Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-400/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković & partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv ovršenika ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi troška izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-2071/2025-2 od 19. kolovoza 2025., dana 22. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr- 2071/2025-2 od 19. kolovoza 2025. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 69,14 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 78,13 eura sa zateznom kamatom dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan.

2. Protiv dijela tog rješenja u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka izravne naplate žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da ovršenik nije dobrovoljno podmirio tražbinu ovrhovoditelja pa je ovrhovoditelj od javnog bilježnika pribavio potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti te rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti uz zahtjev za naplatu dostavio Financijskoj agenciji. Ističe da nije bitno na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu nego je bitno da je taj trošak nastao ovrhovoditelju i da je bio potreban za ovrhu. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i ovrhovoditelju dosuditi trošak sastava žalbe u iznosu od 69,14 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ). Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu za pribavljanje pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uz obrazloženje da javni bilježnik sukladno čl. 283. st. 1. OZ-a po službenoj dužnosti, dakle bez zahtjeva ovrhovoditelja, stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio.

6. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, sukladno odredbi čl. 283. st. 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.

7.1. Citirana odredba čl. 283. st. 1. OZ-a uvedena je Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 131/20 – dalje u tekstu: ZIDOZ) kojim je u čl. 16. izmijenjena dotadašnja odredba čl. 283. st. 1. i 4. koja je glasila da će javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti, ako u roku od 8 dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor, te da će otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti predati ovrhovoditelju. Iz navedenog proizlazi da je do stupanja na snagu ZIDOZ-a javni bilježnik izdavao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na zahtjev ovrhovoditelja pa je takva njegova radnja i bila potrebna za vođenje ovršnog postupka. Međutim, iz sadašnje odredbe čl. 283. st. 1. OZ-a proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao.

8. U odnosu na sudsku praksu koju je ovrhovoditelj dostavio u spis i na koju se poziva u svojoj žalbi, valja reći da prihvaćanje stava izraženog u toj odluci - a prema kojem stranci pripada pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti bez obzira na to tko je istu pribavio te neovisno o tome je li pritom bila potrebna intervencija punomoćnika ovrhovoditelja – prema ocjeni ovog suda dovelo bi do toga da bi ovršenik bio u obvezi naknaditi ovrhovoditelju troškove za radnje odvjetnika koje u stvarnosti nisu poduzete, što bi predstavljalo neosnovano bogaćenje ovrhovoditelja jer isti ne bi bio u obvezi takve troškove naknaditi svojem odvjetniku.

8.1. Naime, sukladno odredbi čl. 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Dakle, Odvjetničkom tarifom je reguliran samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja radnji poduzetih od strane odvjetnika. Stoga, samim time što je Tarifom propisano pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti, ne znači da taj trošak automatski i pripada ovrhovoditelju, bez da je utvrđeno da je pribavi takve potvrde prethodila radnja odvjetnika stranke.

8.2. Nadalje, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva ovrhovoditelj u žalbi, ovršna isprava nije bilo rješenje o ovrsi javnog bilježnika nego je u tom postupku ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršnih isprava – sudskih presuda.

9. Dakle, u situaciji kada zakon propisuje obvezu javnog bilježnika da po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, odnosno kada sud sam po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na presudu bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a za naknadu troškova postupka.

10. Neosnovan je žalbeni navod ovrhovoditelja da je sud pogrešno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 9,29 eura. Naime, nije sporno da je odredbom čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20) propisano da je ovrhovoditelj dužan predujmiti naknadu za provedbu osnove za plaćanje. Međutim, ovrhovoditelj nije dostavio dokaz da je predujmio navedenu naknadu u zatraženom iznosu odnosno potvrdu o uplati navedenog iznosa Financijskoj agenciji.

10.1. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima je propisano da je ovrhovoditelj dužan predujmiti Financijskoj agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Financijska agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja. Iz navedenog proizlazi da se naknada za provedbu osnove za plaćanje ovrhovoditelju namiri kroz izravnu naplatu.

11. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu te potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izravne naplate u daljnjem iznosu preko iznosa od 46,88 eura (točka I izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

13. U nepobijanom dijelu, u kojem je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 78,13 eura sa zateznim kamatama, prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 22. prosinca 2025.

Sudac

Goran Škugor