Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-350/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Miličević kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika UC, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode –prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - nadalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-907/2017-39. od 26. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika UC kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-907/2017-39. od 26. ožujka 2024. stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-907/2017-2. od 18. prosinca 2017, te je optuženik UC proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1 Temeljem odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenik ĐC je sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen na parnicu.

1.2 Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku UC da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, te nužne troškove oštećenika i njegovog punomoćnika o kojim troškovima će se odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio optuženik UC i to kako u žalbi navodi zbog svih žalbenih razloga, sa prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i pobijanu presudu preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, a podredno predlaže usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovljeni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba optuženika UC nije osnovana.

6. Žalitelj u žalbi navodi da presudu pobija zbog svih žalbenih razloga pa prema tome i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim u žalbi ne navodi u čemu se bitna povreda odredaba kaznenog postupka sastoji, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kazneno postupka iz članka 468. stavak 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08. i da rasprava protivno odredbama ZKP/08. nije održana u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja, na koje povrede je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u žalbi navodi da optužba ničim nije dokazala da bi oštećeniku bila izrečena prijetnja smrću, niti je dokazala da je zbog te radnje oštećenik prestrašen ili uznemiren, jer da je oštećenik bio prestrašen i uznemiren onda bi bilo za očekivati da navodno počinjenje kaznenog djela prijavi policiji trenutno i bez odgode, a ne tek kasnije s vremenskim odmakom od više od tjedan dana. Prethodno navedeno ukazuje na to da je prijava iskonstruirana jer iz službene zabilješke policije proizlazi da nisu prilikom intervencije utvrdili elemente kaznenog djela niti prekršaja. U žalbi navodi i to da je oštećenik poznat kao osoba koja posjeduje oružje i istim redovito ozljeđuje ili usmrćuje životinje iz susjedstva tako da nije za očekivati da bi takva osoba prijavu za počinjenje djela koje se optuženiku stavlja na teret podnijela tek prilikom drugog razgovora s djelatnicima policije.

8. Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio presudu koja presuda je jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve prevedene dokaze.

9. Tako je prvostupanjski sud temeljem iskaza oštećenika GC čiji iskaz je detaljan i dosljedan pravilno utvrdio da je optuženik UC nakon što je došao do njegove kuće i upitao ga koliko pušaka ima i što radi i nakon što je fizički nasrnu na oštećenika istome uputio prijetnju da će ga ubiti, a potom i temeljem iskaza supruge oštećenika IC koja nije očevidac događaja, ali ista u svom iskazu navodi da je po dolasku kući od prijateljice zatekla supruga istučenog koji je imao povrede na glavi i nalazio se u šoku, a i ona je bila u šoku i koji joj je opisao događaj između njega i optuženika koji mu je tom prilikom rekao nešto u smislu da će ga drugi puta ubiti.

10. Optuženik se u svojoj žalbi poziva na službenu zabilješku policijskog službenika ĆC iz koje proizlazi da je 25 rujna 2017. oko 20,50 sati izašao na intervenciju na adresu [adresa] i da tom prilikom nije utvrdio elemente prekršaja niti kaznenog djela za koje se postupak progoni po službenoj dužnosti, već su optuženik i oštećenik upućeni na privatnu parnicu ako imaju potrebe, te smatra da je optuženik zaista prijetio oštećeniku da bi to bilo sadržano i u navedenoj službenoj zabilješci, a koje žalbene navode ovaj drugostupanjski sud nije mogao prihvatiti. Jer navedena službena zabilješka sadrži vrlo šture podatke pa tako u istoj iako se navodi da je došlo do fizičkog sukoba između optuženika i oštećenika uopće nije opisano da li je oštećenik imao vidljive ozljede i da li je upućen liječniku, a ista je u suprotnosti i s obranom optuženika koji u svojoj obrani navodi da im je policijski službenik rekao da će ih obojicu prijaviti zbog remećenja javnog reda i mira. Nadalje iako je policiju pozvao optuženik iz službene zabilješke ne proizlazi da je optuženik upućen u policijsku postaju radi podnošenja kaznene prijave obzirom na činjenicu da je optuženik, a kako to proizlazi iz navedene službene zabilješke tvrdio da je njegova mačka ranjena iz zračne puške.

