1              Poslovni broj: 17 Gž-1428/2022-3

 

   

 

 

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-1428/2022-3

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja R. O. iz V. G., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica L. H. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva G. & partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj 10 Pn-47/2020-22 od 25. srpnja 2022., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.   

 

presudio je

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj 10 Pn-47/2020-22 od 25. srpnja 2022.

 

Obrazloženje

 

              1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev R. O., iz V. G., OIB: …, koji glasi:

 

''Nalaže se tuženiku E. o. d.d. isplatiti tužitelju R. O., iz Velike Gorice, na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 23.525,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 21.000,00 kn od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 11.2.2016. pa do isplate, a na iznos od 2.525,87 kn od dana presuđenja pa do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.".

 

II. Nalaže se tužitelju R. O., iz V. G., OIB: …, naknaditi tuženiku E. o. d.d., Zagreb, OIB: …, trošak ovog postupka u iznosu od 12.387,50 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

              2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

 

              3. U žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje, te navodi da je tijekom postupka dokazao da je stradao u prometnoj nesreći 26. listopada 2015., a radi čega je pretrpio ogroman strah i fizičke bolove, te radi koje mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Ističe da je povreda prava osobnosti tužitelja u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a što smatra potvrđenim iskazom svjedokinje A. B. i nalazom i mišljenjem vještaka dr. I. S. i dr. S. T.. Nadalje, tužitelj osporava pravilnost nalaza i mišljenja dipl. ing. Z. I. i dr. D. M. jer smatra nerelevantnim mišljenje dr. D. M. o uzročno posljedičnoj vezi iz razloga što su istu utvrdili kompetentni vještaci dr. S. i dr. T.. Ističe da su kombinirana sudskomedicinska vještačenja uvijek sastavljena na štetu tužitelja iz razloga što iste predlažu i troškove predujmljuju osiguravajuća društva, te zbog toga što kad navedenim vještačenjima ne bi bila osporena uzročno posljedična veza tada tuženik ne bi ni predlagao takvo vještačenje, pa bi vještaci ostali bez znatnog prihoda. Tužitelj navodi da je i u slučaju nedostatka uzročno-posljedične veze, pretrpio ogromnu količinu straha zbog sudjelovanja u štetnom događaju. Konačno, osporava odluku o troškovima postupka jer je tuženik izazvao ovaj postupak, te iz razloga što postupci naknade štete ne mogu imati za posljedicu „nagrađivanje“ tuženika troškovima parničnog postupka.

 

              4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              5. Žalba nije osnovna.

 

              6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u ukupnom od 2.787,18 eura/21.000,00 kuna[1], te naknada imovinske štete nastale zbog tuđe pomoći i njege i troškova liječenja u ukupnom iznosu od 335,24 eura/2.525,87 kuna¹, a za koju tvrdi da je pretrpio sudjelovanjem u prometnoj nesreći 26. listopada 2015. za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

 

              7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda parničnog postupka.

 

              8. Nije sporan nastanak štetnog događaja ni pasivna legitimacija, dok je sporna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužitelja.

 

              9. Tijekom postupka prvostupanjski sud je, među ostalim, izveo dokaze medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu dr. I. S. i neuropsihijatru dr. S. T., te  sudsko-medicinskim i prometnim vještačenjem po vještacima dr. D. M. i dipl. ing. Z. I..

 

              10. Prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, specijalista kirurga i neuropsihijatra utvrđuje da je nakon štetnog događaja tužitelj pregledan kod kirurga u KBC Zagreb kojom prilikom je naveo da osjeća mučninu i vrtoglavicu, dok je opisana uredna muskulatura vrata i kretnje vratne kralježnice, te uredan nalaz RTG vratne kralježnice, s time da u nalazu kirurga nije navedena nikakva dijagnoza. Nadalje, na pregledu neurologa 4. studenog 2015. tužitelj ima vratnu ortozu i žali se na bol u vratu, glavobolju i vrtoglavicu kod hodanja, dok kliničkim pregledom nisu nađeni deficiti. Na pregledu neurologa 18. studenog 2015. tužitelj se žali na bol u lijevoj strani vrata i traži provođenje fizikalne terapije koja je provedena od 30. studenog do 11. prosinca 2015., te 28. prosinca 2015. do 12. siječnja 2016. Nadalje, utvrđuje da ozljeda tužitelja nije uzrokovala smanjenje životne aktivnosti tužitelja, a da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta 2-3 dana, srednjeg intenziteta 5-6 dana, a manjeg još oko 4 tjedna, da je tužitelj pretrpio primarni strah u trenutku ugroženosti koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3-4 dana i manjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana. Isto tako da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 2 tjedna po 2 sata na dan, a potom u razdoblju od 2 tjedna po 3 puta tjedno po 2 sata.

11. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke prvostupanjski sud utvrđuje da je u trenutku prometne nesreće vozilo osiguranika tuženika naletjelo prednjom desnom stranom na stražnji dio vozila tužitelja, te da intenzitet nastalih oštećenja na oba vozila ukazuje na relativnu razliku brzina kretanja vozila u trenutku naleta od oko 13-15 km/h. Nadalje, računajući s masama oba vozila zajedno sa vozačima i suvozačicom tužitelja, te relativnom razlikom brzina kretanja vozila, da je nakon naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužitelja brzina kretanja vozila tužitelja momentalno povećana za oko 8,1 km/h ili 2,4 m/s, a uslijed kojeg naleta je tijelo tužitelja imalo tendenciju nabačaja unatrag.

12. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka utvrđuje da pri dinamici i utvrđenoj brzini kretanja vozila tužitelja u prometnoj nesreći opisanoj u nalazu i mišljenju prometnog vještaka, tužitelj nije mogao zadobiti ozljedu u vidu istegnuća vrata (trzajnu ozljedu) jer je njegovo tijelo bilo izloženo minimalnim sudarnim silama čiji je intenzitet bio nedostatan za nastanak te ozljede.

 

13. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud zaključuje da nema uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za postojanje tuženikove odgovornosti za štetu pa pozivom na članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015.; dalje: ZOO) odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

 

14. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015.; dalje: Tarifa).

15. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1045. stavka 1. ZOO-a kada je odbio tužbeni zahtjev.

16. Naime, sukladno članku 1045. stavku 1. ZOO-a za postojanje odštetne odgovornosti potrebno je da se ispune slijedeće pretpostavke: postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete, te protupravnost, s time da pravno relevantna uzročna veza postoji samo ako je određena štetna radnja bila podobna da izazove štetnu posljedicu, tako da se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo događaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice.

17. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj tijekom postupka nije uspio dokazati uzročno posljedičnu vezu između ozljeda za koje tvrdi da je pretrpio kao posljedicu predmetnog štetnog događaja i predmetnog štetnog događaja, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

18. Suprotno žalbenim navodima, kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje je relevantan dokaz za utvrđenje postojanja uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i  predmetnih ozljeda tužitelja budući da je izrađeno od strane liječnika specijalista koji raspolaže odgovarajućim stručnim znanjem potrebnim za utvrđenje sporne uzročno posljedične veze na temelju okolnosti nastanka prometne nesreće utvrđenih od strane za to kompetentnog prometnog vještaka. Naime, provedenim medicinskim vještačenjem od strane specijalista kirurga i neuropsihijatra utvrđeno je postojanje ozljeda tužitelja u vidu trzajne ozljede vrata, međutim kombiniranim prometno i sudsko-medicinskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da ne postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljede tužitelja.

19. Naime, upravo je kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje provedeno na okolnost postojanja uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i ozljeda tužitelja navedenih u medicinskoj dokumentaciji, a iz kojeg  nedvojbeno proizlazi da tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći, s obzirom na okolnosti nastanka iste, konkretno nedostatnog intenziteta sudarnih sila vozila, nije mogao zadobiti trzajnu ozljedu koja se navodi u medicinskoj dokumentaciji.

20. Stoga, žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je provedenim medicinskim vještačenjem po specijalistu kirurgu i neuropsihijatru utvrđeno da je sporna ozljeda tužitelja nastala u predmetnoj prometnoj nesreći nisu osnovani.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava vjerodostojnost nalaza i mišljenja kombiniranih prometnog i sudsko-medicinskog vještaka iz razloga što takva vještačenja predlažu i troškove predujmljuju osiguravajuća društva, pa da o istima ovise prihodi vještaka, s obzirom da je riječ o paušalnim i ničim potkrijepljenim navodima, a tužitelj je imao mogućnost osporiti njihove nalaze i mišljenja, što nije pokušao učiniti, budući da je tijekom postupka izričito naveo da ne predlaže saslušanje vještaka.

22. Na žalbene navode tužitelja kojima ističe da je i bez postojanja uzročno posljedične veze pretrpio ogromnu količinu straha samim sudjelovanjem u štetnom događaju, valja odgovoriti da intenzitet i trajanje primarnog straha koji je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka specijalista kirurga i neuropsihijatra, ujedno imajući u vidu okolnosti nastanka nesreće (udarac slabog intenziteta u stražnji dio vozila) sam za sebe ne predstavlja povredu koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavka 1. ZOO-a, koji propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

 

24. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 25. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan