Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-9/2025-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić – Vedran Barišić, iz Koprivnice, protiv tuženika ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o., radi priznanja prava vlasništva nekretnina, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 21. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika KE i tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Tamare Košanski, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja JE koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj JE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao zakonski nasljednik iza pok. IE iz [adresa], kupnjom i dosjelošću stekao samovlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorišna zgrada, dvorište i livada sa 1005 m2, kuća u [adresa] sa 198 m2, Dvorišna zgrada u [adresa] sa 26 m2, Dvorište u Viničkom putu sa 421 m2 i Livada u Viničkom putu sa 360 m2, što je tuženik ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i dužan je trpjeti, da se tužitelj JE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], upiše temeljem ove Presude kao samovlasnik navedenih nekretnina.

Tuženik ĆE dužan je tužitelju JE naknaditi parnični trošak zajedno s pripadnom zakonskom zateznom kamatom.“

II. Nalaže se tužitelju JE naknaditi tuženiku ĆE troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. IE je kao tužiteljica 22. travnja 2016. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina kčbr. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se naloži tuženiku da tužiteljici izda tabularnu ispravu za upis prava samovlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama.

1.1. U tužbi je navedeno da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao samovlasništvo nekretnina.

1.2. Navedeno je da je tužiteljica 1994. od tuženika kupila navedene nekretnine te je u cijelosti isplatila ugovoreni cijenu i od ljeta 1994. nalazi se u posjedu navedene nekretnine koja je u naravi kuća u izgradnji, dvorište i vrt.

1.3. Tužiteljica je navela da nekretninu nije prenijela u zemljišnim knjigama iako je samovlasništvo stekla kupnjom i dosjelošću.

2. Sud je presudom zbog ogluhe broj P-136/2016-3 od 14. lipnja 2016. usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

3. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik te u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka te da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe. Navodi da iz tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da nije sklopljen kupoprodajni ugovor, nije mu isplaćena kupoprodajna cijena i posjed nije predan tužiteljici.

3.1. Tuženik navodi da tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu nisu uredno dostavljeni tuženiku, već je isto primio FE koji nije član tuženikovog kućanstva, a tuženik je od 1995. godine u inozemstvu.

3.2. Tuženik je predložio da županijski sud ukine pobijanu presudu.

4. Tuženik je 8. srpnja 2016. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

4.1. U prijedlogu tuženik navodi da su poziv za davanje odgovora na tužbu i tužba uručeni njegovom bratu ME koji je nakon primitka presude zbog ogluhe tuženiku dostavio sva pismena 29. lipnja 2016.. Tuženik navodi da od 1995. boravi u inozemstvu te iz opravdanih razloga nije mogao dostaviti odgovor na tužbu u određenom roku ni pristupiti na pripremno ročište na kojem je donesena presuda zbog ogluhe pa predlaže da se dopusti povrat u prijašnje stanje i da se citirana presuda ukine.

4.2. Istovremeno s podnošenjem prijedloga tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem navodi da postoji mogućnost da je potpisao privremeni kupoprodajni ugovor. Navodi da nikad nije primio isplatu kupovnine, a nije mu poznato je li ona isplaćena i kome. Poriče da bi tužiteljica bila u posjedu predmetne nekretnine.

5. Tužiteljica je podnijela odgovor na prijedlog za povrat u prijašnje stanje i odgovor na žalbu.

5.1. Tužiteljica se protivi prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Ističe da navodi iz prijedloga nisu istiniti i ne opravdavaju prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

5.2. Tužiteljica predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Navodi da je cijena u cijelosti isplaćena 13. kolovoza 1994. te da je tuženik osobno potpisao ugovor o kupoprodaji, a tužiteljica je u stalnom posjedu nekretnine. Tužiteljica smatra da je presuda zbog ogluhe donijeta zakonito.

6. Povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje saslušan je svjedok FE. Na ročištu 21. rujna 2016. sud je donio rješenje da se prihvaća prijedlog tuženika i dopušta povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja davanja odgovora na tužbu te se ukida presuda zbog ogluhe broj P-136/16-3 od 14. lipnja 2016..

6.1. Stranke su na ročištu 10. veljače 2025. priznale pravomoćnost citiranog rješenja.

7. Budući da je tužiteljica umrla **.**.2021. sud je rješenjem broj P-274/2023- 33 od 23. kolovoza 2023. utvrdio da je nastupio prekid postupka na temelju odredbe čl. 212. točka 1. ZPP-a te je riješeno da će se postupak nastaviti kad nasljednik tužiteljice preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini.

8. Rješenjem broj P-274/2023-34 od 3. rujna 2024. nastavljen je postupak u ovom predmetu u odnosu na tužitelja JE kao nasljednika pok. tužiteljice IE na temelju čl. 215. st. 1. ZPP-a jer je JE izvijestio sud da preuzima parnicu na strani tužiteljice, a uvidom u pravomoćno rješenje broj O- 632/2021, UPP-OS Koprivnica-98/2021-7 od 2. srpnja 2021. javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz [adresa], kao sudskog povjerenika ovog suda, utvrđeno je da iza pok. IE proveden ostavinski postupak te je utvrđena njezina ostavinska imovina, a zakonskim nasljednicima utvrđeni su sin JE te unuci ŽE i CE kojima je ostavinska imovina pripala na temelju Zakona i sporazuma o diobi.

9. JE je kao tužitelj podneskom od 17. veljače 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude odnosno tužbom traži utvrđenje da je tužitelj kao zakonski nasljednik iza pok. IE kupnjom i dosjelošću stekao samovlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše kao samovlasnik navedenih nekretnina.

10. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

10.1. Tuženik osporava da bi potpisao Privremeni kupoprodajni ugovor od 13. lipnja 1994.. Osporava da bi sklopio ugovor o kupoprodaji s IE i da bi primio kupoprodajnu cijenu.

11. Radi utvrđenja relevantnih činjenica provedeno je saslušanje tužitelja i tuženika kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci TE, UE, SE, ĐE, FE, pročitani su iskazi IE (str. 25-16) i tuženika (str. 26-28), pročitane su priložene isprave: izvadak iz zemljišne knjige (list 4), Privremeni kupoprodajni ugovor od 13. lipnja 1994. (list 5) i preslika potvrde od 13. kolovoza 1994. (list 5/2), izvršen je uvid u izvornik navedenih isprava koje je dostavio tužitelj, izvršen je uvid u dopis Grada Koprivnice, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša od 25. rujna 2012. (list 29), pročitan je dopis Centra za forenzično ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 9. listopada 2017. (str. 37-38), izvršen je uvid u dopis PU Koprivničko-križevačke od 16. listopada 2019. s prilozima (list 43-44), pročitan je dopis Centra za forenzično ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 18. lipnja 2020. (list 49-50), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. IE koje je donio javni bilježnik Ronald Pavlović kao povjerenik ovog suda broj O-632/2021, UPP OS Koprivnica-98/2021-7 od 2. srpnja 2021. (str. 56-59), izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjjge – povijesni prikaz (str. 83-84), Rješenje Općine Koprivnica, Sekretarijata komunalnih djelatnosti, Odsjeka za građevinarstvo, vodoprivredu i ceste od 23. ožujka 1992. s prilozima (str. 86-101).

11.1. Nije provedeno grafološko vještačenje potpisa prodavatelja na Privremenom kupoprodajnom ugovoru od 13. lipnja 1994 jer stranke nisu dostavile niti je sud mogao pribaviti na drugi način nesporne tuženikove potpise parafnog tipa za razdoblje 1992. do 1996. godine, koje je za potrebe vještačenja tražio Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", navodeći da dostavljeni nesporno materijal ne zadovoljava potrebe traženog vještačenja.

11.2. Nije provedeno saslušanje svjedoka LE koji je dopisom izvijestio sud da zbog teškog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti pristupiti na ročište pa je tužitelj podneskom od 25. srpnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje navedenog svjedoka.

12. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza primjenom odredbe čl. 8.

ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

13. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

14. Tijekom postupka je bilo sporno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na strani tužitelja odnosno bilo je sporno je li tuženik prodao IE predmetnu nekretninu i je li realiziran Privremeni kupoprodajni ugovor od 13. lipnja 1994..

15. Tužitelj, kao i ranije njegova prednica, tvrdi da je IE predmetnu nekretninu kupila od tuženika 1994. da je isplatila ugovorenu cijenu i od tad je u posjedu nekretnine. Tuženik osporava da bi s IE sklopio kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu da bi mu bila isplaćena kupoprodajna cijena za istu, a osporava i posjed nekretnine.

16. Iz sadržaja priloženih isprava proizlazi da je nekretnina kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi kao samovlasništvo tuženika.

17. Uvidom u Privremeni kupoprodajni ugovor od 13. lipnja 1994. godine, koji je dostavio tužitelj, utvrđeno je da je u istom navedeno da je ugovor zaključen između prodavatelja ĆE i BE koju zastupa punomoćnica, majka TE, te kupca IE, a iz čl. 1. Ugovora proizlazi da prodavatelji prodaju, a kupac kupuje cijele nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], livada na Vinici (u naravi objekt u izgradnji), a prodavatelji prodaju i građevno drvo i daske za krovište, ciglu, vapno te elemente za dimnjak, a iz čl. 2. proizlazi da kupoprodajna cijena iznosi 50.000,00 DEM (njemačkih maraka) te da kupac na ime djelomične isplate predaje iznos od 30.000,00 DEM, a prodavatelji potvrđuju primitak vlastoručnim potpisom, a preostali iznos od 20.000,00 DEM kupac se obvezuje isplatiti najkasnije do 15. kolovoza 1994.. Prema članku 3. prodavatelji se obvezuju kupcu predati dokumentaciju koja se odnosi na plaćanje priključka za plin i vodu a kupac potvrđuje primitak svojim potpisom te prodavatelji dozvoljavaju prijenos prava vlasništva na ime i vlasništvo kupca nakon potpune isplate o čemu će se sačiniti konačni ugovor kojeg će gruntovni vlasnik ĆE potpisati i ovjeriti svoj potpis. Iz čl. 4. proizlazi da kupac stupa u posjed s danom potpisa Privremenog ugovora. Činjenica je da potpisi na Privremenom kupoprodajnom ugovoru nisu ovjereni, a na otisku štambilja odvjetnika LE nema potpisa ni parafa odvjetnika.

18. Također je tužitelj dostavio Potvrdu od 13. kolovoza 1994. na kojoj je potpis TE, a potvrdom se potvrđuje da je IE na ime preostale kupovnine od 20.000,00 DEM u cijelosti ispunila svoju obvezu iz ugovora te da primitak navedenog vlastoručnim potpisima potvrđuju TE i HE. Činjenica je da na potvrdi nema potpisa IE ni HE.

19. Nesporna je činjenica da između IE i tuženika nije sklopljen konačni kupoprodajni ugovor za predmetne nekretnine.

20. Također je nesporno da nisu ovjereni potpisi prodavatelja na Privremenom kupoprodajnom ugovoru od 13. lipnja 1994. .

21. Nesporna je činjenica da je HE tuženikov otac, koji je umro nakon sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora i sastava potvrde od 13. kolovoza 1994..

22. Iz iskaza svjedoka TE proizlazi da je prilikom sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora od 13. lipnja 1994. zastupala svoju kćerku BE na temelju usmene punomoći, s tim da njoj nije poznato tko je bio vlasnik nekretnine u vrijeme sklapanja privremenog kupoprodajnog ugovora. Svjedok TE izričito navodi da prilikom sklapanja navedenog ugovora nije bio prisutan tuženik već njegov otac J (Đuro) Jakopanec koji je i potpisao Privremenu kupoprodajni ugovor. Tužitelj nije dokazao da bi tuženik ovlastio HE na sklapanje Privremenog kupoprodajnog ugovora.

23. Nadalje, svjedok TE izričito navodi da tuženik nije bio prisutan kod isplate kapare niti kod isplate preostalog iznosa kupovnine te navodi da je IE isplatila HE prilikom sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora iznos od 5.000,00 DEM, a ne sjeća se koji mu je iznos isplatila prilikom druge isplate.

24. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da na predmetnom Privremenom kupoprodajnom ugovoru nije njegov potpis odnosno da on taj ugovor nije potpisao te da nikad nije primio novčani iznos naveden u ugovoru niti mu je otac rekao da je od IE primio kakav novac. Tuženik je naveo da je brak s BE razveden 1993. ili 1994. godine te on s bivšom suprugom nije sklopio sporazum vezan uz podjelu imovine, a predmetnu nekretninu odnosno gradilište tuženiku je kupio otac i uz njegovu pomoć je tuženik gradio kuću. Tuženik je naveo da u razdoblju od 1995. do 2009. nije dolazio u Republiku Hrvatsku ali je angažirao treće osobe koje su uređivale nekretninu, a osobno je kosio nekretninu kad je boravio u [adresa].

25. Tužitelj JE nema neposrednih saznanja o sklapanju Privremenog kupoprodajnog ugovora, a navodi da je njegova majka IE u vezi kupnje predmetne nekretnine kontaktirala s ZE te mu je majka rekla da je nekretninu kupila i isplatila cijenu, a on je na nekretnini bio 1994. kad se radilo krovište koje je financirala njegova majka te je u to vrijeme na nekretnini bio zidani objekt bez krovišta i stolarije te garaža. Navodi da na predmetnoj nekretnini nitko nije stanovao u razdoblju od 1994. godine nadalje, a ni prije toga kuća nije bila za stanovanje, a kad je dolazio na nekretninu tamo nikad nije zatekao tuženika.

26. IE je kao tužiteljica u iskazu navela da je predmetnu nekretninu kupila od prodavatelja ĆE i BE o čemu je u kolovozu 1994. sastavljen privremeni kupoprodajni ugovor te je ugovorena cijena od 50.000,00 DEM, a predmetni ugovor uz nju su potpisali prodavatelji ĆE i majka suvlasnice TE. Navodi da je u odvjetničkom uredu isplatila odmah 30.000,00 DEM na način da je novac predala na stol, a preostali iznos kupoprodajne cijene od 20.000,00 DEM isplaćen je 13. kolovoza 1994. u odvjetničkom uredu LE, a predaji novca bili su prisutni tuženikov otac HE i TE, no ona ne zna tko je novac preuzeo. IE je navela da je od 1994. godine bila u posjedu predmetne nekretnine te je u studenom 1994. godine postavljeno krovište, nekretninu je kosila i održavala, s tim da je kasnije angažirala treću osobu za košnju.

27. Na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine saslušani su na prijedlog tužitelja svjedoci GE, SE i ĐE. Iz iskaza svjedoka GE proizlazi da je na predmetnoj nekretnini bio samo jedanput radi košnje trave na zamolbu tužitelja u vrijeme dok je još bila živa IE te na nekretnini nikoga nije vidio, a nije mu poznato tko je inače održavao nekretninu. Iz iskaza svjedoka SE i ĐE proizlazi da su dolazili na predmetnu nekretninu, a angažirala ih je IE, i to SE radi održavanja nekretnine te je isti na nekretninu dolazio od 1994. nadalje radi košnje, rušenja stabala i uređenja nekretnine, a ĐE je na nekretnini bio 2017. godine kad je pomagao tužitelju kod postavljanja ulične ograde te prije toga prije 30-ak godina kad se radilo krovište te je i tad došao na poziv tužitelja.

28. Tuženik je na okolnost posjeda predmetne nekretnine predložio saslušanje svjedoka ME, koji je u iskazu naveo da je na predmetnu nekretninu dolazio od 1998. godine do 2012. godine radi košnje dvorišta, a smatra da je vlasnik nekretnine tuženik koji je od 1990. živio u inozemstvu.

29. Odredbom čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

30. Ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku prema odredbi čl. 377. ZOO-a.

31. Odredba čl. 314. ZOO-a odnosi se obvezatni oblik punomoći te je istom propisano da se oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi i na punomoć za sklapanje toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.

32. Kako je to naprijed obrazloženo, u konkretnom slučaju prema navodima tužitelja sklopljen je samo Privremeni kupoprodajni ugovor od 13. lipnja 1994., a iz čl. 3. istog proizlazi da će se sačiniti konačni ugovor kojeg će gruntovni vlasnik ĆE potpisati i ovjeriti svoj potpis. Nesporno je da nije sklopljen konačni kupoprodajni ugovor.

33. Prema ocjeni suda odredbe čl. 377. i 314. ZOO-a u pogledu pisanog oblika ugovora i pisanog oblika punomoći odnose se i na predmetni Privremeni kupoprodajni ugovor.

34. Nesporno je utvrđeno da je i u vrijeme sklapanja predmetnog Privremenog kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi tuženik bio upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da tuženikova bivša supruga BE nije bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica odnosno suvlasnica predmetne nekretnine.

35. Budući da je bio sporan potpis prodavatelja na predmetnom Privremenom kupoprodajnom ugovoru sud je odredio izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" radi utvrđenja je li tuženik potpisao Privremeni kupoprodajni ugovor 13. lipnja 1994.. Sud je na ročištu pribavio nesporne potpise tuženika te su pribavljene raspoložive isprave s tuženikovim potpisom od MUP-a PU Koprivničko-križevačka, a nastavno je tužitelj dostavio i izvornik Privremenog kupoprodajnog ugovora. No iz dopisa vještaka proizlazi da na temelju dostavljene dokumentacije nije bilo moguće provesti vještačenje već je potrebno dostaviti veću količinu nespornih potpisa parafnog tipa ispisanih van diktata na izvornicima raznih dokumenata iz razdoblje od 1992. do 1996. godine. Budući da sud ni u nastavku postupka nije mogao pribaviti tražene nesporne potpise parafnog tipa za razdoblje od 1992. do 1996., grafološko vještačenje nije provedeno.

36. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da tuženik kao vlasnik nekretnine nije sklopio privremeni kupoprodajni ugovor s IE te da tužitelj nije dokazao da bi tuženik potpisao Privremeni kupoprodajni ugovor niti da bi mu kupac isplatio cijenu za predmetnu nekretninu. Iako je u odgovoru na tužbu koji je tuženik podnio uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a koji je tuženik podnio po punomoćniku odvjetniku, navedeno da tuženik dopušta mogućnost da je potpisao privremeni kupoprodajni ugovor, tuženik je u svojem iskazu obrazložio da nije dao takvu uputu svojem punomoćniku te da se ne potpisuje na takav način. Sud nije prihvatio neuvjerljivi iskaz IE da je tuženik kao prodavatelj potpisao Privremeni kupoprodajni ugovor i da mu je njegov otac u uredu odvjetnika rekao "odi ĆE tu potpiši", jer da je tuženikova volja bila sklopiti kupoprodajni ugovor ne bi ga njegov otac morao poticati i pozivati na potpis Privremenog kupoprodajnog ugovora. Također, nije uvjerljivo da bi tuženik dopustio da se kao prodavatelj predmetne nekretnine u Privremenom kupoprodajnom ugovoru navodi tužiteljeva bivša supruga BE, s obzirom da ona nije bila upisana kao suvlasnica nekretnine u zemljišnoj knjizi a tuženik tvrdi da s bivšom suprugom nije sklopio sporazum vezano uz podjelu imovine te da je on bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine te je kao samovlasnik nesporno bio upisan u zemljišnoj knjizi. IE je u tužbi navela da je kupoprodaji bila prisutna tuženikova bivša supruga BE, no na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da BE nije bila prisutna prilikom sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora ni isplate cijene te njezino saslušanje stranke nisu ni predložile. IE je kao stranka u svojem iskazu navela da je u vezi kupnje predmetne nekretnine kontaktirala s tuženikovim ocem, a što potvrđuje i tužitelj JE, koji nesporno nije bilo prisutan prilikom potpisivanja Privremenog kupoprodajnog ugovora ni isplate. Nesporna je činjenica da je na potvrdi od 13. kolovoza 1994. navedeno da na ime preostalog iznosa kupovnine IE isplaćuje iznos od 20.000,00 DEM, a primitak potvrđuju vlastoručnim potpisima TE i HE, no na potvrdi je samo potpis TE. Sud nije imao razloga sumnjati u iskaz svjedoka TE iz kojeg proizlazi da tuženik nije bio prisutan prilikom sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora te da su kao prodavatelji taj ugovor potpisali TE majka BE i HE tuženikov otac za kojeg je utvrđeno da mu tuženik nije dao punomoć za sklapanje kupoprodajnog ugovora. Također, iz uvjerljivog iskaza svjedoka TE proizlazi da tuženiku nije isplaćena cijena za predmetnu nekretninu već je novac primio njegov otac pa i to upućuje na zaključak da tuženik nije sklopio predmetni Privremeni kupoprodajni ugovor. Prema utvrđenju suda tužitelj, na kojem je u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a teret dokaza navedene činjenice, nije dokazao da je tuženik prodao predmetnu nekretninu tužiteljevoj prednici IE. Činjenica da tužitelj raspolaže Rješenjem Općine Koprivnica, Sekretarijata komunalnih djelatnosti, Odsjeka za građevinarstvo, vodoprivredu i ceste od 23. ožujka 1992. kojim se tuženiku odobrava gradnja prizemnog stambenog objekta s tavanskim stanom na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te elaboratom o procjeni vrijednosti nekretnina, za koje isprave tužitelj navodi da ih je pronašao u majčinoj ostavštini i da su te isprave predane IE prilikom sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora, nisu dokaz da je IE Privremeni kupoprodajni ugovor sklopila s tuženikom, jer su u posjedu Rješenja mogli biti tuženikov otac i/ili tuženikova punica TE, kod koje je tuženik ranije stanovao sa suprugom, te su oni mogli ispravu predati IE, a tuženik tvrdi da nikad nije dao raditi procjenu vrijednosti nekretnine.

37. Kako je to naprijed obrazloženo, sud je utvrdio da je IE kao kupac Privremeni kupoprodajni ugovor od 13. lipnja 1994. sklopila s nevlasnicima, jer BE nije bila vlasnica ni suvlasnica predmetne nekretnine, a prilikom sklapanja Predugovora zastupala ju je majka TE bez valjane punomoći, a i tuženikov otac HE, za kojeg je na temelju uvjerljivog iskaza svjedoka TE utvrđeno da je potpisao Privremeni kupoprodajni ugovor, utvrđeno je da nije bio ovlašten od strane vlasnika nekretnine na sklapanje predmetnog ugovora.

38. Prema odredbi čl. 382. ZOO-a kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao niti morao znati da je stvar tuđa može, ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

39. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao kupnjom i dosjelošću, kako je to tvrdila i njegova prednica IE koja je u tužbi od 2016. navela da je samovlasništvo nekretnine stekla kupnjom prije 22 godine.

40. Odredbama čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV) propisano je i to st. 1. da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja na način određen zakonom, a prema stavku 2. citiranog članka na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, a prema st. 3. citiranog članka zakona pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine da bi bio valjan treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

41. Odredbom čl. 119. st. 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja ako zakonom nije drukčije određeno.

42. Prema čl. 120. st. 1. ZV-a vlasništvo na nekretninama stječe se upisom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

43. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisano je odredbom čl. 159. ZV-a te se prema stavku 1. citiranog članka dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je st. 2. citiranog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakoniti, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. citiranog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

44. Nesporno je da IE nije bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

44.1. U Privremenom kupoprodajnom ugovoru od 13. lipnja 1994. izričito je navedeno da prodavatelji dozvoljavaju prijenos prava vlasništva na ime i vlasništvo kupca tek nakon potpune isplate, a o tome će se sačiniti konačni ugovor kojeg će potpisati gruntovni vlasnik ĆE i ovjeriti svoj potpis, a nesporna je činjenica da takav ugovor nije sačinjen.

45. Tužiteljica je tvrdila da je bila u posjedu predmetne nekretnine od dana sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora.

46. Prema odredbi čl. 11. st. 1. ZV-a tko stvar ili pravo posjeduje kao da je njezin vlasnik, ili posjeduje pravo kao da je nositelj tog prava, samostalni je posjednik.

47. Kvaliteta posjeda propisana je čl. 18. ZV-a te je prema st. 1. citiranog članka posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, prema st. 2. posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a prema st. 3. posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

48. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da IE kao kupac nije mogla steći pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću jer je Privremeni kupoprodajni ugovor sklopila s ZE i TE, dakle osobama koje nisu bile vlasnici predmetne nekretnine niti su bili ovlašteni od strane vlasnika, ovdje tuženika, raspolagati predmetnom nekretninom, a oni na kupca nisu mogli prenijeti više prava nego što su imali. Prema ocjeni suda ne može se smatrati da je IE stekla predmetnu nekretninu u dobroj vjeri jer je u vrijeme sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora uvidom u izvadak iz zemljišne knjige mogla utvrditi da je ĆE samovlasnik predmetne nekretnine, a i u Privremenom kupoprodajnom ugovoru navedeno je da je gruntovni vlasnik ĆE koji će potpisati konačni ugovor koji je sačiniti nakon potpune isplate. Kako je već obrazloženo, sud nije prihvatio neuvjerljivi iskaz IE da je tuženik potpisao Privremeni kupoprodajni ugovor, već je sud prihvatio uvjerljivi iskaz svjedoka TE da je ugovor kao prodavatelj uz nju potpisao HE te je njemu, a ne njegovom sinu, isplaćena kupovnina. Činjenica je da nije ni sklopljen konačni kupoprodajni ugovor koji je trebao biti sklopljen prema čl. 3. Privremenog kupoprodajnog ugovora od 13. lipnja 1994. godine pa da je IE predmetni Privremeni kupoprodajni ugovor sklapala u dobroj vjeri izvjesno je da bi nakon potpune isplate cijene radi sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora stupila u kontakt s tuženikom, jer je prema navodima IE cijena isplaćena 1994. u cijelosti. Iz Privremenog kupoprodajnog ugovora od 13. lipnja 1994. proizlazi da kupac stupa u posjed nekretnina odmah tj. s potpisom privremenog ugovora. Na temelju analize iskaza stranaka i svjedoka utvrđeno je da su predmetnu nekretninu u spornom razdoblju od lipnja 1994. nadalje posjedovali i tuženik i IE odnosno kasnije njezin sin JE i to na način da su nekretninu kosili, odnosno uglavnom su to za njih radile treće osobe, a tužitelj je dao postaviti vrata i ogradu, no tuženik je promijenio bravu, a tužitelj ni EE nisu plaćali nikakve naknade za nekretninu te su oboje znali da je tuženik oglasio prodaju nekretnine 2016. godine jer je na samoj nekretnini tuženik stavio natpis da se nekretnina prodaje.

49. Utvrđeno je da je IE umrla **.**.2021., a prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju od 2. srpnja 2021. godine nekretnine ostaviteljice su u cijelosti pripale ovdje tužitelju JE, s tim da u ostavinsku imovinu ostaviteljice nije prijavljena predmetna nekretnina.

50. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da tužitelj JE nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine kupnjom jer on nesporno nije kupio predmetnu nekretninu, a pravo vlasništva nije mogao steći ni dosjelošću jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. ZV-a s obzirom da tužitelj nema potrebnu kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću. Kako je to naprijed obrazloženo, sud je utvrdio da tužiteljeva prednica IE nije bila u samostalnom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, a u vrijeme njezine smrti, kao i prije toga, tužitelj je znao da postoji spor oko vlasništva predmetne nekretnine te je imao razloga sumnjati da mu, kao ni njegovoj prednici, ne pripada pravo na posjed, na što upućuje i činjenica da tužitelj predmetnu nekretninu nije prijavio u majčinu ostavinsku imovinu te da je znao da je tuženik oglašavao prodaju predmetne nekretnine i čuo je od susjeda da je tuženik dolazio na nekretninu.

51. Iz naprijed obrazloženih razloga sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan pa je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

52. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

51. Parnični troškovi tuženika utvrđeni su u iznosu od 1.250,00 eura prema troškovniku (str. 146 i 147) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), odnose se na nagradu punomoćniku odvjetniku tuženika za zastupanje na ročištu 10. veljače 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 2.), za zastupanje na ročištima 4. travnja 2025., 6. lipnja 2025., 3. listopada 2025., 21. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.) i PDV u iznosu od 275,00 eura (Tbr. 46).

53. Sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u cijelosti pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Koprivnici, 22. prosinca 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik KE, [adresa]

2. Odvjetnica Lidija Rukavina, Koprivnica