REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: Povrv-12/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari ovrhovoditelja (tužitelja) E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092, kojega zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika (tuženika) ES, naziv obrta [obrt], vl. ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, dana 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Metkoviću, donesenog po javnom bilježniku Jošku Pandži, poslovni broj Ovrv-202/2025 od 20. veljače 2025. (Javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-51/2025) i to u onom dijelu kojim se nalaže tuženiku (ovršeniku) ES, naziv obrta [obrt] "AS" Ploče, vl. ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju E.ON Energija d.o.o. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvatka iz poslovnih knjiga 01-000016-25, isplati:

− iznos glavnice od 558,55 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 01.11.2022. pa sve do isplate,

− iznos glavnice od 203,11 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 01.12.2022. pa sve do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Metkoviću, donesenog po javnom bilježniku Jošku Pandži, poslovni broj Ovrv-202/2025 od 20. veljače 2025. (Javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-51/2025) i to u onom dijelu kojim se nalaže tuženiku (ovršeniku) ES, naziv obrta [obrt] "AS" Ploče, vl. ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju E.ON Energija d.o.o. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvatka iz poslovnih knjiga 01- 000016-25, isplati:

− iznos glavnice od 184,16 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 22-3610-063623 od 01.10.2022.

− iznos glavnice od 406,11 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 22-3610-056905 od 31.08.2022.

− iznos glavnice od 154,25 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 23-3610-026235 od 31.10.2023.

− iznos glavnice od 137,94 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 24-3610-011863 od 30.04.2024.

− iznos glavnice od 146,81 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 24-3610-015044 od 31.05.2024.

− iznos glavnice od 171,38 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 24-3610-002924 31.01.2024

te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

III. Nalaže se tuženiku naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 426,54 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznima kamatama koje teku od donošenja odluke pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi iz izreke ove presude, kojim je naložio tuženiku (ranije ovršeniku), isplatu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a kako je to navedeno u izreci. Također je naložio i plaćanje troška sa pripadajućom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Utuženi iznos potražuje s osnova računa za isporučenu, a neplaćenu električnu energiju koju je za utuženo razdoblje isporučio tuženiku sukladno Ugovoru o opskrbi električnom energijom malih i srednjih kupaca od 24. srpnja 2014.

2. Protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je podnio prigovor u kojem navodi, u bitnome, kako je dugovanje djelomično plaćeno te da se radi o prostoru koji je u najmu i kako zbog toga tuženik smatra da tužitelj nema zakonsku osnovu utuživati dugovanje od tuženika.

3. Povodom prigovora tuženika ovaj sud je svojim rješenjem stavio izvan snage rješenje o ovrsi iz izreke ove presude u dijelu kojim je određena ovrha, te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle pred ovim sudom kao nadležnim.

4. Tužitelj je dostavio podnesak u kojem je naveo da se tuženikovim navodima sadržanim u prigovoru (sada odgovoru na tužbu) u cijelosti protivi kao pravno neutemeljenim. Tužitelj prvenstveno ističe da osnovanost predmetnog potraživanja proizlazi iz poslovnog odnosa koji je među strankama zasnovan sklapanjem Ugovora o opskrbi električnom energijom malih i srednjih kupaca od 24. srpnja 2014., a na temelju kojeg tužitelj potražuje naknadu za isporučenu, a neplaćenu, električnu energiju koju je za utuženo razdoblje isporučio tuženiku sukladno postojećem poslovnom odnosu (premda tuženik niti ne spori osnovu utuženog dugovanja jer se iz samih navoda tuženika da je dugovanje djelomično plaćeno nameće zaključak kako isti priznaje da među strankama postoji poslovni odnos). U odnosu na navode tuženika kako je utuženo dugovanje djelomično plaćeno, tužitelj ističe kako je takav prigovor tuženika osnovan. Naime, tuženik je uz svoj prigovor dostavio 6 potvrda o uplati, a iz kojih uplata evidentno proizlazi kako je trgovačko društvo SUPER IGRA d.o.o., kao najmoprimac tuženika, u cijelosti podmirilo dugovanja po računima br. 24-3610- 011863 (uplata iznosa od 137,94 dana 23.05.2024.), 24-3610-002924 (uplata iznosa od 171,38 EUR-a dana 14.02.2025.), 24-3610-015044 (uplata iznosa od 146,81 EUR- a dana 23.06.2024.), 22-3610-056905 (uplata iznosa od 831,75 EUR-a dana 24.02.2025.), 23-3610-026235 (uplata iznosa od 187,44 dana 06.11.2023.) i da je tuženik djelomično podmirio račun br. 22-3610-063623 (tuženik je platio po tom računu iznos od 184,16 EUR-a dana 24.02.2025., dok je izvorno račun glasio na iznos od 742,71 EUR-a). Međutim, iz navedenog evidentno proizlazi kako tuženik nije tužitelju podmirio preostali neplaćeni dio dugovanja po računu br. 22-3610-063623 u iznosu od 558,55 EUR-a (zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama), kao niti dugovanje po računu br. 22-3610-065450 u iznosu od 203,11 EUR-a (zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama), kao i da tuženik nije podmirio tužitelju nastali trošak ovršnog postupka na ime sastava prijedloga za ovrhu i nastalog troška javnog bilježnika. Slijedom navedenog tužitelj kratko pojašnjava kako zbog računalne pogreške u pogledu evidencije plaćenih računa na strani tužitelja isti nije ispravno proknjižio uplate koje je izvršio tuženikov najmoprimac pa u tom kontekstu tužitelj ovim putem djelomično povlači tužbu i tužbeni zahtjev za iznose kako slijedi: za iznos glavnice od 184,16 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 22-3610-063623 od 01.10.2022.; za iznos glavnice od 406,11 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 22-3610-056905 od 31.08.2022.; za iznos glavnice od 154,25 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 23-3610-026235 od 31.10.2023.; za iznos glavnice od 137,94 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 24-3610-011863 od 30.04.2024.; za iznos glavnice od 146,81 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 24-3610-015044 od 31.05.2024.; za iznos glavnice od 171,38 EUR-a uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos po računu br. 24-3610-002924 31.01.2024. Konačno, u odnosu na navode tuženika u kojima se isti poziva na sklopljeni ugovor o najmu prema kojemu neka druga pravna osoba zapravo koristi električnu energiju na obračunskom mjernom mjestu, tužitelj ističe kako su takvi navodi apsolutno bespredmetni za odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, upravo je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o opskrbi električnom energijom, a temeljem kojeg ugovora se tužitelj obvezao isporučivati električnu energiju do obračunskog mjernog mjesta, dok se tuženik obvezao plaćati tužitelju naknadu za takvu opskrbu električnom energijom, pri čemu svi drugi pravni odnosi između tuženika (kao kupca) i eventualnih trećih osoba ni na koji način nisu relevantni za tužitelja, a sve s obzirom na činjenicu da tužitelj ni na koji način ne može znati je li kupac, i u kojem trenutku, sklapao ugovore privatnopravne prirode i na taj način uređivao svoje pravne odnose u pogledu obračunskog mjernog mjesta, osim ukoliko sudionici takvih pravnih odnosa ne prijave takve činjenice tužitelju i na temelju istih ne zatraže promjenu u evidenciji krajnjih kupaca tužitelja (što ovdje nije bio slučaj). Dakle, tuženik se predmetnim Ugovorom o opskrbi električnom energijom obvezao kao krajnji kupac električne energije tužitelju plaćati naknadu za opskrbu električnom energijom i na temelju takvog Ugovora tužitelj ima pravo na prisilnu naplatu svog potraživanja od tuženika, dok bi tuženik eventualno imao mogućnost u zasebnom parničnom postupku regresnim putem naplatiti od njegovog najmoprimca iznose koje će tužitelj od tuženika naplatiti u okviru ovog spora (ukoliko je tuženikov najmoprimac na bilo koji način postupao protivno ugovoru o najmu). Slijedom navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev (odnosno djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika).

5. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu, odnosno da je tuženik s prednikom tužitelja sklopio Ugovor o opskrbi električnom energijom.

6. Među strankama je sporno je li tuženik platio sve svoje dugove po osnovi isporučene električne energije.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je izvršio uvid i pročitao Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga/otvorenih stavki, račune za sporno razdoblje, uplatnice tuženika, odnosno svu dokumentaciju koju je sud pročitao je cijenio kao vjerodostojnu.

8. Ocjenjujući provedene dokaze zasebno i u međusobnoj povezanosti, sud utvrđuje da je zahtjev tužitelja osnovan kao u točki I. izreke u pogledu tražbine tužitelja za razdoblje listopad 2022. i studeni 2022., kao i u pogledu troškova kao pod točkom III. izreke ove presude.

9. Odredbom čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 dalje: "OZ") propisano je da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata. Nadalje, da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

10. Visina potraživanja proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga/izvoda iz otvorenih stavki, te iz računa priloženih uz podnesak tužitelja od 20. svibnja 2025. (list 63-110 spisa), na kojem je uredno specificirana tražbina.

11. Po stavu ovog suda nije bilo potrebno održavati raspravu. Naime sud je sukladno čl. 461. a. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: "ZPP") obzirom da se sada radi o sporu male vrijednosti u kome je propisano da se radi o pisanom postupku, u kome niti jedna stranka nije predložila održavanje usmene rasprave, donio presudu bez održavanja ročišta. Naime, podnesak tužitelja kojim se očituje na prigovor tuženika s cjelokupnom dokumentacijom je sud dostavio tuženiku koji u propisanom roku od 15 dana nije dostavio niti predložio nikakve dokaze koji pobijaju navode tužitelja.

12. Slijedom navedenog kako je tužitelj potraživanje dokazao i u osnovi i u visini neplaćeno mu potraživanje za razdoblje od 1. listopada 2022. do 30. studenoga 2022., to je sud primjenom čl. 451. st. 3 ZPP-a platni nalog održao na snazi za iznos iz točke 1. izreke (sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, odnosno s obzirom da tuženik nije u roku dospijeća ispunio svoju obvezu plaćanja), a imajući u vidu čl. 183. i 29. Zakona o obveznim odnosima. Kamatna stopa je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

13. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

14. U odnosu na trošak postupka valja napomenuti da je tužitelj uspio u ovome sporu, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu (PDV uključen) u iznosu od 187,50 EUR-a, troška javnog bilježnika u ovršnom postupku (PDV uključen) u iznosu od 25,00 EUR-a, trošak sudske pristojbe u iznosu od 26,54 EUR-a te trošak sastava podneska od 19. svibnja 2025. (PDV uključen) u iznosu od 187,50 EUR-a, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), u vezi s Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN 37/2023), a budući da je tužitelj pristojbu za presudu obvezan platiti na temelju članka 3. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, 51/2023 dalje: ZSP) u vezi s člankom 4. točkom 4. ZSP-a, dakle, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 426,54 EUR.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 22. prosinca 2025.

S u t k i n j a:

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).

DNA:

1. Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku

2. ES, [adresa]