27 P-1240/2017

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja NN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 6064 N, [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Labura, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Ad1) PN iz [adresa] i Ad2) ZN it [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Šimi Mrdeža, odvjetniku u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Igora Labura, odvjetnika u Šibeniku i zamjenika punomoćnika tuženika Linda Križanac, odvjetnica u Šibeniku, po objavi, dana 22. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da su tuženici, bespravno smetali tužitelja u izvršavanju njegova prava, na način da su mu silom, zapriječili pristup i korištenje prizemnog dijela kuće u [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

2. Tuženici su obvezni rokom 15 dana pod prijetnjom ovrhe, omogućiti tužitelju, nesmetan i slobodan ulaz, posjed i korištenje opisane nekretnine, kaniti se ubuduće svakog ovakvog ili sličnog smetanja tužitelja pod prijetnjom ovrhe i platiti trošak spora.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 831,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u toku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj NN, zastupan po punomoćniku Igoru Labura, odvjetniku u [adresa], podnio je ovom sudu, dana 12. srpnja 2017. godine, tužbu protiv tuženika Ad1) PN i Ad2) ZN radi utvrđenja da su tuženici bespravno smetali tužitelja u izvršenju njegovih vlasničkih prava.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da se kod ovog suda vodi ostavinski postupak iza smrti FN, pokojnog oca tužitelja i tužene P i to pod poslovnim brojem O-449/08. U navedenom ostavinskom postupku da je sporno prizemlje kuće u [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Nadalje, da je proveden parnični postupak ovog suda pod poslovnim brojem P-3330/09 i u tom postupku sud da nije prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva prizemlja za cijelo niti protutužbeni zahtjev tužene Ad1 na utvrđenje prizemlja za cijelo. Tuženici da inače žive u kući u [adresa], te osporavaju tužitelju svako pravo na pristup u prizemni dio kuće, makar takovo pravo njemu da pripada već kao zakonskom nasljedniku svog pok. oca. Tuženici da su tužitelja istjerali iz prizemlja, da mu stalno prijete i viču da isti neće uči u prizemlje, pa tužitelj već šest godina da nema pristup kući a sve zbog ponašanja tuženika. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelja je predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev te utvrdi da su tuženici bespravno smetali tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih prava.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženici su osporavali tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje, da je sporno pripada li tužitelju pravo i na koji dio iz ostavinske imovine budući da ostavinski postupak iza smrti DN još uvijek nije okončan. Tužitelj da se ne može smatrati utvrđenim vlasnikom niti suvlasnikom koji bi imao pravo svoju stvar posjedovati zajedno sa ostalim suvlasnicima, a sve razmjerno svom nasljedničkom dijelu. U odnosu na tuženika P isticao je prigovor promašene pasivne legitimacije budući da isti niti ne drži predmet spora u svom posjedu. Ito tako, posebno su isticali kako tužitelj po prvi put nakon 25 godina od smrti oca traži predaju u posjed određene imovine koja čini ostavinu.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom ostavinskog spisa ovog suda iza mrti DN pod poslovnim brojem O-449/2008, presude donesene u parničnom predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-3330/2009.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao neosnovanim.

6. Pregledom ostavinskog spisa ovog suda pod poslovnim brojem O-449/2008 utvrđeno je kako je DN Z preminuo dana **.**.1993. a na nasljedstvo iza njegove smrti da su pozvani zakonski nasljednici prvog nasljednog reda i to supruga BN, sin BN ZN te kćerke PN, MN i TN svi na jednake dijelove. Za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza smrti FN, preminula je njegova supruga BN koja je iza sebe ostavila zakonske nasljednike i to sina NN te kćeri NNZI i TN. Nadalje, u ostavinskom postupku iza smrti FN da je došlo do spora između nasljednika glede prizemlja kuće u [adresa] koja se nalazi na adresi [adresa] i to iz razloga što bi FN NN tvrdio da je prizemlje predmetne kuće njegovo vlasništvo te da ne ulazi u ostavinu dok je navedeno osporavala PN navodeći kako je predmetno prizemlje vlasništvo FN i kao takvo čini ostavinu. S obzirom da je između nasljednika došlo do spora sud je rješenjem pod poslovnim brojem O-449/2008 od dana 03. srpnja 2009. godine prekinuo ostavinski postupak iza smrti FN te uputio FN NN da pokrene parnični postupak protiv PN radi utvrđenja da li prizemlje kuće u [adresa] na adresi [adresa] ulazi u ostavinu. Navedeni ostavinski postupak se i dalje nalazi u prekidu.

