Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1672/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pl- 148/2025-5 od 02. rujna 2025. godine, dana 22. prosinca 2025. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pl-148/2025-5 od 02. rujna 2025. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja, te je potvrđeno rješenje za plaćanje sudske pristojbe tog suda poslovni broj Pl- 148/2025 od 24. travnja 2025. godine.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u ovom predmetu dana 24. travnja 2025. godine donesen nalog za plaćanje sudske pristojbe za prijedlog za izdavanje platnog naloga broj Pl-148/2025, kojim je naloženo tužitelju da plati sudsku pristojbu u iznosu od 6,64 eura, a da je isti protiv tog rješenja podnio pravodobni prigovor, u kojem u bitnome navodi da sud nije primijenio odredbu članka 11. stavak 2. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23, u nastavku teksta: ZSP) kojom je određeno da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, te da je tužitelj kao javna ustanova osnovan zakonom i djeluje u javnom interesu, a da njegove javne ovlasti proizlaze iz Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24), te da tužitelj kada djeluje u sklopu javnih ovlasti i obavlja radnje koje predstavljaju javne ovlasti djeluje i u ime i za račun Republike Hrvatske, a da je jedna od javnih ovlasti koja proizlazi iz posebnog zakona i dužnost i ovlast pokretanja ovršnih i drugih postupaka.
5. U odnosu na taj prigovor utvrđuje kako je povjeravanje javnih ovlasti jedan od načina organizacije javne vlasti u kojem država prenosi dio nadležnosti državnih tijela za obavljanje poslova od javnog interesa na subjekt izvan sustava državnih tijela, a da se u odnosu na pravne osobe koje obavljaju javnu službu karakter javne službe dodjeljuje općim aktom, pri čemu javnu službu uvjetuju dva elementa, i to djelatnost koja je po svojoj pravnoj prirodi takva da je prijeko potrebna za zadovoljavanje općih društvenih potreba, te norma koja takvu djelatnost izdvaja kao posebnu javnu službu, dajući joj poseban društveni tretman, a da u takve djelatnosti spadaju komunalne djelatnosti, djelatnost Hrvatskih voda, djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, djelatnost dječjih vrtića, itd., u vezi čega utvrđuje da tužiteljica ima status javne ustanove, u smislu odredbe članka 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22), a da je javna ustanova temeljni organizacijski oblik obavljanja javne službe u Hrvatskoj, te da upravo okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, pri čemu svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga, slijedom čega utvrđuje da tužitelj ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, a ne status pravne osobe s javnim ovlastima.
6. Stoga utvrđuje da tužitelj nije oslobođen plaćanja pristojbe, u smislu odredbe članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a, već da je dužan podmiriti istu, u vezi čega ukazuje i na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. studenoga 2022. godine prema kojem su pravne osobe koje pružaju usluge na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne podmiriti sudske pristojbe, jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa utvrđuje da se navedeni Zaključak odnosi i na tužitelja, koji, iako je javna ustanova, sa korisnicima svojih usluga-potrošačima nastupa kao subjekt privatnog prava.
7. Iz navedenih razloga pozivom na odredbu članka 29. ZSP-a odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.
9. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje žalba, te se u svemu može ispitati.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nema status pravne osobe s javnim ovlastima, već status pravne osobe koja obavlja javnu službu, te da isti, iako je javna ustanova, sa korisnicima svojih usluga-potrošačima nastupa kao subjekt privatnog prava, u vezi čega neosnovano tužitelj ističe da naplata RTV pristojbe ne proizlazi iz ugovora, a to stoga jer se naplata te pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužitelja i vlasnika RTV prijemnika, budući da činjenicom posjedovanja RTV prijemnika korisnik usluge tužitelja pristupanjem ulazi u ugovorni odnos sa istim.
11. S obzirom na navedeno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije oslobođen od plaćanja pristojbe u ovom parničnom predmetu, u smislu odredbe članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a, već je dužan podmiriti istu u nesporno utvrđenoj visini, pa je pravilno odlučio na opisani način, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
12. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Rijeci, 22. prosinca 2025. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
