REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

Povrv-829/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja KURNIK TRANSPORT d.o.o., Lenart, Industrijska ulica 42, Republika Slovenija, OIB: 53401387488, kojeg zastupa punomoćnik PSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom uredu PS i PSL iz [adresa], protiv tuženika ROYAL AGRAM d.o.o. Pesteri 4, Zagreb, OIB: 25490211502, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 22. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je 18. ožujka 2025. godine izdao javni bilježnik Valentino Koščak, Zagreb, Metalčeva ulica 5, pod brojem: sudski predmet Ovrv-15293/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-209/2025, u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od osam dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 1.050,00 € sa zateznom kamatom od 22. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 773,38 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 212,50 € od 22. prosinca 2025. do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja kao neosnovan za naknadu troškova postupka u iznosu od 140,62 € kao i zahtjev za naknadu zakonske zatezne kamate na trošak postupka u iznosu od 212,50 € od 18.03.2025. do 21. prosinca 2025. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovi kojeg je dana 18. ožujka 2025. godine javni bilježnik Valentino Koščak ozdavo rješenje o ovrsi pod brojem: sudski predmet Ovrv-15293/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-209/2025.

2. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika), Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu se oglasio stvarno nenadležnim i uputio predmet ovom sudu koji je rješenjem broj Povrv-829/2025 od 11. rujna 2025. godine na temelju odredbe čl. 58. i čl. 282. i čl. 287. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ) navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u preostalom dijelu postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u prigovoru navodi kako je u više navrata dostavio pisani prigovor tužitelju da nema potpunu transportnu dokumentaciju i da se tužitelj oglušio pa da stoga osporava plaćanje utuženog računa dok tužitelj ne dostavi potpunu transportnu dokumentaciju ili napiše izjavu da prijevozna dokumentacija nije odgovarajuća te da će tužitelj kao prijevoznik snositi odgovornost. .

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka ostao pri tužbi i tužbenom zahtjevu te je naveo kako između stranka postoji valjan ugovor o prijevozu (transportni nalog), da je prijevoz izvršen i da je dokumentacija dostavljena i da sam tuženik priznaje da posjeduje CMR. Između stranka je bila sporna jedino formalnost oko pečata pošiljatelja, a što ne predstavlja nikakav zakonski uvjet niti može biti konkretno razlog za izbjegavanje plaćanja naknade za izvršeni prijevoz. Tuženik je 14. veljače 2024. godine izdao transportni nalog tužitelju za prijevoz robe iz Njemačke (Ludwigshafen am Rhein) u Hrvatsku (Sesvete, Zagreb). Prijevoz je izvršen i roba je isporučena tuženiku što potvrđuje i CMR dokument, iz kojega je razvidno kako je roba istovarena kod tuženika. Nakon što je prijevoz izvršen, tužitelj je tuženiku dostavio originalnu dokumentaciju te je 24. lipnja 2024. tuženik tražio još ovjeren CMR dokument i dostavnicu, dok je tužitelj odgovorio kako je originale već poslao poštom dana 22. ili 23. veljače 2024. godine. Nedostatak pečata pošiljatelja na CMR dokumentu ne proizlazi iz propusta tužitelja već iz same poslovne prakse BASF-a kao pošiljatelja robe. Djelatnici BASF-a tvrde kako njihova politika poslovanja ne uključuje pečatiranje CMR dokumenata. Tužitelj je u više navrata pisanim putem upozoravao tuženika da račun za njegove usluge prijevoza nije podmiren (24.07.2024. i 27.08.2024.) te se u toj korespondenciji tuženik nikada nije osporio ugovor ili izvršenje usluge prijevoza robe već se isti samo pozivao na izostanak pečata pošiljatelja. Napominje kako sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ugovor o prijevozu stvari je konsenzualan ugovor, prijevoznik je dužan stvar koju je primio radni prijevoza predati na određenom mjestu pošiljatelju ili primatelju, a pošiljatelj je dužan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz i troškove u svezi s prijevozom. Pa čak i da dokumentacija ima neke određene formalne nedostatke to ne utječe na postojanje niti na valjanost samog ugovora o prijevozu. Dakle, iz prethodno navedenog razvidno je kako je ugovor o prijevozu izvršen te da je obveza tuženika dospjela na plaćanje.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to račun (list 19, 111 spisa), mail korespondencija (list 35, 66-110, 114-121 spisa), transportni nalog (list 61-62 spisa), CMR (list 63 spisa), dokumentacija (list 64-65 spisa).

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11 i 25/13 dalje: ZPP- a), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu iznosa od 1.050,00 € na ime duga po utuženom računu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji račun se odnosi na uslugu međunarodnog prijevoza robe.

8. Između stranka je sporan osnov tužbenog zahtjeva.

9. Uvidom u utuženi račun razvidno je da se isti odnosi na međunarodni prijevoz robe iz Njemačke do Hrvatske (Sesveta). Isti je izdan na ime tuženika. Slijedom navedenog sud zaključuje da su stranke bile u pravnom odnosu međunarodnog prijevoza, a tuženik tijekom postupka je učinio nespornim da su stranke bile u poslovnom odnosu, no međutim naveo je kako mu nije dostavljena potpuna transportna dokumentacija.

10. Uvidom u transportni nalog razvidno je kako je tužitelj nalogoprimac, da je datum naloga 14.02.2024., da se radi o prijevozu pošiljke 24 velike vreće težine 24.050 kg i to od Ludwigshafen am Rhein u Njemačkoj do Sesveta u Hrvatskoj, da je datum preuzimanja pošiljke 16.02.2024. u 11,00 sati u BASF, Carl-Bosch-Strasse 38, Ludwigshafen am Rhein, Njemačka, a da je termin dostave 19.02.2024. -20.02.2024. od 8 do 15 sati kod Royal Agram d.o.o., Zlatarska ulica 1, Markovo Polje, Sesvete, Hrvatska. Kao vozarina naveden je iznos 1.050,00 €, a dodatno je dogovoreno da se nakon istovara šalju dokumenti ovjereni na mail.

11. Uvidom u CMR razvidno je da se isti odnosi na isporuku ranije navedene robe od BASF, da je preuzimatelj ovdje tuženik, a kao prijevoznik je naveden Avtoprevozništvo Aleksander Ferš s.p. CMR je potpisan i pečatiran od strane prijevoznika i tuženika kao primatelja, dok ga pošiljatelj nije pečatirao. Tuženik je potvrdio da je robu zaprimio 19.02.2024. Dakle, uvidom u CMR razvidno je da je prijevoz predmetne robe kao primatelj robe naveden upravo ovdje tuženik te je isti potvrdio primitak robe svojim potpisom i pečatom, a koji primitak robe tuženik tijekom postupka nije osporio.

12. Iz mail korespondencije (list 35, 66-110, 114-121 spisa) u periodu od 13.02.2024. do 15.02.2024 razvidno je da se radi o komunikaciji između tužitelja i tuženika koja se tiče samog dogovora i organizacije prijevoza ranije navedene robe. Tuženik je slao podatke tužitelju gdje se treba podići roba odnosno u BASF, Ludwigshafen am Rhein u Njemačku uz napomenu da je ulaz u Klaranlage. Također je razvidno da je tuženik poslao nalog, a da je tuženik dostavio registarsku oznaku, ime i prezime vozača.

13. Također je razvidno kako je djelatnik tužitelja BS dana 24.06.2024. poslao upit tuženiku kada će platiti račun jer je isti još uvijek neplaćen, na što ga je HS, djelatnik tuženika zatražio da mu pošalje ovjereni CMR i dostavnicu BASF-a pa da će odmah proslijediti dalje na obradu jer da nema ništa zavedeno u sustavu po pitanju tog transporta. BS djelatnik tužitelja je odgovorio kako je originale poslao poštom 22.02. ili 23.02. BS je potom 27.08.2024. ponovno tražio kada će se izvršiti plaćanje računa, na što je HS naveo da imaju CMR od robe, ali da nema pečata pošiljatelja te da to porezna uprave ne priznaje i da će tuženik morati platiti porez na tu robu. 27.08.2024. djelatnik tužitelja CS je kontaktirao djelatnika tuženika navodeći da je čuo od kolege da račun još uvijek nije plaćen jer da nema pečata od utovara. Također je naveo da nemaju svi pečate i da je tuženik dobio ovjerene Lieferscheine od strane utovarnog mjesta, da je roba natovarena i isporučena te da ne zna u čemu je sada problem. Također se navodi kako šalju u privitku Lieferscheine od BASF. Djelatnik tuženika HS je istog dana naveo kako se to njima ne priznaje i da su imali poreznu kontrolu početkom godine i da je inspektorica jasno i glasno rekla da ju ne zanima niti jedan papir osim CMR-a i da gleda samo službene pečate. U mailu od **.**.2024. HS navodi kako nije sporna roba, no da su sporni dokumenti. Također je tražio da tužitelj napiše izjavu da u svrhu porezne kontrole ako se utvrdi da prijevozna dokumnetacija nije odgovarajuća a će tužitelj snositi sve troškove kazni i zakašnjelog poreza, dok je djelatnik tuženika predložio da ukoliko je roba i dalje kod tuženika da će on poslati prazan kamion, natovariti robu i vratiti ju nazad u BASF.

14. Nadalje, iz e-mail korespondencije između tužitelja i društva BASF razvidno je da je tužitelj zatražio od njih da im ovjere CMR obzirom da to traži naručitelj (ovdje tuženik), no što mu je djelatnik BASF-a rekao da oni ne pečatiraju CMR, a također niti da CMR ne potpisuju.

15. Tužitelj je u spis dostavio dokumentaciju (list 64-65 spisa) koja je na njemačkom jeziku te ju je sastavilo društvo BASF i vidljivo je da se tiče ovog prijevozu, međutim kako nije dostavljen prijevod na hrvatski jezik sud nije bio u mogućnosti utvrditi sve detalje koji su navedeni u predmetnom dokumentu.

16. U ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu po računu za naknadu usluge međunarodnog prijevoza robe jer se usluga prijevoza robe iz tih računa izvršila na relaciji Njemačka-Hrvatska, pa je, dakle riječ o međunarodnom cestovnom prijevozu. Budući da se radi o međunarodnom cestovnom prijevozu na odnose među strankama primjenjuju se odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR, koji se uvijek primjenjuje kad je u ugovoru navedeno mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta u dvije različite zemlje, od kojih je bar jedna zemlja ugovornica, bez obzira na mjesto sjedišta i nacionalnost stranaka (čl. 1. st. 1. CMR-a). Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom primjenjuje se u Republici Hrvatskoj na temelju t. 3. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 31/91), odnosno čl. 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora („Narodne novine“ broj 59/91). Valja napomenuti da za sve što nije propisano CMR Konvencijom mjerodavno je pravo Republike Hrvatske sukladno odredbama čl. 25. Zakon o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine Narodne novine br. 101/2017, 67/2023; dalje u tekstu: ZMPP) i čl. 5. Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), Službeni list L 177 od 4.7.2008.

17. Iz dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj izvršio prijevoza robe po podizvođaču te da je roba dostavljena tuženiku, što tuženik ni ne spori u postupku. Također je razvidno da se radi o robi koju je tuženik kupio od društva BASF gdje je roba preuzeta, no međutim isto društvo CMR nije ovjerio svojim pečatom.

18. U ovom predmetu sporno je li da li činjenica što pošiljatelj robe nije ovjerio CMR eskulpira tuženika da ne plati prijevoz robe koju je uredno primio.

19. Sukladno čl. 5. CMR Konvencije propisano je kako se tovarni list ispostavlja u tri originalna primjerka potpisana od strane pošiljatelja i prijevoznika, da potpisi mogu biti odštampani ili zamijenjeni pečatima pošiljatelja i prijevoznika ako to dozvoljava zakon zemlje u kojoj je tovarni list ispostavljen.

20. Dakle, iako je propisano da tovarni list treba potpisati pošiljatelj, ipak CMR konvencija ostavlja iznimku u vidu da potpis može biti odštampan ili zamijenjen pečatom ako to dozvoljava zakon zemlje u kojoj je tovarni list ispostavljen.

21. Iz e-mail korespondencije između tužitelja i pošiljatelja razvidno je da pošiljatelj naveo kako on CMR ne ovjerava pečatom niti ga ovjerava potpisom već se samo navode njihovi podaci na CMR-u.

22. Međutim, sukladno čl. 4. CMR Konvencije propisano je da će Ugovor o prijevozu biti potvrđen ispostavljanjem tovarnog lista, a da odsutnost, neispravnost ili gubitak tovarnog lista neće imati utjecaja na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu.

23. Dakle, ukoliko se doista radi o neispravnom CMR-u uslijed činjenice da pošiljatelj nije potpisao isti CMR, odnosno nije ga ovjerio pečatom, tada sukladno CMR Konvenciji to ne utječe na valjanost Ugovora o prijevozu. U ovom predmetu sud je iz dokaznog postupka jasno utvrdio da je tuženik naručio prijevoz, da je tužitelj izvršio prijevoz robe, da je tuženik zaprimio robu, stoga je tužitelj kao prijevoznik izvršio u cijelosti svoju obvezu temeljem Ugovora o prijevozu, a tuženik je bio dužan platiti naknadu za prijevoz što nije učinio. Sama činjenica što bi tuženik mogao eventualno imati problema s Poreznom upravom i eventualno trebao platiti porez, nije odlučno u ovom predmetu obzirom da je tuženik dužan izvršiti svoju obvezu koju je preuzeo sklapanjem ugovora o prijevozu s tužiteljem kao prijevoznik. Ukoliko tuženiku nastane možebitna šteta zbog činjenice da CMR nije ovjeren od strane pošiljatelja, tuženik ima mogućnost potraživati naknadu štete koja mu je nastala zbog toga od štetnika, no to zasigurno nije razlog zbog kojeg bi tuženik bio oslobođen od plaćanja naknade za prijevoz.

24. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tužitelj u cijelosti obavio prijevoz sukladno CMR Konvenciji te da je prijevoz izvršen pravovremeno, a da tuženik za taj prijevoz nije podmirio naknadu.

25. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u utuženi račun koji se u skladu sa čl. 31. OZ-a smatra vjerodostojnom ispravom. Navedeni račun sastavljen je sukladno transportnom nalogu. Kako tuženik nije dokazao da je platio utuženu tražbinu to je sud prema čl. 13. st. 2. u vezi s čl. 6. st. 1. točka i. CMR kao i na temelju odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) i čl. 451. st. 3. ZPP-a našao tužbeni zahtjev osnovanim te odlučio kao pod točkom I/ izreke presude.

26. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Uvidom u utuženi račun razvidno je da je u istom naveden datum dospijeća računa i to 21.04.2024., slijedom čega je dosuđena zatezna kamata od dana nakon dospijeća istog. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za trgovačke ugovore obzirom da se ovdje radi upravo o trgovačkom ugovoru. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

27. Kako je tužitelj uspio u sporu, tako mu sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka, čija visina je za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa).

28. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu zajedno s PDV-om u iznosu od 187,50 € (Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 46. Tarife) te javnobilježničku nagradu s PDV-om u iznosu od 25,00 € (članak 5. i 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21; dalje: Pravilnik), odnosno ukupno iznos od 212,50 €.

29. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav podneska od 01.10.2025. u iznosu od 150,00 € (Tbr. 8.1. i Tbr. 54. Tarife), za sastav podneska od 07.10.2025. u iznosu od 37,50 € (Tbr. 8.4. i Tbr. 54. Tarife), za zastupanje na ročištu 10.12.2025. u iznosu od 150,00 € (Tbr. 9.1. i Tbr. 54. Tarife), što ukupno iznosi 337,50 €, a što uvećano za PDV temeljem Tbr. 46. Tarife iznosi 421,88 €. Tužitelju su nadalje priznati troškovi prijevoda s njemačkog i slovenskog na hrvatski jezik u iznosu od 100,00 €, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,00 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Stoga, su tužitelju priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 773,38 € (ovršni troškovi u iznosu od 212,50 € i parnični troškovi u iznosu od 560,88 €).

30. Tužitelju je odbijen za previsoko zatraženi trošak podnesaka od 07.10.2025. kojim se u spis dostavlja dokumentacija, obzirom da isti nije obrazloženi podnesak već ostali pa sukladno Tbr. 8/4 Tarife odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7 Tarife.

31. Tužitelj je u postupku tražio zakonske zatezne kamate na ovršni trošak od dana donošenja rješenja o ovrsi. S time u vezi, naglašava se da sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, tužitelju dosudio zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja ove presude, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do presuđenja. Slijedom navedenog, o troškovima postupka odlučeno je kao pod točkom

II/ i III/ izreke presude.

U Zagrebu 22. prosinca 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po punom. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku