s automatima, u vidu pukotina u podu hale i izvedbe bočnih prozora hale bez izvedbe limarskih spojeva, okapnica ili uklapanja limarskih profila ispod fasade, posljedica izvođenja radova protivno pravilima građevinske struke.

109. S obzirom na takva utvrđenja, sud je zaključio da se ti nedostaci odnose na činjenice koje izvođaču radova, I. tuženiku Team, nisu mogle ostati nepoznate (a nije o istima obavijestio tužitelja), slijedom čega se u pogledu istih ne može pozivati na prekluziju tužitelja u korištenju njegovim pravima po osnovi tih nedostataka (čl. 617. ZOO-a/91).

110. S druge strane, utvrđeno je da se deformacija čeličnih poklopaca podnih kanala ne može pripisati u odgovornost I. tuženiku Team, zato što on nije mogao znati kakvim vozilima (koje težine) će se prelaziti preko tih poklopaca, a sve uzevši u obzir da je i projektirano rješenje izrađeno prema ulaznim podacima dobivenim od tužitelja te je I. tuženik izveo te radove u skladu s projektom.

111. Isto tako, I. tuženik Team ne može biti odgovoran za sanaciju pukotina u zidu kod laboratorija te u hodniku kod uredskih prostorija, jer nije utvrđen uzrok slijeganja građevine koje je dovelo do tih pukotina.

112. U konačnici, I. tuženik Team nije dužan snositi troškove repozicioniranja ograde, budući da je ista postavljena sukladno pravilima struke i uputama proizvođača.

113. Budući da vještak Mišlov nije utvrdio umanjenje vrijednosti radova nastalo zbog utvrđenih nedostataka, koje odgovara troškovima sanacije tih nedostataka, to je sud odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ING Ekspert d.o.o., unutar kojega vještaku LK, čiji je zadatak bio izraditi elaborat sanacije nedostataka u građevinskim radovima koje je izvodio tuženik u svrhu izgradnje poslovnog objekta tužitelja u Zaprešiću, sukladno Ugovoru o građenju 1335/05 od 24. listopada 2005., utvrđenih nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka Vještačenje Kantoci d.o.o. u ovom postupku (tehničko rješenje potrebne sanacije i procjenu troškova tako predložene sanacije).

114. Prema nalazu i mišljenju vještaka LK, izrađenom nakon pregleda predmetne zgrade, da bi se sanirali nedostaci utvrđeni nalazom vještaka OK potrebno je izvesti sljedeće radove:

- ukloniti sve elemente krova i izvesti ih ponovno, s brtvljenjem svih prodora i bravarije i izvedbom elemenata oborinske odvodnje,

- ukloniti sav silikon i kit na spojevima fasadnih istaka, kao i limene opšave te postaviti nove, s urezivanjem završne obloge pročelja i umetanjem limenih opšava ispod iste te brtvljenjem spojeva, ukloniti pokrovne letve te dobaviti i postaviti nove s ispravnim brtvenim trakama,

- ukloniti sve oštećene metalne poklopce te postaviti nove čije su karakteristike određene po ovlaštenom statičaru, podnu betonsku ploču potrebno je sanirati na način da se oko pukotina ukloni sav beton koji nije kompaktan te izvede novi (napomena suda – I. tuženik Team se ne može teretiti za ovaj trošak),

- ukloniti dijelove žbuke koja nije čvrsto vezana za podlogu, pukotine obraditi reparaturnim mortom s utiskivanjem mrežice te zagladiti i obojati mjesta sanacije,

- potrebno je otvoriti podne i zidne konstrukcije kako bi s utvrdila točna mjesta curenja, zamijeniti neispravne dijelove odvodne instalacije i ponovno izvesti slojeve konstrukcija do potpune gotovosti (napomena suda – ovdje je potrebno najprije strojarskim vještačenjem utvrditi uzrok curenja pa tek nakon toga utvrditi na čiji teret se taj nedostatak treba otkloniti),

- ogradu nije potrebno zamijeniti, jer prema mišljenju proizvođača ograde način na koji je ista ugrađena ne predstavlja nedostatak.

115. Nadalje, vještak LK detaljno razrađuje troškovnik radova sanacije, koje dijeli u pet skupina: radovi na krovu – ukupna vrijednost 319.591,90 EUR, radovi sanacije fasadnih panela i vanjske bravarije – ukupna vrijednost 5.720,00 EUR, radovi sanacije zaštitnih ploča na podnim kanalima i podne ploče – ukupna vrijednost 5.050,00 EUR, radovi sanacije pukotina na zidovima – ukupna vrijednost 280,00 EUR i radovi sanacije curenja u sanitarnim prostorijama – ukupna vrijednost 23.533,50 EUR.

116. Tako vještak LK zaključuje da ukupni troškovi sanacije nedostataka u građevinskim radovima, prema današnjim cijenama, iznose 330.641,90 EUR (iako je zbroj svih stavaka 354.175,40 EUR).

117. U očitovanju na nalaz vještaka LK tužitelj navodi da je potrebno da se vještak očituje da li je sniženje plaćene naknade za izvedene radove jednako iznosu troškova sanacije.

118. I. tuženik Team navodi da nije jasno na koji način je vještak LK utvrdio jedinične cijene radova sanacije.

119. II. tuženik Triglav u prigovoru protiv nalaza i mišljenja LK najprije ponovno osporava postojanje svoje odgovornosti kao osiguratelja od odgovornosti I. tuženika Team, ovaj puta iz razloga što je navodno ugovor o osiguranju kojeg su sklopili on i I. tuženik ništetan, a time i temeljem njega sklopljen ugovor o jamstvu, u smislu odredbe čl. 922. ZOO-a/05 (II. tuženik se pogrešno poziva na odredbe ZOO- a/05, umjesto na odredbe ZOO-a/91). Ovo iz razloga, što da je u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju u studenom 2006., osigurani rizik već bio nastao, dakle, nije bio neizvjestan niti budući, kao što to propisuje odredba čl. 898. st. 1. ZOO -a/91, a II. tuženik zaključuje da je osigurani rizik tada već bio nastao zbog toga što je u zapisniku o primopredaji izvedenih radova i okončanom obračunu od 24. studenog 2006. navedeno da su radovi na objektu završeni 7. kolovoza 2006., a svi nedostaci su popisani 23. studenog 2006., dan prije formalne predaje radova, iz čega da se zaključuje da je objekt predan tužitelju još u kolovozu 2006., da su već tada uočeni nedostaci pa da su tek nakon utvrđenja tih nedostataka stranke išle osigurati I. tuženika od odgovornosti, iako je osigurani slučaj već nastupio.

120. Prema odredbi čl. 898. st. 1. ZOO-a/91 događaj s obzirom na koji se sklapa osiguranje (osigurani slučaj) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja.

121. Ugovor o osiguranju je ništav ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti ili ako je već tada bila prestala mogućnost da on nastane (čl. 898. st. 2. ZOO-a).

122. Samo postojanje nedostataka u izvedenim radovima I. tuženika Team ne dovodi do nastanka osiguranog slučaja u smislu odredaba ugovora o osiguranju od ugovorne odgovornosti I. tuženika kao ''izvođača radova u vrijeme garancije za materijalnu štetu na objektu Elektroda – Zaprešić Zagreb''.

123. Osigurani slučaj nastaje ako ti nedostaci uzrokuju tužitelju, kao ugovornom partneru I. tuženika Team, umanjenje imovine te ako se ti nedostaci, a time i to umanjenje imovine, smatraju odgovornošću I. tuženika.

124. Naime, svi nedostaci koji se pokažu u razdoblju jamstvenog roka od dvije godine nakon izvršene primopredaje radova postoje već od trenutka kada su ti radovi izvedeni, a što je nedvojbeno prethodilo sklapanju ugovora o osiguranju, ali je faktično pitanje kada će se i na koji način ti nedostaci pokazati.

125. Upravo iz tog razloga se i razlikuju vidljivi od skrivenih nedostataka.

126. Isto tako je faktično pitanje kada je o tim nedostacima bio obaviješten I. tuženik Team, jer je tek tada mogao zaključiti radi li se o nedostacima za koje on odgovara.

127. Dakle, samo postojanje nedostatka u izvedenim radovima ne predstavlja osigurani slučaj, već je osigurani slučaj nastupio kada se je razumno moglo zaključiti da postoje nedostaci koji povlače za sobom odgovornost I. tuženika Team za umanjenje imovine tužitelja, u smislu odredaba ZOO-a, a I. tuženik nije mogao donijeti takav zaključak prije nego li ga je tužitelj o tim nedostacima obavijestio i od njega zahtijevao da iste otkloni.

128. Najraniji pisani dokaz u predmetnom spisu u kojem tužitelj obavještava I. tuženika L o utvrđenim nedostacima i zahtijeva od njega da iste ukloni jest zapisnik o primopredaji izvedenih radova i okončanom obračunu od 24. studenog 2006. , u kojem se daje rok za otklanjanje nedostataka do 1. prosinca 2006., s time da su nedostaci utvrđeni od strane tužitelja dan prije izvršene primopredaje, ali je popis tih nedostataka predstavnika I. tuženika, KK, preuzeo 24. studenog 2006., što je potvrdio svojim potpisom uz navođenje datuma.

129. Dakle, iako iz zapisnika o primopredaji proizlazi da su radovi dovršeni u kolovozu 2006., iz pisanih dokaza u spisu proizlazi da je I. tuženik Team tek 24. studenog 2006. bio upoznat da ga tužitelj tereti za određene nedostatke na predmetnoj građevini te da zahtijeva od njega njihovo otklanjanje.

130. S druge strane, ugovor o osiguranju od ugovorne odgovornosti I. tuženika Team je potpisan 22. studenog 2006.

131. Razlog zašto se je s formalnom primopredajom radova i obavještavanjem o utvrđenim nedostacima čekalo do nakon sklapanja ugovora o osiguranju leži u odredbama Ugovora o građenju, a djelomično u samoj naravi nedostataka.

132. Naime, prema odredbama čl. 4. st. 7. i 8. Ugovora o građenju izvođač radova, I. tuženik Team, je do izvršene primopredaje radova mogao ispostaviti na naplatu privremene građevinske situacije do maksimalno 95% vrijednosti izvedenih radova, dok je ostatak morao biti obračunat u okončanoj situaciji, koju naručitelj, tužitelj, nije bio dužan platiti prije nego li mu se preda garancija banke ili polica osiguranja iz čl. 10. st. 2. Ugovora o građenju.

133. Osim toga, iz popisa prvih nedostataka od 23. studenog 2006. (neki od tih su kasnije otklonjeni i za njih II. tuženik Triglav nije odgovarao, dok su kasnije uočeni novi nedostaci) je jasno da se uglavnom radilo o skrivenim nedostacima, kao što su curenje vode u građevinu kroz krovni pokrov, koji nisu mogli biti uočeni odmah po dovršetku radova u kolovozu 2006., već je bilo potrebno stanovito vrijeme da se isti pokažu.

134. U svakom slučaju, u spisu nema dokaza koji bi ukazivali da je I. tuženik Team bio obaviješten o postojanju nedostataka koji povlače njegovu odgovornost za umanjenje imovine tužitelja prije 24. studenog 2006. (niti su tužitelj ili I. tuženik ikada iznijeli tvrdnju o postojanju ranije obavijesti), slijedom čega je zaključak ovog suda da je osigurani slučaj u vidu postojanja nedostataka koji povlače odgovornost I. tuženika za umanjenje imovine tužitelja nastao najranije 24. studenog 2006., dakle, nakon sklapanja ugovora o osiguranju od te odgovornosti 22. studenog 2006., slijedom čega nema govora o ništetnosti ugovora o osiguranju u smislu odredbe čl. 898. st. 2. ZOO - a/91 te ugovor o jamstvu ostaje za II. tuženika i dalje pravno obvezujuć.

135. Osnovni prigovor II. tuženika Triglav na nalaz i mišljenje vještaka LK jest taj što navedeni vještak kao način sanacije nedostataka u vidu propuštanja vode kroz krov predlaže zamjenu cijelog krovnog pokrova na način koji odstupa od projektne dokumentacije, bez da je uopće utvrdio uzrok propuštanja krova, umjesto manjih lokaliziranih popravaka, koji bi bili znatno jeftiniji od predložene sanacije.

136. U pisanom očitovanju na primjedbe stranaka, vještak LK navodi da je sniženje naknade za izvedene radove jednako visini troškova sanacije nedostataka. Nadalje, da se procjena vrijednosti radova sanacije (jediničnih cijena, na koje ukazuje I. tuženik Team) vrši uobičajenim metodama temeljem javno dostupnih podataka, podataka većih građevinskih poduzeća u Hrvatskoj te podataka iz biltena Standardna kalkulacija u graditeljstvu (IGH d.d.), uz uzimanje u obzir lokacije izvođenja radova, vrste i količine radova. U odnosu na prigovore II. tuženika Triglav vještak navodi da iz spisa te navoda tužitelja iznijetih prilikom pregleda objekta proizlazi da su više puta izvođene lokalne sanacije na mjestima procurivanja krova koje nisu bile uspješne zbog projektnog rješenja krova, koje da je tehnički ispravno, ali otežava naknadne sanacije. Stoga da smatra da je tehnički, funkcionalno i ekonomski opravdana zamjena cijelog pokrova.

137. Tijekom svog usmenog iskaza, danom na ročištu od 11. prosinca 2024., vještak LK je odgovarajući na upite suda i stranaka izjavio da su radovi sanacije nedostataka koji su tabeli vještaka Mišlova navedeni pod točkom 1.3.10. (pukotine na zidu ulaza u laboratorij) u njegovom nalazi iskazani u tablici 4 te da ukupno iznose 280,00 EUR. Nadalje, da su radovi sanacije koji su tabeli vještaka Mišlova navedeni pod točkom 1.3.11 (deformirani čelični poklopci podnih kanala) u njegovom nalazu navedeni u tablici 3 te da isti iznose 5.050,00 EUR. Nadalje, radovi sanacije koji su tabeli vještaka Mišlova označeni s 1.3.13., 1.3.14. i 1.3.18, da su u njegovom nalazu iskazani kao dio radova sanacije curenja u sanitarnim prostorima u tabeli 5. Naveo je da on osobno nije pregledao krovni pokrov predmetne zgrade tužitelja. Nadalje, da je za procjenu radova sanacije na dan izrade nalaza i mišljenja koristio bilten Standardne kalkulacije u graditeljstvu (IGH d.d.), troškovničke cijene društva Kamgrad Zagreb te da je koristio podatke do kojih je došao pretraživanjem interneta i vlastite podatke do kojih je došao dugogodišnji obavljanjem vještačenja, uz primjenu vlastite stručnosti i iskustva.

138. S obzirom da se sniženje naknade za izvedene radove postiže stavljanjem u omjer vrijednosti radova bez nedostataka s vrijednošću radova s nedostacima na dan sklapanja Ugovora o građenju (čl. 621. ZOO-a/91), a da je vještak LK utvrđivao troškove sanacije nedostataka koji vrijednosno odgovaraju navedenom sniženju naknade na dan izrade nalaza i mišljenja, dakle, prema današnjim cijenama umjesto prema cijenama na dan sklapanja Ugovora o građenju, vještaku je naloženo provesti međuvremensko izjednačavanje cijena radova sanacije tako što će te cijene izraziti s danom 24. listopada 2005. Osim toga naloženo mu je da se očituje koji dio radova opisanih u tablici 5 njegova nalaza se odnosi na otklanjanje nedostataka koji su tablici vještaka Mišlova označeni s točkama 1.3.13., 1.3.14. i 1.3.18., a za utvrđenje uzroka kojih nedostataka je potrebno provesti strojarsko vještačenja.

139. U dopunskom nalazu i mišljenju iz siječnja 2025. vještak LK vrši međuvremensko izjednačavanje cijena primjenom indeksa cijena građevinskog materijala objavljenih od strane Državnog zavoda za statistiku te utvrđuje da je ukupna cijena radova sanacije na dan sklapanja Ugovora o građenju 24. listopada 2005. iznosila 309.071,60 EUR (iako je zbroj stavki za svih pet grupa radova sanacije 331.069,83 EUR), uz napomenu da se svi radovi sanacije koji se navode u tablici 5 odnose na nedostatke u strojarskim radovima, od kojih se dio odnosi na otklanjanje nedostataka u samim instalacijama 8stavke 4, 5, 6, 7 i 16), a dio na prateće radove koje je potrebno izvesti kako bi se sanirali nedostaci na elementima vodovodne i odvodne instalacije.

140. Oba tuženika su imali primjedbe na taj dopunski nalaz vještaka LK u pogledu načina izvršenog međuvremenskog izjednačavanja cijena, pri čemu II. tuženik Triglav napominje da indeksi cijena građevinskog materijala na uzimaju u obzir cijenu rada , da nije realno da je razlika u cijenama troškova gradnje između 2005. i 2024. samo 7% te da bi trebali primijeniti indekse cijena stambenih objekata, s obzirom da oni u sebi uključuju više parametara, uključujući i sve troškove izgradnje građevine. II. tuženika smatra da i vještak LK ne može davati procjenu troškova sanacije krova bez da je sam fizički taj krov i pregledao.

141. Na ročištu od 13. veljače 2025. vještak LK je prihvatio prigovore I. tuženika u pogledu pogrešnog načina primjene indeksa cijena građevinskog materijala te je na upit suda izjavio da postoje razni indeksi, indeks cijena građevinskih radova, indeks materijala, indeks mehanizacije i ostali te ad bi najtočnije bilo da se utvrdi u kojem omjeru cijena tih pojedinih komponenti sudjeluje u formiranju konačne cijene građevinskih radova pa da se primjenom indeksa za te komponente izjednače cijene građevinskih radova.

142. Stoga je vještaku LK naloženo dopuniti nalaz i mišljenje u pogledu međuvremenski izjednačene cijene troškova sanacije na dan sklapanja Ugovora o građenju, tako da će u tu svrhu koristiti one indekse koji se odnose na sve komponente koje sudjeluju u konačnoj cijeni građevinskih radova, a koji će mu biti dostupni (indeks radova, materijala, mehanizacije i sl.).

143. U dopuni nalaza iz ožujka 2025. vještak LK navodi da je međuvremensko izjednačavanje cijena proveo prema metodologiji izračuna razlike u cijeni propisanoj u Zaključku Vlade Republike Hrvatske, klasa 022-03/22-07/228, ur. broj: 50301-05/16- 22-9 od 21. lipnja 2022., koristeći pri tom indeks cijena elemenata i materijala u građevinarstvu (materijal), indeks cijena tekućih goriva i maziva (rad stroja), indeks cijena proizvodnje motornih vozila (rad stroja), indeks cijena proizvodnje koksa i rafiniranih proizvoda (rad stroja), indeks cijena energije (rad stroja) te indeks prosječne mjesečne isplaćene neto plaće u građevinarstvu (rad).

144. Tako je vještak LK utvrdio da bi na dan sklapanja Ugovora o građenju 24. listopada 2005. trošak radova sanacije krova iznosio 185.315,79 EUR, trošak radova sanacije fasadnih panela i vanjske bravarije bi iznosio 3.316,75 EUR, trošak radova sanacije zaštitnih ploča na podnim kanalima i podne ploče bi iznosio 2.928,25 EUR, trošak radova sanacije pukotina na zidovima bi iznosio 162,36 EUR te bi trošak radova sanacije curenja u sanitarnim prostorima iznosio 13.645,93 EUR, odnosno sveukupni troškovi sanacije bi iznosili 205.369,08 EUR (naspram današnjih 345.175,40 EUR).

145. Tužitelj je nakon toga konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da zahtijeva u odnosu na I. tuženika Team utvrđenje osnovanosti tražbine II. višeg isplatnog reda u iznosu od 205.369,08 EUR/1.547.353,33 kn, a u odnosu na II. tuženika Triglav isplatu tog istog iznosa s zateznim kamatama od 24. studenog 2006.

146. I. tuženik Triglav je ponovno iznio prigovore na zaključak vještaka LK da je za potrebe sanacije nedostataka koji se očituju u propuštanju krova potrebno zamijeniti cijeli krov te je u tu svrhu angažirao privatnog stručnjaka građevinske struke, JK, prema kojemu da se ne mora mijenjati cijela krovna konstrukcija radi sanacije 7 pozicija curenja, a sve i da se mora mijenjati cijela krovna konstrukcija, da troškovi ne bi iznosili onoliko koliko to navodi vještak LK. U tom smislu da je uredu sanacijski troškovnik kojeg je izradio vještak LK, ali da bi iz istog trebalo izbaciti stavku 2a – postavljanje OSB ploča na krovnoj plohi čiji je trošak čak 117.050,00 EUR, zato jer se te ploče postavljaju na krov za potrebe montiranja na krov solarnih panela, na što da se je tužitelj odlučio tek u 2023., dakle, da taj trošak nije potreban u svrhu sanacije nedostataka u radovima izvođača. Kada se iz sanacijskog troškovnika izbaci trošak postavljanja OSB ploča na krovnoj plohi, tada da trošak zamjene cijelog krova prema današnjim cijenama iznosi 202.541,90 EUR (a ne 319.591,50 EUR kao što to navodi vještak LK), a kada se taj iznos svede na cijene iz 2005., korištenjem podataka iz Biltena IGH d.d., što da je pravilniji i pouzdaniji način svođenja troškova radova od načina (indeksacije) kojeg je koristio vještak LK, da se dobiju troškovi zamjene cijelog krova u iznosu od 50.635,48 EUR (a ne 185.315,79 EUR kako to navodi vještak LK).

147. Sud je naložio vještaku LK pregledati krov poslovnog objekta tužitelja u Zaprešiću kako bi utvrdio da li je za sanaciju nedostataka u radovima izvođenim na krovu tog objekta potrebno zamijeniti cijeli krovni pokrov ili se nedostaci mogu otkloniti djelomičnim lokaliziranim sanacijama te nakon toga ponovno izraditi procjenu troškova sanacije radova na krovu, kao i očitovati se na prethodno iznijete prigovore II. tuženika Triglav.