7. Nadalje, pregledom presude donesene u parničnom predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-3330/09 vidljivo je kako je sud odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je PN NN vlasnik za cijelo, prizemnog dijela kuće u [adresa] u [adresa], koja nekretnina je označena slovima A-A1-B-C-C1-D-D1-D2-A, površine 110m2, u skici mjesta očevida od dana 30. studenog 2012. godine. Isto tako, odbijen je i protutužbeni zahtjev da je PN vlasnica za ½ dijela prizemlje kuće u [adresa] u [adresa] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] a koji dio da ne ulazi u ostavinu iza smrti FN. Navedena presuda ovog sud pod poslovnim brojem P-3330/09 potvrđena je od strane Županijskog suda u Šibeniku presudom pod poslovnim brojem Gž-2313/2013 od dana 07. studenog 2016. godine.

8. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da strane ovog postupka još uvijek nisu okončale ostavinski postupak iza smrti FN, oca tužitelja i tužene Ad1, da nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja ostavinu iza smrti FN, kako je to utvrđeno u presudo ovog suda pod poslovnim brojem P-3330/09.

9. Odredbom čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju ( Narodne novine broj. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 u daljnjem tekstu ZN) ostaviteljevom smrću prelazi njega ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Ostavina se sastoji do svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti. Dakle, zakonski nasljednici ostavitelja su u trenutku u trenutku otvaranja nasljedstva postali nasljednici njegove ostavine i to kao zajednička imovina sve dok se ne donese pravomoćno rješenja o nasljeđivanju čime će se utvrditi tko je nasljednik ostaviteljeve imovine i u kojem dijelu.

9.1. Odredbom čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo naprijed navedeno, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršenju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika, na njoj je da to dokaže.

9.2. Dakle, iz naprijed citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se radi o vlasničkoj tužbi za prestanak uznemiravanja, odnosno tužbi vlasnika koji na temelju svog vlasništva što ga je u stanju dokazati, traži od osobe koja mu nije oduzela posjed njegove stvari, niti mu osporava pravo vlasništva, nego ga na drugi način uznemirava u izvršavanju pravne vlasti koja mu kao vlasniku pripada. Osnovna pretpostavka navedene tužbe je da je do uznemiravanja došlo bespravno a tužitelj treba dokazati da je on vlasnik stvari te da je došlo do uznemiravanja njegovih vlasničkih prava.

10. U konkretnoj stvari, prema mišljenju ovog suda, radi se o zahtjevu tužitelja koji je usmjeren na činjenicu a su tuženici istog bespravno zasmetali u izvršavanju njegovog prava u odnosu na dio kuće koji se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], a koja kuća je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina]. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja je u potpunosti neodređen, naime isti ničim nije u tijeku postupka sud dokazao niti odredio na koji dio kuće u [adresa] se odnosi bespravno smetanje, točnije isti dio nisu točno označili niti specificirali. Iako su za vrijeme postupka predložili očevid uz sudjelovanje vještaka mjernika, a koji dokaz je sud i prihvatio, isti nisu uplatiti predujam u ostavljenom roku a koji je potreban za izvođenje navedenog dokaza, pa je sud od istog odustao.

11. Budući da iz tužbenog zahtjeva tužitelja ne proizlazi na koji dio se odnosi njegov tužbeni zahtjev, a isti nije niti u postupku izvršio specifikaciju dijela nekretnine na kojem tvrdi da je došlo do smetanja njegovih vlasničkih prava, isti nije niti mogao dokazati da bi sporni dio bio u njegovom vlasništvu a što je pretpostavka da bi uopće mogao tražiti prestanak uznemiravanja.

11.1. Podredno potrebno je naglasiti da se radi o imovini koja je predmetom ostavinskog postupka i za koju je pravomoćnom presudom ovog suda pod poslovnim brojem P-3330/09 utvrđeno da ulazi u ostavinu iza smrti ostavitelja FN, oca tužitelja i tužiteljice Ad1 pa je potrebno pitanje vlasništva, točnije nasljeđivanja ostavine, pa tako i sparene nekretnine , prvenstveno rješavati u okviru ostavinskog postupka, a tek po eventualnom sporu bilo u pogledu sastava ili obujama ostavinske mase, sporna pitanja rješavati u okviru eventualnog parničnog postupka. Tužitelj iz trenutne pozicije, prema mišljenu ovog suda, nije niti mogao isticati kako ga tuženici smetaju u ostvarivanju vlasničkih prava budući da je vlasništvo sporne nekretnine još uvijek u ostavinskom masi te predstavlja zajedničku imovinu nasljednika u neodređenom dijelu.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i riješio kao u izreci.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP-a), pa su tuženiku kao osnovani priznati troškovi za pristup na ročište dana je kao opravdan priznat trošak za sastav tužbu u iznosu do 200,00 eura, trošak za po5. svibnja 2025. godine, dana 18. rujna 2025. godine, dana 11. prosinca 2025. godine, ukupno 300 bodova odnosno 600 eura uvećano za 10% sukladno Trb. 40. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što iznosi 660,00 eura uvećano za PDV ukupno 825,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 6,64 eura, odnosno ukupno 831,64 eura.

U Šibeniku, 22. prosinca 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćniku Igoru Labura, odvjetniku u Šibeniku

- tuženici po punomoćniku Šimi Mrdeža, odvjetniku u Šibeniku