11. Okolnost što je oštećenik podnio kaznenu prijavu protiv optuženika osmi dan nakon upućenih prijetnji ne utječe na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer se kazneni postupak za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 progoni po prijedlogu koji se sukladno odredbi članka 47. stavak 1 ZKP/08. mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kada je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja, a niti jedna zakonska odredba ne propisuje da se mora podnijeti isti dan, s tim da se ponovo ukazuje na obrazloženje iz prethodne točke ove presude.

12. Iz sadržaja žalbe nadalje proizlazi nije dokazano da je zbog prijetnje oštećenik bio prestrašen ili uznemiren, što je u suprotnosti sa iskazom oštećenika iz kojeg proizlazi da je bio jako uznemiren, prestrašen i da se bojao za svoj život. Međutim ovdje je potrebno navesti da za postojanje kaznenog djela prijetnje koje se optuženiku stavlja na teret nije od značenja da li su izrečene riječi prestrašile i uznemirile oštećenika, jer subjektivni osjećaj oštećenika nije odlučan za procjenu da li je počinjeno navedeno kazneno djelo, već zlo kojim se prijeti mora bit ozbiljno a ozbiljnost se procjenjuje prema objektivnim kriterijima. Kako je predmetne večeri optuženik došao do kuće oštećenika, gdje je došlo do verbalnog sukoba, a potom i do fizičkog i kako je optuženik oštećeniku rekao da će ga ubiti, kako je optuženik od oštećenika mlađi dvadeset godina i kako je oštećenik, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije Kliničkog bolničkog centra Rijeka od 26. rujna 2017., navedenom prilikom zadobio višestruke površinske ozljede, ovaj drugostupanjski sud smatra da riječi koje je optuženik izrekao oštećeniku imaju karakter, značaj i težinu ozbiljne prijetnje koja je objektivno podobna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha, tako da nije počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. ZKP/11 na koju povredu žalitelj upućuje u žalbi iako je ne precizira, a također nisu počinjene ni ostale povrede kaznenog zakona na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

13. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, a koji žalbeni navod posebno ne obrazlaže. Prilikom donošenja odluke o izboru vrste i visini kazne prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne iz članka 47. KZ/11, pa je tako prvostupanjski sud kao olakotno pravilno optuženiku cijenio raniju neosuđivanost, dok mu otegotnih okolnosti sud nije našao. Cijeneći prethodno navedene okolnosti, a potom imajući u vidu i propisanu kaznu za ovo kazneno djelo po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, uvjetno na 2 (dvije) godine. Upravo ovakvom kaznom po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ostvarit će se svrha kažnjavanja u smislu kako specijalne tako i generalne prevencije i ista će pozitivno djelovati na optuženika da shvati štetnost svog djela i da se u budućnosti suzdrži od činjenja ovakvih ili sličnih kaznenih djela.

14. Pravilno je prvostupanjski sud oštećenika sa imovinsko pravnim zahtjevom uputio na parnicu jer podaci u ovom kaznenom postupku ne daju pouzdanu osnovu a potpuno niti djelomično presuđenje.

15. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i dijelu odluke o troškovima postupka te utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno naložio optuženiku UC da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, a plaćanje kojeg iznosa neće ugroziti uzdržavanje optuženika jer prema njegovim navodima mjesečno ostvaruje plaću u iznosu od 1.300,00 eura dok će o nužnim troškovima oštećenika i njegovog punomoćnika prvostupanjski sud odlučiti posebnim rješenjem.

16. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, te kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je sukladno članku 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Vukovar, 22. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Miličević