148. U dopuni nalaza iz listopada 2025. vještak LK navodi da je pregledao krov predmetne zgrade te je tom prilikom utvrdio da je kao završni sloj postavljena hidroizolacijska folija, koja je postavljena na OSB ploče te je izvršena obrada i brtvljene spojeva folije s odvodnim rešetkama, podizanje folije vertikalno uz nadozid i prodore kroz ravnu plohu. Na površini krovne plohe da su postavljeni fotonaponski moduli na tipskim nosačima. Pregledom unutarnjih dijelova zgrade da nisu zatečena oštećenja od procurivanja vode kroz krovnu konstrukciju, kao niti oštećenja od eventualne kondenzacije. Međutim, pregledom unutarnjih dijelova aneksa zgrade, na kojem nije izvršena sanacija u smislu postavljanja hidroizolacijske membrane, već je na tom dijelu krovni pokrov trapezni lim, da su utvrđena oštećenja nastala procurivanjem – mrlje od vode, pukotine, napuhnutost u ljuštenje naliča. Stoga vještak LK zaključuje da s obzirom da je na predmetnoj zgradi izvršeno nekoliko parcijalnih sanacija koje nisu bile uspješne te je dolazilo do ponovnog procurivanja u unutarnje dijelove zgrade, da se je troškovno optimalna sanacija sastojala upravo u postavljanju OSB ploča i hidroizolacijske membrane, što da je u skladu s vrstama radova navedenim u tablici 1. osnovnog nalaza i mišljenja te u tablici 2. dopune nalaza iz ožujka 2025. U odnosu na prigovore II. tuženika Triglav da zbog 7 pozicija curenja nije potrebno mijenjati cijeli krov, vještak LK navodi da je 7 pozicija curenja velik broj curenja te da je dovoljno i samo jedno curenje koje izaziva oštećenje u unutarnjim dijelovima zgrade i utječe na bitne zahtjeve za građevinu, mikroklimatske uvjete u zgradi, smanjenje funkcionalnosti prostora te kontinuiranu potrebu za sanacijom. S obzirom da je iz spisa vidljivo da je svaki pokušaj I. tuženika da lokalno sanira curenja ostao bezuspješan, to da daljnja sanacija istom metodom nije bila isplativa, što da potvrđuje i činjenica da na aneksu zgrade, na kojem nije izvedena hidroizolacijska membrana, još uvijek dolazi do procurivanja. Stoga da je troškovnok optimalna razina sanacije bila upravo ona koja je i izvedena na dijelu građevine – postavljanje OSB ploča i hidroizolacijske membrane. Vještak napominje da OSB ploče nisu postavljene zato da bi se na krov mogli montirati solarni paneli, već zato da bi se osigurala ravna glatka ploha na koju se mora postaviti hidroizolacijska membrana, slijedom čega da je trošak postavljanja tih OSB ploča nužan za sanaciju nedostataka u izvedenim radovima i ulazi u ukupan trošak sanacije. Napominje da privatno angažirani stručnjak JK proizvoljno izračunava koeficijent povećanja cijene izolaterskih radova od 2004. do 2024. kombinirajući podatke iz Biltena Instituta IGH d.d. i hedonističke indekse HNB-a, što da nije prema pravilima struke. Bilten Instituta IGH d.d. da razvrstava troškove izgradnje i izvođenja radova ovisno o tipu zgrade stambene namjene, a s obzirom da se zgrade stambene namjene po metodologiji izgradnje bitno razlikuju od industrijskih građevina, to da se za procjenu vrijednosti radova industrijskih zgrada ne mogu primijeniti jedinične cijene, kao i učešće pojedinih radova u ukupnoj gradnji zgrade, koji se koriste kod stambenih zgrada. Hedonistički indeksi koje koristi stručnjak JK da već duže vrijeme nisu u primjeni za međuvremensko izjednačavanje cijena stambenih nekretnina, već se koriste indeksi Državnog zavoda za statistiku. Iz toga da proizlazi da su elementi povećanja cijena radova od 2004. do 2024. koje je iznio stručnjak JK pogrešno utvrđeni, dok je povećanje cijena koje je on (vještak LK) iznio u dopuni nalaza iz ožujka 2025. ispravno.

149. Na to posljednje očitovanje vještaka LK stranke više nisu iznosile posebne prigovore, ali su ostale kod onih ranije iznijetih.

150. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje (osnovni te dopune iz ožujka i listopada 2025.), kao jasne, logične, objektivno provjerljive i izrađene u skladu s pravilima građevinske struke.

151. Iz tog nalaza sud je utvrdio da je sanaciju nedostataka u radovima koje je I. tuženik Team izvodio na krovu zgrade tužitelja, a koji su doveli do propuštanja vode kroz krov u unutrašnjost građevine, bilo potrebno izvesti upravo na način na koji je to utvrđuje vještak LK, a koji uključuje zamjenu krovnog pokrova, na način da se postavi nova hidroizolacijska membrana na novopostavljene OSB ploče, koje su nužne za njeno postavljanje, budući da mjestimične lokalizirane sanacije curenja nisu bile uspješne, a što je vidljivo i iz činjenice da na dijelovima krova na kojima je tužitelj izveo zamjenu krovnog pokrova više nema curenja, dok je na onim dijelovima na kojima je i dalje prisutan stari pokrov kojeg je izveo I. tuženik Team, curenje i dalje prisutno.

152. Naposljetku, iz nalaza vještaka LK sud je utvrdio koliko iznose radovi sanacije nedostataka u građevinskim radovima za koje odgovara I. tuženik Team, a to su radovi sanacije nedostataka na krovu i radovi sanacije fasadnih panela i vanjske bravarije, budući da, kao što je to već prethodno navedeno, I. tuženik nije odgovoran za deformacije čeličnih poklopaca na podnim kanalima pa ne može biti odgovoran niti za njihovu sanaciju, dok za pukotine u zidu uslijed slijeganja objekta nije utvrđen uzrok, kao niti za utvrđeno curenje vodovodnih instalacija, budući da nije provedeno daljnje strojarsko vještačenje (tužitelj je od istog odustao na posljednjem ročištu) , slijedom čega I. tuženik ne može biti odgovoran niti za sanaciju tih nedostataka.

153. I. tuženik Team je, dakle, odgovoran za sanaciju nedostataka radova na krovu čiji troškovi su na dan sklapanja Ugovora o građenju iznosili 185.315,79 EUR te za sanaciju nedostataka na fasadnim panelima i vanjskoj bravariji čiji troškovi su na taj dan iznosili 3.316,75 EUR, a kako je sniženje naknade na koju tužitelj ostvaruje pravo jednako troškovima sanacije, to tužitelj ima pravo na sniženje naknade u ukupnom iznosu od 188.632,54 EUR.

154. Iako I. tuženik Team tijekom postupka ističe prigovor zastare ''u odnosu na sve vidove štete za koje je tužitelj postavio tužbeni zahtjev tek tijekom vođenja predmetnog postupka'', valja istaknuti da tužitelj od početka ovog postupka temelji svoj tužbeni zahtjev na istoj činjeničnoj osnovi, sniženju plaćene naknade zbog nedostataka u izvedenim radovima, koje je jednako vrijednosti radova bez nedostatka umanjenoj za vrijednost radova s nedostacima na dan sklapanja Ugovora o građenju, dakle, jednako je utvrđenim troškovima sanacije nedostataka, a kako je ta tražbina po osnovi sniženja naknade mogla nastati najranije kada su ti nedostaci utvrđeni od strane tužitelja, što je bilo 23. studenog 2006., to od tog datuma do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 27. travnja 2009., nije protekao trogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje na međusobna potraživanja trgovaca iz trgovačkih ugovora (čl. 374. st. 1. ZOO-a/91).

155. Stoga je u odnosu na I. tuženika prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine II. višeg isplatnog reda u iznosu od 188.632,54 EUR/1.421.251,87 kn, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 205.369,08 EUR, za iznos od 16.736,54 EUR, tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

156. Budući da je osigurateljnu obvezu II. tuženika Triglav potrebno umanjiti za ugovorenu odbitnu franšizu, koja prema polici osiguranja 130654 iznosi 20% od osigurnine koju bi trebalo isplatiti, ali ne manje od 500,00 kn, niti više od 60.000,00 kn, to proizlazi da je obvezu II. tuženika potrebno umanjiti za 7.963,37 EUR/60.000,00 kn.

157. Stoga je u odnosu na II. tuženika Triglav valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 180.669,17 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 205.369,08 EUR, za iznos od 24.699,91 EUR s zateznim kamatama, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

158. Što se tiče datuma od kojeg tužitelju u odnosu na II. tuženika Triglav pripadaju zatezne kamate, ističe se da je u tom pogledu ZOO/91 podnormiran u odnosu na ZOO/05.

159. Tako je odredbom čl. 919. st. 1. ZOO-a/91 određeno da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

160. Nadalje, određeno je da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, tada navedeni rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njezin iznos (čl. 919. st. 2. ZOO-a/91).

161. A ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u roku od 14 dana od dana dobivanja obavijesti o nastupu osiguranog slučaja, tada je osiguratelj dužan, na zahtjev ovlaštene osobe, isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (čl. 919. st. 3. ZOO-a/91).

162. S obzirom da II. tuženik Triglav nije nikad savjesno i ozbiljno pristupio utvrđenju visine svoje obveze, već je cijelo vrijeme neosnovano osporavao da ta obveza postoji, a nesporno je da je od strane tužitelja zaprimio obavijest o nastupu osiguranog slučaja 7. srpnja 2008. (isto proizlazi iz pisane korespondencije stranaka te iz podneska II. tuženika od 24. veljače 2019.), to je II. tuženik u zakašnjenju od 15. dana nakon primitka navedene obavijesti, odnosno od 22. srpnja 2008. pa je od tog dana dužan tužitelju platiti zatezne kamate (a ne već od 24. studenog 2006.).

163. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO -a/05 u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

164. Odluka o troškovima parničnog postupka

165. U odnosu na I. tuženika Team tužitelj je uspio u cijelosti u pogledu osnove, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 91,85% (dosuđenih 188.632,54 EUR/zahtijevanih 205.369,08 EUR=0,91850), slijedom čega je njegov prosječan uspjeh u odnosu na I. tuženika 95,23% (100+91,85=191,85:2=95,93%), iz čega se zaključuje da je njegov neuspjeh razmjerno neznatan, a kako u pogledu istog nisu nastali posebni troškovi, to bi I. tuženik bio dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

166. U odnosu na II. tuženika O tužitelj je uspio u cijelosti u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 87,97% (dosuđenih 180.669,17 EUR/zahtijevanih 205.369,08 EUR=0,87972), slijedom čega je njegov prosječan uspjeh u odnosu na II. tuženika 93,99% (100+87,97=187,97:2=93,99%), iz čega se zaključuje da je i u odnosu na II. tuženika neuspjeh tužitelja u parnici neznatan, a kako u pogledu istog nisu nastali posebni troškovi, to bi i II. tuženik bio dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

167. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZPP-a suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani. 168. Stoga će I. i II. tuženici biti dužni solidarno naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju.

169. Međutim, kako je tražbina po osnovi troškova parničnog postupka nastalih do otvaranja stečajnog postupka nad I. tuženikom Team, 31. ožujka 2016., trebala biti prijavljena u tom stečajnom postupku te bi se samo u tom stečajnom postupku mogla i ostvarivati pod istim uvjetima kao i glavna tražbina tužitelja, a iz isprava u predmetnom spisu ne proizlazi da ju je tužitelj tamo prijavio, svakako istu ne zahtijeva utvrditi u predmetnom postupku zajedno s glavnom tražbinom, štoviše, izričito navodi da od I. tuženika zahtijeva naknadu isključivo troškova nastalih nakon otvaranja stečajnog postupka, u pogledu koje tražbine ima status vjerovnika stečajne mase pa se ista može realizirati putem kondemnatornog zahtjeva, to proizlazi da će troškove nastale do otvaranja stečajnog postupka nad I. tuženikom snositi isključivo II. tuženik Triglav, dok će troškove nastale nakon otvaranja stečajnog postupka nad I. tuženikom, snositi solidarno oba tuženika.

170. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 205.369,08 EUR (činjenično se radi o jednom tužbenom zahtjevu za solidarnu isplatu koji je iz procesnih razloga morao tijekom postupka biti razdvojen kako bi se u odnosu na I. tuženika postavio deklaratorni tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na II. tuženika ostao kondemnatorni tužbeni zahtjev, slijedom čega se vrijednost predmeta spora ne određuje zbrajanjem vrijednost i tog deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva) i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za sljedeće radnje poduzete do otvaranja stečajnog postupka nad I. tuženikom Team: za tužbu u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 663,61 EUR/5.000,00 kn, za podnesak od 24. studenog 2009. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46. OT-a), za ročište od 11. veljače 2010. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 2. ožujka 2010. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46. OT-a), za ročište od 7. rujna 2012. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/5 i Tbr. 46 OT-a) i za ročište od 9. studenog 2012. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), kao i za plaćeni predujam za građevinsko vještačenje u iznosu od 1.127,88 EUR/8.498,00 kn (Kantoci) i za plaćeni predujam za strojarsko vještačenje (Ožanić) u iznosu od 929,06 EUR/7.000,00 kn, ukupno 22.170,55 EUR, koje troškove mu je dužan naknaditi II. tuženik Triglav (u odnosu na I. tuženika Team nisu prijavljeni niti se zahtijevaju u obliku deklaratornog zahtjeva).

171. Prema istoj vrijednosti predmeta spora i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za sljedeće radnje poduzete nakon otvaranja stečajnog postupka nad I. tuženikom Team: za podnesak od 7. travnja 2016. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 29. srpnja 2016. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 14. veljače 2019. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 27. ožujak 2019. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46. OT-a), za podnesak od 9. travnja 2019. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 3. svibnja 2023. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46. OT-a), za podnesak od 27. kolovoza 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 10. listopada 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 11. prosinca 2024. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 4. veljače 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 13. veljače 2025. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 8. travnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 9. travnja 2025. u iznosu od 1.932,50 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46. OT-a), za podnesak od 29. srpnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 7. studenog 2025. u iznosu od 3.865,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za plaćeni predujam za građevinsko vještačenje (Mišlov) u iznosu od 1.061,78 EUR/8.000,00 kn, za plaćeni predujam za građevinsko vještačenje (K) u iznosu od 1.861,78 EUR i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 663,61 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023./), dakle, ukupno 34.324,67 EUR, koje troškove su mu dužni naknaditi solidarno I. i II. tuženici.

172. Tužitelju ne pripada naknada za uviđaj od 11. lipnja 2024., budući da u ovom predmetu sud nije odredio niti proveo izvođenje dokaza uviđajem, već je tužitelj bio prisutan prilikom pregleda njegove vlastite zgrade od strane vještaka LK . Vještaci su dužni pregledati objekt vještačenja i isti to čine u okviru dokazne radnje vještačenja, a ne u okviru uviđaja, koji se određuje kada je za utvrđenje neke činjenice potrebno neposredno opažanje suda, što u ovom predmetu nije bio slučaj .

173. Stoga je preko iznosa od 56.495,22 EUR do zahtijevanog iznosa od 168.657,72 EUR, za iznos od 106.162,50 EUR s zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan.

174. Na dosuđene troškove parničnog postupka tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a/05 u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

175. Budući da tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata po višoj stopi, onoj koja se primjenjuje na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora, to je za razliku između navedene dvije stope valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

176. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- I. tuženiku po punomoćniku

- II. tuženiku po punomoćniku