1

Poslovni broj: Gž R-131/2023-2

 

                                                                                                  Poslovni broj: Gž R-131/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić-Ivanović kao izvjestiteljice i člana vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Đ. iz Z., OIB…, zastupan po O. društvu G., K. & K. iz Z., G. G., protiv tuženika I. d.o.o. iz N., OIB…, zastupan po punomoćniku N. B., odvjetnici iz V., radi utvrđivanja odluke o udaljenju s mjesta rada nedopuštenom i radi utvrđenja odluke o izvanrednom otkazu nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pr-61/19-36 od 20.srpnja 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 24.listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pr-61/19-36 od 20.srpnja 2023.

 

-potvrđuje u točki I izreke presude

 

-preinačuje u točki II i rješava:

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 517,62 eura[1] (petstosedamnaest eura i šesdesetdva centa) / 3900,01 kuna (tritisućedevetsto kuna i jedna lipa).

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.                                     

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pr-61/19-36 od 20.srpnja 2023. odlučeno je:

" I. Odbijaju se u cijelosti tužbeni zahtjevi koji glase:

" Utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženika I. d.o.o. iz N., OIB… o udaljenju tužitelja Z. Đ. iz Z., OIB…, sa radnog mjesta (radilišta) od 7. ožujka 2019. godine. "

" Utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženika I. d.o.o. iz N., OIB… o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. ožujka 2019., te da tužitelju Z. Đ. iz Z., OIB…, nije prestao radni odnos kod poslodavca I. d.o.o. iz N., OIB…."

" Nalaže se tuženiku – protivniku osiguranja I. d.o.o. iz N., OIB…, da do okončanja ovog sudskog spora vrati na rad i isplaćuje puni iznos plaće tužitelju – predlagatelju osiguranja Z. Đ. iz Z., OIB…, u roku od 8 dana.

" II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.068,43 eura (tisućušezdesetosameuraičetrdesetricenta) / 8.050,09 kuna (osamtisuća-pedesetkunaidevetlipa).

 

2.Tužitelj prvodobno podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.ZPP-a i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi da je u točki I sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, prekoračio svoje procesne ovlasti te pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitne povrede. Sud ničim nije obrazložio zašto iskaze ostalih svjedoka nije uzeo u obzir odnosno zašto ih nije cijenio kao istinite i vjerodostojne, već je paušalno naveo kako sud nije povjerovao iskazima svjedoka E. B. i D. B., kao ni iskazu tužitelja, jer da su isti iskazivali na način da su nastojali zaštitit tužitelja od otkaza koji mu je uslijedio. Nejasno je od kuda sud izvodi zaključke o dugogodišnjem pirotehničarskom iskustvu svjedoka D. B., A. I. i A. G.. Nadalje smatra da su iskazi svjedoka A. I. i A. G. u potpunosti nevjerodostojni i u suprotnosti sa svim iskazima preostalih svjedoka. Smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 354.st.1.i st.2. točka 11.ZPP-a. Sud je jasno naveo , a što su potvrdili svi svjedoci u postupku da fizičkog sukoba između D. B. i tužitelja nije bilo iako je upravo razlog zbog kojeg je donesena Odluka o izvanrednom otkazu koja je uručena tužitelju –fizički nasrtaj na drugog radnika. Svjedoci A. I. i A. G. su zaposlenici tuženika pa je životno logično da su iskazivali u interesu samog tuženika. Iz iskaza svih svjedoka proizlazi da  D. B. nije zakazao nikakav sastanak, kako to netočno navodi prvostupanjski sud, već je isti samo došao na radilište i to da bi oduzeo tužitelju ključeve vozila koje je dužio. Svjedoci su iskazali kako nije bilo uobičajeno da se rad prekida, a pogotovo ne da bi se sastanci održavali na radilištima. Ističe da se događaj u cijelosti odvio u minskom polju, kojem je D. B. pristupio protivno odredbama o sigurnosti Zakona o protuminskom djelovanju i Pravilnika o načinu obavljanja poslova razminiranja, kontrole kvalitete, općeg i tehničkog izvida i obilježavanja minski sumnjivog područja. Stoga je razumljivo da tužitelj reagira u afektu zatečen B. neprofesionalnim postupanjem, opasnim za njegov kao i život i zdravlje ostalih prisutnih radnika. Tužitelj nadalje smatra kako je sud očito prekoračio predmet raspravljanja u ovom postupku u dijelu u kojem je kao dodatni razlog za odbijanje predmetnog zahtjeva tužitelja uzeo u obzir i "neprihvatljiv odnos tužitelja prema službenom vozilu".

 

2.1.Nadalje u žalbi tužitelj navodi da je dopisom tuženika koji datira s danom 13.3.2019. pozvan tužitelj iznijeti obranu. Tužitelj se potom očitovao u roku od 8 dana i to dopisom koji datira s danom 21.ožujka 2019. dok je sama odluka o izvanrednom otkazu donesena upravo s tim datumom 21.3.2019. Zakon o radu u čl. 119.st.2. jasno propisuje da je poslodavac dužan prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika,omogućiti radniku da iznese svoju obranu, a taj uvjet nije ispunjen. Sud se nije osvrnuo na činjenicu da su se oba sindikalna povjerenika usprotivila donošenju odluke o izvanrednom otkazu, te su predlagali blažu sankciju, što jasno potvrđuje da tuženik nije poštivao proceduru prilikom otkaza. Čl. 150.st.9. ZOR-u propisano je da je poslodavac u slučaju kad se radničko vijeće ili sindikat protivi izvanrednom otkazu, dužan zadržati radnika na poslu do okončanja sudskog spora, ako to radnik zahtijeva. Također ukoliko  poslodavac udalji radnika s radnog mjesta ima obvezu isplaćivati mjesečnu naknadu plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca, a što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio. Poziva se na odredbu čl.150.st.10. Zakona o radu, te smatra da isti uvjeti nisu ispunjeni jer udaljenje tužitelja s radnog mjesta ne korespondira s postupkom izvanrednog otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu, te da je postupljeno protivno odredbi čl. 77. Pravilnika o radu. Tuženik pobija odluku o troškovima parničnog postupka jer smatra da tužitelju pripada jednokratna nagrada sukladno Tbr.7.2.OT. Traži troškove sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba je djelomično osnovana.

 

5.Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, osim u pogledu dosuđenih troškova parničnog postupka u pogledu kojih je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. 

 

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli preispitati, niti su u bilo čemu nerazumljivi ili ima proturječja između izreke i razloga presude i rješenja.

 

6.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o udaljenju tužitelja sa radnog mjesta od 7.3.2019. i da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu i naloži tuženiku da do okončanja ovog sudskog spora vrati na rad tužitelja i isplaćuje puni iznos plaće.

 

7.Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- između stranaka su nesporne pasivna i aktivna legitimacija,

- nesporno je također da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. prosinca 2018. na poslovima pirotehničara,

- nesporno je i da je poslodavac, ovdje tuženik dana 21. ožujka 2019. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koja je uručena tužitelju 25. ožujka 2019.,

- nesporno je i to da je tužitelj protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu izjavio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao.

 

7.1.Među strankama je sporno slijedeće:

- da li je odluku o udaljenju tužitelja s radnog mjesta od 7.3.2019. zakonom dopuštena i je li tužitelju omogućeno pravo na obranu

-da li verbalni sukob predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa, te da li je odluka o izvanrednom otkazu nezakonita, te da li se radilo o verbalnom ili fizičkom sukobu koji bi opravdao otkazivanje ugovora o radu

- da li protivljenje sindikalnih povjerenika automatski isključuje mogućnost odluke o izvanrednom otkazu

- da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 150.st.10. Zakona o radu , te da li odluka o otkazu "korespondira s postupkom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu

 

7.2.Temeljem provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključuje da je neosnovan zahtjev tužitelja da se odluka tuženika o udaljenju s mjesta rada utvrdi nedopuštenom budući da poslodavac ima ovlast privremeno udaljiti radnika sa posla čim dođe do skrivljenog ponašanja radnika, uz uvjet da mu izriče izvanredni otkaz ugovora o radu. Nadalje sud zaključuje da je tuženik u cijelosti prije postupka otkazivanja proveo zakonom o radu propisanu proceduru, te je stava da je fizičko i verbalno nasilje nedopustivo kao način rješavanja problema na poslu. Postupanje tužitelja prema tuženiku D. B. se ne može ničim opravdati i predstavlja osobitu tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Osim verbalnog nasrtaja, poslodavac je došao do saznanja da ne nekih mjesec i pol dana ranije oštećeno službeno vozilo tuženika koje je zaduživao tužitelj, a da oštećenje nije prijavljeno poslodavcu, što se događalo u dva navrata pa isto predstavlja nemaran odnos prema imovini poslodavca te i zbog toga nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Kako je dakle tijekom postupka utvrđeno da je dana 7. ožujka 2019. tužitelj odlukom tuženika koja mu je isti dan i uručena udaljen s mjesta rada na radilištu " D. " kod O. zbog neprihvatljivog ponašanja tužitelja prema neposredno nadređenom, a u ovom slučaju poslovođi D. B., zaposleniku tuženika i to zbog neprihvatljivog ponašanja za vrijeme rada u smislu verbalnih vrijeđanja i prijetnji, te uslijed neprihvatljivog odnosa prema službenom vozilu u vlasništvu tuženika, a kojeg je zaduživao tužitelj i za isto primao svakomjesečnu naknadu, što je sve skupa navedeno imalo za posljedicu činjenicu da je poslodavac, ovdje tuženik, izgubio povjerenje u tužitelja, odlučeno je temeljem čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu.

 

8.U odnosu na osporenu odluku kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje nedopuštenom odluka tuženika o udaljenju tužitelja sa radnog mjesta ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u kojem isti navodi da poslodavac ima ovlast privremeno udaljiti radnika sa posla čim dođe do skrivljenog ponašanja radnika, uz uvjet da mu izriče izvanredni otkaz ugovora o radu (tako i VSRH posl. broj: Revr-526/06 od 29. studenog 2006.). Imajući u vidu navedeno tijekom postupka je utvrđeno da je nakon udaljenja, odnosno odluke o udaljenju s mjesta rada tužitelja od 7. ožujka 2019. godine, poslodavac, a ovdje tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju 21. ožujka 2019. godine.

 

8.1.Tužitelj u žalbi detaljno analizira iskaze svjedoka i ocjene prvostupanjskog suda o iskazima svjedoka te se poziva na stav sudske prakse o tome da samo verbalni sukob radnika, bez vrijeđanja i fizičkog sukoba ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Iz iskaza svjedoka i stranka proizlazi da:

-Z. Đ. navodi da je spornog dana izjavio: " makni se iz minskog polja, ako me uhvati žuta minuta, ne znam što ću učiniti, da li ću te prijaviti MUP-u …"(strana spisa 225)

-D. B. navodi da mu je Z. Đ. prišao unoseći se i lice i rekao "Kad meni pukne žuta minuta tebe više nema.." (strana spisa 269)

-A. I. "..meni se činilo iz ponašanja tužitelja koji se B. unio u lice da će doći do fizičkog incidenta na način da će tužitelj napasti B. i stoga sam intervenirao da ih svojim tijelom i rukama razdvojim…" , nadalje iskazuje ".. Ostajem kod toga da mu je tužitelj prijetio…."(strana spisa 296)

-A. G. "…Z. je eksplodirao, vikao je i ubrzanim korakom krenuo prema B., došao mu je licem u lice, urlao je i mislio sam da će ga udariti ali ga nije udario…" (strana spisa 297.)

- V. F. iskazuje "…B. ga je nazvao nakon događaja ispričao što se dogodilo, te je htio nazvati policiju. Svjedok navodi da je B. tada pozvao policiju radi prijetnje tužitelja, tužitelj bi tada ostao bez ovlasti za obavljanje poslova pirotehničara…." (strana spisa 271)

- D. K. je izjavio da je bilo povišenih tonova uglavnom od strane tužitelja te da ostaje kod pismene izjave da je tužitelj došao B. u neposrednu blizinu "licem u lice".(strana spisa 270)

 

8.2.Ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje da se nije radilo samo o verbalnom sukobu. Iz iskaza naprijed navedenih stranka i svjedoka proizlazi da se radilo o verbalnom sukobu koji je prijetio prijeći u fizički sukob od strane tužitelja, a također iz iskaza svjedoka D. B. i A. I. proizlazi da se radi i o prijetnji. Nitko od saslušanih svjedoka nije osporio izjavu D. B. da se radilo o prijetnji, a čak je A. I. to potvrdio, a V. F. svjedoči da je B. htio zvati policiju radi prijetnje. Dakle, ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje da je izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja prethodila osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa u smislu verbalnog nasrtaja na poslovođu kod tuženika, a fizički nasrtaj je izbjegnut povlačenjem samog poslovođe B.. I ovaj sud ocjenjuje da je takvo verbalno nasilje nedopustivo kao način rješavanja problema na poslu, a koje kao takvo poslodavac ne može i ne smije tolerirati, pa navedeno predstavlja opravdani razlog za otkaz,jer se eventualni problemi između radnika i poslodavca moraju rješavati u granicama pristojnog ponašanja, o čemu u konkretnom slučaju nema govora.

 

8.3.Svi svjedoci saslušani tijekom ovog postupka su navodili da su prilikom razminiravanja radilišta " D. " kod O. radili u trasama širine 25 m, da bi trase bile i 50 m širine da se radilo o mogućim rasprskavajućim minama, što ovdje nije bio slučaj. Isto tako sam tužitelj u svom iskazu saslušan kao stranka a i svjedoci D. B., A. G. i A. I. su precizno naveli kako izgleda radilište, da je svaka trasa razdvojena trakama, da postoji početni dio koji je minski očišćen i osiguran, da postoji prilazni dio prije ulaska u trase, te sud nije povjerovao iskazima tužitelja, ali i svjedoka E. B. i D. B. da je poslovođa B. ušao na nepregledani dio odnosno u tužiteljevu trasu jer bi time svakako izazvao veliku opasnost kako po sebe tako i sve ostale pirotehničare koji su bili tog trenutka na radilištu. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto je izjave svjedoka E. B. ocijenio nevjerodostojnim, a D. B. samo djelomično istinitim, koje obrazloženje ovaj sud u cijelosti prihvaća zbog čega je i u tom djelu žalba tužitelja i prigovor na postupanje tuženika, odnosno B., neosnovana.

 

8.4. Što se tiče prigovora iz žalbe u pogledu provedenog postupka prije otkazivanja ugovora o radu sud isti prigovore smatra neosnovanim jer je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik u cijelosti prije postupka otkazivanja proveo zakonom o radu propisanu proceduru, odnosno pozvao je radnika da iznese svoju obranu što je uostalom u svom iskazu potvrdio i sam tužitelj, te je ta činjenica sama po sebi nesporna, nadalje, o namjeri otkazivanja tuženik se savjetovao sa sindikatima, a što je utvrđeno iz Zahtjeva za savjetovanje o namjeri izvanrednog otkaza ugovora radniku Z. Đ. koji je zahtjev proslijeđen pisanim putem Novom sindikatu i to po sindikalnom povjereniku A. A. kao i sindikalnom povjereniku E. B., a zahtjev je datiran sa 11. ožujka 2019. godine, a sve obzirom na činjenicu da je odluka o udaljenju tužitelja sa radnog mjesta uručena tužitelju 7. ožujka 2019., dakle samo 4 dana kasnije, te iz ovoga proizlazi kao nesporno utvrđeno da je tuženik imao namjeru izvanredno otkazati ugovor o radu tužitelja.

 

8.5.Nadalje, pravni institut savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima o namjeravanom otkazivanju ugovora o radu ne podrazumijeva i obvezu uvažavanja iznesenih primjedbi i prijedloga od strane poslodavca. Uvidom u spis sud je utvrdio da je pravomoćnim rješenjem o privremenoj mjeri istog suda broj Pr-61/19-16 od 29.5.2020. odbijen prijedlog tužitelja da se vrati na rad i da mu se isplaćuje puni iznos plaće

 

8.6.Osim toga, tuženik je odluku o izvanrednom otkazu tužitelju donio u roku od 15 dana od saznanja za povredu obveza radnog odnosa i osobito važne činjenice na kojoj se odluka temelji s obzirom da je dakle odluka o udaljenju tužitelja s mjesta rada uručena tužitelju 7. ožujka 2019. godine, a odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju datira sa 21. ožujka 2019. godine, dakle ona je bila u zakonskom roku unutar 15 dana. Sukladno čl. 116. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje Zakon o radu).

 

8.7.Zbog navedenog, niti ostali žalbeni razlozi tužitelja  nisu osnovani, zbog čega je sud istu žalbu odbio i potvrdio točku I izreke presude, u skladu sa odredbom čl. 368.st.1. Zakona o parničnom postupku.

 

10. Što se tiče odluke o troškovima parničnog postupka sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Sukladno Tbr.7.st.2.Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 200 bodova. Zbog navedenog sud je točku II preinačio i dosudio tuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 517,62 eura, a isti troškovi se odnose na trošak jednokratne nagrade 398,17 eura, pdv 99,54 eura i trošak svjedoka 19,91 eura, a sve sukladno odredbi članak 373.stavak 1.točka 3. Zakona o parničnom postupku.

 

11. Temeljem odredbe čl.166.st.3. Zakona o parničnom postupku, a kako je tužitelj uspio samo u neznatnom dijelu svoje žalbe, a zbog toga dijela nisu  nastali posebni troškovi, odlučeno je kao u točki II. izreke ove odluke.

 

U Požegi, 24.listopada 2023.

 

                                                                                                                            Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                           Branimir Miljević,v.r.