REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1754/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda pravnoj stvari tužiteljice ZFU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Vukšiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA ZAGREB, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiu Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenog 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ljubomira Vukovića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika ZF, odvjetničke vježbenice, dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, OIB: 32206148371, Avenija Gojka Šuška 6, isplatiti tužiteljici ZFU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 573,80 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenom bruto iznosu od 573,80 eur, a koje dospijevaju kako slijedi:

na iznos od 27,46 EUR 16.02.2016. pa do isplate,

na iznos od 11,44 EUR 16.03.2016. pa do isplate,

na iznos od 3,21 EUR 16.04.2016. pa do isplate,

na iznos od 21,12 EUR 16.05.2016. pa do isplate,

na iznos od 3,36 EUR 16.06.2016. pa do isplate,

na iznos od 3,36 EUR 16.07.2016. pa do isplate,

na iznos od 27,74 EUR 16.08.2016. pa do isplate,

na iznos od 12,85 EUR 16.09.2016. pa do isplate,

na iznos od 14,77 EUR 16.10.2016. pa do isplate,

na iznos od 12,31 EUR 16.11.2016. pa do isplate,

na iznos od 4,24 EUR 16.12.2016. pa do isplate,

na iznos od 4,69 EUR 16.01.2017. pa do isplate,

na iznos od 11,07 EUR 16.02.2017. pa do isplate,

na iznos od 4,79 EUR 16.03.2017. pa do isplate,

na iznos od 0,89 EUR 16.04.2017. pa do isplate,

na iznos od 15,98 EUR 16.05.2017. pa do isplate,

na iznos od 11,34 EUR 16.06.2017. pa do isplate,

na iznos od 12,03 EUR 16.07.2017. pa do isplate,

na iznos od 20,09 EUR 16.08.2017. pa do isplate,

na iznos od 8,60 EUR 16.09.2017. pa do isplate,

na iznos od 15,63 EUR 16.10.2017. pa do isplate,

na iznos od 8,16 EUR 16.11.2017. pa do isplate,

na iznos od 2,58 EUR 16.12.2017. pa do isplate,

na iznos od 20,09 EUR 16.01.2018. pa do isplate,

na iznos od 3,89 EUR 16.02.2018. pa do isplate,

na iznos od 11,87 EUR 16.03.2018. pa do isplate,

na iznos od 3,61 EUR 16.12.2018. pa do isplate,

na iznos od 11,98 EUR 16.01.2019. pa do isplate,

na iznos od 4,62 EUR 16.02.2019. pa do isplate,

na iznos od 13,62 EUR 16.03.2019. pa do isplate,

na iznos od 22,38 EUR 16.04.2019. pa do isplate,

na iznos od 31,92 EUR 16.05.2019. pa do isplate,

na iznos od 12,93 EUR 16.06.2019. pa do isplate,

na iznos od 26,80 EUR 16.07.2019. pa do isplate,

na iznos od 7,12 EUR 16.08.2019. pa do isplate,

na iznos od 22,69 EUR 16.09.2019. pa do isplate,

na iznos od 5,52 EUR 16.10.2019. pa do isplate,

na iznos od 22,21 EUR 16.11.2019. pa do isplate,

na iznos od 16,64 EUR 16.12.2019. pa do isplate,

na iznos od 13,28 EUR 16.01.2020. pa do isplate,

na iznos od 18,52 EUR 16.02.2020. pa do isplate,

na iznos od 11,88 EUR 16.03.2020. pa do isplate,

na iznos od 13,34 EUR 16.04.2020. pa do isplate,

na iznos od 13,25 EUR 16.05.2020. pa do isplate,

na iznos od 7,94 EUR 16.06.2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica ZFU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u ukupno dosuđenom bruto iznosu od 573,80 EUR, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA ZAGREB, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, naknaditi tužiteljici ZFU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur zajedno sa s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-6993/2020 od 4. studenoga 2021. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.679,35 kn za razdoblje od srpnja 2025. do svibnja 2020. godine, s naslova razlika manje isplaćenih plaća, odnosno za neisplaćene dodatke po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te razlike naknade plaće za godišnji odmor.

