Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-556/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, izvjestitelja i člana vijeća i Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Vejnović Rovis, odvjetnica u Puli, protiv tuženice Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1001/2022-28 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1001/2022-28 od 22. svibnja 2025. pod točkom II. izreke i pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka.

II. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1001/2022-28 od 22. svibnja 2025. se:

1) potvrđuje pod točkom III. izreke te pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo tužitelju platiti pripadajuće zakonske zatezne kamate na iznose od:

28,77 eura od 01.02.2008., 34,44 eura od 01.03.2008., 29,10 eura od 01.04.2008., 29,49 eura od 01.05.2008., 29,45 eura od 01.06.2008., 28,48 eura od 01.07.2008., 28,74 eura od 01.08.2008., 28,50 eura od 01.09.2008., 28,31 eura od 01.10.2008., 28,54 eura od 01.11.2008., 29,47 eura od 01.12.2008., 30,51 eura od 01.01.2009., 28,90 eura od 01.02.2009., 31,45 eura od 01.03.2009., 31,65 eura od 01.04.2009., 50,09 eura od 01.05.2009., 49,73 eura od 01.06.2009., 49,89 eura od 01.07.2009., 47,62 eura od 01.08.2009., 49,07 eura od 01.09.2009., 49,37 eura od 01.10.2009., 48,70 eura od 01.11.2009., 49,23 eura od 01.12.2009., 48,53 eura od 01.01.2010., 48,96 eura od 01.02.2010., 48,77 eura od 01.03.2010., 49,91 eura od 01.04.2010., 50,37 eura od 01.05.2010., 50,11 eura od 01.06.2010., 51,02 eura od 01.07.2010., 51,70 eura od 01.08.2010., 52,64 eura od 01.09.2010., 54,04 eura od 01.10.2010., 39,06 eura od 01.11.2010., 40,79 eura od 01.12.2010., 40,07 eura od 01.01.2011.. 40,24 eura od 01.02.2011., 41,45 eura od 01.03.2011., 42,37 eura od 01.04.2011., 40,67 eura od 01.05.2011., 23,15 eura od 01.06.2011., 22,70 eura od 01.07.2011., 23,43 eura od 01.08.2011., 24,54 eura od 01.09.2011., 25,35 eura od 01.10.2011., 2,04 eura od 01.11.2011., 1,84 eura od 01.12.2011., 1,78 eura od 01.01.2012., 1,77 eura od 01.02.2012., 1,78 eura od 01.03.2012., 1,80 eura od 01.04.2012., 1,82 eura od 01.05.2012., 1,80 eura od 01.06.2012., 1,77 eura od 01.07.2012., 1,78 eura od 01.08.2012., 1,78 eura od 01.09.2012., 1,76 eura od 01.10.2012., 1,75 eura od 01.11.2012., 1,74 eura od 01.12.2012., 1,70 eura od 01.01.2013., 1,71 eura od 01.02.2013., 1,71 eura od 01.03.2013., 1,70 eura od 01.04.2013., 1,71 eura od 01.05.2013., 1,68 eura od 01.06.2013., 1,67 eura od 01.07.2013., 1,69 eura od 01.08.2013., 1,67 eura od 01.09.2013., 1,67 eura od 01.10.2013., 1,64 eura od 01.11.2013., 1,67 eura od 01.12.2013. i 1,66 eura od 01.01.2014., 1,13 eura od 13.01.2006., 39,77 eura od 14.01.2008., 5,57 eura od 13.11.2008., 0,03 eura od 14.11.2008., 18,73 eura od 15.01.2009., 0,35 eura od 21.01.2009., 21,70 eura od 13.02.2009., 0,59 eura od 21.02.2009., 11,12 eura od 13.03.2009., 8,58 eura od 10.04.2009., 10,77 eura od 13.05.2009., 5,12 eura od 12.06.2009., 0,87 eura od 10.07.2009., 7,96 eura od 13.07.2009., 3,24 eura od 14.08.2009., 8,05 eura od 14.09.2009., 3,04 eura od 14.10.2009., 7,05 eura od 13.11.2009., 6,19 eura od 11.12.2009., 15,89 eura od 14.01.2010., 20,42 eura od 12.02.2010., 18,90 eura od 12.03.2010., 27,16 eura od 12.04.2010., 32,85 eura od 13.05.2010., 40,32 eura od 11.06.2010., 54,38 eura od 14.07.2010., 52,68 eura od 13.08.2010., 74,06 eura od 14.09.2010., 65,96 eura od 13.10.2010., 65,08 eura od 12.11.2010., 81,59 eura od 15.12.2010., 94,26 eura od 13.01.2011., 76,57 eura od 14.02.2011., 89,69 eura od 14.03.2011., 81,15 eura od 13.04.2011., 94,34 eura od 13.05.2011., 119,93 eura od 14.06.2011., 135,65 eura od 13.07.2011., 179,36 eura od 12.08.2011., 136,36 eura od 14.09.2011., 121,15 eura od 14.10.2011., 120,54 eura od 14.11.2011., 122,13 eura od 13.12.2011., 133,74 eura od 13.01.2012., 138,83 eura od 14.02.2012., 138,48 eura od 13.03.2012., 134,43 eura od 12.04.2012., 137,11 eura od 10.05.2012., 140,24 eura od 11.06.2012., 135,80 eura od 10.07.2012., 136,48 eura od 10.08.2012., 128,66 eura od 10.09.2012., 129,48 eura od 10.10.2012., 136,52 eura od 09.11.2012., 135,74 eura od 10.12.2012., 137,61 eura od 10.01.2013., 132,07 eura od 11.02.2013., 127,93 eura od 11.03.2013., 135,03 eura od 10.04.2013., 128,99 eura od 10.05.2013., 122,13 eura od 10.06.2013., 117,75 eura od 10.07.2013., 122,30 eura od 09.08.2013., 126,25 eura od 10.09.2013., 132,59 eura od 10.10.2013., 130,39 eura od 08.11.2013., 135,05 eura od 10.12.2013., 130,56 eura od 10.01.2014., 136,81 eura od 10.02.2014., 116,76 eura od 10.03.2014., 115,30 eura od 10.04.2014., 112,64 eura od 09.05.2014., 111,82 eura od 10.06.2014., 113,50 eura od 10.07.2014., 116,21 eura od 08.08.2014., 119,67 eura od 10.09.2014., 118,46 eura od 10.10.2014., 122,69 eura od 10.11.2014., 124,10 eura od 10.12.2014., 124,08 eura od 09.01.2015., 18,76 eura od 01.02.2015., 124,48 eura od 10.02.2015., 124,03 eura od 01.03.2015., 124,03 eura od 01.04.2015., 124,03 eura od 01.05.2015., 124,03 eura od 01.06.2015., 124,03 eura od 01.07.2015., 124,03 eura od 01.08.2015., 124,03 eura od 01.09.2015.g. pa sve do 29. rujna 2015.

2) preinačava pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati sveukupni iznos od 9.624,39 eura (od čega iznos od 1.796,46 eura na ime preplaćenih redovnih kamata, a iznos od 7.827,93 eura na ime tečajnih razlika) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose navedene pod točkom II./1 ove presude teku od 30. rujna 2015. do isplate te pod točkom IV. izreke u dosuđujućem dijelu i za to sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 9.624,39 eura (od čega iznos od 1.796,46 eura na ime preplaćenih redovnih kamata, a iznos od 7.827,93 eura na ime tečajnih razlika) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose navedene pod točkom II./1 ove presude teku od

30. rujna 2015. do isplate.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da tužitelju OO, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od sveukupno 9.624,39 eur od kojih: iznos od 1.796,46 Eur na ime preplaćenih redovnih kamata, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama propisanim čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima tekućim:

- na iznos od 28,77 Eur od 01.02.2008. g. - na iznos od 34,44 eur od 01.03.2008.g.

- na iznos od 29,10 eur od 01.04.2008.g.

- na iznos od 29,49 eur od 01.05.2008.g.

- na iznos od 29,45 eur od 01.06.2008.g.

- na iznos od 28,48 eur od 01.07.2008.g.

- na iznos od 28,74 eur od 01.08.2008.g.

- na iznos od 28,50 eur od 01.09.2008.g.

- na iznos od 28,31 eur od 01.10.2008.g.

- na iznos od 28,54 eur od 01.11.2008.g.

- na iznos od 29,47 eur od 01.12.2008.g.

- na iznos od 30,51 eur od 01.01.2009.g.

- na iznos od 28,90 eur od 01.02.2009.g.

- na iznos od 31,45 eur od 01.03.2009.g.

- na iznos od 31,65 eur od 01.04.2009.g.

- na iznos od 50,09 eur od 01.05.2009.g.

- na iznos od 49,73 eur od 01.06.2009.g.

- na iznos od 49,89 eur od 01.07.2009.g.

- na iznos od 47,62 eur od 01.08.2009.g.

- na iznos od 49,07 eur od 01.09.2009.g.

- na iznos od 49,37 eur od 01.10.2009.g.

- na iznos od 48,70 eur od 01.11.2009.g.

- na iznos od 49,23 eur od 01.12.2009.g.

- na iznos od 48,53 eur od 01.01.2010.g.

- na iznos od 48,96 eur od 01.02.2010.g.

- na iznos od 48,77 eur od 01.03.2010.g.

- na iznos od 49,91 eur od 01.04.2010.g.

- na iznos od 50,37 eur od 01.05.2010.g.

- na iznos od 50,11 eur od 01.06.2010.g.

- na iznos od 51,02 eur od 01.07.2010.g.

- na iznos od 51,70 eur od 01.08.2010.g.

- na iznos od 52,64 eur od 01.09.2010.g.

- na iznos od 54,04 eur od 01.10.2010.g.

- na iznos od 39,06 eur od 01.11.2010.g.

- na iznos od 40,79 eur od 01.12.2010.g.

- na iznos od 40,07 eur od 01.01.2011.g.

- na iznos od 40,24 eur od 01.02.2011.g.

- na iznos od 41,45 eur od 01.03.2011.g.

- na iznos od 42,37 eur od 01.04.2011.g.

- na iznos od 40,67 eur od 01.05.2011.g.

- na iznos od 23,15 eur od 01.06.2011.g.

- na iznos od 22,70 eur od 01.07.2011.g.

- na iznos od 23,43 eur od 01.08.2011.g.

- na iznos od 24,54 eur od 01.09.2011.g.

- na iznos od 25,35 eur od 01.10.2011.g.

- na iznos od 2,04 eur od 01.11.2011.g.

- na iznos od 1,84 eur od 01.12.2011.g.

- na iznos od 1,78 eur od 01.01.2012.g.

- na iznos od 1,77 eur od 01.02.2012.g.

- na iznos od 1,78 eur od 01.03.2012.g.

- na iznos od 1,80 eur od 01.04.2012.g.

- na iznos od 1,82 eur od 01.05.2012.g.

- na iznos od 1,80 eur od 01.06.2012.g.

- na iznos od 1,77 eur od 01.07.2012.g.

- na iznos od 1,78 eur od 01.08.2012.g.

- na iznos od 1,78 eur od 01.09.2012.g.

- na iznos od 1,76 eur od 01.10.2012.g.

- na iznos od 1,75 eur od 01.11.2012.g.

- na iznos od 1,74 eur od 01.12.2012.g.

- na iznos od 1,70 eur od 01.01.2013.g.

- na iznos od 1,71 eur od 01.02.2013.g.

- na iznos od 1,71 eur od 01.03.2013.g.

- na iznos od 1,70 eur od 01.04.2013.g.

- na iznos od 1,71 eur od 01.05.2013.g.

- na iznos od 1,68 eur od 01.06.2013.g.

- na iznos od 1,67 eur od 01.07.2013.g.

- na iznos od 1,69 eur od 01.08.2013.g.

- na iznos od 1,67 eur od 01.09.2013.g.

- na iznos od 1,67 eur od 01.10.2013.g.

- na iznos od 1,64 eur od 01.11.2013.g.

- na iznos od 1,67 eur od 01.12.2013.g.

- na iznos od 1,66 eur od 01.01.2014.g.

pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana

iznos od 7.827,93 Eur na ime tečajnih razlika, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama propisanim čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima tekućim:

- na iznos od 1,13 Eur od 13.01.2006. g.

- na iznos od 39,77 eur od 14.01.2008.g.

- na iznos od 5,57 eur od 13.11.2008.g.

- na iznos od 0,03 eur od 14.11.2008.g.

- na iznos od 18,73 eur od 15.01.2009.g.

- na iznos od 0,35 eur od 21.01.2009.g.

- na iznos od 21,70 eur od 13.02.2009.g.

- na iznos od 0,59 eur od 21.02.2009.g.

- na iznos od 11,12 eur od 13.03.2009.g.

- na iznos od 8,58 eur od 10.04.2009.g.

- na iznos od 10,77 eur od 13.05.2009.g.

- na iznos od 5,12 eur od 12.06.2009.g.

- na iznos od 0,87 eur od 10.07.2009.g.

- na iznos od 7,96 eur od 13.07.2009.g.

- na iznos od 3,24 eur od 14.08.2009.g.

- na iznos od 8,05 eur od 14.09.2009.g.

- na iznos od 3,04 eur od 14.10.2009.g.

- na iznos od 7,05 eur od 13.11.2009.g.

- na iznos od 6,19 eur od 11.12.2009.g.

- na iznos od 15,89 eur od 14.01.2010.g.

- na iznos od 20,42 eur od 12.02.2010.g.

- na iznos od 18,90 eur od 12.03.2010.g.

- na iznos od 27,16 eur od 12.04.2010.g.

- na iznos od 32,85 eur od 13.05.2010.g.

- na iznos od 40,32 eur od 11.06.2010.g.

- na iznos od 54,38 eur od 14.07.2010.g.

- na iznos od 52,68 eur od 13.08.2010.g.

- na iznos od 74,06 eur od 14.09.2010.g.

- na iznos od 65,96 eur od 13.10.2010.g.

- na iznos od 65,08 eur od 12.11.2010.g.

- na iznos od 81,59 eur od 15.12.2010.g.

- na iznos od 94,26 eur od 13.01.2011.g.

- na iznos od 76,57 eur od 14.02.2011.g.

- na iznos od 89,69 eur od 14.03.2011.g.

- na iznos od 81,15 eur od 13.04.2011.g.

- na iznos od 94,34 eur od 13.05.2011.g.

- na iznos od 119,93 eur od 14.06.2011.g.

- na iznos od 135,65 eur od 13.07.2011.g.

- na iznos od 179,36 eur od 12.08.2011.g.

- na iznos od 136,36 eur od 14.09.2011.g.

- na iznos od 121,15 eur od 14.10.2011.g.

- na iznos od 120,54 eur od 14.11.2011.g.

- na iznos od 122,13 eur od 13.12.2011.g.

- na iznos od 133,74 eur od 13.01.2012.g.

- na iznos od 138,83 eur od 14.02.2012.g.

- na iznos od 138,48 eur od 13.03.2012.g.

- na iznos od 134,43 eur od 12.04.2012.g.

- na iznos od 137,11 eur od 10.05.2012.g.

- na iznos od 140,24 eur od 11.06.2012.g.

- na iznos od 135,80 eur od 10.07.2012.g.

- na iznos od 136,48 eur od 10.08.2012.g.

- na iznos od 128,66 eur od 10.09.2012.g.

- na iznos od 129,48 eur od 10.10.2012.g.

- na iznos od 136,52 eur od 09.11.2012.g.

- na iznos od 135,74 eur od 10.12.2012.g.

- na iznos od 137,61 eur od 10.01.2013.g.

- na iznos od 132,07 eur od 11.02.2013.g.

- na iznos od 127,93 eur od 11.03.2013.g.

- na iznos od 135,03 eur od 10.04.2013.g.

- na iznos od 128,99 eur od 10.05.2013.g.

- na iznos od 122,13 eur od 10.06.2013.g.

- na iznos od 117,75 eur od 10.07.2013.g.

- na iznos od 122,30 eur od 09.08.2013.g.

- na iznos od 126,25 eur od 10.09.2013.g.

- na iznos od 132,59 eur od 10.10.2013.g.

- na iznos od 130,39 eur od 08.11.2013.g.

- na iznos od 135,05 eur od 10.12.2013.g.

- na iznos od 130,56 eur od 10.01.2014.g.

- na iznos od 136,81 eur od 10.02.2014.g.

- na iznos od 116,76 eur od 10.03.2014.g.

- na iznos od 115,30 eur od 10.04.2014.g.

- na iznos od 112,64 eur od 09.05.2014.g.

- na iznos od 111,82 eur od 10.06.2014.g.

- na iznos od 113,50 eur od 10.07.2014.g.

- na iznos od 116,21 eur od 08.08.2014.g.

- na iznos od 119,67 eur od 10.09.2014.g.

- na iznos od 118,46 eur od 10.10.2014.g.

- na iznos od 122,69 eur od 10.11.2014.g.

- na iznos od 124,10 eur od 10.12.2014.g.

- na iznos od 124,08 eur od 09.01.2015.g.

- na iznos od 18,76 eur od 01.02.2015.g.

- na iznos od 124,48 eur od 10.02.2015.g.

- na iznos od 124,03 eur od 01.03.2015.g.

- na iznos od 124,03 eur od 01.04.2015.g.

- na iznos od 124,03 eur od 01.05.2015.g.

- na iznos od 124,03 eur od 01.06.2015.g.

- na iznos od 124,03 eur od 01.07.2015.g.

- na iznos od 124,03 eur od 01.08.2015.g.

- na iznos od 124,03 eur od 01.09.2015.g.

pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.966,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio.

III Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika s osnove prigovora o prebijanju u iznosu od 1.500,72 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- CHF 92,89 izraženo u kn 575,19 / EUR 76,34 od 02.02.3014. pa do isplate,

- CHF 92,40 izraženo u kn 570,89 / EUR 75,77 od 02.03.2014. pa do isplate,

- CHF 92,12 izraženo u kn 574,13 / EUR 76,20 od 02.04.2014. pa do isplate,

- CHF 91,82 izraženo u kn 566,11 / EUR 75,14 od 02.05.2014. pa do isplate,

- CHF 91,53 izraženo u kn 572,37 / EUR 75,97 od 02.06.2014., pa do isplate,

- CHF 91,23 izraženo u kn 572,92 / EUR 76,04 od 02.07.2014. pa do isplate,

- CHF 90,95 izraženo u kn 569,34 / EUR 75,56 od 02.08.2014. pa do isplate,

- CHF 90,65 izraženo u kn 564,29 / EUR 74,89 od 02.09.2014. pa do isplate,

- CHF 90,35 izraženo u kn 561,62 / EUR 74,54 od 02.10.2014. pa do isplate,

- CHF 90,05 izraženo u kn 562, 41 / EUR 74,64 od 02.11.2014. pa do isplate,

- CHF 89,75 izraženo u kn 563,79 / EUR 74,83 od 02.12.2014. pa do isplate,

- CHF 89,44 izraženo u kn 565,22 / EUR 75,02 od 02.01.2015. pa do isplate,

- CHF 89,14 izraženo u kn 561,94 / EUR 74,58 od 02.02.2015. pa do isplate,

- CHF 88,82 izraženo u kn 565,26 / EUR 75,02 od 02.03.2015. pa do isplate,

- CHF 88,51 izraženo u kn 567,70 / EUR 74,95 od 02.04.2015. pa do isplate,

- CHF 88,20 izraženo u kn 563,23 / EUR 74,75 od 02.05.2015. pa do isplate,

- CHF 87,88 izraženo u kn 561,55 / EUR 74,53 od 02.06.2015. pa do isplate,

- CHF 87,56 izraženo u kn 559,51 / EUR 74,26 od 02.07.2015. pa do isplate,

- CHF 87,23 izraženo u kn 557,40 / EUR 73,98 od 02.08.2015. pa do isplate,

- CHF 86,91 izraženo u kn 555,35 / EUR 73,71 od 02.09.2015. pad do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka u iznosu od 985 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tužitelj iz sadržaja koje je razvidno da presudu pobija pod točkom II. izreke i točkom IV. izreke u odbijajućem dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je podnijela žalbu tuženica iz sadržaja koje je razvidno da presudu pobija pod točkama I. i III. izreke te točkom IV. izreke u dosuđujućem dijelu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok žalba tuženice djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u donošenju prvostupanjske presude jer ona nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje ukazuju tužitelj i tuženica u žalbama. Također je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Na žalbene navode kojima tuženica elaborira o subjektivnoj i objektivnoj nepristranosti drugostupanjskog suda valja odgovoriti da se iz njih jedino može zaključiti da se radi o općenito i uvjetno (eventualno) podnesenom zahtjevu (zapravo prigovoru) za izuzeće sudaca ovog drugostupanjskog suda koji nije pravno obvezujući jer ZPP ne predviđa uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, odnosno može se jedino s osnovnom zaključiti da se ne radi o zahtjevu za izuzeće sudaca koji sude u ovom postupku. No, tuženici neovisno o naprijed navedenom valja odgovoriti da suci ovog drugostupanjskog vijeća ne smatraju da postoje okolnosti koje bi mogle dovesti u sumnju njihovu nepristranost (članak 71. stavak 7. ZPP), a suprotno tome tuženica niti tvrdi, a niti dokazuje.

9. Predmet zahtjeva je isplata iznosa preplaćenih na temelju ništavih dijelova ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u potrošačkom ugovoru – ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102773840 od 20. prosinca 2005., sklopljenim između stranaka, za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15. - dalje: ZID ZPK/15).

10. Tuženica je istaknula prigovor radi prebijanja.

11. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništavost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev te odbio tuženičin prigovor radi prebijanja.

12. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu i prigovoru radi prebijanja ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju presude u žalbom tuženice pobijanom dijelu nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.

13. Prvostupanjski sud u donošenju presude u žalbom tuženice pobijanom dijelu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom.

14. Između stranaka nisu sporne činjenice sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te da su stranke 13. siječnja 2016. sklopile aneks br. 1 ugovora o kreditu broj 5102773840 kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 sa stanjem na dan 30. rujna 2015.

15. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03, dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema članku 87. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

16. Prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

17. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

18. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Europski sud pravde u presudi poslovni broj C. 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ).

19. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., utvrđeno je da su tužene banke pa i tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

20. U konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništavosti kojih tužitelj temelji zahtjev sadržajno su izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim (ništavim).

21. Tuženica kao trgovac u ovom postupku nije dokazala da se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi, to jest da mu ih je tuženica učinila razumljivim, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.

22. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništavosti predmetnih ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, o čemu je odlučeno kao o prethodnom pitanju, neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ i tumačenje prava EU koje je dao Sud Europske unije u odlukama broj C-18/19, C-243/20 i C-452/18, koje ujedno i interpretira u žalbi.

23. Međutim, prvostupanjski sud je prihvaćanjem u cijelosti zahtjeva za isplatom pogrešno primijenio materijalno pravo, pri čemu je i pogrešno primjenjivao materijalno pravo Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO/05) jer se u konkretnom slučaju primjenjuje materijalno pravo Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu.

24. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019 odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud Republike Hrvatske je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

25. Odredbom članka 19.b ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije - da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, dok je odredbom članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15 propisan način izračuna konverzije kredita.

26. Sklapanjem aneksa br. 1 ugovora o kreditu broj 5102773840 stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, a kako nije sporno da je u konkretnom slučaju konverzija provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15 to znači da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništavih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

27. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO/91 (i ZOO/05) o pravnim posljedicama ništavosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom ugovora o kreditu sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, s jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

28. Budući da su novčani iznosi koje je tužitelj platio tuženici s osnove predmetnih nepoštenih ugovornih odredbi koje su sadržane u osnovnom ugovoru o kreditu iskorišteni za ispunjenje njegove obveze koja se sada temelji na valjanom aneksu ugovora o kreditu to je prema shvaćanju ovoga suda sklapanjem aneksa postignut restitucijski učinak za tužitelja u svezi nepoštenih (i ništavih) ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu, neovisno što ZID ZPK/15 (izričito) ne propisuje da se oni vraćaju potrošaču ili da za potrošača imaju restitucijski učinak.

29. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem aneksa u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužitelj je restituiran s osnova nepoštenih (i ništavih) ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi i to na način da ga one ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njegovu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim aneksom radi čega zahtijevani iznos od 9.624,39 eura (od čega iznos od 1.796,46 eura na ime preplaćenih redovnih kamata, a iznos od 7.827,93 eura na ime tečajnih razlika) nije u imovini tuženice bez pravne osnove, nego je u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz valjane pravne osnove, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za isplatu navedenih iznosa temeljem stečenog bez osnove iz članka 210. stavaka 1. i 2. ZOO/91 (članak 1111. stavaka 1. i 2. ZOO/05).

30. Međutim, ZID ZPK/15 izričito ne propisuje materijalnopravni učinak ništavosti ugovornih odredbi propisan člankom 210. stavka 1. u svezi članka 214. ZOO/91 (članak 1111. stavak 1. u svezi članka 1115. ZOO/05) kojima je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten (nesvjestan) od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Radi navedenog prema shvaćanju ovog suda predmetni aneks ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime predmetnih nepoštenih ugovornih odredbi.

31. Budući da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe članka 210. ZOO/91 (članka 1111. ZOO/05) tada se primjenjuje opći propis, odnosno članak 214. ZOO/91 (članak 1115. ZOO/05) temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njegove obveze ugovorene aneksom ugovora o kreditu (30. rujna 2015.), a visina kojih je utvrđena provedenim vještačenjem.

32. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj Rev 925/2023 od 8. travnja 2025.

33. Tuženičin prigovor zastare je prvostupanjski sud pravilno odbio pozivajući se na petogodišnji zastarni rok koji teče od dana pravomoćnosti presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to od dana od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništavost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a u odnosu na ništavost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF od 14. lipnja 2018., a koji rok nije protekao do podnošenja tužbe.

34. Prema odredbi članka 108. ZOO/91 ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti (a istovjetno tome je propisano i odredbom članka 323. stavka 2. ZOO/05).

35. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o nepostojanju potraživanja tuženice iz istaknutog prigovora radi prebijanja. I prema shvaćanju ovog suda tuženica nema pravo na isplatu potraživanja radi kojeg je istaknula prigovor radi prijeboja jer plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju od početno ugovorenog tužitelj nije ništa primio što bi bio obvezan vraćati, a niti za to potraživanje sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi postoji pravni osnov te tuženica na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje predmetnog ugovora s predmetnim ništavim ugovornim odredbama ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja niti može ostvarivati koristi iz svog nezakonitog postupanja. Konačno, ne štiti je niti kolektivna tužba za zaštitu potrošača.

36. Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti da u smislu odredbe članka 193. ZPP kada se tuženica upustila u raspravljanje o glavnoj stvari tužba se ne može povući bez njena pristanka pa kada se tuženica u ovom predmetu protivila djelomičnom povlačenju tužbe prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o zahtjevu u odnosu na kojeg je tužba povučena te ga pravilnom primjenom materijalnog prava odbio temeljem utvrđenja da tužitelju ne pripada pravo na isplatu iznosa od 2.966,28 eura s pripadajućim zateznim kamatama (što se žalbom niti ne osporava). Tužitelju je za odgovoriti da prema zauzetim pravnim shvaćanjima u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1426/2010- 10 od 2. veljače 2011., Revt-35/2004, Rev- 402/2004, Rev-521/2005 i dr.) smanjenje zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Radi navedenog kada je prvostupanjski sud odlučio i o dijelu zahtjeva za kojeg je tužitelj povukao tužbu postupio je u skladu s odredbama članka 193. ZPP, a suprotna shvaćanja tužitelja o kojima elaborira u žalbi nisu pravilna i nemaju uporište u ZPP. Stoga u donošenju presude u žalbom tužitelja pobijanom dijelu nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP (odredbe članaka 191. i 193. ZPP nisu materijalnopravne odredbe).

37. S obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude ovaj sud je u obvezi odlučiti o troškovima parničnog postupka primjenom članka 166. stavka 2. ZPP i to prvostupanjskog postupka i žalbenog postupka.

38. Stranke su djelomično uspjele u sporu, međutim kada bi se o troškovima odlučilo primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP tužitelj bi trebao nadoknaditi tuženici razmjerni dio troškova postupka. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja u kojem tužitelj zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženica u predmetni ugovor o kreditu unijela nepoštene ugovorne odredbe, da bi visina troškova prema vrijednosti spora koje bi tužitelj morao platiti tuženici bila veća od zateznih kamata koje su mu dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu, da o predmetu spora kao što je predmetni (u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15) postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika jer postoji neujednačena praksa i Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.) ne može se zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh, zbog čega legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da nadoknadi troškove postupka tuženici bi predstavljalo miješanje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26. rujna 2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenoga 2021.).

39. O pitanju troškova postupka povodom tužbi potrošača protiv trgovaca pravno shvaćanje zauzeo je i Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 prema kojem članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom Vijeća 93/13/EEZ.

40. Radi navedenog primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka, a što se odnosi i na troškove postupka u povodu žalbi, a slijedom čega nije osnovana žalba tužitelja kada osporava pravilnost prvostupanjske odluke o troškovima u odbijajućem dijelu jer je takva odluka po učinku izjednačena s odlukom da svaka stranka snosi svoj trošak, kao što i neosnovano tuženica smatra da joj je trebalo dosuditi nadoknadu troškova parničnog postupka.

41. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkama I. i II./1, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP kao u izreci presude ovog suda pod točkom II./2.

Sisak, 22. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Košir Skračić