Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-208/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu u tužitelja VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, protiv tužene OTP banka d.d., OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split, zastupane po Miroslavu Plašćaru iz OD Žurić i Partneri d.o.o., radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 02. prosinca 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 22. prosinca 2025. u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. "OTP Banka" d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 5250887383 dužan je tužitelju VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 6.353,55 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023.g pa do plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi: na iznos od 165,55 EUR koja teče od 11.11.2022

na iznos od 165,55 EUR koja teče od 11.12.2022

na iznos od 165,54 EUR koja teče od 11.1.2023

na iznos od 72,44 EUR koja teče od 11.4.2023

na iznos od 165,54 EUR koja teče od 11.5.2023

na iznos od 165,54 EUR koja teče od 11.6.2023

na iznos od 165,54 EUR koja teče od 11.7.2023

na iznos od 165,54 EUR koja teče od 11.8.2023

na iznos od 165,54 EUR koja teče od 11.9.2023

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.10.2023

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.11.2023

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.12.2023

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.1.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.2.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.3.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.4.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.5.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.6.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.7.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.8.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.9.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.10.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.11.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.12.2024

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.1.2025

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.2.2025

na iznos od 129,57 EUR koja teče od 11.3.2025

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.4.2025

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 11.5.2025

na iznos od 241,36 EUR koja teče od 14.6.2025

pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 1.425,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, od dana donošenja presude tj. od 22. prosinca 2025., uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Smatra se da je tužba tužitelja povučena za novčani iznos od 57,13 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj IP, (dalje: tužitelj), u tužbi navodi da pravni prethodnik tuženika je kao trgovac sa tužiteljem kao potrošačem dana 09. listopada 2006.g sklopio Ugovor o kreditu br. 52995/06 u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 68.260,00 CHF po prodajnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Prilikom sklapanja ugovora tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelja na mogućnost snašanja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Točkom 7. presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g takav način ugovaranja valutne klauzule bez da je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utvrđen je kao nepošten, a što je pak rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana. Takvim načinom ugovaranja ujedno su povrijeđene i odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Dana 17. rujna 2019.g objavljena je odluka VSRH povodom revizije banaka u predmetu Rev-2221/2018-11 povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač te je konačno utvrđeno da je i valutna klauzula CHF nepoštena, i kao takva ništetna. Citiranom Revizijskom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-6632/16 od 14. lipnja 2018.g Navedene sudske odluke predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj obzirom da je postupak bio vođen sukladno 502.a. ZPP-a.

1.1. U tužbi navodi da je tužitelj ustao tužbom radi preplate tečaja za razdoblje od početka otplate kredita pa do uplate tužitelja od 30.10.2022.g u parničnom predmetu ovoga suda br. P-246/2023 te u tom postupku pravomoćno presuđeno da je tuženik dužan tužitelju po tom osnovu isplatiti novčani iznos od 15.641,99 EUR.

1.2. Tužitelj u ovom parničnom postupku potražuje od tuženika iznose koje je preplatio primjenom nepoštene i ništetne ugovorne odredbe valutne klauzule CHF u razdoblju od 1.11.2022.g pa do 13.6.2025.g, a u kojem periodu je tužitelj predmetni kredit preplatio u iznosu od 6.410,68 EUR.

1.3. Radi toga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik, ne osporava da je sa tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu br. 52995/06 (dalje: Ugovor o kreditu),

2.1. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 21. srpnja 2025. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 155/23, dalje: „ZOO“), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja budući da ista nije specificirana Tužbom.

2.2. Prije svega, tuženik napominje da zastara zahtjeva za povrat plaćenog temeljem ništetnih odredbi nastupa u roku od 5 godina po proteku utvrđenja ništetnosti odredbi temeljem kojih je izvršeno plaćanje. Mnogobrojna praksa Vrhovnog suda ujednačeno prihvaća početak tijeka zastare konkretnog tužbenog zahtjeva kao restitucijskog zahtjeva i vrijeme zastare od 5 godina.

2.3. Sukladno važećoj sudskoj praksi i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12 došlo do prekida zastare za preplaćene iznose na temelju pojedinačno zaključenih ugovora o kreditima u vremenskom periodu koji su obuhvaćeni kolektivnom tužbom (iz kojeg vremena potječe i konkretni Ugovor), te kako je zastara ponovo počela teći od pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

2.4. Odluka na koju se tužitelj poziva kao temelj tužbenog zahtjeva postala je pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke. Slijedom navedenog, jasno je da je u odnosu na predmetni zahtjev protekom roka od 5 godina nastupila zastara prava na restituciju, a time i postavljenog tužbenog zahtjeva.

2.5. U odnosu na navode o nepoštenosti tuženika u konkretnom slučaju tuženik nije bio nepošten stjecatelj. Odnosi između tužitelja i tuženika jasno su uređeni, tuženik je svjestan svojih obveza temeljem ugovora o kreditu pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je već prethodno vodio parnični postupak protiv tuženika upravo radi povrata više plaćenih iznosa temeljem valutne klauzule.

Tužitelj se svakako ne može pozivati na bilo kakvo nepoštenje tužitelja kao što to navodi pod točkom VI. tužbe budući da nije niti na koji način prisiljen od strane tuženika na plaćanje povećanih iznosa. Sve što je eventualno plaćeno od strane tužitelja više od onog što je tužitelj prema samom ugovoru dužan platiti, plaćeno je isključivo jednostranom, svjesnom voljom tužitelja.

2.6. Prema čl. 1112. ZOO-a, osoba koja izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Stoga, ako je tužitelj znao da pojedine iznose nije dužan plaćati prema ugovoru, a nesporno je upoznat sa svim okolnostima i uvjetima ugovornog odnosa jer je prethodno vodio i pravomoćno završio postupak u odnosu na uvjete navedenog ugovora, tužitelj se ne može pozivati ni na kakvo „nepoštenje“ tuženika. Uz navedeno, budući da tuženik nije ni na koji način bio nepošten prema tužitelju, tužitelj svakako nema pravo na zateznu kamatu prema čl. 1115. ZOO-a. Neosnovano je da tužitelj sada, kada je prošlo preko dvadeset godina od sklapanja Ugovora, tvrditi da mu odredbe Ugovora ipak nisu jasne i tako nastaviti neograničeno plaćati anuitete i periodično voditi parnične postupke protiv tuženika.

2.7. Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, s obzirom da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja. Tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi financijskom vještačenju na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

2.8. Tuženik predlaže sudu da uzme u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz Ugovora o kreditu, a koji su tijekom određenih razdoblja otplate kredita bili u nižem iznosu od anuiteta predviđenih otplatnim planom.

2.9. Potrebno je istaknuti da bi neprihvaćanjem tuženikovog prijedloga za utvrđenjem tzv. negativnih razlika sud počinio povredu ustavnog prava na pravično suđenje, zajamčenu člankom 29. Ustava i povredu načela zakonitosti, zajamčenu člankom 5. Ustava.

2.10. Ukoliko bi sud utvrdio da sporne ugovorne odredbe ne proizvode pravni učinak, svaka bi ugovorna strana bila dužna drugoj vratiti sve ono što je na temelju takvih odredbi primila, prema članku 323. ZOO-a. Bilo bi nelogično i pravno neutemeljeno da se tuženiku kao ugovornoj strani naredi vraćanje negativnih razlika jer je riječ o iznosima koje tuženik na ime spornih ugovornih odredbi nikada nije primio. Takvo postupanje značilo bi povredu načela jednake vrijednosti činidaba propisanu čl. 7. ZOO-a i bilo bi protivno načelu zakonitosti kako je zajamčeno člankom 5. Ustava., čime bi se dovela u pitanje pravičnost predmetnog sudskog postupka.

2.11. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. U svrhu dokaza pročitana je tužba, izvršen je uvidu u preslike ugovora o kreditu, uvid u Presudu TS Zagreb br. P-1401/2012 od 04.07.2013.g, uvid u Presudu VTSRH br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., uvid u Presudu VSRH br. Rev-2221/18 od 03.09.2019.g., uvid u spis OS Koprivnica br. P-246/2023, knjigovodstvena kartica – promet po kreditu, specifikacija preplaćenih iznosa, odgovor na tužbu, saslušan je tužitelja, Uvid u Rješenje Županijskog suda u Bjelovar, poslovni broj Gž-911/2021 od 13.9.2021., Uvid u Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 1277/2022 od 08.05.2023..

4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

5. Između stranaka nije sporno da je tuženik pravni slijednik Societe S Generale – Splitska banka d.d. Split.

6. Između stranaka je nesporno da je Općinski sud u Koprivnici između istih stranaka donio pravomoćnu presudu posl. br. P-246/2023-20 od 21. veljače 2025. godine.

7. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate 6.410,68 EUR, za vremensko razdoblje od 01. studenog 2022. do 13. lipnja 2025. godine, s osnova pretplaćenih CHF temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju broj 52995/06 od 09. listopada 2006.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj 52995/06 od 09. listopada 2006. (list 9-14) koji je solemniziran po javnom bilježniku Marini Ostović iz [adresa], od 09. listopada 2005. broj OU-1014/2006-1 kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 68.260,00 CHF, obračunato prema prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećim za CHF na dan korištenja kredita (čl. 2. t. 1. i t. 2.) Ugovorena je kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odredbi banke o kreditiranju građana, a koja u vrijeme zaključenja ovog Ugovora iznosi 4,20 % (čl. 5).

8.1. Nesporno je da je rok otplate kredita 240 mjeseci, jednakih mjesečnih anuiteta, i to 239 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 423,01 CHF te jednog preostalog anuiteta u iznosu od 421,33 CHF.

9. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.

10. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Ugovor o kreditu broj br. 52995/06 od 09.10.2006. godine na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).

12. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

13. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

14. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

15. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

16. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

17. Iskazom tužitelja utvrđeno je da je realizirao kredit kod Splitske Banke, prednika tuženika za dovršetak kuće, koja je 2006. godine bila visoki Roh bau.

18. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu za adaptaciju kuće broj br. 52995/06 od 09.10.2006. godine. utvrđeno je da u čl. 4. Ugovora, namjena kredita bila isključivo za adaptaciju kuće.

19. Sud je zaključio da su tužitelj, kao fizička osoba, i tuženik zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj za adaptaciju stambenog objekta u cijelosti, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno, odnosno nije dokazao da bi tužitelj sklopio Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti, odnosno da nema status potrošača.

20. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

21. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

22. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.

23. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF.

24. Iz iskaza tužitelja kojeg je dao kod ovoga suda u Ovosudnom predmet P-246/2023 te na ročištu dana 02. prosinca 2025. godine, proizlazi da se o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, a na održanom ročištu 10. listopada 2024., tužitelju nije bilo jasno što znači valutna klauzula kako je naveo u svojem iskazu. Sud doznaje da su mu se povećavale rate i to na način da od 2.000,00 kn pa trenutno sada do 500,00 EUR mjesečno morao je čak i nadoplaćivati zbog povišenih rata iako mu se ustega vršila na plaći. Tužitelj još uvijek otplaćuje kredit. Iz njegova iskaza proizlazi da je za njega bila najpovoljnija opcija jer je 2006. godine Splitska banka imala najbolju ponudu, a koji kredit je mogao on otplaćivati. Nije mogao utjecati na sadržaj Ugovora. Tužitelj navodi da kredit još nije otplaćen, da će biti otplaćen do kraja drugog mjeseca.

25. Razgledavanjem Ugovora br. 52995/06 od 09.10.2006. godine utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.

26. Sud je prihvatio iskaz tužitelja da nije primio odgovarajuće obavijesti o naravi i rizicima i posljedicama osporenih Ugovornih odredba.

27. Tuženik je propustio informirati tužitelja kao potrošača o važnim činjenicama kao što su opći rizici vezani za takvu valutu.

28. Ovaj sud smatra da su takve odredbe u Ugovoru u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

29. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba u valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 2., u dijelu u kojem je Ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećim na dan korištenja kredita je nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.

30. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tuženik kao potrošač faktički mogao utjecati na sporni sadržaj odredbe Ugovora o kreditu br. 52995/06 od 09.10.2006. godine

31. U ovome postupku sud je proveo test nepoštenosti spornih Ugovornih odredbi radi utvrđenja da li je u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli u CHF iz navedenog Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna.

32. S obzirom da su odredbe Ugovora gore u članku 2., Ugovora o kreditu br. 52995/06 od 09.10.2006. godine, u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, sud je utvrdio njihovu ništetnost (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.).

33. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)

34. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.

35. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o namjenskom kreditu za adaptaciju stambenog objekta te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takvu vrstu Ugovora budući da se radi o potrošačkom Ugovoru. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.

36. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

37. Provedeno je financijsko vještačenje po Nataliji Jambrečić mag. oec. stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije.

37.1. Zadatak vještaka bio je izvršiti obračun koliko je više plaćeno s osnova povrata kredita temeljem Ugovora 52995/06 zbog razlike anuiteta zbog kojeg je došlo uslijed promjene tečaja CHF u razdoblju od 1.11.2022. do 13.6.2025. .

37.2. Vještakinja u mišljenju navodi da je ugovorenom Ugovoru o kreditu broj br. 52995/06 od 09.10.2006. godine, (u daljnjem tekstu Ugovor) je OTP Banka d.d. (Societe generale – Splitska banka d.d.) odobrila korisniku kredita CP kredit po slijedećim uvjetima:

Iznos kredita: 68.260,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, Redovna kamatna stopa: 4,20% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci kreditora. Način otplate: 240 mjesečnih anuiteta. Uvidom u Knjigovodstvenu karticu kredita.

37.3. Vještakinja u zaključku navodi da zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita više je plaćeno 6.353,55 EUR, te je razliku iskazala u pojedinačnim mjesečnim iznosima. U zaključku iskazala je navedenu razliku u pojedinačnim mjesečnim iznosima.

38. Tužitelj prihvatio je nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je naveo da je ustao tužbom radi plaćanja iznosa od 6.410,68 EUR, odnosno preplaćenog iznosa po osnovu primjene nepoštene i ništetne odredbe valutne klauzule CHF.

Iz zaprimljenog Nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj po tom osnovu predmetni kredit (u utuženom razdoblju) preplatio za iznos od 6.353,55 EUR, i to nakon prijeboja sa tzv. negativnim razlikama.

38.1. Tužitelj u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje vještaka te ne traži nikakva dodatna pisana ili usmena pojašnjenja. U skladu sa Nalazom i mišljenjem tužitelj smanjuje svoj tužbeni zahtjev za iznos od 57,13 EUR te usklađuje tijek zakonskih zateznih kamata na način da sada od tuženika potražuje 6.353,55 EUR (ispravljeno na zapisniku 02. prosinca 2025.).

39. Tuženik pismeno nije se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dok je ostao kod svih navoda i prigovora na zapisniku od 02. prosinca 2025. godine.

40. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještak svoj nalaz i mišljenje dao u skladu s pravilima struke te je isti izradio kako mu je određen nalogom ovoga suda (čl. 258. st. 1. ZPP-a).

41. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.

42. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.

43. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.

44. U predmetu Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-246/2023 utvrđeno je, a što jei nesporno da nije nastupila zastara u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, iz razloga što je tužba podnijeta dana 12. lipnja 2023. godine.

45. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

46. Ovaj sud utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanje na više plaćeno zbog ništetne odredbe po valutnoj klauzuli obzirom na dan podnošenja tužbe tj. 12. lipnja 2023. godine u predmetu ovoga suda P-246/2023 i početak roka zastare 14. lipnja 2018. jer nije prošlo 5 godina. (čl. 225 ZOO.).

47. Kod ovoga suda tužitelj je podnio tužbu dana 21. srpnja 2025. godine (sa iste pravne osnove kao i u predmetu ovoga suda P-246/2023), za vremensko razdoblje od 01. prosinca 2022. pa do 13. lipnja 2025. godine. Ovaj sud utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare u ovome konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje više plaćenog zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz razloga što nije protekao zakonski rok od 5 godina u smislu čl. 225 ZOO-a.

48. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

49. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

50. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 6.353,55 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.

51. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. ( kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).

52. Tužitelj nakon što je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje snizila je tužbeni zahtjev tako da umjesto postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu (6.410,68 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos potražuje iznos od 6.353,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos. Sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 158. ZPP-a. Tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev (čl. 191. st. 3. ZPP-a).

53. Kako tuženik nakon sređenog tužbenog zahtjeva nije se protivio na povlačenju tužbe u iznosu od 57,13 EUR, ovaj sud smatra da je pristao na povlačenje tužbe, s toga je sud donio rješenje o povlačenju tužbe za novčani iznos od 57,13 EUR u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

54. Radi navedenog neosnovan je istaknuti prigovor aktivne legitimacije od strane tuženika da tužitelj ne bih imao pravo potraživati od tuženika s osnova ništetnih odredbi kojim je Ugovorena valutna klauzula u valuti CHF.

55. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

55.1. Sud o troškovima (VPS: 6.353,55 EUR,) tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 -dalje Tbr.), primjenom Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 9. t. 3., i to za sastav tužbe od 21. srpnja 2025.g u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.1 Tarife), sastav podneska od 04. studenog 2025.g u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na ročištu 02. listopada 2025.g u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanje na ročištu 02. prosinca 2025.g u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), pristup na ročište radi objave u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), ukupno: 450 bodova, ukupno: 900,00 EUR, PDV: 225,00 EUR, predujam za vještačenje u iznosu od 300,00 EUR, ukupno: 1.425,00 EUR.

55.2. Na dosuđeni iznos troškova od 1.425,00 EUR, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 22. prosinca 2025. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

55.3. Temeljem navedenog valjalo je presuditi i riješiti kao u izreci presude i rješenja.

Koprivnici, 22. prosinca 2025. godine.

Sutkinja:

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Krunoslav Vuljak iz Koprivnice

2. Odvjetnik Miroslav Plašćar iz Zagreba