REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1369/2021-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Sanji Grgurić Hojski, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice CV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, zastupan po punomoćnici Sanji Vukini, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 13. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika, te zamjenice punomoćnika tuženika SV, odvjetničke vježbenice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4 isplatiti tužiteljici CV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od:

- 1.413,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2020. do isplate,

- 723,34 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 199,08 EUR od 17.04.2020. do isplate,

- 159,27 EUR od 29.04.2020. do isplate,

- 66,36 EUR od 30.04.2020. do isplate,

- 86,27 EUR od 30.04.2020. do isplate,

- 212,36 EUR od 27.05.2020. do isplate po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i naknaditi tužiteljici CV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 1.148,28 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice CV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] za isplatu iznosa od 6,30 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2020. te za isplatu iznosa od 1.659,03 EUR od 24. srpnja 2020. kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica CV (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi navodi da se 4. studenoga 2019. dogodila prometna nezgoda za koju je odgovoran osiguranik tuženika i u kojoj je došlo do štete na osobnom automobilu tužiteljice te je tužiteljica ozlijeđena. Nakon što se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, tuženik joj je isplatio nesporan iznos od 45.232,51 kn. Međutim, tužiteljica smatra kako navedeni iznos ne predstavlja pravičnu naknadu cjelokupno pretrpljene štete pa stoga potražuje na ime duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti (smanjenje životne aktivnosti, strah, bolovi, naruženje) kao i na ime tuđe pomoći potražuje ukupan iznos od 50.000,00 kn s time da je tuženik tužiteljici nesporno isplatio iznos od 35.000,00 kn tako da ostao dužan s osnova neimovinske štete za ozljede iznos od 15.000,00 kn. Nadalje, kako je tužiteljica dio pregleda bila prisiljena obavljati izvan sustava javnog zdravstva te je iste platila, to s te osnove potražuje iznos od 5.450,00 kn. Stoga, u tužbi potražuje iznos od 10.700,00 kn na ime naknade imovinske štete na vozilu sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2020. (dan prve ponude tuženika) do isplate, zatim iznos od 15.000,00 kn na ime neimovinske i s njom povezane imovinske štete te trošak liječenja u iznosu od 5.450,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik Triglav osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu potvrđuje da se prometna nezgoda dogodila na način kako je to tužiteljica opisala u tužbi. Smatra neopravdanim potraživanje tužiteljice preko isplaćenih iznosa na ime štete na vozilu, neimovinske i s njom povezane imovinske štete. Protivi se zahtjevu tužiteljice kojim potražuje troškove liječenja u privatnim poliklinikama jer ni iz čega ne proizlazi da je preglede potrebno obavljati izvan sustava javnog zdravstva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim.

3. Podneskom od 15. rujna 2021. tužitelj je obavijestio da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio i daljnji iznos od 2.500,00 kn i to 14. lipnja 2021. pa za taj iznos povlači dio tužbenog zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete, tako da sada potražuje iznos od 12.500,00 kn na ime glavnice naknade neimovinske i s njom povezane imovinske štete s time da potražuje i iznos zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 2.500,00 kn za razdoblje od 24. srpnja 2020. do 14. lipnja 2021.

4. Tuženik se ovom povlačenju nije protivio, ali je potraživao naknadu troškova postupka.

5. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je konačno potraživala isplatu iznosa od 1.420,13 EUR (10.700,00 kn) na ime naknade imovinske štete na vozilu sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenje prvotne ponude tuženika (08.01.2020.) do isplate, te na ime naknade neimovinske i s njom povezane imovinske štete iznos od 1.659,03 EUR (12.500,00 kn) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (24.07.2020.) do isplate, na ime naknade troškova liječenja ukupan iznos od 723,34 EUR (5.450,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 199,08 EUR (1.500,00 kn) od 17.04.2020. do isplate,

- 159,27 EUR (1.200,00 kn) od 29.04.2020. do isplate,

- 66,36 EUR (500,00 kn) od 30.04.2020. do isplate,

- 86,27 EUR (650,00 kn) od 30.04.2020. do isplate,

- 212,36 EUR (1.600,00 kn) od 27.05.2020. do isplate

kao i da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka uvećane za zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate.

