Poslovni broj:P-1981/2019-43

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dubravku Marjanoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobiji, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. prosinca 2025., a u prisutnosti punomoćnik tužitelja Dubravka Marjanovića, odvjetnika iz Osijeka, i punomoćnika tuženika Krešimira Vesnića, odvjetnika u OD Porobija i Porobija iz Zagreba, nakon donošenja i objave dana 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbi Ugovora o namjenskom kreditu, sklopljenog između Zagrebačke banke d.d. Zagreb i ZG broj 3211635347/07 od dana 04.12.2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Biserke Arambašić u Osijeku, pod brojem OV-19303/07 ovjeren 05.12.2007. godine,

... sadržan u članku 1. koji glasi: "… uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama …"

.. sadržan u članku 2.st.2. koji glasi: „… promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,60% godišnje (slovima: pet cijelih šezdeset posto).''

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, OIB 92963223473, platiti tužitelju ZG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] :

.. na ime razlike preplaćenih iznosa kamata i tečajne razlike iznos od 43.580,16 kn/5.784,08€(slovima:četrdesettritisućepetstoosamdesetkunaišesnaestlipa/šettisućas edamstoosamdesetčetirieuraiosamcenti) sa zateznim kamatama na:

.. 313,80 kn / 41,64 €

sa zateznim kamatama od 15.01.2009. do isplate, po kamatnoj stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.23. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena,

.. 990,30 kn / 131,45 €

sa zateznim kamatama od 15.01.2010. do isplate , po kamatnoj stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.23. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena,

.. 1.250,05 kn / 165,90 €

sa zateznim kamatama od 15.01.2011. do isplate , po kamatnoj stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.23. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

.. 4.658,92 kn / 618,36 €

sa zateznim kamatama od 15.01.2012. do isplate , po kamatnoj stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.23. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

.. 16.136,81 kn / 2.141,74 €

sa zateznim kamatama od 15.01.2013. do isplate , po kamatnoj stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.23. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

.. 4.507,67 kn / 598,27 €

sa zateznim kamatama od 15.01.2014. do isplate , po kamatnoj stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.23. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

.. 15.722,61 kn / 2.086,72 €

sa zateznim kamatama od 15.01.2015. do isplate , po kamatnoj stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.23. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.675,00 eura

(slovima:dvijetisućešestosedamdesetpeteura) sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

