Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-114/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Ranilović-Ferenc, odvjetnica u Koprivnici, protiv tuženika MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Papac, odvjetnik u Koprivnici, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Psp-9/2023 od 23. listopada 2024., 22. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Psp-9/2023 od 23. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na posjedovnu zaštitu kojim je traženo da se utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnina koje se protežu uz ogradu seoskog groblja, i to cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u duljini od 23,08 m i širini 4 m od ograde groblja, te dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u duljini od 60 m i širini 4 m od ograde groblja, na način da je neutvrđenog dana nakon 20. travnja 2023. ponovno preorao taj dio nekretnina na kojem je tužitelj imao posađen kukuruz, za što je tužitelj saznao 29. travnja 2023., pa mu se zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje i nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja vraćanjem oduzetog dijela zemljišta, i to cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u duljini od 23,08 m i širini 4 m, te dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u duljini od 60 m i širini 4 m tužitelju, sve to u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

1.1. Točkom II. izreke dosuđeni su tuženiku troškovi parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur.

2. Protiv citiranog rješenja tužitelj podnosi pravovremene žalbe osobno i putem punomoćnika, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak podredno da se preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u duljini od 23,08 m i širini 4 m od ograde groblja, te dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u duljini od 60 m i širini 4 m od ograde groblja, uz tvrdnju da ga je tuženik smetao u posljednjem i mirnom posjedu navedenog dijela nekretnina na način da je ponovno preorao taj dio nekretnina na kojem je tužitelj imao posađen kukuruz te mu je time oduzeo posjed.

6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oranica u Podvrtima sa 1251 čhv, dok je na ročištu održanom 27. rujna 2024. utvrđeno da je nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], javno dobro u općoj uporabi pod nazivom [adresa] čhv, a što su stranke učinile nespornim,

- da je nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo UU, majke tuženika, u 1/1 dijela, te da je tužitelj na uviđaju na licu mjesta pokazao spornu površinu, tvrdeći da ona obuhvaća obje navedene nekretnine u širini od 6,20 m, a u dužini od 22 m u sjevernom dijelu nekretnine, te se sužava na širinu od 3,20 m i dužinu od 39,40 m u južnom dijelu parcele, pri čemu je tužitelj naveo da ne može precizno pokazati prijepor, nego da se radi o približnim mjerama, a da je tuženik smetanje počinio u širini od 7 redova kukuruza,

- da je tuženik spornu površinu označio širinom od 2 m od ograde groblja i to u dijelu u kojem se tim dijelom nekretnine nalazio nekadašnji put,

- da su svjedoci KU, GU, HU i ČU iskazivali da se uz ogradu seoskog groblja nekada nalazio put kojega su koristili suseljani za odvoz smeća na seosko groblje te su iskazivali o posjedovnom stanju kakvo je bilo nekada, i to prije 2023. godine, a da se radi o putu koji je obuhvaćao i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koju je utvrđeno da se radi o javnom dobru,

- da se svjedoci KU, GU, HU, ČU, AU i ŽU nisu mogli izjasniti o posljednjem stanju posjeda u vrijeme smetanja, kao ni o spornoj površini,

- daje nesporno da je tuženik u posjedu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na koju se nadovezuje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koju je utvrđeno da je javno dobro, kao i da je u posjedu k. č. [katastarska čestica], odnosno da je spor nastao u odnosu na dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi uz ogradu mjesnog groblja, a nastavlja se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Budući da je utvrđeno da je nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] javno dobro u općoj uporabi na kojem prema odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; dalje: ZV), ne može postojati pravo vlasništva, a samim time ne može biti niti predmetom posjeda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženika u odnosu na navedenu nekretninu.

8. U pogledu preostalog dijela tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik počinio smetanje posjeda dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način kako to tužitelj ističe postavljenim tužbenim zahtjevom. Naime, niti na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja nije mogao izvesti zaključak da je tuženik oduzeo tužitelju posjed nekretnine i to u površini od 60 m i širini 4 m, kako to tvrdi tužitelj jer se prema njegovom iskazu doista radi o velikoj površini smetanja posjeda, koja obuhvaća daleko veću površinu nego što to proizlazi iz iskaza svjedoka koji su iskazivali o nekadašnjem načinu korištenja poljskog puta, kao i iz iskaza tuženika.

9. Stoga je sud prvog stupnja primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na dio nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja donosi na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.).

11. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda, pa tako niti povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju neosnovano tužitelj ukazuje u žalbama, budući da je izreka rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijano rješenje ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

12. Pravilan je stav suda prvog stupnja kada se u pobijanoj odluci poziva na odredbu članka 3. ZV-a kojom je reguliran pravni institut općeg dobra, dok je odredbom članka 35. stavka 4. ZV-a propisano da svatko ima pravo na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja, a ako nije što posebno propisano zakonom, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra, dok je stavkom 8. toga članka ZV-a propisno da se na pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave na odgovarajući način primjenjuju pravila o vlasništvu Republike Hrvatske, ako nije što drugo određeno zakonom, niti proizlazi iz naravi tih osoba.

13. Stoga zaključak suda prvog stupnja, a s obzirom na nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ima status javnog dobra u općoj uporabi, da na takvom zemljištu ne može postojati pravo vlasništva niti isto može biti predmet posjedovanja jer nad njim nitko nema faktičnu vlast, te da se posljedično na takvom zemljištu ne može pružiti posjedovna zaštita, prihvaća i ovaj sud.

14. Dalje, odredbom članka 22. stavak 1. ZV-a propisano je da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda i naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, ukoliko dokaže da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz odredbe članka 22. stavak 2. ZV-a, a to su posljednji mirni posjed i nastalo smetanje.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u predmetnom postupku tužitelj nije dokazao da je tuženik počinio smetanje posjeda dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način kako to tužitelj ističe postavljenim tužbenim zahtjevom. Naime, između stranaka je sporno je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu dijela navedene nekretnine, te je sporna i površina prijepora. Budući da na temelju provedenog dokaznog postupka, i to ponajprije saslušanja svjedoka kao i samih stranaka, uviđaja na licu mjesta, te čitanja isprava priloženih u spisu, nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi činjenicu posljednjeg mirnog posjeda, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da nije dokazano da bi u odnosu na dio nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile ispunjene obje potrebne pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. ZV-a.

16. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP- a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.)

17. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

18. Tužitelj nije uspio sa žalbama, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 22. prosinca 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak