REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
[adresa]
Poslovni broj: Pp-15784/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Tonki Grgičević uz sudjelovanje Jadranke Povoljnjak, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe Hotel Novi Vinodolski, j.d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe SU, zastupani po branitelju odvjetniku Ivi Pletikosa, zbog prekršaja iz čl. 296.st.1.toč.16. i st.2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 167/2003., 79/2007., 80/2011., 125/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017. 96/2018. i 111/21), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društvo skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava, nakon provedenog žurnog postupka, 22. prosinca 2025., objavio je i
p r e s u d i o
I. Na temelju čl.182. točke 3. Prekršajnog zakona
I. okrivljenik: Hotel Novi Vinodolski, j.d.o.o. - pravna osoba, MBS: [matični broj subjekta], OIB: 57938629186, sa sjedištem u [adresa],
II. okrivljena: HU, član uprave - odgovorna osoba, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],
OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
da bi dana 30. kolovoza 2022. godine oko 11,30 sati gostima hotela Tamaris, [adresa], javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u hotelskim sobama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u čl.18. i detaljnije određeno u čl. 29. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje u tekstu ZAPSP), ne posjeduju zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora, glazbenih djela, ovlaštena na temelju rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Klasa: UP/I-034-03/2018-020/0005, Urbroj: 559-07/3-18-004 i Klasa: UP/I-384-10/2022-001/0001, Urbroj: 559-08/1-22-0001, na temelju čl.224. ZAPSP,
čime bi počinili prekršaj opisan i kažnjiv u čl. 296.st.1.toč.16. i st.2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima Narodne novine" br. 167/2003., 79/2007., 80/2011., 125/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018. i 111/21.)
II. Na temelju čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5. i toč.7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Hrvatskog društvo skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava pod brojem 331582-0002 podnijelo je 04.11.2022. optužni prijedlog protiv I. i II. okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Nakon provedenog dokaznog postupka, presudom ovog Suda br. 24. Pp-17385/2022 od 29. kolovoza 2023. godine I. i II. okrivljenik oslobođeni su od optužbe. Na navedenu presudu, tužitelj je izjavio žalbu, pa je Rješenjem Visokog prekršajnog suda br. Ppž-7964/2023 od 20. studenog 2024., prihvaćena žalba tužitelja, ukinuta je pobijana presuda i predmet dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. U ponovljenom postupku sudac je detaljno i iscrpno proveo dokaze koji su mu bili dostupni i koje je smatrao odlučnim za utvrđivanje bitnih obilježja djela prekršaja.
4. U pisanoj obrani od 22.05.2025. godine I. i II. okrivljenik su naveli da poriču prekršaj koji im se stavlja na teret. Ponajprije, istakli su kako je pobijani optužni prijedlog u cijelosti neosnovan jer se temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pa je slijedom toga na zakonu neosnovan i pravno neodrživ. Također, su istakli kako nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, odnosno da se prekršaj opisan u čl. 296. st. 1. t. 16. ZAPSP-a, kažnjiv po st. 1. i 2. istog članka ne može podvesti pod niti jednu radnju I. i II. okrivljenika. Sukladno navedenom, nesporno se može zaključiti kako okrivljenici nikada nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Naime, sama činjenica da su se dana 31.08.2022.g. u Hotelu Tamaris u [adresa], u sobama nalazili TV prijamnici ne znači da bi okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret iz razloga što u predmetnom prekršajnom postupku nije dokazano da bi okrivljenici u sobama gostima javno priopćavali autorska glazbena djela, te nije utvrđeno da su na TV prijemnicima bili dostupni određeni TV kanali.
5. Predstavnica tužitelja na ročištu 25. ožujka navela je da u cijelosti ostaje kod podnesenog optužnog prijedloga na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu od 04.11.2022.,te je precizirala da je radnja počinjenja djela prekršaja "javno priopćavanje autorskih glazbenih djela gostima hotela u sobama putem TV prijemnika", a vrijeme počinjenja prekršaja je 31.08.2022. oko 11,30 sati.
5.1. Istakla je da suprotno navodima branitelja okrivljenika već sama činjenica da su sobe hotela opremljene TV uređajima omogućuje pripadnicima javnosti pristup autorskim glazbenim djelima na mjestu i u vrijeme koje sami izaberu, a što čini bitno obilježje ovog prekršaja.
6. Tužitelj je u podnesku od 26.05.2025. kojim se očitovao na obranu okrivljenika naveo da okrivljenici u svojoj obrani ne spore da su kritične zgode obavljali djelatnost u predmetnom objektu niti spore da su sobe hotela opremljene TV uređajem, te je u postupku potrebno utvrditi samo da je priopćavanje autorskih djela bilo dostupno javnosti te da za takvo priopćavanje nije prethodno ishođeno zakonom propisano odobrenje, čime su ostvareni svi elementi prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret.
6.1. Tužitelj je, također, istakao da je smještajni objekt koji posluje u sklopu I-okrivljene pravne osobe kategoriziran kao smještajni objekt s 4* zvjezdice. Da bi objekt ostvario kategorizaciju s 4*, sobe moraju biti opremljene TV-om u boji s četiri programa na hrvatskom i četiri programa na stranim jezicima, daljinskim upravljačem i uputama za korištenje na hrvatskom i engleskom jeziku, sukladno Pravilniku o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine ostali ugostiteljski objekti za smještaj. Dodatno, na službenoj, javno dostupnoj Internet stranici Booking.com izrijekom je navedeno da su sve sobe opremljene, između ostalog, TV- om ravnog ekrana.
6.2. Nadalje, tužitelj je naveo da tvrdnje okrivljenika da niti jednim dokazom nije utvrđeno da su TV kanali (i koji) uopće dostupni na TV prijamnicima u hotelskim sobama, te da postoj čitav niz domaćih i stranih TV kanala koji su isključivo informativnog karaktera, odnosno uopće ne priopćavaju glazbu ili bilo koja druga autorska djela, nisu osnovani, s obzirom da je prema logici stvari gotovo nemoguće kontrolirati i ograničiti praćenje TV programa na sadržaje koji ne sadrže glazbena autorska djela." Istakao je da je u provedenom je postupku nedvojbeno utvrđeno da su u predmetnom hotelu sobe bile opremljene TV prijamnicima, čime je omogućeno priopćavanje autorskih glazbenih djela javnosti, za što je potrebno pribaviti odgovarajuće odobrenje s obzirom na činjenici da kontrola i ograničenje praćenja TV programa na sadržaje koji ne sadrže zaštićena glazbena autorska djela nije životna. 6.3. Tužitelj je istakao da se u konkretnom slučaju primjenjuju Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima kao lex specialis za reguliranje autorskih i srodnih prava, te je odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjesto koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dosta da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima. Dakle, u konkretnom slučaju za egzistiranje prekršaja dovoljno je da je korištenje glazbenih djela potencijaIno dostupno javnosti bez obzira je li zvuk na uređaju bio uključen ili ne, pa to u ovom slučaju nije trebalo posebno dokazivati.
7. U dokaznom postupku pročitan je iskaz svjedoka DU od 08.05. 2023., te sudac na ročištu dodatno detaljno ispitao navedenog svjedoka,, pročitao je i razgledao dokaze u spisu i to: zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 990920-331582, mišljenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 24.05.2024., Zbornik sudske prakse Suda EU, presude
Suda EU br. C-306/05, C-641/15 i C-716/20, , isprint s Booking com-aza hotel Tamaris, izvadak iz sudskog registra, te izvod iz prekršajne evidencije za I. i II. okrivljenika.
8. Svjedok kontrolor DU naveo je da se sjeća događaja od 31.08.2022. Naime, tog dana u [adresa] obavljao je kontrolu javnog korištenja glazbenih djela u više objekata. Oko 11,30 sati došao je u hotel Tamaris koji posluje u sklopu hotela Noi Vinodolski j.d.o.o., te kada je ušao u isti, u objektu je zatekao odgovornu osobu HU, koju poznaje od ranije. Istoj se predstavio, te kako je upoznata s njihovim načinom rada, zajedno su konstatirali da se u hotelu nalazi 15 soba, koje su opremljene TV prijemnicima, te da hotel posluje s obzirom da se radi o ljetnoj sezoni, a sve to konstatirano je u zapisniku, a na što odgovorna osoba nije imala nikakvih primjedbi, te je isti zapisnik osobno potpisala i stavila štambilj firme.
8.1. Svjedok je naveo da nije posebno utvrđivao da li se u hotelu ,u trenutku kontrole, nalaze gosti, nije ulazio u sobe, te mu nije poznato da li su se u to vrijeme TV prijemnici nalazili u sobama, te da li su bili uključeni, odnosno da li su se koristili.
8.2. Nadalje, svjedok je naveo da je "njihov način poslovanja" takav da prilikom dolaska u hotelske objekte već imaju priređene određene podatke, te odgovorna osoba koju zatekne u objektu potvrđuje da li su ti podaci ispravni, te na temelju toga sastavljaju zapisnik koji ista osoba potpisuje. Istakao je da imaju od HDS ZAMP-a uputu da prilikom kontrole u hotelima utvrđuju samo da li se u hotelskim sobama nalaze TV prijemnici, te nije potrebno da utvrđuju da li su isti uključeni, te da li se preko TV prijemnika priopćava neko glazbeno djelo. Međutim, kod kontrole u caffe barovima kada uđu u isti i vide TV prijemnik koji nije upaljen, te se ne priopćava glazbeno djelo, ne prijavljuju istog za javno priopćavanje glazbenih djela.
9. Iz zapisnika o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela koji je ispunjen na štampanom obrascu tužitelja proizlazi da je kontrola izvršena 31.08.2022. od 11,30 do 11,35 sati , te da je korisnik u trenutku kontrole koristio autorska glazbena djela putem TV prijemnika (označeno križićem), U napomeni ovlaštene osobe ZAMP-a se navodi da objekt posjeduje 15 soba s TV-om, te da je sezona od 01.07. do 31.08. (30 ležajeva).
10. Sadržaj zapisnika u bitnom je u suprotnosti s iskazom ispitanog svjedoka kontrolora DU koji je izričito naveo da nije ulazio u sobe, nije utvrdio da se u istima nalaze gosti ,nije utvrdio da su putem TV prijemnika "korištena autorska glazbena djela ". Napominje se da je u samom zapisniku navedeno da objekt posluje do 31.08., a upravo to je i datum kontrole, a što dodatno čini uputnim boravak gostiju u hotelu.
11. Iz iskaza svjedoka može se zaključiti da se u konkretnom slučaju može dovesti u pitanje jednakost u primjeni članka 296. st.1.toč.16 ZAPSP-a prema različitim korisnicima, odnosno prema hotelima s TV prijemnicima i caffe barovima, a što može dovesti do povrede prava na pravično suđenje.
12. Činjenični opis djela prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, a koji je opisan u članku 296. st.2.toč.16. ZAPSP-a jasno definira prekršaj, koji glasi: "tko bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog prava na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo kaznit će se…" Dakle, odredba Zakona koja propisuje prekršaj jasno govori o tome da je prekršaj počinjen kada se autorsko djelo priopći javnosti bez odobrenja nositelja prava. Ključna riječ, koja čini bitno obilježje prekršaja je "priopći" te ista označava radnju koja mora biti stvarno izvršena, a ne samo potencijal za izvršenje.
13. Dakle, da bi postojala prekršajna odgovornost prema čl. 296.st.2.toč.16. ZAPSP-a, prema mišljenju ovog Suda, potrebno je utvrditi da je priopćavanje zaista izvršeno. Konkretni prekršaj ne može se temeljiti isključivo na postavljanju uređaja (TV) u hotelske sobe, već je potrebno dokazati da su ti televizori bili uključeni i da su emitirali zaštićeni sadržaj, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno, a niti je utvrđivano, a što proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka DU i zapisnika o obavljenoj kontroli, kao i iz obrane okrivljenika. Drugim riječima, za postojanje prekršaja, mora postojati stvarno činjenje, što proizlazi iz jezičnog i pravnog smisla svršenog glagola "priopći" koji zahtijeva da se radnja konkretno ostvari, a ne da samo postoji mogućnost njezina izvršenja.
14. U predmetu Europskog suda SGAE v. Rafael Hotels (C-306/05), Europski sud odlučivao je o pravnom pitanju da li se emitiranje glazbenih i audiovizualnih djela putem televizora u hotelskim sobama smatra "priopćavanjem javnosti" u smislu Direktive 2001/29/EZ o autorskom pravu na jedinstvenom tržištu. U tom predmetu Sud je presudio u korist SGAE-a , španjolske organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih prava navodeći da hotelski gosti čine "publiku" jer se ne radi o privatnom korištenju, već o potencijalno velikom broju ljudi koji nisu u međusobnoj vezi, te da emitiranje u hotelskim sobama predstavlja "priopćavanje javnosti" jer hotel aktivno omogućuje pristup djelima putem tehničkih sredstava. Time se ostvaruje "nova publika" koja nije bila obuhvaćena izvornom dozvolom emitiranja, pa je potrebna dodatna dozvola/naknada nositeljima prava.
15. Međutim u predmetu Europskog suda C-641/15 povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Handelsgericht Wien (Trgovački sud u Beču) Sud je u svojoj presudi pod točkom 25. naveo cit: "Stoga, iako prijenos signala putem televizijskih i radijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe predstavlja pružanje dodatne usluge koja utječe na standard hotela, a time i na cijenu sobe, kao što je naveo Sud u svojim presudama od 7. prosinca 2006., SGAE ( C-306/05, EU:C:2006:764, t.44.), i od 15. ožujka 2012., Phonographic Perfomance (Ireland) (C_162/10, EU:C:2012:141, t.44.), u okviru ispitivanja postoji li čin priopćavanja javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29 i članka 8. stavka 2. Direktive 2006/115 ne može se smatrati da se ta dodatna usluga nudi na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice u smislu članka 8. stavak 3 potonje direktive."
16. Nadalje, pod toč. 48. iste presude Sud je naveo cit: "Slijedom navedenog Sud (druga vijeća) odlučuje: Članak 8. stavak 1. Direktive 2006/115 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivača i pravu posudbe te o određenom autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da priopćavanje televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne predstavlja priopćavanje na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice".
17. Ističe se, da se ove Presude Evropskog suda odnose prvenstveno na tumačenje prava EU, konkretno Direktive 2006/115 i usmjerene su na OBVEZNOPRAVNI odnos-pravo autora, odnosno kolektivne organizacije da traži naknadu zbog korištenja njihovih djela bez odobrenja, te Sud nije odlučivao o kaznenoj ili prekršajnoj odgovornosti, već o obvezi dobivanja dozvole i plaćanju naknade, te su u predmetima podnesene civilne tužbe.
18. Državni zavod za intelektualno vlasništvo u svom dopisu Klasa:384-13/24-003/0006 Urbroj:559-07/1-24-002/DK od 24. svibnja 2024. naveo cit: Stoga iz prethodno navedenog proizlazi kako se presude Suda EU-a u predmetima C-641/15 i C-716/20 odnose na prava organizacija za emitiranje, a ne na ostvarivanje prava nositelja prava na glazbenim djelima."
19. Slijedom navedenog, ističe se da je u civilnopravnom postupku za naknadu štete ( npr. tužba HDS ZAMP-a) dovoljan je niži prag, te je dovoljna dostupnost sadržaja.
20. Međutim u prekršajnom postupku, to nije dovoljno. Preuzimanje kriterija iz obveznog prava gdje je dovoljan i posredan ili tehnički prijenos, ne može se automatski prenijeti na prekršajno pravo. To bi bilo tumačenje analogijom "in malam partem" što je nedopustivo u prekršajnom pravu, jer u prekršajnom postupku svako bitno obilježje prekršaja mora biti jasno i konkretno ostvareno i dokazano, a što ovdje nije slučaj. U smislu čl. 296. st.1.toč.16. ZAPSP-a kojim je definiran prekršaj mora se utvrditi da je ta radnja stvarno i izvršena, te bi samo u tom slučaju bila ispunjena bitna obilježja tog djela prekršaja.
21. U konkretnom slučaju kontrolor nije utvrdio da bi dana 31.08.2022. oko 11,30 sati, kada je obavljena kontrola u Hotelu Novi Vinodolski, [adresa], u sobama bili gosti, da su TV bili upaljeni, niti da su gostima bila javno priopćena neka autorska glazbena djelo, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret.
22. Dakle, sama činjenica da su se u sobama nalazili TV prijemnici, a što također nije kritične zgode utvrđivano neposrednim opažanjem, već samo na temelju podataka s web stranice hotela, gdje je navedeno da se u hotelskim sobama nalaze TV uređaji, a koji su ondje zbog zakonskih i kategorizacijskih uvjeta, nije dokaz da je konkretno autorsko djelo bilo učinjeno dostupnim javnosti, niti može biti dokaz o stvarnom priopćavanju, te nije dokaz na temelju kojeg bi se nedvojbeno mogao utvrditi prekršaj, odnosno bitna obilježja prekršaja definirana u čl.296.st.1.toč.16., koji se okrivljenicima stavlja na teret.
23. U slučaju da je sama činjenica posjedovanja TV prijemnika u sobama Hotela dovoljna za utvrđivanje odgovornosti za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, tada proizlazi da se uopće ne trebaju utvrđivati odlučne činjenice i to:
1) "da je javno priopćeno autorsko glazbeno djelo", 2) vrijeme kada je djelo počinjeno, a koje činjenice su bitna obilježja djela prekršaja, te bez njih konkretno djelo prekršaja ne postoji. U protivnom bi okrivljenici bili odgovorni, te bi bila kažnjiva i sama pretpostavka da isti imaju mogućnost javno priopćavati autorska glazbena djela, jer se u sobama hotela nalazi TV prijemnik, a što nije prihvatljivo, jer bi na taj način svaki dan isti mogli biti prijavljeni za navedeni prekršaj na temelju same činjenice da se u sobama nalaze TV prijemnici, te činjenice da nemaju zakonom propisano odobrenje ZAMP-a.
24. U tom slučaju prekršaj koji bi se okrivljenicima mogao staviti na teret glasio bi " kaznit će se pravna osoba ako se u hotelskim sobama nalazili TV prijemnici, preko kojih je omogućeno pripadnicima javnosti pristup autorskom djelu u vrijeme koje sami odaberu, a da isti ne posjeduje zakonom propisano odobrenje ….", a što je u suprotnosti sa stvarnim zakonskim opisom djela prekršaja iz čl. 296.st.1.toč.16. i st.2.
ZAPSP-a, jer mu nedostaju bitna obilježja djela prekršaja kako je sada definirano Zakonom odnosno nedostaje mu "da je netko javno priopćio autorsko glazbeno djelo".
25. Dakle, ukoliko bi se okrivljenike proglasili krivima za djelo prekršaja kako je to opisano u optužnom prijedlogu, a bez nedvojbeno utvrđenih naprijed navedenih odlučnih činjenica, izreka presude bila u suprotnosti s obrazloženjem, te s načelom zakonitosti definiranim u čl.2. Zakona o prekršajima.
26. Naime, ovaj sud smatra da je tvrdnja da je za postojanje prekršaja iz čl. 296.st.1.toč.16. ZAPSP-a dovoljno samo posjedovanje televizijskih prijemnika u hotelskim sobama i obavljanje poslovne djelatnosti, bez dokazivanja i utvrđivanja stvarnog priopćavanja autorskog djela u suprotnosti s načelom zakonitosti iz čl.2. Zakona o prekršajima.
27. Prema ovom načelu nema prekršaja bez Zakona, jer prekršaj može postojati samo ako je propisan zakonom, što uključuje precizno definiranje svih bitnih elemenata radnje koja predstavlja prekršaj, te nema kazne bez Zakona jer se ne može izreći kazna za nešto što nije jasno i precizno definirano kao kažnjivo ponašanje.
28. Članak 296.st.1.toč.16. ZAPSP-a jasno propisuje da je prekršaj počinjen kada netko "priopći" autorsko djelo javnosti bez odobrenja upotrebljavajući "svršeni" glagol. To znači da zakon zahtijeva izvršenje konkretne radnje (stvarno priopćavanje) da bi prekršaj postojao. Tumačenje prema kojem bi samo posjedovanje tehničkih sredstava (TV prijemnik) bilo dovoljno za prekršaj nije u skladu s preciznim jezikom zakona.
29. Ako se prekršaj utvrđuje bez dokaza o stvarnom priopćavanju (npr. da je TV bio uključen i emitirao zaštićena djela), to bi, po mišljenju ovog suda, značilo proširivanje zakonske definicije prekršaja izvan onoga što zakon izričito predviđa, te bi to bilo u suprotnosti s načelom zakonitosti.
27. Načelo zakonitosti zahtijeva restriktivno tumačenje kaznenih i prekršajnih odredbi, te bi proširivanje pojma "priopći" na situacije u kojima priopćavanje nije stvarno izvršeno, već samo postoji tehnička mogućnost, bilo u suprotnosti ovom načelu.
30. Ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju da je "za postojanje prekršaja iz čl. 296.st.1.toč.16. ZAPSP-a dovoljno je da je korištenje zaštićenih autorskih glazbenih djela dostupno javnosti, kako to proizlazi iz odredbe čl. 5. st.4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kojom je odredbom propisano da se javnim korištenjem autorskih djela smatra i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu", jer po mišljenju ovog suda odredbe čl. 296.st.1.toč.16. i čl. 5. stavak 4. ZAPSP-a moraju se tumačiti zajedno, ali pažljivo, s obzirom na specifičan jezik Zakona. Ključno je razlikovati pojmove "omogućavanje pristupa" (čl. 5. st.4.) i "priopći" ( čl.296.), jer svaki ima drugačije značenje i zahtijeva različite uvjete za primjenu.
31. Članak 5.stavak 4. ZAPSP-a definira što se smatra javnim korištenjem autorskog djela, uključujući "omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu…u vrijeme i na mjestu koji sami odaberu", a što znači da ova odredba obuhvaća tehničko omogućavanje javnosti da pristupi zaštićenom sadržaju, poput postavljanja uređaja ili osiguranja infrastrukture za pristup.
32. Članak 296.st.1.toč.16. ZAPSP-a propisuje prekršaj za onoga "tko bez odobrenja autora ili drugog nositelja prava PRIOPĆI javnosti autorsko djelo", te je vidljivo da je ključna upotreba svršenog glagola "priopći" što znači da se za postojanje prekršaja mora raditi o dovršenoj radnji-stvarnom činu priopćavanja.
33. Dakle ključna je razlika što članak 5. stavak 4. regulira širi kontekst korištenja autorskih djela i uključuje potencijalno omogućavanje pristupa ( npr. Postavljanje televizora s mogućnošću emitiranja zaštićenog sadržaja, dok se članak 296. st.1.toč.16., koji je kažnjiva odredba, fokusira na radnju priopćavanja i zahtijeva dokaz da je zaštićeni sadržaj zaista bio priopćen javnosti.
34. Nadalje, prema postavljenom činjeničnom opisu djela prekršaja iz optužnog prijedloga, razvidno je da tužitelj nije odredio vrijeme počinjenja prekršaja, a to je vrijeme kada su I. i II. okrivljenik javno "priopćili" autorsko glazbeno djelo bez zakonom propisanog odobrenja, već je kao vrijeme počinjenja prekršaja naveo datum obavljene kontrole, a što svakako ne predstavlja vrijeme počinjenja prekršaja čija su bitna obilježja opisana u čl.296.st.1.toč.16. ZAPSP-a.
35. Odredba čl.16. Prekršajnog zakona propisuje da je prekršaj počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili bio dužan raditi, bez obzira kada je nastupila posljedica prekršaja. Bez vremena počinjenja prekršaja nema ni prekršajne odgovornosti okrivljenika, a niti prekršaja, a isto tako bez točno određenog vremena počinjenja prekršaja nije moguće utvrditi niti kada nastupa zastara vođenja prekršajnog postupka.
36. Sudac ni u ponovljenom postupku nije mogao nedvojbeno utvrditi da li je hotelu kritične zgode bilo gostiju, te da li su oni priopćavali autorska glazbena djela jer se na tu okolnost nisu mogli očitovati niti tužitelj, a niti okrivljeni, a iz iskaza svjedoka kontrola DU proizlazi da tu činjenicu uopće nije utvrđivao, te Sudu nisu bili dostupni drugi dokazi na temelju kojih bi se mogle utvrditi te odlučne činjenice.
37. Obavljanje poslovne djelatnosti hotela ukazuje na to da hotel ima potencijalne korisnike (goste) kojima bi mogao priopćiti sadržaj, međutim to samo po sebi nije dovoljno da se dokaže da je radnja priopćavanja u sobama stvarno izvršena.
38. Dakle, ovaj sud je mišljenja da je za utvrđivanje prekršaja iz čl. 296.st.1.toč.16. ZAPSP-a potrebno dokazati da su prijemnici u hotelskim sobama bili uključeni i da su emitirali zaštićena autorska djela, te da je tim sadržajima mogla pristupiti javnost, odnosno gosti hotela, a što u konkretnom slučaju uopće nije utvrđivano, niti za to postoje bilo kakvi dokazi.
39. Ističe se da stav ovog Suda da se u ponašanju okrivljenika u konkretnom slučaju, nisu stekla bitna obilježja djela prekršaja izričito definirana u čl. 296. st.1.toč.16. ZAPSP-a ne isključuje obvezu korisnika, da posjeduje odobrenje za javno korištenje autorskih glazbenih djela, ali samo ne posjedovanje odobrenja, ukoliko nije utvrđeno da je djelo javno priopćeno, nije definirano kao prekršaj, već se radi o obvezno pravnom odnosu.
40. Stoga, na temelju provedenog dokaznog postupka, sudac nije mogao utvrditi da bi se u ponašanju okrivljenika stekla obilježja djela prekršaja koje im se stavlja na teret.
41. Glede navedenog sudac je, primjenom načela "in dubio pro reo", na temelju čl.182.točka 3. Prekršajnog zakona, I. i II. okrivljenika oslobodio optužbe, jer nije dokazano da bi počinili djelo prekršaja kako je to opisano u izreci presude.
42. Kako su I. i II. okrivljenik oslobođeni optužbe, to je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu, 22. prosinca 2025.
Zapisničar
Sudac
Jadranka Povoljnjak
Tonka Grgičević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagreb, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Dostavna naredba
1. I. okrivljenik Hotel Novi Vinodolski j.d.o.o.
[adresa],
2. II. okrivljena HU,
[adresa]
3. odvjetnik Ivo Pletikosa,
Zagreb, Radnička cesta 30,
4. Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava
5. spis