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik, a odlučujući o istoj Županijski sud u Zagrebu je presudom i rješenjem poslovni broj Gž R-594/2022 od 25. studenoga 2024. odbio žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu, odnosno potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu za iznos od 356,09 kn/47,26 eur s pripadajućim zateznim kamatama, za razdoblje od 1. srpnja 2025. do 30. studenoga 2015., a ukinuo je za iznos od 4.323,26 kn/573,80 eur za razdoblje od 1. prosinca 2015. do svibnja 2019., uz obrazloženje da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) donijelo na sjednici 21. prosinca 2015. Zaključak broj 153 koji glasi: sukladno Kolektivnom ugovoru, redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnima danima i na dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148. Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148, a sukladno Zaključku broj 169 Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke KU-a od dana stupanja na snagu istog, dok izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke KU- a od dana donošenja izmjene. Dakle, sud je u primjeni KU-a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva. Uzevši u obzir navedeno nisu jasni razlozi na temelju kojih je zaključeno da postoji pravo tužiteljice na razliku plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. svibnja 2020. u iznosu koji je dosuđen prvostupanjskom presudom, budući su tim dijelom obuhvaćeni sati koji su odrađeni u blagdane i neradne dane te je valjalo primijeniti Zaključak broj 153 za navedeno razdoblje, što nije razvidno iz presude.

3. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 17. srpnja 2020. i tijekom postupka tvrdi da je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te joj je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno. Zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu ostvarila je velik broj prekovremenih sati. Odredbom čl. 51. st 9. KU (KU/13 i KU/18 propisano je kako se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle, tuženik nije evidentirao, pa stoga niti isplaćivao naknadu za cjelokupan prekovremeni rad u mjesecima kada je radni dan od ponedjeljka do petka, bio blagdan i drugi neradni dan sukladno zakonu. Nadalje, tužiteljica navodi da joj tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s naslova posebnih uvjeta rada u postotku određenom čl. 57. KU zdravstva (NN 143/13, čl. 55 KU/18). Nadalje, da je od 1. listopada 2015. temeljem Dodatka I. KU zdravstva ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi od 4% od osnovne plaće, koji dodatak joj tuženik nije isplaćivao na sve odrađene sate. Posljedično tome navodi da joj je tuženik pogrešno isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a nije joj platio niti prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika. Tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 16. rujna 2025. potražuje razliku plaće od siječnja 2016. do svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 573,80 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje dospijevaju od 16-tog u mjesecu u odnosu na razliku plaće za prethodni mjesec.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe prigovor zastare. Ne osporava da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Nadalje navodi da se prema čl. 47. KU-a se plaća utvrđuje kao: plaća u diferenciranom dijelu osnovne plaće te plaća s dodacima na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaća uvećane za 0,5 za svaku navršenu godinu radnog staža, a pod pojmom osnovne plaće označava se ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. U pogledu dodataka na osnovnu plaću propisano je da su isti: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Time je određeno da se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću. Tuženik ističe da se dodatak na otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ne obračunava i ne plaća na ostvarene prekovremene sate, te se poziva na sudsku praksu, kao i na usuglašena i obvezujuća tumačenja Zajedničkog povjerenstva, koja sve dodatke i uvećanja obračunavaju, na osnovnu plaću i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Tako iz Zaključka broj 58 i 95 proizlazi da za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati se plaća obračunava sukladno čl. 51. st. 1. KU-a, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez položajnog dodatka. Iz Zaključka broj 106 proizlazi da je osnovica za izračun plaće osnovna plaća bez dodataka na plaću, dok iz Zaključka 134 proizlazi da svi liječnici imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću od 10%, odnosno isti im se obračunava na osnovnu plaću. Tuženik se poziva i na Zaključak broj 152. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznim kamatama.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izračun spornog potraživanja koji je dostavio tuženik (list 66-69 spisa) kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre.

8. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje u tekstu KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU/13-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

9. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

10. Dodatkom I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) koji je stupio na snagu 1. listopada 2015., propisano je u članku 5. da se iza članka 59. u Kolektivnom ugovoru dodaje članak 59.a koji glasi: "Iznimno od članka 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću uz iznosu od 4% od osnovne plaće.“

9. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužiteljicu, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

10. Navedeni KU/13 se od 1. prosinca 2017. do 28. veljače 2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2.) s početkom primjene od 1. ožujka 2018. (čl. 75.). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%.

11. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću uz iznosu od 4% od osnovne plaće, prema čl. 58 tog KU.

12. Člankom 51. KU/13, koji je u primjeni od 1. prosinca 2013. propisano je da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Članak 52. KU-a propisuje da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Isto propisuje i čl. 49. i čl. 50. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, KU/18).

13. U postupku je utvrđeno da tuženik tužiteljici nije obračunavao uvećanje plaće za dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate, te uvećanje plaće za prekovremeni rad ostvaren na neradne dane, državne blagdane i praznike koji padaju u radni dan, a posljedično tome niti naknade plaće za godišnji odmor.

14. Po stavu suda tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužiteljici pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13-a i članka 55. KU/18 koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz članka 57., odnosno članka 55. navodi se i radno mjesto tužiteljice .

15. U pogledu zahtjeva tužiteljice za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužiteljice od 1. listopada 2015., budući je odredbom članka 59.a predmetnoga KU/13-a (članak 5., Dodataka I KU-a koji je na snazi od 1. listopada 2015.) utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, kako to slijedi i iz članka 58. KU/18, a prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

16. Vezano za prekovremeni rad valja navesti da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje odredaba KU-a donijelo Zaključke broj 148 i 153 koji se u bitnome razlikuju. Prema Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radinih sati čini umnožak radnih dana, bez subota, nedjelja i blagdana i osam sati, a Zaključak broj 153 koji je donesen na sjednici 21. prosinca 2015. utvrđuje da su mjesečni fond radnih sati, sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, bez subota i nedjelja, u tekućem mjesecu s osam sati. Zaključkom broj 153 stavljen je izvan snage Zaključak broj 148, a sukladno Zaključku broj 169 Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke KU-a od dana stupanja na snagu istog dok izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke KU-a od dana donošenja te izmjene, pa je slijedom navedenog, obzirom na utuženo razdoblje, potrebno primijeniti pri izračunu prekovremenih sati Zaključak broj 153.

17. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13 - dalje ZR), odnosno odredbom čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) bilo propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Člankom 34. KU/18 propisano je identično prethodnom članku.

18. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljičine mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora.

19. Tuženik je dostavio u spis izračun spornih potraživanja tužiteljice odnosno izračun razlike bruto plaće u slučaju da tužiteljici pripadaju navedeni utuženi dodaci i naknada za prekovremeni rad za sporno razdoblje, pri čemu je taj izračun sačinio vezano za prekovremene sate sukladno Zaključku broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU-a, obzirom je u utuženom razdoblju bio na snazi Zaključak broj 153, a navedeno među strankama nije sporno. Među strankama nije sporno da uz primjenu Zaključka broj 153 potraživanje tužiteljice za sporno razdoblje od siječnja 2016. do svibnja 2020. iznosi ukupno 573,80 eur, odnosno visina tužbenog zahtjeva nije sporna, već je sporna pravna osnova.

20. Tuženik se, naime, poziva na Zaključke sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji zaključci 58 i 95 se odnose na primjenu položajnog dodatka, a što nije predmet ovog sudskog postupka. Navodi se i zaključak br. 106 navedenog Povjerenstva kojim je dano očitovanje o osnovici za izračun plaće u smislu da je to osnovna plaća bez dodataka na plaću, što je nesporno i nije bilo predmetom izračuna, kao što nije sporno i da liječnici imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću 10%, koji im se obračunava na osnovnu plaću (Zaključak broj 134). Zaključkom broj 367 tumačeno je, kako navodi tuženik, da se slobodni dan ne evidentira i ne obračunava kao 8 plaćenih slobodnih sati, međutim isto nije predmetom ove tužbe jer tužiteljica ne potražuje plaću za slobodan dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom.

21. Tužiteljica osnovano potražuje zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, koja teče od 15. -tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92.st.3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

22. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan budući je najstarije potraživanje tužiteljice postavljeno za siječanj 2016., s dospijećem 16. veljače 2016., a tužba je podnesena 17. srpnja 2020., imajući u vidu da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, temeljem odredbe čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14).

23. Temeljem svega navedenog, sud je tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća, odnosno naknada plaća dosudio ukupan iznos od 573,80 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je odbio dio zahtjeva tužiteljice u dijelu u kojem traži da joj tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

24. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

25. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužiteljici koja je bila zastupana po odvjetniku, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 50 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 12.02.2021., 19.07.2021., 4.06.2025., 8.07.2025., 11.9.2025.i 12.11.2025. za svako u visini od 50 bodova (Tbr. 9.t.1.), za sastav podnesaka od:

25.9.2020. 6.5.2021., 16.9.2025., za svako u visini od 50 bodova (Tbr. 8.t.1.), što ukupno iznosi 500 bodova, što obračunato s 2,00 eura za 1 bod iznosi 1.000,00 eur, a uz obračunati PDV 1.250,00 eur.

27. Tužiteljici nisu priznati u parnični trošak podnesci s nadnevcima 19.2.2025. i 4.6.2025. budući je istima tužiteljica uređivala tužbeni zahtjev, te su bili nepotrebni budući je konačni tužbeni zahtjev uredila podneskom od 16.9.2025. koji joj je priznat u parnični trošak, te nije priznat parnični trošak za pristup na ročište za objavu presude budući na isto za tužiteljicu nitko nije pristupio.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

Suda c

Da rio Pa rtl

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženiku