P Ob-436/2023-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u parničnom postupku tužiteljice EH iz [adresa], Kafkastr. 60, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Cerovcu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada na adresi u [adresa], radi povišenja uzdržavanja, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 10. studenog 2025. godine u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koja presuda je objavljena dana 22. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P2-121/10 od 9. prosinca 2010., u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje na način da se tuženiku IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] nalaže da umjesto iznosa od 1.000,00 kuna/132,72 eura, plaća za uzdržavanje tužiteljice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 250,00 eura (dvjestopedeseteura) mjesečno počev od dana podnošenja tužbe 9. studenog 2023. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, svakog mjeseca do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a za svaku dospjelu, a neplaćenu ratu uzdržavanja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospjelosti pojedine mjesečne rate do konačne isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Preostali se dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan odbija.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od donošenja prvostupanjske presude 22. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 9. studenog 2023. podnijela tužbu u kojoj navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda P2-121/2010 od 9. prosinca 2010. naloženo tuženiku da za njezino uzdržavanje plaća 1.000,00 kuna mjesečno. U međuvremenu su se promijenile okolnosti odnosno troškovi života tužiteljice su povećani. Tužiteljica u času podnošenja tužbe ima osamnaest godina, živi u [adresa] u Njemačkoj te pohađa Stručnu akademiju za socijalnu pedagogiju, smjer odgajateljica za što je predviđeno trajanje obrazovanja do 31. kolovoza 2027. Ističe kako mora kupiti knjige, pribor za nastavu kao i ostale troškove školovanja, a porasle su i njezine druge životne potrebe u vidu prehrane, odjeće, obuće i ostalo. Dodaje kako je tuženik za vrijeme donošenja prijašnje odluke bio nezaposlen, a prema saznanjima tužiteljice on se sada sa svojim roditeljima bavi turizmom te mu je materijalna situacija znatno bolja. Poziva se na minimalne novčane iznose za uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj kao i da u Njemačkoj minimalni iznosi za uzdržavanje djeteta s navršenih osamnaest godina iznose 410,00 eura mjesečno. Slijedom navedenog, a kako tuženik nema drugih obveza za uzdržavanje predlaže da sud donese presudu kojom će se prijašnja odluka izmijeniti te naložiti tuženiku da za njezino uzdržavanje doprinosi mjesečnim iznosom od 300,00 eura od podnošenja tužbe.

2. Tuženik nije dao odgovor na tužbu te se u ovom postupku držao u cijelosti pasivno.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: presudu Općinskog suda u Osijeku broj P2-121/10, potvrde Porezne uprave te je saslušao tužiteljicu i svjedokinju TH.

4. Uvidom u presudu ovog suda broj P2-121/10 od 9. prosinca 2009. sud utvrđuje da je razveden brak tužiteljičine majke RH i tuženika nakon čega je tada maloljetna tužiteljica rođena **.**.2005. ostala stanovati s majkom uz obvezu tuženika da za njezino uzdržavanje plaća mjesečno 1.000,00 kuna odnosno 132,72 eura. U vrijeme donošenja te odluke tužiteljica je imala četiri godine. Nadalje je utvrđeno kako je majka tužiteljice rođena 1982., a tuženik je rođen 1976. godine.