IV. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211635347/07, dana 4. prosinca 2007., a potvrđen od strane javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, pod br. OV-19303/07, 5. prosinca 2007.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 16.720,00 CHF, prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, s rokom otplate od 9 godina, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način naveden u ugovoru, s tim da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja za CHF, a čl. 2. Ugovora određena je promjenjiva kamatna stopa vezano uz valutu CHF a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,60% godišnje koja se tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala po jednostranoj odluci tuženika, a na štetu tužitelja. Kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika bez suglasnosti tužitelja čime je kamata postala promjenjivi element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Odredba ne sadrži niti referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja kamatne stope te kao takva nije razumljiva prosječno potrošaču te ne daje dovoljno točne kriterije na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope, tuženik stavlja tužitelja u neravnopravan položaj što dovodi do zaključka da je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva prilikom sklapanja Ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. U Ugovoru o kreditu postoje dva promjenjiva elementa i to valutna klauzula vezana uz CHF i promjena kamatne stope koji ukazuju na činjenicu da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama za koje tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata tj. nije mogao znati koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Nedopuštenost i ništetnost dijelova odredbi predmetnog Ugovora o kreditu sukladno kojima je redovna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva temeljem jednostrane odluke banke utvrđena je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine te presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine. Ovakvu odluku Visokog Trgovačkog suda RH potvrdio je i Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine. Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.g. i u dijelu u kojem je presuđeno kako je nepošteno ugovaranje valutne klauzule uz koje je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora od strane banke nisu informirani o svim bitnim parametrima te su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula utvrđene ništetnim. Slijedom navedenog, a pozivajući se na odredbe čl. 131. st. 1. u svezi s čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača kao i odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, temeljem kojih je svaki potrošač kao korisnik kredita u pojedinačnom postupku u kojem zahtijeva sudsku zaštitu ovlašten pozvati se na odluke donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a iz razloga što takve odluke obvezuju sve sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi zaštite svojih individualnih prava. Sukladno navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH nedvojbeno je kako je tuženik na štetu tužitelja neosnovano naplatio, odnosno stekao bez osnove iznos novca koji će se utvrditi financijskim vještačenjem budući tužitelj zbog proteka vremena, te mnogobrojnih izmjena i kamatne stope i valute CHF ne posjeduje cjelokupnu dokumentaciju koja je potrebna za navedeni izračun, te predlaže da sud obveže tuženika na dostavu iste, pa će tužitelj sukladno odredbi čl. 186. b i c Zakona o parničnom postupku nakon provedenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev, te predlaže sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, u svezi s čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, te čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane uključujući pravnu osnovu visine, izračun te ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtijeva tužitelja, a dospjeli su prije 11. lipnja 2014. godine. Tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući iz prometa po kreditu proizlazi da je osim tužitelja treća osoba (IG) otplaćivala obveze po kreditu. Tuženik osporava potrošačka svojstva ugovora o kreditu te osporava tužitelju svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača i smatra da tužitelj nije prosječni potrošač budući je od 2010. glazbeni terapeut u Londonu, što znači da živi i radi u Londonu. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koje se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja. U odnosu na način promjene kamatne stope tuženik ističe kako se ista počevši od 1. siječnja 2013.g. mijenjala ovisno o izmijeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na Zakonom predviđene zahtjeve. Uprava banke je na svojoj 688. sjednici od 11. prosinca 2012.g. donijela Opće uvjete promjena kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012.g. ( u daljnjem tekstu OUP/2013) koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. godine kojim je implementirana zakonska obveza iz čl. 11.a. st. 1. i st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 127/12). U odredbama poglavlja t. 3. OUP/2013 naslovljenog krediti – načini određivanja visine promjenjive kamatne stope pod a) promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope navedeno je " kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni ( promjenjivi ) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar ili više njih čija je promjena neovisna po volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope određeni ugovoreni broj postotnih poena koji se ne mijenjaju tijekom korištenja odnosno otplate kredita". U odnosu na CHF kredite navedeno je slijedeće " U usklađenju zatečenih kamatnih stopa ugovoreni ugovorima o stambenom kreditu ugovorima o kreditu s namjenom različitom od stambene namjene te kreditu bez određene namjene, ugovorima s valutnom klauzulom izraženu u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u CHF , primijenit će se šestomjesečni LIBOR za CHF." Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti“ tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Utoliko je jasno kako tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti „obraniti“ tečaj CHF / EUR. Dapače, temeljem dugogodišnje stabilnosti tečaja i izjava Zguvernera Švicarske narodne banke, tuženik je imao jedino opravdan razlog vjerovati kako je mogućnost volatilnosti tečaja švicarskog franka znatno smanjena. Što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR, radi se o javno dostupnoj informaciji u niz novinskih članaka tijekom 2005. godine, te je na istu upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a VG prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. Proizlazi, dakle, kako je uloga i cilj HNB-a da održi stabilnost tečaja kune prema EUR i time omogući stabilnost cijena bila javno dostupna činjenica, isto kao što je bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, već da se isti posredno formira preko EUR. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u preslik Ugovora o kreditu broj ugovora: 3211635347/07, prvi otplatni plan; sudsku praksu; promjene kamatnih stopa; Opće uvjete promjena kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama; te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting d.o.o. iz Osijeka, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 9. siječnja 2025., u dopunu nalaza i mišljenja od 12. kolovoza 2025., očitovanje vještaka od 17. listopada 2025., te je saslušao vještaka na ročištima od 7. svibnja 2025. i 11. prosinca 2025. godine, i saslušao tužitelja na ročištu od 7. svibnja 2025., a podneskom od 17. travnja 2025. tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka osobnog bankara ĐG.

4. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke od 9. siječnja 2025. utvrđeno je da su dana 4. prosinca 2007. godine tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 3211635347/07, koji je ovjeren po Javnom bilježniku, dana 05. prosinca 2007. godine pod brojem OV-19303/07. Temeljem tako zaključenog Ugovora o kreditu, je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos u visini od 16.720,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB, važećem na dan korištenja kredita. Prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, visina kamatne stope je iznosila 5,60% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. Promjene visine kamatne stope kroz razdoblje trajanja kredita su do 30.11.2007. godine 5,60% godišnje, do 01.02.2008. godine 5,80% godišnje, do 01.07.2009. godine 6,63% godišnje, do 01.07.2011. godine 6,05 %, i do 01.01.2014. godine 3,23 %. Razlika koja je nastala jednostranom odlukom o promjeni visine kamatne stope iznosi 277,45 EUR-a. Svi iznosi su navedeni u tablicama po mjesecima i godinama. Visina anuiteta iznosi (primjenom visine kamatne stope iz Ugovora od 5,60% godišnje) 197,45 CHF, a tečaj na dan korištenja kredita (28.02.2007. godine) iznosi 4,3827 4 kn za I CHF pa je nastavno na navedeno visina anuiteta 865,37 kn mjesečno. Tečajna razlika iznosi 10.230,50 EUR-a i u ovoj tablici je prikazano stanje kakvo je plaćanje doista i bilo. Naime, tužitelj nije uredno otplaćivao svoj kredit (na mjesečnom nivou), odnosno, kada bi propustio izvršiti obvezu plaćanja u nekom mjesecu, isto je nadoknadio u nekom od slijedećih mjeseci. Iznosi kada je manje platio ili uopće nije platio obvezu su prikazani sa predznakom minus. Samo pozitivna tečajna razlika iznosi 10.235,18 EUR-a.

5. Saslušana na ročištu od 7. svibnja 2025. godine, vještakinja je iskazala da u odnosu na primjedbe tuženika navodi da u predmetu spisa nije bilo dokumentacije vezane za moratorij, pa se u izračunu nije ni prikazao anuitet uvećan za kamate pripisane razdoblju moratorija, odnosno tuženik u istom podnesku navodi, ali uz podnesak nije dostavljen takav da je izvršio svoj izračun, te navodi iznos izračun, pa vještak nije bio u mogućnosti usporediti izračune, te eventualno izvršiti korekciju svog. Pun. tuženika je istaknuo kako je na ime predmetnog kredita ukupno uplaćen iznos od 126.219,62 kn, dok je iznos kredita isplaćen tužitelju bio 73.279,41 kn, slijedom čega je razlika 52.940,21 kn. Slijedom navedenog, nije logično da je moguća preplata po osnovi valutne klauzule u iznosu od 77.087,73 kn, te je predložio da se vještak i na to očituje. Tuženik dodatno ističe kako nalaz nije razuman, primjerice iz razloga što vještak u cijeloj 2009., ukazuje veće iznose preplata nego što je bio sam anuitet, odnosno tužitelj je platio anuitet otprilike 200,00 CHF, dok vještak utvrđuje preplatu u pojedinim mjesecima u iznosima od oko 350,00 eura. Tuženik se obvezao dostaviti dokumentaciju vezanu za moratorij u roku od 15 dana, te predložio da vještak izradi dopunu nalaza i mišljenja, te odgovori na istaknute prigovore. Nadalje, vještak je iskazao kako je temeljem Ugovora i prometa po kreditu moguće izračunati razliku anuiteta, a za posebno iskazivanje razlike nastale promjenom kamatne stope, te valutne klauzule je potrebna i dodatna dokumentacija.

6. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 12. kolovoza 2025. slijedi da je na ročištu 07. svibnja 2025. godine, prihvaćen zahtjev tužitelja za dopunom nalaza i mišljenja vještaka, sukladno primjedbama tuženika iz podneska od 29. siječnja 2025. godine i s ročišta od 07. svibnja 2025. godine u odnosu na moratorij koji je naknadno dostavljen, te u izračunu u nalazu nije prikazan anuitet uvećan za kamate pripisane razdoblju moratorija. Tuženik je dostavio Zahtjev za odobrenje moratorija od 10.08.2009. godine, kao i Odluku o odobravanju moratorija u trajanju od 12 mjeseci, u kojoj je odluci navedeno da se ,,Moratorij odobrava uz pripis naknade glavnom dugu, od 3,5% iznos ostatka glavnog duga." Izračun razlike kamata sada iznosi 36,57 EUR, uz napomenu da su razdoblja kada je plaćen manji iznos od potrebnog u izračunu prikazan predznak -, i ovo je razlika između više i manje plaćenih iznosa. Tečajna razlika iznosi 5.820,65 EUR uz napomenu da je izračunati iznos razlika između više i manje plaćenih iznosa, gdje su manje plaćeni iznosi prikazani s predznakom -.

7. Podneskom od 17. listopada 2025. vještak navodi očitujući se na podnesak tuženika kojim "prigovara nalazu i mišljenju iz razloga što izračun tečajne razlike po osnovi ništetnosti valutne klauzule nije matematički točan iz razloga što vještak u svom izračunu koristi uplate klijenta, dok je pravilno koristiti stvarni anuitet." Te nadalje navodi ,,ispravan način obračuna po osnovi ništetnosti kamatne stope i valutne klauzule trebao bi biti slijedeći. Za razliku kamate: - iskazati razliku u visini anuiteta koja proizlazi iz promjene kamatne stope kroz cijelo razdoblje otplate kredita - Razliku u visini anuiteta iskazati u kunskoj protuvrijednosti primjenom tečaja na dan plaćanja anuiteta za tečajnu razliku iskazati: razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja na način da se od svake mjesečne obveze koja je stvarno obračunata i plaćena, oduzme obveza prema inicijalnim uvjetima (inicijalni anuitet u kunama inicijalnoj kamati i tečaju na dan isplate kredita). Od tako dobivenog iznosa iz točke 3. treba oduzeti iznos iz točke 2. koji je razlika obveze po osnovi promjene kamatnih stopa." Dana 12.08.2025. godine je sačinjen nalaz i mišljenje u kojem je razlika nastala promjenom visine kamatne stope 36,57 EUR. Tečajna razlika 5.820,65 EUR, što je pogreška i omaška vještaka. Naime tečajna razlika je 5.784,08 EUR, a razlika anuiteta je 5.820,65 EUR. Ispravlja omašku i dostavlja izračun tečajne razlike u visini od 5.784,08 EUR. Tada je 36,57 EUR (razlika kamata) + 5.784,08 EUR (Tečajna razlika) =5.820,65 EUR što je razlika anuiteta.

8. Saslušana na ročištu od 11. prosinca 2025. vještakinja je u cijelosti ostala kod dopune nalaza i mišljenja i očitovanja na podnesak tuženika od 15. listopada 2025., te navela da je mišljenje tuženika kako se ne trebaju koristiti stvarne uplate već visina anuiteta u cijelosti hipotetski izračun, a izračun u ovoj pravnoj stvari je sačinjen temeljen stvarnih uplata koje je tužitelj izvršio, a ova ispravka od 15. listopada 2025., je sačinjena temeljem primjedbi iz istog podneska, te ispravljena pogreška nastavno prikazana samo tečajna razlika koju je tužitelj u tužbi i potraživao.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, dopune nalaza i mišljenja i očitovanja vještaka kao stručno i objektivno sačinjene, a vještak je u cijelosti odgovorio na primjedbe i pitanja punomoćnika tuženika.

10. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kao ni na dopune nalaza i mišljenja i očitovanja vještaka, te je podneskom od 21. studenog 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje na ime tečajne razlike isplatu ukupnog iznosa od 5.784,08 eura zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve pobliže opisano pod točkom II. izreke presude, dok ne potražuje preplaćene kamate.

11. Tužitelj po punomoćniku na ročištu od 11. prosinca 2025. je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva uređenog podneskom od 21. studenog 2025., te se protivio svim navodima punomoćnika tuženika predlažući da sud dopusti preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a tuženik je po punomoćniku ostao kod svih navoda tijekom postupka i istaknutih prigovora protiveći se preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, te je ostao kod svih prigovora i primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kao i prigovor na matematički izračun iz razloga što je vještak u svom izračunu koristio uplate klijenta dok je pravilno koristiti stvarni anuitet. Nije se protivio povučenom dijelu, ali je za isti tražio trošak.

12. Sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sukladno članku 190. i članku 191. ZPP-a, budući je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i budući tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a prije provedenog vještačenja. Sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sukladno članku 190. i članku 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), te sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH sa 2. sjednice Građanskog odjela održane 27. svibnja 2024., zastara za preinačeni dio nije nastupila. Sukladno izvodu iz zapisnika sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021., poslovni broj SU-IV- 162/21, usvojen je zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF- u, dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Kako tužitelj u tužbi nije mogao postaviti točno određen tužbeni zahtjev, kojim potražuje preplaćene mjesečne iznose anuiteta uz pripadajuće kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, za cijelo vrijeme otplate kredita, a prije dostave dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, to je sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na ročištu od 11. prosinca 2025., a koji tužbeni zahtjev je tužitelj konačno uredio podneskom od 21. studenog 2025., sukladno nalazu i mišljenju vještaka, budući je tužbeni zahtjev postavljen okvirno, temeljem dokumentacije koju posjeduje, no ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno određeni tužbeni zahtjev za navođenjem svakog pojedinačnog iznosa tečajne razlike u pojedinom anuitetu, na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu. U odnosu na smanjenje tužbenog zahtjeva sukladno čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen, budući je tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 21. studenog 2025., a sukladno ispravljenom nalazu i mišljenju vještaka.

13. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke na ročištu 7. svibnja 2025. proizlazi da je predmetni ugovor o namjenskom kreditu s tuženikom sklopio negdje 2008., kredit je bio u CHF-u u protuvrijednosti od oko negdje 70.000,00 kuna, za adaptaciju kuće, i otplatio ga je u cijelosti prijevremeno, budući se rata znatno povećala, pa je posudio novac da bi zatvorio ovaj kredit. U to vrijeme nije bio vlasnik/suvlasnik firme ili obrta. Nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, već je dobio gotovi obrazac ugovora o kreditu, a taj kredit je bio po sistemu uzmi ili ostavi. Pročitao je taj Ugovor o kreditu, no nisu mu bile u potpunosti jasne sve ugovorne odredbe, a niti mu je djelatnik banke posebno objašnjavao pojedine ugovorne odredbe, niti mu je čitao Ugovor o kreditu, a niti je sam postavljao posebna pitanja, a u to vrijeme mu je preporučen taj kredit u CHF-u kao najpovoljniji i najsigurniji. Nisu mu ni objašnjavali da HNB ne štiti tečaj CHF-a u odnosu na kunu, niti način promjene kamatne stope i o kojim parametrima ovisi. Nije se interesirao u drugim bankama za uvjete kreditiranja, budući je bio klijent tuženika, a nije mu nuđen kredit u eurima, niti u kunama. Kredit je plaćao on osobno cijeli otplatni rok i to misli trajnim nalogom na plaći, ali se ne nije mogao točno sjetiti. Javni bilježnik mu nije čitao odredbe predmetnog ugovora o kreditu i nije objašnjavao pojedine ugovorne odredbe, već je sam ovjerio potpis na predmetnom ugovoru. Ne sjeća se je li išao u banku nakon povećanja rata kredita, a misli da nije dobio nikakvo obrazloženje od banke zašto se predmetne rate povećavaju. Po struci je glazbenik – pijanist i nema ekonomskog znanja da u potpunosti može razumjeti odredbe predmetnog ugovora o kreditu. Nikada ne bi sklopio takav Ugovor o kreditu da je znao da će se rata toliko povećati zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Na upit punomoćnika tužitelja je li mu objašnjeno što znači valutna klauzula i promjena kamatne stope, tužitelje je iskazao da nije. Na upit je li ga netko od djelatnika banke, prilikom sklapanja ugovora o kreditu, upozorio na rizike sklapanja takvog ugovora, tužitelj je iskazao da nije. Na upit što je imao od dokumentacije prije podnošenja ove tužbe, tužitelj je iskazao da je imao ugovor o kreditu, te je ostalu dokumentaciju zatražio od banke, a koje dokumente je banka u konačnici i dostavila i to otplatnu listu i nije se mogao sjetiti što još od dokumentacije je dostavljeno. Na upit kada mu je ta dokumentacija dostavljena, tužitelj je iskazao da je to bilo otprilike prije dvije godine. Na upit pun. tuženika je li uredno otplaćivao rate kredita, isti iskazuje da se ne sjeća točno, budući je u jednom periodu za vrijeme otplate kredita zbog studija bio odsutan iz RH. Na upit za što se koristi taj predmetni stan koji je adaptiran, tužitelj je iskazao da je to njegova adresa, odnosno da on živi u tom stanu. Na upit je li tražio kakav rok za zastoj kredita, odnosno je li sklopio ikakav moratorij, tužitelj je iskazao da se ne sjeća no da je možda zbog odlaska na studij nastala neka praznina u plaćanju. Na upit je li znao prilikom sklapanja kredita da bi se rata mogla mijenjati, tužitelj je iskazao da nije znao i da o tome nije bio upozoren, niti je imao tu informaciju.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv, logičan i okolnosan, a isti nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

15. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud smatra neosnovanim, budući tuženik nije dostavio dokaz da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku, a niti isto proizlazi iz priloženih dokaza budući tužitelj tužbenim zahtjevom nije zahtijevao isplatu preplaćenih iznosa koje su na ime predmetnog Ugovora o kreditu bile podmirene od strane trećih osoba.

16. Člankom 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Kako je iz iskaza tužitelja nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za adaptaciju kuće, te da nije bio vlasnik tvrtke, niti obrta, to je osporavanje tuženika da tužitelj nije imao svojstvo potrošača, neosnovano u cijelosti.

17. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014. godine, u t. II/izreke presude, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013. godine, u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih I-tuženik Zagrebačka banka d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015. godine, a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018. godine, svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine, kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i I-tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

18. Člankom 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

19. Člankom 502.c. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a. st. 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

21. Člankom 102. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

22. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

23. Člankom 323. st. 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

24. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/14-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

25. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da tužitelj kao korisnik kredita broj 3211635347/07, sklopljenog dana 04.12.2007., s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu na iznos od 16.720,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, na rok vraćanja od 9 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,60% godišnje, koja se mijenjala u skladu s odlukama tuženika, prvotni mjesečni anuitet je iznosio od 197,45 CHF, po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita 28. prosinca 2007. koji je iznosio 4,38274 kuna za jedan CHF, pa je visina anuiteta iznosila 865,37 kuna mjesečno, no tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja na štetu tužitelja.

26. Iako tuženik navodi da unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao, niti mogao znati, kretanje švicarskog franka u odnosu na kunu i EUR, te da nije imao razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute budući je tečaj CHF bio stabilan dugi niz godina i kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane viceguvernera Švicarske narodne banke nakon uvođenja eura, a potom ponovljena i 4 godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke, niti je mogao znati u vrijeme zaključenja predmetnog kredita da će doći do svjetske financijske krize, te da tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, sud iste navode smatra neosnovanim, budući tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, jer prilikom sklapanja ugovora tužitelju od strane djelatnika tuženika nisu bili prezentirani rizici rasta švicarskog franka, niti je isti bio upozoren na bilo kakav rizik od rasta tečaja CHF, što je tuženik u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati, dok tužitelj kao prosječni potrošač to nije znao.

27. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF te je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/07.

28. Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi iz članka 1., članka 2. st. 2. Ugovora o kreditu broj 3211635347/07, sklopljenog dana 04.12.2007., između tužitelja i tuženika, sve pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

29. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 5.784,08 eura, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve pobliže opisano pod II/izreke presude. Navedeni iznos predstavlja tečajnu razliku po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja kojeg je tužitelj plaćao do prijevremene otplate kredita u prosincu 2014., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga odluka kao pod II/ izreke presude.

30. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. u svezi s čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.).

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

32. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur, sastav obrazloženog podneska od 20. srpnja 2020., 14. veljače 2025., 9. listopada 2025. i 21. studenog 2025., u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak, za zastupanje na ročištima od 18. rujna 2020., 15. svibnja 2024., 7. svibnja 2025. i 11. prosinca 2025., u iznosu od 200,00 eur za svako ročište, kao i trošak pristupa na ročište za objavu odluke dana, u iznosu od 100,00 eur, na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 475,00 eur, kao i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eur, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.675,00 eur, stoga odluka kao pod III/izreke presude.

33. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. studenog 2020., u iznosu od 200,00 eur uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak kao ni trošak sudske pristojbe u iznosu od 148,80 eur, budući navedeni trošak tužitelj nije platio, kao ni trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 148,80 eura, jer je tužitelj temeljem odredbi čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018 i 51/2023) oslobođen plaćanja sudske pristojbe, stoga odluka kao pod IV izreke presude.

Osijek, 22. prosinca 2025.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika