REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Donja Stubica, Matenačka 3/I

Poslovni broj P-231/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Nevenu Kucelj, u ovršnom predmetu tužiteljice RZ, [adresa], 49243 Oroslavje, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnici Marini Tolj, odvjetnici iz Odvjetničkog društva TOLJ & TOLJ d.o.o., Jurjevska ulica 20, 10000 Zagreb, protiv tuženika: 1. ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB:92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz MADIRAZZA & PARTNERI ODVJETNIČKO DRUŠTVO d.o.o., Masarykova 21, Zagreb, 2. tuženika APS Delta S.A., Avenue J.F. Kennedy 46A, 1855 Luxembourg, Luxembourg, OIB:45421012929, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću odvjetniku iz Zagreba, Ul. Andrije Hebranga 27 temeljem generalne punomoći deponirane kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Su-1383/17 i 3. tuženika GRAD OROSLAVJE, Oro trg 1, 49243 Oroslavje, OIB: 86505626714, kojeg zastupa punomoćnica RZD, zaposlenica tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i zk. upisa, nakon glavne i javne rasprave koja je održana i zaključena dana 17. studenog 2025. godine u nazočnosti tužiteljice i njene punomoćnice, punomoćnice 1. tuženika odvjetnice Jelene Karamović i punomoćnice 3.tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika 2. tuženika, na ročištu za objavu presude dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o založnom pravu od 08.09.1999. godine sklopljen između ZAGREBAČKE BANKE d.d. kao vjerovnika i založnog vjerovnika, društva „FRENKI-PROM“ d.o.o. Oroslavje kao dužnika i ĆZ kao založnog dužnika, a koji ugovor je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta i potvrđen od strane javnog bilježnika Vlaste Podgajskog, M. Gupca 70 iz Zaboka pod brojem Ou-236/99 u dijelu koji se odnosi na 2. suvlasnički dio: ½ u vlasništvu tužiteljice, nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Donja Stubica u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi VOĆNJAK REBAR površine 179 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi ORANICA BUBANJ površine 187 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi POSLOVNO STAMBENA ZGRADA, DVORIŠTE I ORANICA REBAR površine 1337 čhv ukupne površine 1703 čhv.

2. Utvrđuje se ništetnim Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 20. lipnja 2017. godine sklopljenog između I. tužitelja kao ustupitelja, APS Delta s.r.o. kao primatelja i ustupitelja te II. tužitelja kao primatelja sklopljen u obliku javnobilježničkog akta i potvrđen od strane javne bilježnice Ilinke Lisonek, Trg hrvatskih velikana 4, 10000 Zagreb pod brojem OV-5558/2017 u dijelu koji se odnosi na 2. suvlasnički dio:

½ u vlasništvu tužiteljice, nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Donja Stubica u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi VOĆNJAK REBAR površine 179 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi ORANICA BUBANJ površine 187 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi POSLOVNO STAMBENA ZGRADA, DVORIŠTE I ORANICA REBAR površine 1337 čhv ukupne površine 1703 čhv,

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Donja Stubica brisanje založnog prava upisanog pod brojem Z-8117/2017 od 07.09.2017. (prvenstveni red hipoteke Z- 1222/01) sljedećeg sadržaja: UKNJIŽBA, USTUPANJE ZALOŽNOG PRAVA; UGOVOR O USTUPU I PRIJENOSU TRAŽBINA S PRILOZIMA 30.05.2017., Primlj. 08. rujna 1999. Z- 1222//09. Na temelju ugovora o založnom pravu od 08.09.99. uknjižuje se pravo zaloga na nekretninama u A I radi osiguranja kredita u iznosu milionosamstotisuća kuna sa ugovorenom kamatom promjenjiva kamatna stopa te svim ostalim uvjetima iz ugovora za korist: APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, Rue Eugéne Ruppert 6, 2453 Luksemburg, a koje založno pravo je upisano na 2. suvlasnički dio: ½ u vlasništvu tužiteljice.

4. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.327,22 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi VOĆNJAK REBAR površine 179 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi ORANICA BUBANJ površine 187 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi POSLOVNO STAMBENA ZGRADA, DVORIŠTE I ORANICA REBAR površine 1337 čhv ukupne površine 1703 čhv, na suvlasničkom dijelu: ½, tužiteljice ŠZ pod brojem Z- 8117/2017 od 07.09.2017. godine upisana je hipoteka sljedećeg sadržaja: UKNJIŽBA, USTUPANJE ZALOŽNOG PRAVA; UGOVOR O USTUPU I PRIJENOSU TRAŽBINA S PRILOZIMA 30.05.2017., Primlj. 08. rujna 1999. Z-1222//09. Na temelju ugovora o založnom pravu od 08.09.99. uknjižuje se pravo zaloga na nekretninama u A I radi osiguranja kredita u iznosu milionosamstotisuća kuna sa ugovorenom kamatom promjenjiva kamatna stopa te svim ostalim uvjetima iz ugovora za korist: APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, Rue Eugéne Ruppert 6, 2453 Luksemburg.

Hipoteka upisana je u korist 2. tuženika temeljem Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 20. lipnja 2017. godine sklopljenog između 1. tuženika kao ustupitelja, APS Delta s.r.o. kao primatelja i ustupitelja te 2. tuženika kao primatelja. Navedeni ugovor sklopljen je u obliku javnobilježničkog akta i potvrđen od strane javne bilježnice Ilinke Lisonek, Trg hrvatskih velikana 4, 10000 Zagreb pod brojem OV- 5558/2017.

Prvo tuženik navedenu je hipoteku upisao temeljem Ugovora o založnom pravu od 08.09.1999.godine sklopljenog između ZAGREBAČKE BANKE d.d. kao vjerovnika i založnog vjerovnika društva „FRENKI-PROM“ d.o.o. [adresa] kao dužnika i ĆZ kao založnog dužnika, a koji ugovor je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta i potvrđen od strane javnog bilježnika Vlaste Podgajskog, M. Gupca 70 iz Zaboka pod brojem Ou-236/99. U trenutku upisa hipoteke, FZ bio je vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti.

FZ preminuo je dana 28.01.2019. godine, a temeljem Rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Jadranke Kramar iz [adresa], poslovni broj O-293/19, UPP-OS- 38/19 od 30.06.2020. godine njegov pravni slijednik je Grad Oroslavje koji je kao takav pasivno legitimiran u ovom postupku budući da je FZ potpisnik Ugovora o založnom pravu od 08.09.1999..

Tužiteljica je upisana kao suvlasnica u ½ nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem pravomoćne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-137/2014 od 9. prosinca 2014. godine.

Prethodno je, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-23/12 od 16. srpnja 2012. godine proglašena nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici Ovr-128/01 na 1/2 dijela istih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Tužiteljica ističe da je 1. tuženik Zagrebačka banka d.d. u trenutku sklapanja (20.06.2017.) Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina s II. tuženikom znao da je 2. suvlasnički dio: ½ na kojem je tužiteljica upisana kao vlasnica, predstavljao bračnu stečevinu i u trenutku sklapanja Ugovora o založnom pravu od 08.09.1999. godine i bio njeno isključivo vlasništvo te da je u tom dijelu ugovor o zasnivanju založnog prava kojim je I. tuženik stekao pravo namirenja na spornoj nekretnini ništav temeljem članka 103. starog Zakona o obveznim odnosima, budući je opće načelo prava da nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima. Sukladno navedenom 1. tuženik je na 2. tuženika, već spomenutim Trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu od 20.06.2017. godine prenio hipoteku u odnosu na ½ suvlasničkog dijela nekretnina u vlasništvu tužiteljice, iako je znao da je u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice hipoteka upisana na temelju ništetne odredbe Ugovora o založnom pravu pa je stoga ništetna i odredba o prijenosu hipoteke na II. tuženika u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice.

Sukladno iznesenim činjenicama tužiteljica predlaže da sud presudom utvrdi ništetnost navedenih ugovora kojim je osnovana odnosno prenesena hipoteka na njenom suvlasničkom udjelu te da naloži brisanje te hipoteke.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik Zagrebačka banka d.d. osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te u cijelosti osporava sve činjenice navedene u tužbi, osim onih koje su izričito potvrđene od strane 1-tuženika.

Naime, Nije sporno da se tužiteljica uknjižila kao vlasnica za 2. Suvlasnički Dio Nekretnine prije sklapanja (20.06.2017.) Trostranog ugovora.

Međutim, navedeno nije od značaja već je jedino relevantno je li I-tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o založnom pravu (08.09.1999.) i uknjižbe založnog prava znao da 2. suvlasnički dio predmetnih nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, a u kojem trenutku 1. tuženik to nije znao, sve u skladu s čl. 122.-124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP). U vezi s time, kao i u vezi s navodima tužiteljice da je opće načelo prava da nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima, I- tuženik ukazuje na sudsku praksu odnosno da se prema odredbi čl. 122. ZV-a, smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

Isto tako ističe da Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 1911/12-2 od 8. siječnja 2014. godine) nije upitno da je jedno od općih načela ono prema kojem nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima, ali u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima među kojima je i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu, kako je to izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. g. („Narodne novine“ broj 77/11).

" Kada se uzme u obzir da je nekretnina stečena 1998. godine, da je nadhipoteka upisana u zemljišnoj knjizi 1999. godine, te da tužiteljica usprkos znanju o pokretanju ovrhe 2010. godine ništa nije poduzela da zaštiti svoje pravo vlasništva, već je tužbu na utvrđenje prava vlasništva podnijela protiv kupca A. L. nakon što se ona uknjižila u zemljišnoj knjizi 2016. godine, ista se ne može smatrati savjesnom. …

Međutim, i kada bi se prihvatio stav prvostupanjskog suda da je tužiteljica također bila savjesna, prednost u zaštiti stečenog prava imala bi treća osoba odnosno tuženik H. z. z. kao stjecatelj u dobroj vjeri, polazeći od svrhe i značenja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige."

Prvo tuženik dalje ukazuje i na recentnu praksu Vrhovnog suda RH, na presudu posl. br. Rev 656/2022 od 19.03.2024.:

„15. Sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske ustaljena je u smislu shvaćanja kao u odluci broj Rev 1867/12-2 od 29. listopada 2013. koje predstavlja recentnu sudsku praksu i koja u situaciji, u svezi raspolaganja nekretninom jednog od bračnih drugova bez suglasnosti drugog bračnog druga, kad je nekretnina u zemljišnim knjigama bila upisana samo na ime jednog bračnog druga, prednost daje poštenom stjecatelju stvarnih prava na nekretnini nasuprot pravu bračnog druga koji svoje pravo nije upisao u zemljišnu knjigu pa i bez obzira na njegovo poštenje ili odgodu povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga.“, kao i na presudu posl. br. Rev 155/17-2 od 07.02.2017.: „Međutim, nakon te odluke u presudi ovoga suda broj Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013. zauzeto je pravno shvaćanje da kada su dva sudionika pravnog posla savjesna, i kada je jedan od njih treća osoba koja je u dobroj vjeri, a druga bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji je za posljedicu imao opterećenje hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine), polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. ZVDSP, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Takvo stajalište prihvatio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-1719/2014 u kojoj je odbio ustavnu tužbu protiv navedene presude ovoga suda broj Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013..

Dakle, u ovoj pravnoj stvari je prvotužena postupala u dobroj vjeri prilikom sklapanja spornog sporazuma o osiguranju pouzdajući se u stanje u zemljišnim knjigama, a tužiteljica nije dokazala suprotno jer se dobra vjera pretpostavlja. Navodi tužiteljice da je prvo tuženoj moglo biti poznato da je drugotuženik u braku sami po sebi nisu dokaz nesavjesnosti prvo tuženika, dok s druge strane upravo tužiteljica nije znala da je njen suprug uzeo kredit od prvotužitelja te se eventualno može postaviti pitanje njene savjesnosti jer je eventualno mogla i morala znati pojedinosti oko uzimanja tog kredita.

Slijedom navedenog, budući da je I-tuženik u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige stekao založno pravo na cijeloj Nekretnini upisom u zemljišne knjige, bio je ovlašten sklopiti Trostrani ugovor i založno pravo na Nekretnini prenijeti na II- tuženika.

Shodno svemu gore navedenom I-tuženik predlaže sudu odbiti tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti.

3. U odgovoru na tužbu drugo tuženik APS Delta S.A. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te ističe da ne postoji djelomična ništetnost Ugovora o založnom pravu te Trostranog ugovora odnosno nema govora da II. tuženik ne bi imao založno pravo na cjelokupnoj nekretnini.

Dakle, neosnovani te bespredmetni su navodi tužitelja koji se odnose na bračnu stečevinu i suvlasništvo predmetne nekretnine, a kojim navodima tužitelj posljedično osporava založno pravo iz Ugovora o založnom pravu te prijenos istog prava na II. tuženika temeljem Trostranog ugovora.

Tužitelj se u prilog svojih navoda poziva na određene odredbe Obiteljskog zakona (dalje u tekstu: OBZ) ali zanemaruje odlučne odredbe OBZ-a vezano za raspolaganja bračnom stečevinom i učinke istih i to primarno članak 37. st. 2. i 3. OBZ- a.:

„(2) Za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari, davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

(3) Nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao iz stavka 2. ovoga članka poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga time uzrokovana.“

S obzirom na citirane odredbe, nepostojanje suglasnosti tužitelja u odnosu na raspolaganje bračnom stečevinom, NE utječe na prava i obveze poštene treće osobe odnosno ne utječe na prava niti I. tuženika ZABE niti II. tuženika APS DELTA S.A. Dakle, tužbeni zahtjevi su bez osnove, a tužitelj jedino ima mogućnost potraživati obeštećenje od nasljednika ĆZ.

Osim navedenog, pravni posao (Ugovor o založnom pravu) koji je sklopljen samo s jednim bračnim drugom, a predmet kojega je eventualno imovina oba bračna druga, nije ništetan samo zbog toga što je riječ o eventualnoj bračnoj stečevini, već se moraju uzeti u obzir okolnosti svakog konkretnog slučaja. Valjanost pravnog posla treba procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika, uključujući i bračnog druga koji eventualno nije bio sudionik tog odnosa, a to je ovdje tužitelj.

U tome smislu ističe se da je tužitelj očito bio upoznat sa davanjem u zalog nekretnine od strane svojeg muža. Neživotno i neuvjerljivo je da tužiteljica ništa ne zna kako njezin suprug raspolaže sa nekretninom obzirom da su očito živjeli u zajedničkom kućanstvu.

No, kada bi se uzelo i da tužitelj nije imao saznanja o raspolaganju svog supruga, 1. tuženika te 2. tuženika štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige kao i načelo savjesnosti i poštenja treće osobe kao poštenog stjecatelja.

Čl. 8. st. 3. i st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama propisuje:

„(3) Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje.“

„(5) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svoga povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi u kojima bi se prema ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika.“.

Čl. 318. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima upućuje na odredbe čl. 122. do čl. 125. istog zakona koje reguliraju zaštitu povjerenja u zemljišne knjige te djelovanje povjerenja u istinitost i potpunost.

Tuženik napominje kako se u trenutku sklapanja Ugovora o založnom pravu Banka kao stranka ugovora vodila načelom savjesnosti i poštenja stranaka u obveznopravnim odnosima te načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga.

Naime, uvidom u zemljišne knjige bilo je tada vidljivo da je FZ isključivi vlasnik predmetne nekretnine, stoga raniji vjerovnik ZABA nije imao razloga sumnjati u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga niti je imala obvezu istraživati izvanknjižno stanje.

ZABA dakle nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala razloga sumnjati u utvrđeno stvarno stanje koje proizlazi iz zemljišnih knjiga, odnosno postupala je u dobroj vjeri prilikom sklapanja Ugovora o založnom pravu, slijedom čega je vidljivo da su ispunjene sve pretpostavke da bi ZABA, a time i II. tuženik kao naknadni stjecatelj založnog prava bili zaštićeni načelom povjerenja u zemljišne knjige koje ima za posljedicu da prema poštenim trećim osobama djeluje neoboriva presumpcija da je istinito sve ono što je upisano u zemljišne knjige.

Sudska praksa je u više navrata također već potvrdila da se prilikom donošenja odluke u pitanjima bračne stečevine u obzir moraju uzeti s jedne strane načelo povjerenja u zemljišne knjige te s druge strane ponašanje, savjesnost i dobra vjera svih sudionika, uključujući i bračnog druga.

Naime, Ustavni sud u svojoj odluci broj U-III-103/2008 od 14.06.2008. u odnosu na stjecanje stvarnog prava na nekretnini pruža zaštitu poštenim založnim vjerovnicima, a uskraćuje pravnu zaštitu nepoštenim izvanknjižnim vlasnicima u odnosu na njihovo pravo na uvjetnu odgodu načela povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga.

Svako suprotno tumačenje ozbiljno bi relativiziralo zaštitu koju Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pruža savjesnim osobama koje u pravne odnose stupaju pouzdajući se u sadržaj zemljišnih knjiga.

Njima bi se tako, suprotno čl. 122. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zapravo nametnula obveza istraživanja izvanknjižnog stanja kako bi se osigurali da pravni posao slučajno ne bi bio ništav iz nekog razloga koji nije vidljiv iz zemljišne knjige. Time bi načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige u potpunosti izgubilo smisao.

Tumačenje u korist primjene načela povjerenja u zemljišne knjige dodatno je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1867/12 od 29.10.2013. zauzevši stajalište da u situaciji kada su dva sudionika pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba – stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. S obzirom da iz navedenog stajališta VSRH proizlazi da se štiti pošteni stjecatelj kad je bračni drug koji nije bio stranka pravnog posla bio savjestan, tim više mu se zaštita pruža kada je taj bračni drug bio nepošten, odnosno kad nije pokušao zaštiti svoje pravo suvlasništva, a znao je za opterećivanje nekretnine.

U svakom slučaju, savjesna treća osoba ne bi trebala trpjeti posljedice toga što nositelj vanknjižnog prava nije svoje vlasništvo pravovremeno upisao u zemljišne knjige, već je iz nekih razloga tolerirao upis bračnog druga kao jedinog vlasnika. Nadalje, treća osoba ne navodi neki opravdan i uvjerljiv razlog zašto se nakon stjecanja vlasništva nekretnine od strane Franc Heriča nije odmah uknjižila kao suvlasnica nekretnine. Bilo kakvi navodi o tradicionalnom odgoju se imaju tretirati kao krajnje paušalni. Uzimajući navedeno, ističe se da II. tuženik nije imao nikakvog razloga, u bilo kojem trenu, sumnjati u založno pravo I. tuženika upisano u zemljišnoj knjizi. U tome smislu, II. tuženik vjeruje da i I. tuženik ZABA zasigurno nije imao razloga sumnjati u knjižno vlasništvo ĆZ prilikom sklapanja Ugovora o založnom pravu te upisa založnog prava u zemljišnoj knjizi. Ukazuje se da prilog Ugovora o založnom pravu je bio i zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu u kojem je kao samovlasnik 1/1 upisan FZ.

Sve ovo upućuje II. tuženika na zaključak da tuženica nije vodila računa o svojim pravima dugi niz godina, a sada vođenjem ovog postupka postupa samo radi onemogućavanja ostvarenja prava II. tuženika kao hipotekarnog vjerovnika. U smislu Ustava RH te Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tužitelj se na ovakav način neosnovano miješa u založno pravo II. tuženika.

Indikativno da je ova tužba podnesena baš u vrijeme kada se vodi ovrha na nekretnini od strane 2. tuženika kao ovrhovoditelja pri Općinskom sudu u Zlataru broj OVR-225/2023 (prije broj OVR-1981/2017) protiv tužiteljice te III. tuženika kao ovršenika. Tuženik smatra da je ovaj postupak pokrenut isključivo radi odugovlačenja predmetne ovrhe.

Slijedom svega, 2. tuženik predlaže sudu odbaciti tužbeni zahtjev, podredno odbiti kao neosnovan.

4. U odgovoru na tužbu 3. tuženik Grad Oroslavje potvrđuje činjenicu da je suvlasnički dio predmetne nekretnine stekao iza pokojnog ĆZ kao ošasnu imovinu 2020.

Grad Oroslavje nije bio ugovorna strana u predmetnim pravnim poslovima niti ima bilo kakva saznanja o istima.

Stoga u odnosu na zahtjev i navode tužitelja, Grad Oroslavje predlaže da Naslovni sud donese odluku sukladno pozitivnim zakonskim propisima, a na temelju dostavljenih i u postupku provedenih dokaznih prijedloga.

Međutim, Grad Oroslavje želi istaknuti da je 2. tuženik pokrenuo protiv njega ovršni postupak na predmetnoj nekretnini koji se pred Naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem Ovr- 225/2023 te da je u tom postupku doneseno rješenje o dosudi. Stoga Grad Oroslavje ističe da nije pasivno legitimiran u ovom postupku jer će pravomoćnošću rješenja o dosudi ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine i provedbom u zemljišnim knjigama prestati njegova pasivna legitimacija. Stoga se predlaže u odnosu na Grad Oroslavje odbaciti tužbu

5. Tužiteljica vezano za navode 1. tuženika ističe da je odgovor na pitanje I. tuženika je li I. tuženik postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja Ugovora o založnom pravu i upisa založnog prava na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dao Općinski sud u Zlataru u obrazloženju pravomoćne presude poslovni broj P-23/12 od 16. srpnja 2012. povodom tužbe ovdje tužitelja protiv prvotuženog ĆZ, drugotužene Zagrebačke banke d.d. (ovdje I. tuženik) i trećetuženog TZ kojom je u točci I. proglašena nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Donjoj Stubici Ovr-128/01 na ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenih sa k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Bubanj sa 187 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] Voćnjak Rebar sa 179 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] Poslovno stambena zgrada, dvorište i oranica Rebar sa 1337 čhv.:

”Prema mišljenju ovog suda drugotuženik prilikom sklapanja ugovora o zalogu nije postupao savjesno, budući da je vrijednost kredita od 1.800.000,00 kn osigurao hipotekom na predmetnim nekretninama čije je vrijednost više nego upola manja, odnosno 696.840,00 kn što ukazuje na činjenicu da drugotuženik nije postupao savjesno, jer očito nije izvršio procjenu i pregled predmetnih nekretnina, a u kojem slučaju bi prilikom procjene nekretnina i tužiteljica bila upoznata s namjerom prvotuženika da dade čitavu nekretninu u zalog, te bi i drugotuženik bio upoznat da je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka…” …Stoga je ugovor o zasnivanju založnog prava kojim je drugotuženik stekao pravo namirenja na spornoj nekretnini temeljem čl. 103 st. 1 starog Zakona o obveznim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora, ništav u tom dijelu, slijedom čega je ovrha na tužiteljičinom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina nedopuštena, kako u odnosu na drugotuženog, tako i u odnosu na trećetuženog, jer se radi naplate dugovanja poduzeća prvotuženog, bez suglasnosti tužiteljice ovrha ne može provesti na njezinom suvlasnom dijelu nekretnina, te je prvotuženik treće tuženome za povrat dugova poduzeća mogao garantirati samosvojom imovinom i dozvoliti mu provođenje ovrhe samo na svojoj imovini, a ne i na suvlasnom dijelu tužiteljice, budući da je opće načelo prava da nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima.

Pri tome je sud u tijeku postupka utvrdio da prilikom sklapanja ugovora o zalogu između prvo i drugotuženika isti nisu postupali savjesno, budući da je drugotuženik potraživanje u iznosu od 1.800.000,00 kn osigurao hipotekom na nekretnini čija je vrijednost kasnije u ovršnom postupku utvrđena u iznosu od 696.840,00 kn, dakle drugotuženik je ugovor o zalogu sklopio bez da je izvršena procjena i bez da je vidio predmetnu nekretninu, dakle nije postupio ni s minimalno pažnje i savjesnosti, pa ga ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige, a tužiteljica je bila savjesna jer nije znala, niti je mogla znati da je prvotuženik i njezin suvlasni dio dao u zalog, jer joj on to nije rekao.”

S obzirom da su stranke vezane za pravomoćnu odluku, u ovom slučaju tužitelj, I. tuženik i II. tuženik kao njegov pravni slijednik, odnosno odluka je mjerodavna za konkretni pravni odnos među strankama kao i njihovim pravnim slijednicima, ne može se očekivati da bi sud u slučaju ponovnog pokretanja postupka ovrhe nad ½ suvlasničkog dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja donio drugačiju odluku od presude poslovni broj P-23/2012 kojom se ovrha I. tuženika proglašava nedopuštenom. Tužitelj smatra da bi se u tom slučaju radilo o ne bis in idem to jest da se o istoj stvari među istim strankama može suditi samo jedanput odnosno o res iudicata.

Konačno, tužitelj ističe da je kod ovog suda u tijeku ovršni postupak poslovni broj Ovr-225/2023 i to po prijedlogu II. tuženika nad 1. Suvlasničkim dijelom nekretnine koji je u vlasništvu Grada Oroslavja u ½. Dakle, II. tuženik je upoznat s presudom poslovni broj P-23/12 kojom je proglašena nedopuštenom ovrha nad ½ dijela nekretnina u vlasništvu tužitelja te je svjestan činjenice da 2. Suvlasnički dio nekretnine u vlasništvu tužitelja u ½ ne može biti predmetom ovrhe. Upravo iz ovakvog postupanja II. tuženika proizlazi nesavjesnost I. tuženika i II. tuženika pri sklapanju ugovora o prijenosu založnog prava jer je očito da je I. tuženik upoznao II. tuženika s presudom poslovni broj P-23/12 te da II. tuženik svjestan činjenice da je ovrha nad ½ dijela nekretnina u vlasništvu tužitelja nedopuštena, nije niti pokretao ovrhu nad suvlasničkim dijelom u vlasništvu tužitelja.

6. Vezano za navode 2. tuženika t APS Delta S.A. tužiteljica upućuje na podnesak tužitelja od 30.06.2025. godine kojim se očitovala na odgovor na tužbu 1. tuženika budući da se radi o istovjetnim navodima ovih tuženika.

7. Što se tiče navoda 3. tuženika Grad Oroslavje, tužiteljica objašnjava da je isti kao nasljednik iza pok. ĆZ stupio u njegova prava i obveze uključujući i prava i obveze po Ugovoru o založnom pravu od 08.09.1999. godine te iz navedene činjenice proizlazi i njegova pasivna legitimacija u ovom postupku.

8. Tijekom postupka pročitan je povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovor o založnom pravu kojeg su sklopili Zagrebačka banka d.d. kao vjerovnik i založni vjerovnik te "Frenki-Prom" d.o.o. kao dužnik i Franc Herić kao založni dužnik dana 8. rujna 1999. godine, Trostrani ugovor o ustupu u prijenosu tražbina kojeg su dana 30. svibnja 2017. godine sklopili Zagrebačka banka d.d. kao ustupitelj, APS Delta s.r.o. kao primatelj i ustupitelj te APS Delta S.A. kao primatelj, rješenje javnog bilježnika Jadranke Kramar poslovni broj O-293/19 od 230. lipnja 2020. godine, spis ovog suda poslovni broj P-23/12 te presuda na temelju priznanja poslovni broj: P-137/14-5 od 9. prosinca 2014. godine, spis Stalna služba u Zaboku poslovni broj Ovr-225/2023, te je saslušana tužiteljica.

9. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica uknjižena kao suvlasnica u 1/2 dijela nekretnina sad upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (izvadak iz BZP-a), koji se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] ŠUKOV BRIJEG VOĆNJAK 644 m2, k. č. br. [katastarska čestica] BUBANJ ORANICA 673 M2 i k. č. br. [katastarska čestica] KOD KUĆE, PAŠNJAK, KUĆA I DVORIŠTE 48090 m2, a koje nekretnine su prije uspostave BZP-a, bile uknjižene u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je 3. tuženik Grad Oroslavje uknjižen kao suvlasnik u preostalih 1/2 dijela ovih nekretnina

- da je u teretovnici listu C uknjiženo pravo zaloga pod brojem Z-8117/2017: "UKNJIŽBA, USTUPANJE ZALOŽNOG PRAVA, UGOVOR O USTUPU I PRIJENOSU TRAŽBINA S PRILOZIMA 30.05.2017, Primlj. 08. rujna 1999. Z- 1222/09. Na temelju ugovora o založnom pravu od 08.09.99. uknjižuje se pravo zaloga na teret nekretnina u A I radi osiguranja kredita u iznosu od milionosamstotisuća kuna sa ugovorenom kamatom promjenjiva kamatna stopa te svim ostalim uvjetima iz ugovora za korist: APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, RUE EUGÈNE

- da je prethodno u zkul. br. [broj ZK uloška] u teretovnici pod brojem Z-1222/1999 bilo uknjiženo pravo zaloga na predmetnim nekretninama radi osiguranja kredita u iznosu od milionosamstotisuća kuna sa ugovorenom kamatom, promjenjiva kamatna stopa za korist: ZAGREBAČKA BANKA D.D. FIL ZABOK, a na temelju ugovora o založnom pravu od 8. 09. 99. godine

- da su taj ugovor sklopili Zagrebačka banka d.d. kao vjerovnik i založni vjerovnik te "Frenki-Prom" d.o.o. kao dužnik i suprug tužiteljice UZ kao založni dužnik koji je bio upisan kao samovlasnik predmetnih nekretnina

- da je tužiteljica uknjižena kao suvlasnica predmetnih nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem pravomoćne presude na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-137/14-5 od 9. prosinca 2014. godine, a u kojem je postupku podnijela tužbu protiv tuženika ĆZ

- da je prethodno u predmetu ovog sud poslovni broj P-23/12 (ranije P-787/05, P- tužiteljica dana 16. prosinca 2005. godine podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe ne predmetnim nekretninama koja se vodila pod poslovnim brojem Ovr-128/01; protiv tuženih 1. HZ, 2. Zagrebačka banka d.d. i 3. DZ

- da je dana 16. srpnja 2012. godine u tom predmetnu donesene prvostupanjska presuda kojom je proglašena nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici Ovr-128/01 na 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 2900 k.o. [adresa]

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6389/12- 2 od 31. listopada 2012. godine, odbijena žalba 2. tuženika Zagrebačka banka d.d. kao neosnovana te je prvostupanjska presuda P-23/12 od 16. srpnja 2012. godine potvrđena

- da je u obrazloženju ove odluke višeg suda navedeno kako "i ovaj sud smatra da je tužiteljica postupala u dobroj vjeri i savjesno jer nije znala u kakvim velikim financijskim problemima sa nalazi 1. tuženik UZ, koji ju je uvjeravao da nije u teškoj financijskoj situaciji te da će naplatom svoji velikih potraživanja prema trećim osobama platiti svoje dugove.

Kako tužiteljica nije znala u kakvoj teškoj financijskoj situaciji se nalazi 1/ tuženik FZ, to nije mogla znati da je 1/tuženik dao u zalog nekretnine koje se predmet ovrhe budući da joj to 1/ tuženik Franc Herič nije rekao, pa slijedom toga tužiteljica nije dala ovlaštenje tuženiku da založi nekretnine koje su predmet spora, pa nisu osnovani žalbeni navodi 2/tuženika Zagrebačke banke d.d. da tužiteljica nije postupala pošteno u pravnom prometu."

- da su Zagrebačka banka d.d. kao ustupitelj, APS Delta s.r.o. kao primatelj i ustupitelj te APS Delta S.A. kao primatelj dana 30. svibnja 2017. godine sklopili Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina kojim ustupitelj neopozivo i bezuvjetno ustupa i prenosi na APS Delta s.r.o. tražbinu prema dužnicima, Hipoteku / Zadužnicu i prava iz zadužnice sukladno članku 214. stavak 4. Ovršnog zakona /Mjenice s mjeničnim očitovanjem / Ostala sredstva osiguranja te sve druge ovršne i isprave u vezi s Tražbinom, a APS Delta s.r.o. prihvaća takav ustup i prijenos; APS Delta s.r.o. dalje ustupa i prenosi na APS Delta S.A. istu tražbinu prema dužnicima Hipoteku / Zadužnicu i prava iz zadužnice sukladno članku 214. stavak 4. Ovršnog zakona /Mjenice s mjeničnim očitovanjem / Ostala sredstva osiguranja te sve druge ovršne i isprave u vezi s Tražbinom, a APS Delta S.A. . prihvaća takav ustup i prijenos;

- da u tom ugovoru "dužnici" znači FRENKI-PROM d.o.o. u stečaju, Franc Herič, FZ [adresa], a hipoteka je založno pravo upisano na 1. suvlasničkom dijelu (1/") i 2. suvlasničkom dijelu (1/2) nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-1222, na temelju ugovora o založnom pravu od 8. 09. 99. radi osiguranja kredita u iznosu od milionosamstotisuća kuna sa ugovorenom kamatom promjenjiva kamatna stopa sa svim ostalim uvjetima iz ugovora.

- da je FZ koji je bio suprug tužiteljice preminuo **.**.2019., te je u ostavinskom postupku javni bilježnik Jadranka Kramar iz [adresa] dana 30. lipnja 2020. godine donijela rješenje kojim se utvrđuje da ostavinska imovine koja obuhvaća i predmetne nekretnine prelazi u vlasništvo Grada Oroslavja budući da su se svi nasljednici I zakonskog nasljednog reda odrekli nasljedstva koje im pripada temeljem Zakona, a ostali nepoznati daljnji nasljednici ostavitelja nisu se na poziv suda javili u ostavljenom roku

- da je u tijeku postupak ovrhe na predmetnim nekretninama odnosno na suvlasničkom dijelu Grada Oroslavja, po prijedlogu ovrhovoditelja APS Delta S.A. u kojem je doneseno rješenje o dosudi predmetnih nekretnina, protiv kojeg je ovdje tužiteljica izjavila žalbu, a rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr- 145/2025-2 od 17. srpnja 2025. godine ta je žalba odbačena uz obrazloženje kako žaliteljica nije stranka ovršnog postupka, ni treća osoba u smislu članka 59. Ovršnog zakona koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu i to podnoseći prigovor i tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, a niti je sudjelovala u dražbi kao jedan od ponuditelja.

12. Sporno je da li su ugovor o založnom pravu od 8. rujna 1999. godine i trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 20. svibnja 2017. ništetni u odnosu na svulasnički udio tužiteljice odnosno da li je osnovan zahtjev da se u zemljišnoj knjizi izbriše pravo zaloga na suvlasničkom dijelu tužiteljice, a koje je upisano za korist 2. tuženika APS Delta S.A.

13. U vrijeme sklapanja ugovora o založnom pravu od 8. rujna 199. godine, važeći Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) u odredbi članka 103. određivao je da je ugovor ništetan ako protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Identična je odredba članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

14. Već je u postupu pod poslovnim brojem P-23/12 utvrđeno, a što i ovdje nije sporno da su predmetne nekretnine bile zajednička imovina ovdje tužiteljice i njenog supruga sada pok. ĆZ u smislu odredbe članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998) odnosno da su oni suvlasnici te imovine na jednake dijelove.

15. Nadalje u ovom postupku 1. tuženik Zagrebačka banka d.d. koji je bio stranka predmetnog ugovora o zalogu niti tvrdi niti dokazuje da je tužiteljica ovlastila svog supruga HZ da hipotekom može opteretiti i njen suvlasnički udio ovih nekretnina, odnosno da se s tim suglasila.

16. Upravo suprotno proizlazi i njenog iskaza, dakle da ona nije znala da je njen suprug sklopio ugovor o založnom pravu sa 1. tuženikom Zagrebačka banka d.d. Naknadno je saznala da je on u velikim dugovima koji su počeli dolaziti na naplatu pa je onda 2012. g. morala podnijeti tužbu protiv njega za utvrđenje suvlasništva na predmetnim nekretninama.

Predmetnu kuću u [adresa] suprug i ona gradili su iz zajedničkih sredstava te uz pomoć njenih roditelja, a u kući su počeli stanovati negdje 1980. 1981. . Navela je da je suprug imao stolarski obrt te je uz kuću napravljena i radiona, da je on puno radio na terenu pa je izbivao, a ona je vodila brigu o kući i o djeci. I danas stanuje u predmetnoj kući.

Ne sjeća se da li je netko iz banke dolazio kod nas doma radi procijene vrijednosti kuće i zemljišta, uglavnom, zbog posla bio je velik protok ljudi. Nije bila upoznata sa financijskim poslovanjem supruga odnosno njegovog obrta, a suprug joj o tome nije govorio, osim općenito da će odnosno bila je svjesna da je imao određenih financijskih problema, no on je nije žalio time opterećivati i govorio joj je da će on sve riješiti i da će sve biti u redu.

17. Ovakav iskaz tužiteljica je dala i u postupku poslovni broj P-23/12, te sud njene navode prihvaća kao logične i uvjerljive.

18. Odredba članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; krat. ZVDSP) , određuje da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja, a u krug kojih ulazi i osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, potrebna suglasnost svih suvlasnika.

U tom smislu predmetni ugovor o založnom pravu od 8. rujna 1999. godine, kojim je suprug tužiteljice osnovao hipoteku na predmetnim nekretnina, dakle i na suvlasničkom dijelu tužiteljice, bez njene suglasnosti, suprotan je toj prisilnoj zakonskoj odredbi te je u tom dijelu ništetan.

19. Točno je da u to vrijeme suprug tužiteljice bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina te da bi 1. tuženik Zagrebačka banka d.d.u smislu članka 122. ZVDSP-a uživao zaštitu kao savjesni stjecatelj, odnosno stjecatelj u dobroj vjeri, te da se prema odredbi članka 130. stavak 2. ZVDSP vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini do još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

20. Međutim, sud ne može zanemariti činjenice utvrđene u pravomoćno okončanom postupku poslovni broj P-23/12, mada se tamo radi o prethodnom pitanju za odluku o nedopustivosti ovrhe, a to je da je i županijski sud odlučujući upravo o žalbi ovdje 1. tuženika Zagrebačke banke d.d., potvrdio činjenična utvrđenja iz prvostupanjske presude, tj. da je tužiteljica bila savjesni stjecatelj prava vlasništva, a 1. tuženik Zagrebačka banka nesavjesni stjecatelj prava zaloga.

21. Ovo je relevantno jer se radi o tome da je već pravomoćno utvrđeno i to u postupku u kojem su sudjelovale stranke, ovdje tužiteljica i 1. tuženik Zagrebačka banka d.d., da je ovrha na suvlasničkom dijelu nekretnina tužiteljice nedopuštena upravo iz naprijed istaknutih razloga, a što onda dovodi do nemogućnosti ostvarivanja svrhe založnog prava tj. naplate osiguranog potraživanja iz vrijednosti založene stvari.

22. Zbog naprijed navedenog usvojen je tužbeni zahtjev pod točkom I izreke.

23. Nadalje, posljedično tome trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. godine, 1. tuženik Zagrebačka banka nije mogla prenijeti založno pravo na suvlasničkom udjelu tužiteljice, na 2. tuženika APS Delta S.A..

24. Osim toga, u vrijeme sklapanja tog ugovora tužiteljica je već bila uknjižena kao suvlasnica predmetnih nekretnina na kojima se prenosi pravo zaloga, i to na temelju pravomoćne sudske presude iz 2012. godine, te s obzirom na prethodni ugovor o zasnivanju založnog prava ona evidentno nije dužnik novčane obveze koja se osigurava založnim pravom, a koje činjenice su bile poznate 1. tuženiku Zagrebačka banka d.d.

25. Po stavu suda ove činjenice je bio dužan provjeriti i 2. tuženik APS Delta S.A. kao stjecatelj hipoteke, s obzirom da je riječ o pravnoj osobi koja se bavi financijskim poslovima i prometom nekretnina te koja je po prirodi stvari u zasnivanju parnih poslova dužna postupati s povećanom pažnjom, pažnjom dobrog gospodarstvenika.

26. Iz navedenog razloga sud smatra da ni 2. tuženik nije postupao u dobroj vjeri, te je i zbog toga trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina ništetan u dijelu kojim se hipoteka prenosi na suvlasnički dio tužiteljice.

27. Slijedom navedenog usvojen je i dio tužbenog zahtjeva pod točkom II, a nastavno tome valjalo je naložiti brisanje založnog prava na suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina tužiteljice u zemljišnoj knjizi, kako je to odlučeno točkom III izreke.

28. Što se pak tiče prigovora promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo 3. tuženik Grad Oroslavje, sud taj prigovor ocjenjuje neosnovanim iz razloga što je 3. tuženik pravni slijednik pok. UZ, dakle stranke ugovora o zasnivanju založnog prava od 8. rujna 199. godine, pa je pasivno legitimiran u ovom sporu.

29. Rješenje o troškovima postupka doneseno je na osnovi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023).

30. Trošak koji su tuženici dužni naknaditi tužiteljici, a koji je odmjeren prema Tarifi i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025) odnosi se na sastav tužbe u visini od 900 bodova (Tbr. 7. t. 1.), sastav podneska od 30. lipnja 2025. u visini od 900 bodova ( Tbr. 8. t. 1.) te zastupanja na ročištima od 6. listopada i 17. studenog 2025., svako u visini od 900 bodova (Tbr. 9. t. 1.).

31. Prema Tbr. 54. te Tarife vrijednost boda je 2,00 €, tako da je riječ o iznosu od 7.200,00 €, na što je sukladno Tbr. 46. obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.800,00 €.

32. Pored toga tužiteljica ima pravo na naknadu sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 € i na presudu u iznosu od 663,61 €, a obzirom na Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023).

U Donjoj Stubici, dana 22. prosinca 2025.

S u d a c:

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika Zagrebačka banka d.d.

3. punomoćniku tuženika APS Delta S.A.

4. tuženiku Grad Oroslavje