5. Iz potvrda porezne uprave slijedi kako tuženik tijekom 2023. i 2024. nema evidentiran ostvaren dohodak.

6. Tužiteljica iskazuje da stanuje u [adresa] sa svojom majkom i očuhom od 2016. , a studira socijalnu pedagogiju. Sada je treća godina te je sve ispite redovno polagala i uredno ispunjavala svoje studentske obveze. Fakultet bi trebala završiti u lipnju 2027. U vlasništvu nema nekretnina niti vrjednijih pokretnina. Stan u kojem stanuje s očuhom i majkom je površine 70 m2. Majka i očuh za stan plaćaju najam 1.700,00 eura mjesečno, a uz to izdvajaju za režije otprilike 500,00 eura mjesečno. Očuh i majka su zaposleni na puno rado vrijeme, ali ne zna kolika imaju primanja. Iskazuje da u sklopu fakulteta odrađuje praksu koja joj bude plaćena oko 1.000,00 eura mjesečno. Ova primanja ostvaruje svaki mjesec. Ne zna koliko majka i očuh izdvajaju mjesečno za namirnice, no ona im pomaže od svojih primanja te im mjesečno da od 100,00 do 200,00 eura. Školske godine na fakultetu ne koštaju, no financira knjige kojih cijena varira iz godine u godinu, a ove godine je za knjige izdvojila 300,00 eura. Nadalje financira seminare koji su u sklopu prakse jer su neki od njih obvezni te za svaki seminar izdvoji 50,00 eura uz putne troškove. Godišnje ima oko tri seminara. Svaki mjesec izdvoji 50,00 eura za mjesečnu kartu za putovanje na fakultet. Nema kredita niti dugova. Zdrava je te po tom pitanju nema posebnih izdvajanja, osim što je imala problema sa zubima. Imala je unazad godinu dana nekoliko operacija koje je platila oko 300,00 eura. Iskazuje kako je tuženik do njezinog osamnaestog rođendana plaćao uzdržavanja po prijašnjoj odluci iz 2010. što je prestao. Ima saznanja da je otac nezaposlen te živi u [adresa] kod svojih roditelja. Zdrav je, osim što ima problema s alkoholom. Kada su se njezini roditelji razvodili, bila je mala te ne zna kakve su bile okolnosti i imovinske prilike na strani oca, a kod nje su se promijenile toliko što sada ima veće potrebe. Smatra da su njezine potrebe u Njemačkoj oko 800,00 eura mjesečno, a odnose se na troškove hrane, kozmetike, školovanja, prijevoza i sve ostale potrebe. Prema njezinim saznanjima otac osim nje nema djece niti drugih obveza uzdržavanja. Iskazuje da su tuženikovi roditelji umirovljenici, vlasnici su kuće u [adresa], kuće u [adresa] i stana u [adresa] dok po njezinim saznanjima tuženik u vlasništvu nema nekretnina. Tuženikovi roditelji iznajmljuju apartmane u [adresa] sezonski. Na upit svog punomoćnika odgovara da u 1.000,00 eura koje zaradi mjesečno ulaze i namirnice koje kupuje.

7. Svjedokinja HH, majka tužiteljice, iskazuje da od 2016. stanuje u [adresa]. Stanuje sa suprugom i tužiteljicom u stanu za koji plaćaju najam 1.700,00 eura mjesečno, a uz to izdvajaju za režije i obveze osiguranja dodatne mjesečne iznose preko 300,00 eura. Plaća joj mjesečno varira, zavisno od smjena koje radi, no prosječno iznosi 2.700,00 eura. Suprug ostvaruje veća primanja nego ona, ali isto mjesečno variraju. Za hranu za tročlano kućanstvo izdvoje više od 1.000,00 eura mjesečno. Ona u vlasništvu nema nekretnina niti vrjednijih pokretnina te nije kreditno opterećena. Tuženik je za uzdržavanje tužiteljice plaćao uzdržavanje do njezinog osamnaestog rođendana, a onda je prestao iako o tome nema sudsku odluku. Nadalje iskazuje da s tuženikom nema kontakt unazad deset godina. Tužiteljica zarađuje mjesečno 1.000,00 eura te suprugu i njoj da oko 200,00 do 300,00 eura mjesečno, no ukoliko u nekom mjesecu ima troškove knjiga ili seminara onda od nje ne traže novac. Procjenjuje mjesečne troškove tužiteljice s oko 2.000,00 eura, a isti uključuju sve njezine potrebe u vidu hrane, režija i školovanja. Primjerice, prošli mjesec je tužiteljici platila dvije knjige za 400,00 eura. Ona snosi troškove tužiteljičine garderobe i obuće, a na dodatni upit suda na što tužiteljica potroši 700,00 eura koje joj ostane nakon što neki iznos da svjedokinji i suprugu, svjedokinja odgovara da tužiteljica sama snosi troškove prijevoza, da snosi troškove hrane budući da po cijeli dan bude odsutna zbog fakulteta i posla. Pojašnjava da su u Njemačkoj obvezna sljedeća osiguranja: godišnje osiguranje za eventualne potrebe odvjetnika čak i ako nisu potrebne odvjetničke usluge oko 100,00 eura, porez na Crkvu 74,00 eura mjesečno, porez na auto u vlasništvu supruga 150,00 eura mjesečno. Što se tiče tužiteljice za nju se plaća osiguranje za zube 20,00 eura i dodatno zdravstveno osiguranje 200,00 eura godišnje.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Odredbom čl. 45. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 67/23 dalje. ZMPP) je propisano kako se za obveze uzdržavanja mjerodavno pravo određuje prema Haškom protokolu od 27. studenoga 2007. o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja (SL L 331, 16. 12. 2009., Haški protokol), dok je člankom 53. ZMPP-a propisano da se nadležnost suda Republike Hrvatske u predmetima uzdržavanja određuje prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SL L 7, 10. 1. 2009.; SL L 281, 23. 10. 2013., dalje Uredba 4/2009). Sukladno odredbi čl. 3. st. 1. a) i čl. 5. Uredbe 4/2009 ovaj sud je nadležan. Nadalje, sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Haškog protokola primjenjuje se lex fori odnosno zakoni Republike Hrvatske pred kojom se vodi postupak. Stoga su irelevantni navodi o minimalnim iznosima u Njemačkoj na koje se tužiteljica u tužbi poziva. Isto tako, irelevantno je pozivanje tužiteljice na minimalne novčane iznose za uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj jer ona nije maloljetna, a osim toga ostvaruje i prihode.

10. U vrijeme donošenja citirane presude 2010. godine, tužiteljica je imala pet godina pa su i troškovi potrebni za njezino uzdržavanje bili znatno manji kao što je i notorna činjenica da su općenito troškovi života bili manji. Tužiteljica sada ima dvadeset godina, a od 2016. stanuje s majkom i očuhom u Njemačkoj gdje se redovito školuje na fakultetu te sve svoje obveze redovito ispunjava. Nadalje je utvrđeno da je tuženik prestao doprinositi uzdržavanju tužiteljice kada je napunila osamnaest godina te ju tijekom trajanja ovog postupka uzdržava majka u dijelu preko prihoda koje ostvari sama tužiteljica. Pored ovoga iznos od 1.000,00 kuna (132,72 eura) koji je dosuđen prijašnjom odlukom iz 2010. ispod je svakog minimuma da zadovolji minimalne potrebe djevojke od dvadeset godina koja se još uvijek redovito školuje.

11. Sud je na temelju provedenog postupka utvrdio tuženikove mogućnosti da doprinosi uzdržavanju tužiteljice te je uzeo u obzir činjenicu da je isti 1976. godište te da tijekom ovog postupka nije dokazao da bi bio radno nesposoban kao i da bi osim tužiteljice imao drugih obveza zakonskog uzdržavanja. Odredbom čl. 313. st.2. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/2019, 47/2020, dalje ObZ) je propisano da je roditelj koji ima obvezu uzdržavanja dužan prikazati ukupne neto prihode koji ulaze u sva stalna i povremena novčana primanja. Iskazi svjedokinje i tužiteljice vezano za njihove imovinske okolnosti su ocijenjeni iskrenima, a tuženik je imao prilike osporiti kako iskaze tako i navode iz tužbe, no to nije učinio tijekom postupka. Na temelju provedenih dokaza sud je ocijenio kako su se od donošenja ranije odluke okolnosti bitno promijenile te da navedene promjene opravdavaju zahtjev tužiteljice za povećanje iznosa uzdržavanja na iznos od 250,00 eura mjesečno, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tužiteljica stara dvadeset godina te je studentica treće godine socijalne pedagogije odnosno još se uvijek redovito školuje. Tužiteljica od 2016. stanuje u [adresa] te živi s majkom i očuhom. Sud je imao u vidu da kućanstvo u kojem tužiteljica živi izdvoji mjesečno minimalno 3.200,00 eura za troškove života. Za najam plaćaju 1.700,00 eura, za hranu 1.000,00 eura te ostatak za režije i potrebna osiguranja. Uz navedeno, tužiteljica je imala trošak operacije zuba, ima trošak zdravstvenog osiguranja, ima troškove prijevoza 50,00 eura mjesečno, troškove knjiga, troškove obveznih seminara s prijevozom te budući da je svakodnevno zauzeta obvezama na fakultetu i poslu mora dodatno platiti troškove hrane. Uzimajući u obzir dob tužiteljice, njezin uzrast te potrebe djevojke toga uzrasta, sud ocjenjuje potrebe tužiteljice s oko 1.350,00 eura mjesečno. Potrebe tužiteljice odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja i skrbi o zdravlju.

12. Prilikom odlučivanja o visini iznosa uzdržavanja sud je uzeo u obzir okolnosti na strani majke tužiteljice budući da tužiteljica s njom stanuje. Majka tužiteljice ima mjesečna primanja 2.700,00 eura, nema u vlasništvu nekretnina niti pokretnina, a suprug joj je zaposlen s nešto većim primanjima iako očuhova primanja ne igraju ulogu u doprinosu uzdržavanja tužiteljice. Prilikom donošenja odluke sud je uzeo u obzir da su troškovi života u Njemačkoj veći nego li u Republici Hrvatskoj kao i da je izbor tužiteljice i njezine majke da ondje žive što ne može prekomjerno opteretiti tuženika, ali ga isto tako ne može niti osloboditi obveze da doprinosi uzdržavanju svog jedinog djeteta koje se redovito školuje. U obzir je uzeto ukupno imovinsko stanje tuženika, potrebe tužiteljice, vlastite potrebe tuženika te da se majci uračunavaju troškovi stanovanja punoljetnog djeteta u zajedničkom kućanstvu u smislu odredbe čl. 316. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje ObZ). Također, to što tuženikovi roditelji ostvaruju prihode od najma nekretnina ne igra ulogu jer tužiteljica nije dokazala da bi tuženik bio vlasnikom nekretnina koje iznajmljuje. Uzdržavanje je dosuđeno počevši od podnošenja tužbe 9. studenog 2023. sukladno čl. 306. ObZ-a.

13. Iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno kako je tuženik nezaposlen, nema evidentiranog dohotka u godini 2023. i 2024., nema u vlasništvu nekretnina, ali je zdrav i radno sposoban te je srednje životne dobi (1976. godište) pa sud s obzirom na njegovo pasivno držanje u ovom postupku i neosporavanje činjenica iz tužbe ne nalazi razloga da ne bi mogao doprinositi za uzdržavanje tužiteljice u većem iznosu nego li je to određeno prijašnjom odlukom. Povezujući navedena činjenična utvrđenja s odredbom 291. st. 1. ObZ-a kojom je propisano da je dijete koje ima prihode dužno pridonositi za svoje uzdržavanje, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica kao punoljetna osoba ima prihode koji su dostatni djelomično pokriti njezino vlastito uzdržavanje, no da i tuženik kao otac treba participirati u razlici istog tim više što mu je tužiteljica jedino dijete te nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja. S obzirom na sve navedeno, sud smatra kako je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečnim iznosom od 250,00 eura bez ugrožavanja svoje egzistencije dok je ostatak iznosa doprinosi majka podmirivanjem troškova stanovanja nakon njezine punoljetnosti, a i sama tužiteljica ostvarivanjem mjesečnih prihoda.

14. Uzdržavanje je dosuđeno počevši od podnošenja tužbe 9. studenog 2023. sukladno čl. 306. ObZ-a.

15. Slijedom izloženog, a temeljem odredbi čl. 307., 311., 316., 285. i 290. ObZ-a odlučeno je kao u izreci presude.

16. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice koju je zastupao punomoćnik sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tužiteljici pripada trošak jednokratne nagrade u iznosu od 400,00 eura (Tbr. 7. st. 3. Tarife), dakle 200 bodova po vrijednosti boda od 2,00 eura što s PDV-om iznosi 500,00 eura. Tužiteljica nije uspjela u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, već djelomično s 80%, a samim time je uspjeh tuženika 20%. Stoga je konačni uspjeh tužiteljice ocijenjen s 60% uslijed čega joj je na ime troška dosuđeno 300,00 eura.

18. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 22. prosinca 2025.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku