REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-978/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja NU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ŠU, protiv tuženika TT HOTELS CROATIA d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB 77301543615, Trg Dražena Petrovića 3, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Ivanu Einwalteru, radi Radno - ostalo, 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se postojanje radnog odnosa između tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika društva KARISMA HOTELS ADRIATIC d.o.o. iz Zagreba, Trg Dražena Petrovića 3, OIB: 77301543615.

Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu tuženika društva KARISMA HOTELS ADRIATIC d.o.o. iz Zagreba, Trg Dražena Petrovića 3, OIB: 77301543615 na temelju koje je isti odjavio tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Nalaže se tuženiku društvu KARISMA HOTELS ADRIATIC d.o.o. iz Zagreba, Trg Dražena Petrovića 3, OIB: 77301543615 vratiti tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto direktora ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 8 (osam) dana. Nalaže se trgovačkom društvu KARISMA HOTELS ADRIATIC d.o.o. iz Zagreba, Trg Dražena Petrovića 3, OIB: 77301543615, da tužitelju NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, u roku 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu sa tuženikom. U okviru svojih prava sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20, u daljnjem tekstu: ZRRP), koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena umjesto roditeljskog dopusta. Osim zasnovanog radnog odnosa kod tuženika, u istome društvu je od 12.12.2012. do 09.02.2021. obnašao funkciju direktora.

1.1. Objavom u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu dana 04.03.2021. tužitelj je došao do saznanja da je s danom 09.02.2021. opozvan s mjesta predsjednika uprave kod tuženika. Pokrenuo je postupka je postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji se vodi pod poslovnim brojem P-428/2021, a radi utvrđenja ništetnom i pobijanja predmetne odluke društva. Ističe kako mu nikada nije dostavljena Odluka o opozivu, kao niti Odluka kojom bi mu bio otkazan ugovor o radu.

1.2. Dana 09.02.2021. godine tužitelju su prezentirana dva dokumenta: prijedlog sporazumnog raskida potpisan od strane Poslodavca i nacrt odluke o otkazu koji nije bio potpisan od strane Poslodavca. Oba dokumenta prezentirana su tužitelju od osoba koje se tom prilikom nisu legitimirale kao osobe ovlaštene na zastupanje Poslodavca te je tužitelju od strane istih osoba dan rok od jednog dana očitovati se o tome želi li prihvatiti prijedlog sporazumnog raskida, jer ako isti ne prihvati, da će mu se naknadno uručiti pisani otkaz čiji mu je nacrt prezentiran. U konačnici, ističe se kako nikada nije zaprimio nikakav otkaz od strane poslodavca niti mu je ikada osobno dostavljena odluka o otkazu.

1.3. Podnio je 24.02.2021. godine zahtjev za zaštitu prava. Ukazuje i da ugovor o radu na koji se poslodavac u nacrtu odluke o otkazu poziva nije pravovaljan, obzirom da nije potpisan od strane ovlaštenih osoba Poslodavca. Tužitelj je neprestano pozivao tuženika da se navedeni radnopravni odnos uredi na način kako je to zakonom dopušteno, što bi tuženik svaki puta u konačnici ignorirao. Pored toga, poslodavac mu onemogućava pristup radnom mjestu, kao i korištenje svojih sredstava rada (e-mail adrese i dr.) na koju okolnost tužitelj također podnosi zahtjev za zaštitu prava 09.03.2021. godine. Iako je tužitelj bezuspješno ukazivao da mu otkaz nikada nije uručen sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku te da isti ne može proizvoditi pravne učinke prema tužitelju, tuženik je nezakonito odjavio tužitelja sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

1.4. U odnosu na činjenicu da je tužitelju priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena umjesto roditeljskog dopusta sukladno ZRRP-u ističe se odredba članka 34. stavka 1. Zakona o radu temeljem koje je davanje bilo kakvog otkaza tužitelju potpuno nezakonito. Stoga smatra da se tužitelj nalazi u radnom odnosu kod Poslodavca, a koji radni odnos nije moguće otkazati za vrijeme korištenja, odnosno u roku od 15 dana od dana prestanka korištenja, prava na rad s polovicom punog radnog vremena umjesto roditeljskog dopusta

1.5. Predlaže donijeti presudu kojom bi se utvrdilo postojanje radnog odnosa između tužitelja i tuženika, utvrdilo da je nedopuštena odluka o otkazu tuženika na temelju koje je isti odjavio tužitelja sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, naložilo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto direktora ili drugo odgovarajuće radno mjestu, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je nesporno da je tužitelj obnašao funkciju predsjednika uprave kod tuženika do 09.02.2021.g. kada je jednoglasnom odlukom svih članova društva tuženika na skupštini održanoj 08.02.2021.g., u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i društvenog ugovora tuženika odlučeno o njegovom opozivu s te funkcije s učinkom od dana 09.02.2021.g. ("Odluka o opozivu"). Nesporno je također da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu managera od 31.12.2012.g. koji istovremeno predstavlja managerski ugovor i ugovor o radu člana (predsjednika) uprave društva Tuženika ("Ugovor o radu") te da je sukladno odredbama ugovora o radu, a u vezi s čl. 4. st. 3. i 4. Zakona o radu, opoziv s dužnosti člana uprave osnova za jednostrani otkaz ugovora o radu tužitelja.

2.1. Ističe da tužitelj paušalno navodi kako ugovor o radu nije pravovaljan jer nije potpisan od strane ovlaštenih osoba, međutim ne precizira što to točno znači u odnosu na ovaj postupak jer je unazad osam godina tužitelj bio zaposlen upravo na temelju tog ugovora o radu, primao plaću, bio mirovinski i zdravstveno osiguran, te uživao sve ostale beneficije koje proizlaze iz istog. Smatra da je ugovor o radu sastavljen potpunosti u skladu s odredbama Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima, jer je Zakonom o radu propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku (čl. 14. st. 1), međutim propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora (čl. 14. st. 2.) Zakon o radu također propisuje da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, primjenjuju, u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava (čl. 8. st. 4. Zakona o radu). U skladu s navedenim, ugovor se smatra sklopljenim onog trenutka kad se subjekti tog pravnog (radnog) odnosa (poslodavac i radnik) suglase o njegovim bitnim sastojcima. Potpisi ugovornih strana, stoga, nisu ključni da bi se ugovor o radu smatrao valjanim. Ističe i da u konkretnom slučaju ugovor o radu zaista postoji u pisanom obliku, odnosno da su se ugovorne strane o svim njegovim bitnim sastojcima usuglasile u pisanom u obliku. Povrh toga, ugovor o radu je kao takav vlastoručnim potpisom prihvaćen od strane tužitelja, a ugovorne strane su ga u potpunosti ispunjavale tijekom cijelog tužiteljevog obnašanja funkcije predsjednika uprave tuženika.

2.2. Tužitelj neistinito navodi kako je o svom opozivu s mjesta predsjednika uprave tuženika saznao tek objavom predmetne informacije u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i da mu nikada nije dostavljena Odluka o otkazu ugovora o radu managera i radnog odnosa ("Odluka o otkazu"). Tužitelj je dana 09.02.2021.g. pozvan na sastanak te je prisustvovao sastanku održanom u prostorijama društva FORTENOVA GRUPA d.d., Ul. Marijana Čavića 1,na kojemu je od strane punomoćnika tuženika i predstavnika jednog od tadašnjih članova tuženika (FORTENOVA GRUPA d.d., pravnog sljednika člana društva tuženika – AGROKOR d.d. – koji je tužitelja inicijalno, 2012.g., predložio za funkciju u upravi tuženika) uredno obaviješten o Odluci o opozivu s učinkom od 09.02.2021.g. , a kojom mu je prilikom prezentiran i primjerak zapisnika sa skupštine društva Tuženika od 08.02.2021.g. Odluka o opozivu je donesena u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i društvenog ugovora društva tuženika, prezentirana je tužitelju te se nikada nije niti morala osobno dostaviti tužitelju. Činjenicu da je tužitelj bio obaviješten o svom opozivu potvrđuje i sam tužitelj u svom e-mailu g. ĐU i g. VU, direktorima društva TUI TRAVEL OVERSEAS HOLDINGS LIMITED, Wigmore House, Wigmore Lane, Luton, LU2 9TN, Bedfordshire, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, OIB [osobni identifikacijski broj] ("TUI") (tadašnji član tuženika s udjelom od 33,33%, danas jedini član društva tuženika) od 09.02.2021.g.

Na spomenutom sastanku održanom 09.02.2021.g. sudjelovali su odvjetnik Ivan Einwalter, kao punomoćnik tuženika, gosp. ČU, direktor netemeljnih kompanija društva FORTENOVA GRUPA, TU, direktorica za specijalne projekte društva FORTENOVA GRUPA d.d. i tužitelj, a sastanku se naknadno pridružio i gosp. DU, tajnik uprave Tuženika. Predstavnici FORTENOVA GRUPA d.d., pravnog sljednika člana društva tuženika – AGROKOR d.d. – koji je, kako je gore istaknuto, tužitelja inicijalno i predložio za funkciju u upravi tuženika, redovito su komunicirali s tužiteljem tijekom njegovog obnašanja funkcije predsjednika uprave tuženika te zbog toga prisustvovali sastanku i bili, u dogovoru s tuženikom, ovlašteni tužitelju priopćiti postojanje Odluke opozivu te činjenicu raskida tužiteljevog radnog odnosa s tuženikom. Punomoćnik tuženika je imao uredne punomoći za zastupanje koje su prezentirane tužitelju tijekom sastanka, stoga tuženik odbacuje bilo kakve navode da tuženik nije bio valjano zastupane ili da se punomoćnik tuženika nije legitimirao kao ovlaštena osoba za zastupanje.

2.3. Tuženik također napominje da je Odluka o otkazu bila uredno potpisana od strane osoba ovlaštenih za zastupanje tuženika - predsjednice uprave te punomoćnika direktora, osporava da bi se radilo o nacrtu te da je uloga punomoćnika tuženika na spomenutom sastanku bila samo informiranje tužitelja o Odluci o opozivu te uručenje Odluke o otkazu. Čak i da punomoćnik tuženika nije imao pisane i potpisane punomoći na sastanku održanom 09.02.2021.g., isto ne bi utjecalo na njegova ovlaštenja koja je dobio od tuženika da informira tužitelja i uruči mu Odluku o otkazu. U skladu s općim načelom neformalnosti koje propisuje Zakon o obveznim odnosima (čl. 286. st. 1.) za punomoć nije propisana nikakva posebna forma, dakle, može biti i u usmenom obliku. Poseban oblik punomoći (npr. pisani oblik) zahtijeva se samo onda kada je zakonom propisan oblik za valjanost ugovora odnosno za poduzimanje nekog pravnog posla (čl. 314. Zakona o obveznim odnosima).

2.4. Na spomenutom sastanku 09.02.2021.g. tužitelju je uručen i prijedlog sporazumnog raskida ugovora o radu, kojim je tužitelju dana mogućnost da s tuženikom na miran način razriješi sve pravne odnose koji, između ostalog, proizlaze iz ugovora o radu i radnog odnosa kao i potpisana i pravovaljana Odluka o otkazu. Na Odluku o otkazu tužitelj, međutim, nije stavio svoj potpis u znak njezinog urednog primitka. Naime, tužitelju je na sastanku priopćeno da se o prijedlogu sporazumnog raskida mora odlučiti odmah, međutim na molbu tužitelja taj rok je prolongiran na 24 sata (do 10.02.2021.g. / 10:00 ujutro). Također mu je uz osobno uručenje Odluke o otkazu rečeno da se protekom spomenutog roka, ako se ne odluči na potpisivanje prijedloga sporazumnog raskida Ugovora o radu, automatski primjenjuje uručena mu Odluka o otkazu. Kao što je vidljivo iz e-maila tužitelja upućenog predstavnicima TUI- a, tužitelj je tražio da mu se u zamjenu za potpisivanje sporazumnog raskida Ugovora o radu, uz ono što je ponuđeno prijedlogom sporazuma o raskidu (osam osnovnih mjesečnih neto plaća koje je ostvario u zadnja tri mjeseca radnog odnosa) ili dodijeli odgovarajuća funkcija na barem godinu dana unutar TUI grupacije ili isplati dodatni neto iznos od najmanje 25 plaća (u iznosu od preko 40.00,00 kn bruto!). Budući da tuženik, odnosno predstavnici sada jedinog člana društva tuženika, nisu prihvatili tako zatražene uvjete od strane tužitelja, tužitelj nije prihvatio uručeni mu prijedlog sporazumnog raskida Ugovora o radu, te je stoga Odluka o otkazu stupila na snagu 09.02.2021.g. kada je uredno osobno uručena tužitelju od strane punomoćnika tuženika (o čemu je punomoćnik tuženika dodatno tužitelju poslao i elektroničku poštu). U prilog činjenici da je upravo 09.02.2021.g. tužitelju valjano uručena Odluka o otkazu, govori i činjenica da je tužitelj svoj zahtjev za zaštitu prava podnio upravo 24.02.2021.g. (dakle točno 15. dan nakon 9. veljače).

2.5. Tužitelj u svojoj tužbi ističe kako se 'odluka o otkazu smatra dostavljenom radniku kada isti potvrdi njezin primitak (bilo da mu je pisana odluka o otkazu uručena tj. predana neposredno u ruke ili dostavljena osobno putem pošte ili kurira)'. U konkretnom slučaju ističe da je Odluka o otkazu tužitelju osobno uručena. Činjenica da je tužitelj odbio potpisati da je osobno primio Odluku o otkazu ne znači da dostava nije pravno valjana (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-350/10 od 05.05.2010.g.) Prema sudskoj praksi smatra da je radniku uredno dostavljena odluka o otkazu kad je odluku pročitao i vratio, odbivši, pritom, potpisom potvrditi njezin primitak (obrazloženje odluke Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr- 1969/08 od 10.02.2009.g.).

2.6. Iz sudskog registra Trgovačkog suda u Dubrovniku, vidljivo je da je tužitelj ubrzo nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika, imenovan za jedinog člana uprave društva DUBROVAČKI ZALASCI SUNCA d.o.o., Šetalište kralja Zvonimira 17,

Dubrovnik, OIB 70419011156. Iz on-line uvida u status obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelja, vidljivo je da je isti na dan 28.07.2021.g. obvezno osiguran u kategoriji A, što znači da je zaposlen.

2.7. Tuženik smatra da za tužitelja ne postoji pravo na rad s polovicom punog radnog vremena umjesto roditeljskog dopusta Tužitelj u svojoj tužbi ističe kako koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena umjesto roditeljskog dopusta temeljem Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 04.03.2021.g., te da stoga radni odnos nije moguće otkazati za vrijeme korištenja takvog prava. U međuvremenu Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, povodom usvojene žalbe tuženika, dana 04.05.2021.g. ukinuo spomenuto rješenje od 04.03.2021.g. kojim se tužitelju priznaje pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, te vratio predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Novi postupak je proveden temeljem cjelokupne dokumentacije kao i usmenih rasprava održanih 08.06.2021. i 29.06.2021.g. te je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u ponovnom postupku donio novo rješenje kojim se tužitelju ne priznaje pravo na rad s polovicom punog radnog vremena.

2.8. Tuženik, uzimajući u obzir da ne postoji niti jedan razlog za nedopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja i za postojanje radnog odnosa tužitelja kod tuženika, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 4.3.2021.g., povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, zapisnik sa skupštine društva tuženika, od 08.02.2021.g., zahtjev za zaštitu prava od dana 24.2.2021. i 9.3.2021, zaključke i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 04.05.2021.g., preslike zapisnika o usmenim raspravama od 08.06.2021.g. i 29.06.2021., rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 07.07.2021.g., ugovor o radu između tužitelja i tuženika, od 31.12.2012.g., Odluku o opozivu i Odluka o otkazu ugovora o radu managera i radnog odnosa od 9.2.2021.g., dokumentaciju i presude iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-428/2021., preslike i ovjereni prijevod e-maila tužitelja g. ĐU i g. VU od 09.02.2021.g., pisane izjave g. ČU, i gospođe TU, elektroničku poštu punomoćnika tuženika tužitelju od 10.02.2021.g., izvadak iz on-line sudskog registra za društvo Dubrovački zalasci sunca d.o.o. od 28.07.2021.g., ispis on-line uvida u status obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelja od 28.07.2021.g. i ostalu dokumentaciju u spisu. U postupku je saslušan tužitelj kao stranka u postupku te svjedoci ČU, IU i TU.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, , 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je utvrđenje postojanja radnog odnosa između stranaka i da li je Odluka o otkazu ugovora o radu managera i radnog odnosa zakonita i dopuštena.

6. Tužitelj je podnio 24.2.2021.g. zahtjev za priznavanje prava na rad s polovicom punoga radnog vremena, umjesto roditeljskog dopusta te je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: UP/I-502-06/21-02/2378, urbroj:

338-21-02-02-21-02 od 4.3.2021.g. tužitelju priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena za razdoblje od 24.2.2021. do 13.10.2022.g.

6.1. Zaključkom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje klasa UP/II-502- 06/21-01/83 ur.broj 338-01-06-05-21-02 od 4.s svibnja 2021.g. usvojena je žalba ovdje tuženika i poništeno prvostupanjsko rješenje HZZO, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-502-06/21-=2/2378 ur.broj 338-21-02-02-21-02 od 4.l ožujka 2021.g.

6.2. HZZO, Regionalni ured Zagreb, Odjel za zdravstveno osiguranje, klasa UP/I-502-06/21-02/4964, ur.broj 338-21-02-02-21-04 od 7.7.2021.g. riješilo da se tužitelju ne priznaje pravo na rad s polovicom punog radnog vremena umjesto roditeljskog dopusta za djecu T. i L. rođene **.**.2017.g.

6.3. Stoga je neosnovan navod da bi tužitelj koristio pravo na rad s polovicom punog radnog vremena umjesto roditeljskog dopusta pa da zato radni odnos nije moguće otkazati za vrijeme korištenja takvog prava.

7. U ugovoru o radu managera od 31.12.2012.g. navedeno je slijedeće:

- u čl. 1.1. da stranke suglasno utvrđuju da je manager imenovan jedinim članom uprave - direktora društva temeljem odluke osnivača društva od 12. prosinca 2012. u skladu sa zakonom i Statutom društva na mandat u trajanju od 5 godina.

- u čl. 1.2. ugovorne strane ovim ugovorom reguliraju svoja međusobna prava, obveze i ovlaštenja koja ne bilo koji način proizlaze ili su u vezi sa radnim odnosom managera i/ili njegovom menadžerskom funkcijom u Upravi društva. Danom prestanka članstva managera u upravi Društva ovaj ugovor prestaje važiti. Prijeđe li manager na koje drugo radno mjesto ili drugu funkcije, ugovorne e će strane svoje međusobne odnose urediti novim ugovorom.

- u 1.3. da stranke izričito isključuju primjenu zakona o radu na raskid ili otkaz ugora te pravne posljedice raskida ili otkaza ugovora te će u toj situaciji primijeniti čl. 5. i čl.11. ugovora

- u čl. 1.5. da će manager stupiti na rad dana 1.1.2013. s kojim danom zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme.

- u čl. 5 da će u slučaju raskida ugora od strane društva i to u smislu otkaza radnog odnosa i opoziva s funkcije člana uprave od strane društva, društvo manageru isplatiti otpremninu u visini njegovih prosječnih 5 osnovnih mjesečnih neto plaća.

- u čl.11.1. da taj ugovor stupa na snagu danom njegovog potpisivanja, odnosno danom zasnivanja radnog odnosa u Društvu ako je taj dan kasniji od dana potpisivanja ugovora i sklapa se na neodređeno vrijeme. Po isteku mandata managera u upravi društva kao i u slučaju opoziva managera sa funkcije člana uprave društva, stranke će primjerenim ugovorom regulirati svoje međusobne odnosne. U slučaju da osnivači društva imenuju managera u upravu društva i za naredni mandat, ovaj ugovor i dalje ostaje na snazi.

- u čl. 11.3. da manager može biti opozvan s dužnosti po odluci osnivača društva u skladu sa zakonom, društvenim ugovorom i drugim općim aktima društva, a naročito ako ne ostvaruje planirane i očekivane rezultate u svom radu, u svim drugim slučajevima u kojima na bilo koji način šteti interesima društva te iz drugih važnih razloga. Opoziv s dužnosti člana uprave od strane osnivača društva osnova je za jednostrani otkaz ovog ugovora od strane društva.

- u čl. 11.4. Opoziv s dužnosti iz čl. 11.3. ugovora osnova je i za otkaz radnog odnosa managera u društvu. Odlukom društva manageru može biti ponuđen rad na kojem drugom radnom mjestu u Društvu ili s njime povezanim društvom.

7.1. Dakle, nesporno je utvrđeno da je tužitelj kod tuženik bio jedini član Uprave tuženika od 12. prosinca 2012.g. i kao takav je osoba iz čl. 4. st.3. i 4. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR)

8. Iz zapisnika sa Skupštine tuženika od 8.2.2021.g. vidljivo je kako je donijeta je odluka kojom se tužitelj s funkcije predsjednika uprave tuženika opoziva od 9.2.2021.g.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-428/2021-42 od 13. prosinca 2022.g. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je ništetna odluka skupštine trgovačkog društva KARISMA HOTELS ADRIATIC d.o.o. o opozivu predsjednika uprave Društva od dana 8.2.2021.g. broj OV-1311/2021 koja glasi: "Točka I. Ovom odlukom opoziva se NU s funkcije predsjednika uprave Društva Karisma hotels adriatic d.o.o. s učinkom opoziva od 9.2.2021..g

9.1. Visoki trgovački sud je presudom posl. br. Pž-49872023 od 20.3.2024.g. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-428/2021 od 13.12.2022.g.

9.2. Navedeno znači da je, sukladno čl. 11.3. i 11.4. ugovora o radu managera, opoziv s dužnosti predsjednika uprave osnova za jednostrani otkaz ugovora o radu managera.

10. Odlukom o otkazu ugovora o radu managera i radnog odnosa od 9. veljače 2021.g. tužitelju, donedavno predsjedniku uprave i radniku društva otkazuje se ugovor o radu managera sklopljen na neodređeno v vrijeme 31.12.2012. kao i sve njegove eventualne kasnije izmjene i ranije dogovore te sukladno tome i radni odnos NU u Društvu, a s osnove te iz razloga opoziva g. NU s funkcije predsjednika uprave Društva od strane članova Društva.

10.1. U obrazloženju je navedeno da je g. NU imenovan te je obnašao funkciju direktora te kasnije predsjednika uprave Društva od kraja 2012.g. N je ujedno bio i u radnom odnosu u Društvu. Društvo i g. N su radi reguliranja međusobnih prava i obveza sklopili ugovor o radu Mangera koji istovremeno predstavlja managerski ugovor i ugovor o radu člana (predsjednika) uprave Društva , na koji se primjenjuju odredbe Zakona o radu i odredbe Zakona o obveznim odnosima. Sukladno odredbama Zakona o radu, na člana uprave koji je ujedno i radnik ne primjenjuje se odredbe Zakona o radu o prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Stoga se na otkaz ugovora o radu managera te radnog odnosa g. N s Društvom primjenjuju relevantne odredbe ugovora o radu managera.

Iz razloga dovršetka transakcije stjecanja svih udjela u Društvu od strane jednog člana Društva, članovi Društva jednoglasno su donijeli odluku o opozivu g. N kao člana/predsjednika uprave čije je imenovanje predložio jedan od članova Društva koji prestaje biti član Društva s funkcije predsjednika uprave Društva s učinkom od 9.2.2021.

Sukladno odredbi ugovora o radu managera koji danom prestanka članstva managera u upravi društva isti prestaje važiti (čl.1.2.) te odredbama ugovora o radu managera prema kojima opoziv s dužnosti člana uprave Društva predstavlja osnovu za jednostrani otkaz ugovora o radu managera od strane društva (čl11.3.ugovora) odnosno otkaz radnog odnosa managera u društvu (čl.11.4) to je Društvo donijelo odluku o otkazu ugovora o radu managera te sukladno tome i radnog odnosa .g N u Društvu. Odluka je potpisana od strane predsjednice uprave LU i MU, člana uprave po punomoćniku KU

11. U e-mailu od 10.2.2021.g. koji je Ivan Einwalter uputio tužitelju i u kopiji KU, LU i ČU navodi se slijedeće: "Poštovani NU, Obzirom da se do ostavljenog Vam roka - 11.00 sati, 10. veljače 2021.g. niste očitovali da li želite sklopiti Sporazumni raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme "Sporazum" jedan primjerak kojeg, potpisan po članovima uprave društva Karisma Hotels Adriatic d.o.o. ("poslodavac", Vam je jučer uručen radi pregleda ponuđenih uvjeta, ovime Vas obavještavam, a po uputi uključenih dionika da ¨otkaz ugovora o radu managera i radnog odnosa¨ od 9. veljače 2021.g. ("Otkaz"), a koji vam je uručen jučer, i dalje proizvodi pravne učinke te će te će poslodavca navedeni otkaz primijeniti na odnos poslodavca i Vas kao radnika poslodavca (u otkaznom roku).

12. Tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava 24.2.2021.g., vezano uz e-mail naslovljen kao "otkaz ugovora o radu managera", navodeći da dotični odvjetnik Ivan Einwalter ni na koji način nije dokazao da je ovlašten zastupati tuženika i da otkaz radnog odnosa stranci nije osobno dostavljen

12.1. Tužitelj je podnio e-mailom zahtjev za zaštitu prava 9. ožujka 2021.g. navodeći kako se stranci onemogućava pristup radnom mjesto, kao i korištenje sredstava rad te da je tužitelju priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena

13. Tužitelj u svom iskazu navodi da je dan prije spornog sastanka primio e- mail od g. ČU da dođe na sastanak u Fortenovu, što mu nije bilo čudno jer je već u nekoliko navrata dolazio na te sastanke. Došao je u službene prostorije i na sastanku su bile prisutne tri osobe, punomoćnik tuženika i dvoje zaposlenika Fortenove TU i ČU. Ponudili su mu sporazumni raskid radnog odnosa, što je za njega bio šok jer je bio devet godina u kompaniji i nije bilo nikakvih naznaka da bi se tako nešto moglo dogoditi. Preuzeo je već potpisani raskid radnog odnosa i TU je pri tome zvala njegovu suprugu koja je radila u Fortenova grupi kako bi ga ubijedila da to treba potpisati, uglavnom supruga je došla na sastanak i zajednički su tražili rok radi odluke o tom sporazumnom raskidu i dali su im rok od 24 sata. Od njega g. Einwalter tražio i da podnesem ostavku. Sastanak je završio tako da su izašli van sa sastanka, no ubrzo je shvatio da mu je ukinut email i pristup uredu, te je pošao kući. Slijedeći dan mu je na privatni mail za kojeg uopće ne zna od kuda g. Einwalteru, došla obavijest da kako nije potpisao sporazumni raskid, da on smatra da je dobio otkaz. Njemu na tom sastanku nije bilo ništa drugo nuđeno osim sporazumnog raskida radnog odnosa, a on je već ranije imao dogovore sa predstavnicima TUI-a, pa je na sastanku tražio da razgovara s tim predstavnicima. Na tom sastanku osim sporazumnog raskida radnog odnosa nije mu nuđena nikakva druga odluka, niti mu je kasnije bilo što uručeno. Taj dan se nakon sastanka obratio predstavnicima TUI-a i putem maila i telefonskim putem. Ne sjeća se da li bi u tom mailu naveo da odlazi od tuženika, u mailu je naveo kronologiju njihovih razgovora i dogovora da nastavi raditi kod tuženika nakon što TUI preuzme kompaniju.

.

14. Svjedok ČU u svom iskazu navodi da je bio član NO tuženika sve do završetka transakcije između Fortenova grupe, TUI-a i Karisma Srbija i dogovor članova Karisma Hotels Adriatic je da nakon što Tui preuzme vlasništvo da se opozove ranija Uprava i otkaže im ugovor, pa je i on dao ostavku na mjesto člana NO. Sjeća se da su u veljači 2021. kada je transakcija bila završena pozvali tužitelja u Fortenova grupu na kojem su bili prisutni uz njega i TU i Ivan Einwalter te je tada rečeno tužitelju koja je odluka skupštine, a to je da ga je razriješila i da mu je otkazana funkcija predsjednika Uprave i na tom mu je bio uručen sporazumni raskid ugovora o radu. Nakon toga na sastanku tužitelj nije dao povratnu informaciju oko prihvaćanja sporazuma, naknadno je saznao da on to nije prihvatio. Sjeća se da je taj sporazum bio povoljniji za njega u pogledu uvjeta koji je imao ugovorom. Ne sjeća se što mu je sve usmeno rečeno i da li bi na tom sastanku bilo govora o otkazu ugovora tužitelju. Sjećam se samo da mu je uručen sporazum, a ne sjeća se da li je tužitelju uručena skupštinska odluka o opozivu s funkcije predsjednika Uprave. Sjeća se da je rekao tužitelju da će dobiti otkaz ako ne potpiše sporazum.

15. Svjedok TU, radila je kao direktor specijalnih projekata u Fortenovi, a Š je bila suvlasnik kompanije u kojoj je radio tužitelj. Navela je da ostaje kod svoje pisane izjave koju je poslala sudu i ovjerila kod javnog bilježnika. Imali su transakciju prodaje udjela, što je bilo dosta kompleksno jer su bila tri vlasnika, postojao je spor između tih vlasnika, uglavnom TUI je preuzeo sve udjele. Pri tome je inzistirao da tužitelj bude opozvan te je dosta uobičajeno u tim transakcijama da novi vlasnik ne želi staru upravu. Poznato joj je da je održana skupština i da je tužitelj opozvan te da su potom odvjetnici pripremili dokumentaciju za radnopravni dio. Poznato joj je i da je TUI inzistirao da se tužitelju ponudi sporazumni raskid uz bolje uvjete nego što bi imao po ugovore te su inzistirali i da se to odmah riješi. Uglavnom, održali su sastanak na kojem su, uz nju bili prisutni g. ČU, tužitelj, punomoćnik tuženika, a u neko doba je pozvala i tužiteljevu suprugu. Na stolu su bile već pripremljene dvije opcije s papirima i na jednoj opciji je bio otkaz, a na drugoj sporazum nije se mogla sjetiti da li je tužitelj uzeo te papire ili nije sa sobom, no uglavnom su mu predočeni. Tužitelj je bio jako uzbuđen i iznenađen nakon što mu je to prezentirano, zna da je tužitelj odbio bilo što potpisati ili odlučiti i njoj se činilo razumno i kolegijalno da pozovu njegovu suprugu, koja je radila u Fortenovi, da mu pomogne oko odluke, pa su je pozvali. Uglavnom je na sastanku bilo dogovoreno da razmisli i odgovori koju opciju prihvaća. Osobno nije bila čitala sadržaj tih pripremljenih opcija te se nije mogla sjetiti svih detalja, nit da li je tužiteljeva supruga čitala te pripremljene opcije. Sjeća se samo da mu je bilo ponuđeno 24 sata za odgovor.

16. Svjedok IU, supruga tužitelja u svom iskazu navodi da je u sporno doba radila u Fortenova grupa i da ju je u neko doba pozvala kolegica TU da se pridruži sastanku. Kada je došla, tamo su već bili prisutni njezin suprug, g. ČU, TU i g. Đ koji je povremeno izlazio i ulazio na sastanak. TU joj je prezentirala neki papir u kojim se navodio sporazumni raskid i nešto da daje ostavku, uglavnom je to ovlaš pogledala i primijetila da to nije bilo u smislu dogovora koji je njen suprug imao sa g. VU i g. V, te je suprug bio izbezumljen. Uglavnom je pokušavala shvatiti o čemu se radi jer joj je poznato da je dogovor njenog supruga bio da više neće biti predsjednik Uprave već član Uprave za financije, a to što joj je predočeno nije bilo u kontekstu tog dogovora. Zajedno sa suprugom tražili su da se ta odluka odgodi i da suprug razgovara sa predstavnicima TUI-a i dan im je rok da se to do sutradan riješi. Poslije tog sastanka suprug je otišao doma, a ona se vratila na svoje radno mjesto, uglavnom joj je poznato da se suprug trebao obratiti spomenutoj dvojici Poznato joj je da se suprug uspio čuti s tom dvojicom i da im je poslao mail, no zna da nije dobio povratnu informaciju. Poznato joj je da je sutradan došao na njegov privatni gmail dopis u kojem se smatra da je dobio otkaz, a pošto se nije očitovao do tog dana. U trenutku tog razgovora nije shvatila da bi suprug bio opozvan s mjesta predsjednika Uprave jer mu je nuđen na potpis ostavka i sporazumni raskid, a naknadno je shvatila da je opozvan odlukom Skupštine. Na tom sastanku njemu nije predočen, niti uručen otkaz već sporazum jer je TU pokušala utjecati na nju da ubjedi supruga da je to bolje za njega. To je iz razloga jer su prihvatili da imaju još neko vrijeme da se riješi ta situacija sa predstavnicima TUI-a. Nema saznanja da bi tužitelju naknadno bila uručena odluka već samo saznanje o tom gmailu u kojem se navodi da se smatra da je tužitelj dobio otkaz jučer. Nije vidjela kada je tužitelj dobio na uvid te papire, jer kada je ušla unutra tužitelj je bio jako uzrujan i ona je načelno razgovarala samo sa kolegicom TU oko toga što se događa. Nije znala da li je tužitelj zadržao papir u kojem bi bila njegova ostavka s crtom za potpis ili nije jer joj to u danom trenutku nije bilo bitno.

17. U emailu upućenom **.**.2021. ĐU i ĐU

VU tužitelj između ostalog navodi:

"...danas sam obaviješten da moj odlazak iz Uprave KHA predstavlja važan i neizbježan dio vašeg ugovora o transakciji za preuzimanje udjela KHA..." "... predlažem unapređenje opcija koji su mi danas predstavljene :1. ugovor o mojem odlasku s funkcije s ponuđenim paketom plus odgovarajuća PR komunikacija plus funkcija u grupaciji TUI tijekom razdoblja od najmanje jedne godine ili 2. ugovor o mojem odlasku s funkcije s ponuđenim paketom plus odgovarajuća PR komunikacija plus razlike u neto plaći za najmanje 25 plaća ..... "

".... ne bi zatražilo od uprave da podnese ostavku u roku od 30 minuta- produženo na 24 sata..."

18. U tužbi tužitelj ističe d su mu prezentirana dva dokumenta: prijedlog sporazumnog raskida i nacrt odluke o otkazu (za kojeg doduše tvrdi da nije bio potpisan od strane poslodavca). Tužitelj u tužbi tvrdi i da mu nikada nije dostavljena Odluka o opozivu.

19. Iz navedenog sud je zaključio da je tužitelj bio upoznat s obje odluke na sastanku od 9. veljače 2021.g. Iz iskaza tužitelja, supruge tužitelja i e-mail korespondencije s EU i VU proizlazi da je tužitelj vodio neke pregovore s predstavnicima preuzimatelja (TUI-a) u vidu njegove budućnosti kod tuženika, ali to ne znači da bi isti pregovori utjecali na utvrđenje postojanja radnog odnosa kod tuženika, kada je očigledno da tužitelj s predstavnicima nije dogovorio odgovarajuće rješenje za njega, u obliku koji bi bio pravno važeći u RH, niti je postojala obveza tuženika da tužitelja zadrži i u radnom i u menadžerskom odnosu. Neuvjerljiv je kasniji navod tužitelja da otkaz ugovora o radu bio "letimično pokazan istom" jer ukoliko mu je predan primjerak sporazumnog raskida ugovora o radu managera nema nikakvog razloga da mu ne bi bio predan i taj drugi dokument - otkaz ugovora o radu managera.

20. Skupštinska odluka o opozivu tužitelja s dužnosti člana uprave, sukladno čl. 425. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 63/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24 - dalje: ZTD) je konstitutivne naravi, zakonita te proizvodi pravne učinke od dana donošenja. Nadalje, na e-mail punomoćnika tuženika od 10.2.2021.g. u kojem isti navodi kako je odluka o otkazu tužitelju uručena, punomoćnik tužitelja u zahtjevu za zaštitu prava samo navodi da otkaz njemu nije osobno dostavljen, dakle ne spori saznanje o istom, već upućuje kako punomoćnik tuženika nije dokazao da bi bio ovlašten zastupati društvo tuženika (?) pa da je stoga tužitelj i nadalje u radnom odnosu s tuženikom. U e-mailu od 9.3.2021.g. punomoćnik tužitelja navodi da "dokumentacija od strane poslodavca nije pravovaljana", što opet upućuje da je tužitelj imao saznanja o donijetoj odluci o otkazu, pogotovo što je čl. 1.2. Ugovora o radu managera od 31.12.2012.g. navedeno da danom prestanka članstva managera u upravi Društva ovaj ugovor prestaje važiti, što znači da je Odluka o otkazu samo deklaratorne naravi u tom slučaju, a ne konstitutivne te samim opozivom s mjesta predsjednika Uprave društva ne postoje više uvjeti kojim bi se utvrdio nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika. Slijedom svega gore navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev.

21. I Trgovački sud u Zagrebu u presudi P-428/2021-42 od 13. prosinca 2022.g. na više mjesta navodi kako je tužitelj upoznat s odlukom o opozivu na sastanku 9. veljače 2021.g. (toč. 11., toč.32.) pa je životno logično da bi s odlukom o opozivu bio i upoznat s odlukom o otkazu kojoj je temelj uprave taj opoziv s mjesta predsjednika Uprave. Presudom Visokog trgovačkog suda posl.br.Pž - 49872023 od 20.3.2024. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-428/2021 od 13.12.2022.g.

22. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP), a tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom. Priznati trošak je jednokratna nagrada po tbr. 7/2 OT 500 eura i PDV 25% 125 eura, ukupno 625,00 eura.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. prosinca 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. NU, [adresa] zastupanog po punomoćniku ŠU

2. TT HOTELS CROATIA d.o.o. za trgovinu i usluge, Trg Dražena Petrovića 3, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku Ivan Einwalter