6. Sud je u dokaznom postupku pročitao: odgovor tuženika (list 5 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 6-36 spisa), odštetni zahtjev (list 37-38 spisa), odluku po prigovoru (list 39 spisa), račune (list 40-44 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 121-155 spisa), pregledana je fotodokumentacija, prometna dozvola i izvid štete (list 71-108 spisa, list 174 spisa, list 177-178 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Husincu (list 181-184 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Žarku Rašiću (list 197-200 spisa), saslušan je vještak Žarko Rašić (list 216-217 spisa) te tužiteljica (list 226 spisa).

7. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade štete na vozilu te razlike naknade na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege te naknade troškova liječenja zbog ozljeda koje je pretrpjela u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika.

9. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja te odgovornost osiguranika tuženika kao i da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici na ime naknade štete na vozilu iznos od 34.300,00 kn (4.552,39 €) te na ime naknade neimovinske štete iznos od 35.000,00 kn (4.645,30 €) i s njom povezane imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznos od 2.500,00 kn (331,81 €) i izgubljene zarade iznos od 10.232,53 kn (1.358,09 €).

10. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te tijek zatezne kamate. Sporno je li tuženik isplatom iznosa navedenih u stavku 9. obrazloženja u potpunosti obeštetio tužiteljicu za nastalu štetu u prometnoj nesreći.

11. Radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva na ime imovinske štete na vozilu proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranu Husincu, razgledana je fotodokumentacija i pročitan izvid štete, a radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potrebe za tuđom pomoći i njegom te troškova liječenja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Žarku Rašiću te pročitana medicinska dokumentacija tužiteljice, zdravstveni karton, računi za izvršene zdravstvene usluge te je saslušana tužiteljica.

12. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je prilikom štetnog događaja na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta. Vrijednost tog vozila te starosti na dan nastanka štetnog događaja ukupno sa PDV-om iznosila je 7.457,77 eura, a vrijednost ostataka od 20% vrijednosti vozila iznosila je 1.491,55 eura. Prema tržišnim cijenama u Republici Hrvatskoj sa zadržavanjem ostatka vozila na dan nastanka štetnog događaja šteta je iznosila 5.966,22 eura sa PDV-om.

13. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan fotodokumentaciji i izvidu štete, sačinjen na temelju pravila struke cijeneći pritom da niti stranke nisu imale primjedbi na nalaz.

14. Prema odredbi čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugom za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st. 2.).

15. S obzirom da je šteta tužiteljici nesporno prouzročena pogonom dvaju vozila, pri čemu nije sporno da je za štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, to je tuženik sukladno čl. 1072. st. 1. ZOO dužan snositi svu štetu na vozilu tužiteljice koja joj je nastala isključivom krivnjom njegovog osiguranika.

16. Tuženik je nesporno isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe 34.300,00 kn odnosno 4.552,39 € (prema fiksnom tečaju za 1 €=7,53450 kn) na ime naknade imovinske štete na vozilu. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka prilikom predmetnog štetnog događaja nastala je totalna šteta, a prema tržišnim cijenama u Republici Hrvatskoj sa zadržavanjem ostatka vozila na dan nastanka štetnog događaja šteta je iznosila 5.966,22 eura sa PDV-om. Stoga je tuženik dužan platiti tužiteljici i daljnji iznos od 1.413,83 € na ime štete na vozilu, dok je zahtjev tužiteljice u iznosu od 6,30 € neosnovan.

17. Na ovaj iznos, tuženik je dužan platiti i zateznu kamatu sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP) i to od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH u Rev – 1131/15 – 4, Rev-550/14, Rev-934/14, Rev- 1568/15), no kako tužiteljica istu potražuje od 8. listopada 2020., kao dana donošenja prvotne tuženikove ponude na zahtjev za odštetu tužiteljice, ista joj je sukladno traženju i dosuđena. Zatezna kamata dosuđena je u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.

18. Iz nalaza i mišljenje vještaka Rašića proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom prsne kosti, natučenja u području prsne kosti i istegnuće mišića vratne kralješnice. Zbog ozljeda bila je na bolničkom liječenju od 4. studenoga 2019. do 6. studenoga 2019. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda kirurga 29. lipnja 2020. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 12 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 56 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 6 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 35 dana. Zadobivena ozljeda je kod tužiteljice dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 7% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, te povremenim bolovima u vratnom dijelu kralješnice kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, te kod dužeg stajanja, vožnje u osobnom vozilu, te bolova u području prednje strane prsnog koša, u području prsne kosti kod dubljeg disanja, kihanja, kašljanja, kod duže vožnje u osobnom vozilu. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir životna dob tužiteljice te degenerativne promjene vratnog segmenta kralješnice koje su opisane u radiološkom nalazima (FSVK) kao i na MR vratnog dijela kralješnice. Degenerativnim procesom oštećena kralješnica vulnerabilnija je na nova oštećenja. Također iz zdravstvenog kartona je vidljivo kako je tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja imala tegoba s vratnom, ali i slabinskom kralješnicom te desnim ramenom, a posebno neposredno prije predmetnog štetnog događaja. Navedeno je uzeto u obzir te se navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi samo na predmetni štetni događaj u vidu dodatnog pogoršanja već oštećene vratne kralješnice. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljica nije zadobila ozljedu slabinskog dijela kralješnice. U kasnijem tijeku se počela žaliti i na tegobe s slabinskim dijelom kralješnice međutim uzimajući u obzir protek vremena između predmetnog šetnog događaja i zabilježenih tegoba u medicinskoj dokumentaciji te uzimajući u obzir kako su u zdravstvenom kartonu i ranije zabilježene tegobe od strane slabinske kralješnice – tegobe koje opisuje tužiteljica sa strane slabinskog dijela kralješnice ne mogu se uzročno- posljedično povezati s predmetnim štetnim događajem. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon predmetnog štetnog događaja u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

19.1. U odnosu na troškove liječenja vještak Rašić je naveo da su računi Rehabilitacija Nova od 17. travnja 2020. vezani za predmetni štetni događaj te predstavljaju oblik fizikalne terapije, no da je fizikalnu terapiju moguće učiniti u zdravstvenim ustanovama na trošak HZZO-a. Za račun poliklinike Bates pregled specijaliste od 30. travnja 2020. nije navedeno koji specijalistički pregled je učinjen te se ne može očitovati o opravdanosti navedenog troška. Trošak MR vratne i slabinske kralješnice je trošak vezan za predmetni štetni događaj i predstavlja oblik fizikalne terapije. Fizikalnu terapiju je moguće učiniti u zdravstvenim ustanovama na trošak HZZO-a. Trošak EMNG ruku i nogu od 30. travnja 2020. je trošak vezan za predmetni štetni događaj. Navedenu pretragu je moguće učiniti u zdravstvenim ustanovama na trošak HZZO-a.

20. Nalazu i mišljenju tuženik nije prigovarao, dok je istom prigovarala tužiteljica u cijelosti dodatno navodeći da se nije očitovao o posljedicama prometne nezgode u vidu duševnih boli radi naruženja.

21. U usmenom očitovanju vještak Rašić je naveo da je prilikom kliničkog pregleda utvrđena nepravilnost u području prsnog dijela tj. neravnine u području prsne kosti. Na poseban upit tužiteljica je navela da ne postoje ožiljci koji bi bili vezani za predmetni štetni događaj. Procjena naruženja nije izvršena jer to nije bilo u zadatku suda. Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom prsne kosti i navedena neravnina odnosno nepravilnosti u području prsne kosti može se povezati sa zadobivenom ozljedom tj. prijelomom u području prsne kosti. Naruženje vezano za opisanu neravninu u području prsne kosti je lakog stupnja i vidljivo je kada je tužiteljica u donjem rublju, u kupaćem kostimu odnosno kada je bez gornjeg dijela odjeće. Nadopunio je navod iz nalaza i mišljenja u dijelu rečenice tako da glasi ''...bila je nakon štetnog događaja oko 8 mjeseci na bolovanju…“. U pisanom nalazu i mišljenju citirani su troškovi kako je navedeno. Svi troškovi koje je tužiteljica učinila vezani su za predmetni štetni događaj. Navedene terapije odnosno preglede je mogla učiniti i na teret HZZO- a kao što je navedeno u pisanom nalazu i mišljenju, jedino trošak pregleda od 650,00 kuna u Poliklinici Bates nije se moglo ocijeniti jer nije navedeno koja vrsta pregleda je učinjena te se nije mogla utvrditi veza između predmetnog štetnog događaja i navedenog troška od 650,00 kuna. Ako se trošak od 650,00 kuna Poliklinike Bates odnosi na nalaz s lista 27 spisa, onda je vezan uz štetni događaj. Na pitanje u kojem vremenskom periodu je tužiteljica mogla učiniti preglede odnosno dijagnostičke postupke, kao što je MR vratne i slabinske kralježnice EMNG ruku i nogu i dopler arterija u području vrata, naveo je da postoje liste čekanja, ali točno vrijeme koliko bi čekala na navedene pretrage ne može navesti. Na pitanje koliko su navedene dijagnostičke pretrage bile hitne, uzimajući u obzir zadobivenu ozljedu, vrijeme proteklo od ozljede kada su rađene dijagnostičke pretrage, one nisu bile reda hitnosti nego su u sklopu uobičajene dijagnostičke obrade. Na pitanje je li se bez tih dijagnostičkih pretraga moglo liječiti tužiteljicu, naveo je da navedene dijagnostičke pretrage nisu u bitnom utjecale na sam tijek liječenja jer je i prije tih dijagnostičkih pretraga tužiteljica liječena po fizijatru, kirurgu, provodila je fizikalnu terapiju, no te dijagnostičke pretrage omogućile su kvalitetniju procjenu definitivnog stanja nakon zadobivene ozljede. Na pitanje je li tužiteljica bila upućena na dijagnostičke pretrage, naveo je da se u zapisu fizijatra od 06.04.2020. navodi učiniti EMNG ruku i nogu, a u nalazu fizijatra 25.05.2020. navodi se da je fizikalna terapija uz obradu MR vratne i slabinske kralježnice. Na pitanje koliko se dugo čeka na fizikalnu terapiju, naveo je da je na to pitanje teško odgovoriti s obzirom na protek vremena, da je ozljeda bila 2019. no postoje određene liste čekanja, a one zavise i o samoj težini ozljeđivanja, no u prosjeku fizikalna terapija se odrađuje u roku od 2-4 mjeseca nakon zadobivenih ozljeda. U spisu ne postoje podaci je li upućivana od nadležnog liječnika primarne zdravstvene zaštite na navedene dijagnostičke pretrage kao i na fizikalnu terapiju te podaci o tome kada je dobivala termin za pregled fizijatra, provođenje fizikalne terapije, narudžbu za MR, EMNG i dopler vena, jer kada se gore navedene dijagnostičke pretrage i pregledi naručuju preko liječnika obiteljske medicine ili direktno u zdravstvenoj ustanovi, dobiva se potvrda o datumu narudžbe za navedenu pretragu odnosno klinički pregled. Na pitanje bi li prema hodogramu liječenja naručivanje utjecalo na sam tijek liječenja, odgovorio je da dijagnostičke pretrage ne bi utjecale na tijek liječenja nego na konačni zaključak o težini ozljeđivanja, no provođenje fizikalne terapije ima utjecaja na brzinu i ishod oporavka. Na pitanje određuje li vještak ožiljke, naveo je da je jedno od standardnih pitanja ima li tužitelj ožiljke potrebno postaviti jer osim mogućih ožiljaka od predmetnog štetnog događaja mogu postojati i drugi ožiljci koji nisu vezani za štetni događaj. Upravo zato se postavlja takvo pitanje da tužitelj sam ukaže na neke manje ožiljke koji ne moraju biti vidljivi, a koji mogu biti vezani za predmetni štetni događaj. Ostao je kod navoda iz nalaza i mišljenja da je tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja imala tegoba s vratnom, slabinskom kralježnicom te s desnim ramenom što je uzeto u obzir kod ocjene smanjenja životne aktivnosti.

22. Nalaz i mišljenje vještaka Rašića, kao i njegovo usmeno očitovanje u cijelosti su prihvaćeni jer su jasni, logični, sukladni medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, sačinjeni na temelju pravila struke i pregleda tužiteljice. Usmenim očitovanjem vještak je pojasnio utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja i argumentirano odgovorio na sva pitanja te u cijelosti otklonio sve prigovore tužiteljice, cijeneći pritom i činjenicu da tužiteljica nakon očitovanja vještaka nije imala daljnjih prigovora.

23. Tužiteljica je tijekom saslušavanja navela da nema ožiljke kao posljedicu ovog ozljeđivanja, ali ima neravninu u području prsne kosti jer je kost na taj način zarasla nakon puknuća. Navedenu neravninu je i pokazala te je neposrednim opažanjem utvrđeno da tužiteljica u području prsne kosti ima neravninu, odnosno izbočinu. Iskazala je i da su joj prilikom oporavka nakon ozljeđivanja pomagali suprug i kći te su obavljali sve poslove jer nije mogla iz kreveta nakon dolaska iz bolnice. Pomagali su joj prilikom higijene, donosili hranu i obavljali su sve kućanske poslove jer ona nije mogla. Posljedice koje osjeća nakon ozljeđivanja su bolovi u prsnoj kosti i ima pritisak. Nakon ove prometne nesreće i ozljeđivanja sve joj se poremetilo i sa kičmom i od tada ima problem s njom, trnu joj noge te je imala uklještenje živca. Nakon ovog ozljeđivanja počela je izbjegavati sve teže poslove, promijenila je čak i radno mjesto zbog toga. Prije je radila kao trgovac-mesar, a nakon toga je promijenila radno mjesto i počela je čistiti jer ne smije dizati predmete teže od 10-12 kilograma. Radno mjesto je promijenila nakon mjesec i pol po povratku na posao nakon bolovanja na kojem je bila 8 mjeseci. Pomoć drugih osoba trebala joj je za čitavo vrijeme oporavka. Sin ju je vozio na terapije jer nije mogla voziti. Na upit je li imala uputnice liječnika primarne zdravstvene zaštite za dijagnostičke preglede, navela je da jest, no zbog nastupanja situacije oko Covida, nije ih mogla obaviti u bolnici i zbog toga ih je rješavala privatno. Kada se pokušavala naručiti u bolnici, rekli su joj da će je zvati kroz 6,7 i više mjeseci, a sve zbog Covida. Na upit je li prije štetnog događaja imala tegoba s vratnom i slabinskom kralježnicom, navela je da se ne sjeća, možda ju je nešto zaboljelo ''pa uzmeš tabletu i ideš dalje'.

23.1. Iskaz tužiteljice cijenjen je istinitim jer je jasno iskazivala o liječenju, posljedicama koje je osjećala i ima nakon predmetnog ozljeđivanja, a isti je podudaran i medicinskoj dokumentaciji te zdravstvenom kartonu tužiteljice.

24. Temeljem čl. 19. ZOO, a u vezi čl. 1100. ZOO, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

25. Člankom 1100. st. 2. ZOO –a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

26. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, kao i pretrpljenog straha. Pored toga, sud je utvrdio da tužiteljici pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

27. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih bolova i straha kod tužitelja, sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje tih bolova te jačinu pretrpljenog straha kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, činjenicu da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja bila u dobi od 44 godine zbog čega će još dugi niz godina trpjeti posljedice ovog štetnog događaja, sam tijek liječenja i neugodnosti koje je imala prilikom liječenja (odlasci na niz dijagnostičkih i kontrolnih pregleda, RTG zračenje, fizikalne terapije itd.).

28. Stoga tužiteljici, temeljem čl. 1100. ZOO, primjenom čl. 223. ZPP-a, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 4.350,00 € i to po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 1.650,00 € po kriteriju pretrpljenog straha 1.100,00 €, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.100,00 € te po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti lakog stupnja uočljivog trećima samo ponekad (kada je u donjem rublju/kupaćem kostimu odnosno bez gornjeg dijela odjeće) 500,00 €.

29. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužiteljici ista bila potrebna ukupno 70 sati. Kako tužiteljica ima pravo na istu i kada joj je pružana besplatno, tužiteljici s te osnove, primjenom čl. 223. ZPP - a, pripada iznos od 325,50,00 €, što odgovara cijeni sata tuđe pomoći i njege od 4,65 €. koji iznos sud smatra primjerenim cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege i postojećoj sudskoj praksi.

30. Stoga ukupno tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada naknada u iznosu od 4.675,50 €. Kako je tuženik prije utuženja isplatio tužiteljici iznos od 4.977,11 €, zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 1.659,03 € nije osnovan.

31. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i za iznos od 1.659,03 € sa zatraženom zateznom kamatom kao neosnovan.

32. Tužiteljica je potraživala i naknadu troškova liječenja u ukupnom iznosu od 723,34 € koji zahtjev je ocijenjen u cijelosti osnovanim.

33. Vještak Rašić naveo je da su terapije odnosno pregledi koje je tužiteljica obavila u privatnim poliklinikama uobičajene dijagnostičke pretrage koje su omogućile kvalitetniju procjenu definitivnog stanja nakon zadobivene ozljede. Naveo je i da provođenje fizikalne terapije ima utjecaja na brzinu i ishod oporavka. Tužiteljica je pak iskazivala da je upućivana od liječnika primarne zdravstvene zaštite na dijagnostičke preglede, no zbog nastupanja situacije oko COVID-a nije uspjela pretrage obaviti u bolnici, već ih je obavila privatno. Uvidom u zdravstveni karton tužiteljice razvidno je da je liječnik primarne zdravstvene zaštite u razdoblju od 6. studenoga 2019. do 24. lipnja 2020. tužiteljici propisivao uputnice, a 24. ožujka 2020. je zapisao i da je otkazan termin fizijatra zbog epidemiološke situacije. Navedeno potvrđuje točnost iskaza tužiteljice da je imala uputnice, da se pokušala naručiti i obaviti preglede u sustavu javnog zdravstva, ali da to nije mogla učiniti zbog epidemiološke situacije.

34. Općepoznata je činjenica da se u sustavu javnog zdravstva u Republici Hrvatskoj izrazito dugačke liste čekanja za provođenje različitih pretraga, pregleda i terapija. U konkretnom slučaju, tužiteljica je ozlijeđena u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

35. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-x-151/2015 i Rev-1040/2013 zauzima stav da ako su nastali troškovi liječenja u privatnim ustanovama bili nužni i ako se liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i štetnih posljedica, oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama.

36. Ono što treba imati u vidu prilikom odlučivanja kao odlučnu činjenicu jest i to da tužiteljica ne bi imala potrebe liječenja odnosno obavljanja terapija i pregleda u privatnim ustanovama da nije bilo štetne radnje osiguranika tuženika koju joj je uzrokovao štetu. Pritom treba cijeniti i pravo tužiteljice da u takvim okolnostima učini sve što je potrebno kako bi svoje zdravstveno stanje dovela u što bolje stanje i omogućila si što uspješniji oporavak zbog čega ista ima pravo koristiti i usluge privatnog zdravstvenog sustava. Napominje se da je tužiteljica u tom trenutku i na gubitku jer osim toga što kao zaposlena osoba izdvaja i uplaćuje doprinose u sustav javnog zdravstva, ista, kako bi si omogućila što brži i bolji oporavak, mora izdvajati i dodatna sredstva plaćajući troškove liječenja u privatnim ustanovama, a sve zbog štetnog događaja koji je uzrokovao osiguranik tuženika.

37. Tuženik smatra da zbog toga što je određeni pregled ili terapiju bilo moguće provesti na teret zdravstvenog osiguranja da je to dostatan razlog da se trošak liječenja nastao u privatnoj poliklinici ne prizna kao osnovan u postupcima radi naknade štete. Pritom zanemaruje činjenicu da niti liječenje u javnom zdravstvenom sustavu nije besplatno jer se i taj sustav financira plaćanjem doprinosa koji su obvezni. A trošenje tih resursa na liječenje tužiteljice također je uzrokovao osiguranik tuženika.

38. Prema odredbi odredbu čl. 1092. st. 1. ZOO-a oštećenik mora voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što jest jer u protivnom ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužiteljica ozlijeđena u štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik tuženika i zbog saniranja posljedica tog štetnog događaja na njezino zdravlje koristi usluge privatnog zdravstva zbog toga što joj nisu izvjesni termini pregleda, nisu joj omogućeni ili su joj pak otkazani zbog epidemiološke situacije uzrokovane COVID-19, to je tužiteljica naručivanjem i obavljanjem pregleda u privatnom zdravstvenom sustavu upravo postupala sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO-a i zapravo umanjivala štetu te vodila računa o tome da šteta koja joj je nastala ne bude veća nego što jest.

39. Zbog toga je tuženik sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO dužan tužiteljici naknaditi troškove liječenja u iznosu od 723,34 € u privatnim zdravstvenim ustanovama. Visinu tih troškova tužiteljica je dokazala računima dostavljenim u spis: račun broj 2382 od 17.04.2020. na iznos od 1.500,00 kn. račun broj 2467 od 29.04.2020. na iznos od 1.200,00 kn, račun broj 499/1/1 od 30.04.2020. na iznos od 500,00 kn, račun broj 767/P1/1 od 30.04.2020. na iznos od 650,00 kn, račun broj 3052-1-2 od 27.05.2020. na iznos od 1.600,00 kn (listovi 40-44 spisa).

40. Zatezne kamate na troškove liječenja dosuđene su od datuma nastanka troška (dana kada su pregledi obavljeni i računi izdani) do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.

41. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora za svaki pojedini zahtjev sukladno čl. 37. st. 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

42. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

43. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se smatra da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).

44. U konkretnom slučaju tužiteljica je u odnosu na zahtjev za isplatu imovinske štete na vozilu i naknade na ime troškova liječenja uspjela u odnosu na osnovu u cijelosti odnosno 100%, dok u odnosu na isplatu daljnje naknade neimovinske štete i njoj pridružene imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege nije uspjela. Slijedom navedenog, tužiteljica je ukupno s osnovom uspjela u omjeru od 66,67 % (100%+0%+100%), a tuženik 33,33%.

45. Tužiteljica je u odnosu na visinu uspjela ukupno u omjeru od 66,52% (99,56%+0%+100%), a tuženik 33,48%. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i visine, tužiteljica je uspjela u omjeru od 66,50 % (66,67%+66,52%), a tuženik u omjeru od 33,41% (33,33%+33,48%).

46. Oduzimanjem postotka uspjeha tužiteljice i postotka uspjeha tuženika dobije se 33,09% u kojem postotku je odmjerena naknada troškova postupka tužiteljici.

47. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznat je trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. OT- 100 bodova), sastav podnesaka od 15.09.2021., 19.10.2021., 12.12.2024.. (Tbr. 8. toč. 1. OT-100 bodova svako), zastupanje na ročištima 08.04.2022., 18.09.2025. i 13.11.2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT-100 bodova svako), sastav podnesaka od 04.05.2022., 08.09.2023., 16.02.2024. (Tbr. 8. toč. 3. OT-25 bodova svako), vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 437,25 EUR trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 EUR i presudu u iznosu od 39,82 EUR, sukladno traženju tužiteljice, trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, ukupno, sukladno čl. 155. ZPP – a te joj je odmjerena naknada koja odgovara 33,09%, odnosno 1.148,28 EUR. Napominje se da je tužiteljici priznat trošak vještačenja u cijelosti jer je tužiteljica sa svojim zahtjevom uspijela barem djelomično, a kako je tuženik dao povoda za tužbu (zbog čega su ovi troškovi i nastali), dužan joj je troškove vještačenja naknaditi u cijelosti (tako i VSRH u Rev-229/2022-2 od 01.02.2024., Rev 994/2021-2 od 14. rujna 2021., Rev 473/2023-2 od 6. lipnja 2023. i dr.).

48. Nije priznat trošak sastava podnesaka od 22.11.2022., 22.05.2024., 23.07.2024., 28.05.2025. i 6.10.2025. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a.

49. S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 20. studenoga 2025. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

50. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

51. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Dna:

- tužiteljici po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.