Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-908/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku iz Slavonskog Broda, Vukovarska 8/I, protiv tuženika-protutužitelja Klinički bolnički centar Zagreb, OIB: 46377257342, Zagreb, Kišpatićeva 12, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-100/2020-152 od 25. svibnja 2022., na sjednici vijeća 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutuženice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-100/2020-152 od 25. svibnja 2022. u točki II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška u povodu žalbe.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužiteljice-protutuženice izjavljena protiv točke I. izreke citirane prvostupanjske presude.

II. Uvažava se žalba tuženika-protutužitelja i ukida rješenje o trošku sadržano u točki III. izreke citirane prvostupanjske presude, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III. Ostavlja se da se o troškovima tuženika-protutužitelja u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 1.342,63 kn/178,20 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose pobliže navedene u toj točki izreke. Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 22.415,22 kn/2.975,01 euro, kao neosnovan. Točkom III. izreke je naloženo tuženiku-protutužitelju nadoknaditi tužiteljici-protutuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 19.596,60 kn/ 2.600,92 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijele obje stranke.

2.1. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) žalbom pobija točke. I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži.

2.2. Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

4. Žalba tužiteljice nije dopuštena u odnosu na dosuđujući dio prvostupanjske presude u točki I. izreke, a u preostalom dijelu žalba nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana, ali iz drugih razloga.

5. Naime, budući da je tužiteljici u točki I. izreke dosuđen iznos od 1.342,63 kn sa zateznim kamatama te je u tom dijelu uspjela u ovom sporu, to tužiteljica nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv tog dijela presude, zbog čega je žalba u odnosu na taj dio pobijane presude odbačena kao nedopuštena primjenom čl. 367. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a.

6. Predmet spora u žalbenom stadiju je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na poslovima medicinske sestre-tehničara za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, subotom, nedjeljom, noću, u smjenama te blagdanima, u razdoblju od siječnja 2009. do studenog 2016. u iznosu od 22.415,22 kn bruto s kamatama.

7. U ovom sporu prvostupanjski sud je prethodno donio presudu poslovni broj Pr-3572/11-100 od 28. srpnja 2017. kojom je u točki I. izreke naloženo tuženiku- protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženici na ime razlike plaće iznos od 23.757,85 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci; u točki II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutuženice u iznosu od 781,53 kn (za mjesece srpanj 2008. i kolovoz 2008.); u točki III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev kojim je tuženik-protutužitelj zatražio da mu tužiteljica-protutuženica isplati iznos od 3.113,70 kn s pripadajućim kamatama koje teku na pojedinačne iznose pobliže opisane u toj točki izreke te je u točki IV. izreke naloženo tuženiku-protutužitelju nadoknaditi tužiteljici-protutuženici parnični trošak u iznosu od 47.646,60 kn sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

7.1. Presudom ovog suda poslovni broj Gž R-498/2017-2 od 30. prosinca 2019. odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3572/11-100 od 28. srpnja 2017. u točki III. izreke. Rješenjem sadržanim u istom otpravku s citiranom presudom ovog suda ukinuta je citirana presuda suda prvog stupnja u točkama I. i IV. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7.2. Tuženik je protiv citirane presude ovog suda podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd 10190/2020 tuženiku dopuštena revizija u odnosu na pitanje : „...isključuje li primjenu instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) okolnost isplate plaće radniku za one sate koje nemaju uporišta u stvarnom radu u situaciji kad se takva isplata isključivo vrši radi kompenzacije manjka sati u jednom mjesecu te viška sati rada u drugom mjesecu, te da li se takva okolnost može smatrati znanjem poslodavca iz čl. 1112. ZOO-a da vrši isplatu znajući da nije dužan platiti, a koja bi ga prekludirala u vraćanju stečenog bez osnove?“

7.3. Nakon donošenja pobijane prvostupanjske presude, revizijski sud je rješenjem broj Rev 131/2021-2 od 18. travnja 2023. prihvatio reviziju protutuženika i ukinuo presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-498/2017-2 od 30. prosinca 2019. i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3572/11-100 od 28. srpnja 2017. u dijelu pod točkom III. izreke, i za navedeno predmet vratio istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Revizijska odluka dostavljena je ovom sudu, a i prvostupanjskom sudu, što je utvrđeno uvidom u sustav eSpis.

8. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po navedenim osnovama, ovaj drugostupanjski sud je u svojoj prethodnoj odluci ukazao da činjenično stanje u odnosu na spornu okolnost načina obračuna predmetnih dodataka, a odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, nije pravilno i potpuno utvrđeno budući da je odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 23.757,85 kn bruto s kamatama bila utemeljena na prihvaćanju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke dr. Vatroslava Zovka koji je vršio obračun utuženih dodataka nakon što je osnovna plaća tužiteljice uvećana za posebne uvjete rada (25%), dok je sukladno mjerodavnim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja osnovica za obračun osnovna plaća, pa je stoga sud prvog stupnja upućen da je u postupku potrebno provesti dokaz novim financijskim vještačenjem kako bi se razlika plaće tužiteljice obračunala na prethodno izloženi način odnosno, da se kao osnovica za obračun dodataka na plaću uzme osnovna plaća bez dodatka za posebne uvjete rada.

9. Prvostupanjski sud je u ponovnom postupku postupio sukladno uputi ovog suda te je proveden dokaz novim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

10. Iz dostavljenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković, prvostupanjski sud je utvrdio da je financijski vještak pri izradi nalaza i mišljenja koristio isprave isplate plaće (platne liste) za razdoblje od 11.05.2008. do 30.11.2016. te da je uvidom u platne liste vještak utvrdio da je tuženik tužiteljici na sate rada obračunavao uvećanja zavisno o tome jesu li sati odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, i druge dane određene Zakonom i na dan Uskrsa, odnosno ovisno o tome, jesu li isti odrađeni u noćnom dijelu dana, ili u drugoj smjeni. Vještak da je utvrdio da tuženik tužiteljici nije izvršio sva pripadajuća uvećanja za rad na dane blagdana tijekom 2013. kada je na snazi bio KUZZO („Narodne novine“ br. 26/11). Vještak da je u Tabeli 1. dao prikaz ukupnog fonda sati za pojedine mjesece te izračun cijene osnovnog sata rada tužiteljice pojedinačno po mjesecima u utuženom razdoblju te je u Tabeli 2 sačinio izračun plaća tužiteljice, te je izvršio raspored svih radnih sati tužiteljice za svaki pojedini mjesec, te je za svaki sat izvršio obračun vrijednosti umnoškom vrijednosti osnovnog sata rada, i propisanih uvećanja na način da je za svaki sat, ovisno o dobu dana, danu i tjednu, te blagdanu izvršen izračun uvećanjem osnovne cijene sata za uvećanja koja se odnose na rad u drugoj smjeni, subotom, nedjeljom, i blagdanom. Vještak da je za sve primjenjive sate izvršio izračune dodatka za posebne uvjete rada, te dodatka za odgovorenost za život i zdravlje ljudi ovisno o razdoblju primjene dodatka, a sukladno odredbama KUZZO. Na temelju izračuna iz Tabele 2. vještak je izvršio izračun bruto plaće za razdoblje od 24.05.2008. do 30.11.2016., te je utvrdio da potraživanje tužiteljice u odnosu na sate rada koji se plaćaju s uvećanjem, odnosno za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, u smjenama, a imajući u vidu i dodatke na plaću, iznosi 1.342,63 kn.

10.1. Nadalje, u postupku se vještak pisano očitovao na primjedbe tužiteljice te je pojasnio da je vještak dr. sc. Vatroslav Zovko u izračunu osnovnu plaću izračunao na način da je u osnovnu plaću uključio i posebne uvjete rada, a ukoliko se na sat primjenjivalo više dodataka, isti se nisu isključivali, već su se međusobno množili. Za razliku od tog načina, financijski vještak je sada izvršio obračun na način da u osnovnu plaću nije uključio dodatak za posebne uvjete rada odnosno ukoliko se za isti sat primjenjivalo više dodataka, primjerice rad subotom noću ti dodaci su zbrojeni, dok su u nalazu i mišljenju koji je sačinio vještak dr. sc. Vatroslav Zovko dodaci međusobno množeni. Primjerice financijski vještak je prikazao razliku u izračunu osnovice na primjenu mjeseca studenog 2016: u nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. obračunata je cijena osnovnog sata po metodologiji: vrijednost osnovice 5.108,84 kn x koeficijent 1,067 x (1 + minuli rad 10,00 %) / broj sati u mjesecu 176 = 34,07 kn. U nalazu i mišljenju koje je sačinio vještak dr. sc. Vatroslav Zovko obračunata je cijena osnovnog sata po metodologiji: vrijednost osnovice 5.108,84 kn x koeficijent 1,067 x (1 + posebni uvjeti rada 25,00 %) / broj sati u mjesecu 176 = 42,59 kn. Nadalje, financijski vještak dao je i prikaz razlike u obračunu dodataka za mjesec studeni 2016. u kojem je tužiteljica radila dva sata nedjeljom noću. U nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. dva sta nedjeljom noću je obračunato po metodologiji: (osnovni sat 34,07 kuna + dodatak za noć 40% + dodatak za nedjelju 35%) x 2h = 119,25 kn. U nalazu i mišljenju koje je sačinio vještak dr. sc. Vatroslav Zovko dva sata nedjeljom noću je obračunato po metodologiji: (osnovni sat 42,59 kuna x dodatak za noć (1 + 40%) x dodatak za nedjelju (1 + 35%) x 2h = 160,98 kn.

11. Prvostupanjski sud je prihvatio dani nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković (Centra za financijska vještačenja d.o.o.) cijeneći da je vještak primijenio pravilan pravni pristup u izračunu dodataka na plaću na način da je dodatke za rad nedjeljom, blagdanom, subotom, noću obračunao od prethodno utvrđene osnovice koja je utvrđena kako je to definirano čl. 47. KUZZO i koja ne uključuje dodatak za posebne uvjete rada, te sve ostvarene dodatke međusobno zbraja. Prvostupanjski sud nije prihvatio izračun financijskog vještaka dr. sc. Vatroslava Zovka s obzirom da isti dodatke obračunava od osnovne plaće u čiju strukturu ugrađuje dodatak za posebne uvjete rada te u tako obračunatu osnovnu plaću obračunava dodatke koje dodatno množi, a koji način izračuna nema uporišta u materijalno-pravnim propisima, niti u sudskoj praksi.

12. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud je tužiteljici s osnove razlike plaće dosudio iznos od ukupno bruto 1.342,63 kn, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 23.757,85 kn, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 154. st. 2. i čl. 155 ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), odmjeravajući naknadu troškova tužiteljici u odnosu na tužbu u omjeru od 6% i u cijelosti u odnosu na protutužbu, kao i troškova predujma za vještačenja, slijedom čega tužiteljici dosuđuje parnični trošak u iznosu od 19.596,60 kn.

14. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 365. st 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tužiteljica sadržajem žalbe, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud djelomično odbio tužbeni zahtjev su jasni, nisu proturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. st. 1. ZPP-a na koju se tužiteljica poziva u žalbi. Tužiteljica smatra da je ova bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena samim time jer da se vještak financijske struke nije očitovao na primjedbe tužiteljice na dani nalaz usmeno na ročištu. Međutim, prema podacima u spisu i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da se vještak Petra Blašković 14. siječnja 2022. pisano očitovala na iznesene primjedbe tužiteljice na dani nalaz i mišljenje u kojem je detaljno obrazložila način obračuna predmetnih dodataka, sukladno zadatku koji joj je dao prvostupanjski sud i uputi ovoga suda u citiranom ukidnom rješenju, pa okolnost da vještak isto nije iznijela i na ročištu nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, niti je time povrijeđeno pravo tužiteljice na raspravljanja u smislu čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, kako to neosnovano tvrdi u žalbi. Naime, tužiteljica u postupku, a i sada u žalbi osporava utvrđenja proizašla iz danog nalaza i mišljenja vještakinje Blašković, pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka dr. Zovka, u odnosu na koji je ovaj drugostupanjski sud, a i prvostupanjski sud ocijenio da taj obračun nije u skladu s načinom obračuna kako je predviđen mjerodavnim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, zbog čega je i provedeno novo vještačenje, te stoga, protivno žalbenim tvrdnjama, nije ni bilo uvjeta za primjenu čl. 261. st. 2. ZPP-a da se oba vještaka poziva na ponovno saslušanje te (eventualno) odredi obnova vještačenja.

15. Nastavno tome, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjski sud pravilno prihvatio dani nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine s osnove isplate razlike plaće kao je to detaljno navedeno u toč. 21. obrazloženja prvostupanjske presude.

16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće preko dosuđenog iznosa od 1.342,63 kn bruto jer ne postoji pravna osnova da se tužiteljici razlika plaće odmjerava na drugačiji način od onog kako je to određeno čl. 53. i 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 9/05, 20/06, 156/09, 52/10, 7/11), čl. 51. i 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10,104/12, 141/12) te čl. 47. i 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13, 96/15).

17. S obzirom na izloženo, žalbu tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Međutim, imajući u vidu izneseno u točki 7.3. ovog obrazloženja, da je revizijski sud, nakon donošenja pobijane prvostupanjske presude, ukinuo presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-498/2017-2 od 30. prosinca 2019. i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3572/11-100 od 28. srpnja 2017. u odnosu na glavni zahtjev iz protutužbe, te je predmet vraćen u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, to je u primjeni čl. 380. toč. 3. ZPP-a odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude trebalo ukinuti kako bi sud prvog stupnja u ponovnom postupku odlučio o cjelokupnim troškovima parničnog postupka po tužbi i protutužbi nakon donošenja meritorne odluke u odnosu na protutužbu., te je ostavljeno da se o zahtjevu tuženika za naknadu troška u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Rijeci 22. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović